REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3210/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, protiv 1. tuženika ALFATREND d.o.o., Zagreb, J. Martinovića 13, OIB: 45217660705, kojeg zastupa punomoćnik Zdravko Sesar, odvjetnik u Zagrebu, 2. tuženika TRAST NEKRETNINE d.d. u stečaju, Sveta Nedelja, Vojvodići 11, OIB: 93225891495, kojeg zastupa stečajni upravitelj Ivan Kapor, Zagreb, Zadarska ulica 77, i 3. tuženika Stečajna masa iza UNIJA METALI d.o.o. u stečaju, Zaprešić, Industrijska 29, OIB: 69617298626, kojeg zastupa stečajni upravitelj Jure Marušić, Zagreb, Bleiweisova 21, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4047/2022-2 od 22. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1886/2021-18 od 10. lipnja 2022., u sjednici održanoj 13. prosinca 2023.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4047/2022-2 od 22. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1886/2021-18 od 10. lipnja 2022. u kojem postavlja sljedeća pitanja:
„1. Može li se smatrati da su ovrhovoditelji postupali u skladu s načelom povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga kada je u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu i donošenja rješenja o ovrsi na nekretninama bilo upisano društveno vlasništvo s pravom korištenja u korist ovršenika, smatrajući da su nekretnine vlasništvo upisanog prava korisnika odnosno vlasništvo ovršenika?
2. Je li dopuštena ovrha na nekretninama koje su u trenutku podnošenja prijedloga bile u režimu društvenog vlasništva, a treća osoba je tijekom trajanja ovršnog postupka upisala svoje pravo vlasništvo stečeno na temelju zakona prije zabilježbe ovrhe na istim nekretninama putem svojih pravnih prednika?
3. Da li ovrhovoditelj ima pravo na namirenje primjenjujući odredbu članka 79. stavak 2. i 4. Ovršnog zakona (NN 57/96…) unatoč tome što ga ne štiti načelo povjerenja u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga?“.
2. U odnosu na postavljena pitanja tužitelj kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je o postavljenim pitanjima drugostupanjski sud u pobijanoj odluci zauzeo suprotno shvaćanje od pravnog shvaćanja iznesenog u odlukama broj Rev 870/2003 od 2. lipnja 2004., broj Rev 3103/2016 od 15. srpnja 2021. i broj Rev 2644/2015 od 19. travnja 2016.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavak 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Naime, kraj činjenice da su nižestupanjski sudovi zaključili da tužitelj nije stekao vlasništvo predmetnih nekretnina na temelju zakona (Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije „Narodne novine“ broj 92/10 – dalje: Zakon o neprocijenjenom građevinskom zemljištu i Zakona o privatizaciji „Narodne novine“ broj 21/96, 71/97, 73/00 – dalje: ZP) jer u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene zakonom propisane pretpostavke iz odredbe članka 33. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu i odredbe članka 47. ZP (odnosno nije postojalo konačno rješenje), pri tome uzimajući u obzir da je upis u zemljišnu knjigu isključivo deklaratorne naravi, pa da samim time tužitelj u konkretnom slučaju nema ni pravo koje bi sprečavalo provedbu ovršnog postupka. Stoga pitanja tužitelja „jesu li ovrhovoditelji (ovdje 1. i 2. tuženik) postupali u skladu sa načelom povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga (…)“ nisu važna za odluku o sporu, niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. K tomu, iako već obzirom na navedeno nije odlučno, odluke na koje se poziva podnositelj prijedloga u smislu razloga važnosti ne odgovara činjeničnim utvrđenjima, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena odluka drugostupanjskog suda.
7. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. i 2. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 13. prosinca 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
