REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 711/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća, te mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. E. d.o.o., Z., …, OIB …, zastupanog po punomoćniku Z. V., odvjetniku iz Odvjetničkog društva V. i partneri iz R., protiv tuženika A. Č. iz R., …, OIB: …, zastupanog po punomoćnici L. V., odvjetnici iz M., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1374/2020-2 od 5. svibnja 2021. u točki II. izreke, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv- 15/2019-16 od 23. lipnja 2020., u sjednici održanoj 13. prosinca 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim dijelom drugostupanjske presude (u točki II. njezine izreke) djelomično je preinačena prvostupanjska presuda i suđeno je:

"Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. Ć. iz R. poslovni broj Ovrv-8145/18 od 7. studenog 2018. godine u dijelu kojim je obvezan tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 1.714,08 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos od 30. ožujka 2018. godine do isplate.

Svaka stranka snosi svoje troškove."

2. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-3538/2021-2 od 1. veljače 2022. tuženiku dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude u točki II. izreke radi pravnog pitanja:

"Je li nepoštena odredba čl. 30. Općih uvjeta za korištenje mrežom i opskrbu električnom energijom (Narodne novine broj 85/2015), (ranije odredba čl. 37. st. 1. Općih uvjeta/06), koja čini sastavni dio ugovora, prema kojoj „Krajnji kupac vlasnik građevine ili dijela građevine koji prenese vlasničko pravo na građevini ili dijelu građevine na novog vlasnika dužan je u roku od 30 dana od dana promjene vlasništva obavijestiti operatora sustava i opskrbljivača o nastaloj promjeni te podnijeti operatoru sustava zahtjev za raskid ugovora o korištenju mreže i opskrbljivaču zahtjev za raskid ugovora o opskrbi krajnjeg kupca, a novi vlasnik dužan je u istom roku podnijeti zahtjev za sklapanje novih ugovora, uz predočenje odgovarajuće isprave o promjeni vlasništva.“, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja obvezuje potrošača na isplatu naknade za isporučenu energiju ako nije operatora obavijestio o promjeni vlasništva građevine?"

3. Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), zbog pravnog pitanja zbog kojeg je rješenjem ovoga suda dopušteno podnošenje revizije.

4. Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet spora je isplata naknade za uslugu opskrbe električnom energijom u razdoblju od 30. kolovoza 2017. do 1. ožujka 2018., u stanu u R.

8. Drugostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev jer se u konkretnom slučaju ne radi o neravnoteži u pravima trgovca i potrošača. Naime, prema mišljenju drugostupanjskog suda, odredba čl. 30. Općih uvjeta za korištenje mrežom i opskrbu električnom energijom (''Narodne novine'' broj 85/15, - dalje: Opći uvjeti tužitelja) nije ništetna odnosno ne predstavlja nepoštenu odredbu u potrošačkom ugovoru. Točno je da se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, dakle tužitelja, a na čiji sadržaj potrošač, dakle, tuženik nije imao utjecaja, međutim, obveza vlasnika nekretnine da obavijesti pružatelja usluge o promjeni vlasnika ili korisnika nekretnine, ne predstavlja neravnotežu u pravima i obvezama. Takva je obveza upravo u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Time što je tuženik, odnosno prijašnji vlasnik nekretnine obvezan obavijestiti o promjeni vlasnika, nije stavljen u nepovoljan položaj niti to predstavlja tegobnu situaciju.

9. Odredbe čl. 30. Općih uvjeta tužitelja u cijelosti glase:

''(1) Krajnji kupac vlasnik građevine ili dijela građevine koji prenese vlasničko pravo na građevini ili dijelu građevine na novog vlasnika dužan je u roku od 30 dana od dana promjene vlasništva obavijestiti operatora sustava i opskrbljivača o nastaloj promjeni te podnijeti operatoru sustava zahtjev za raskid ugovora o korištenju mreže i opskrbljivaču zahtjev za raskid ugovora o opskrbi krajnjeg kupca, a novi vlasnik dužan je u istom roku podnijeti zahtjev za sklapanje novih ugovora, uz predočenje odgovarajuće isprave o promjeni vlasništva.

(2) Na temelju zahtjeva krajnjeg kupca iz stavka 1. ovoga članka, operator sustava dužan je u roku od osam dana od dana zaprimanja zahtjeva očitati stanje brojila i dostaviti ga opskrbljivaču.

(3) Na temelju očitanja stanja brojila iz stavka 2. ovoga članka, opskrbljivač je dužan izvršiti obračun troška opskrbe električnom energijom, a operator sustava obračun naknade za korištenje mreže radi razgraničenja ugovornih obveza krajnjeg kupca i novog vlasnika, nakon čega se pristupa sklapanju ugovora.

(4) Ako se s novim vlasnikom iz stavka 1. ovoga članka ne sklopi ugovor o korištenju mreže i ugovor o opskrbi krajnjeg kupca s danom očitanja stanja brojila iz stavka 3. ovoga članka, operator sustava ima pravo privremeno obustaviti isporuku električne energije na tom obračunskom mjernom mjestu.

(5) Ako krajnji kupac iz stavka 1. ovoga članka nije u roku od 30 dana od dana promjene vlasništva podnio zahtjev za raskid ugovora, operator sustava će, nakon isteka toga roka, na zahtjev novog vlasnika građevine ili dijela građevine, uz predočenje odgovarajuće isprave o promjeni vlasništva, očitati stanje brojila i izvršiti obračun te s novim vlasnikom s danom obračuna sklopiti novi ugovor o korištenju mreže, a opskrbljivač novi ugovor o opskrbi krajnjeg kupca.

(6) Obračun iz stavaka 3. ili 5. ovoga članka temelj je razgraničenja prava i obveza između krajnjeg kupca i novog vlasnika te njihovih odnosa s operatorom sustava i opskrbljivačem.

(7) Sklapanje ugovora o korištenju mreže i sklapanje ugovora o opskrbi krajnjeg kupca s novim vlasnikom nije uvjetovano podmirenjem dugovanja krajnjeg kupca iz stavka 1. ovoga članka.''

10. Odredbe čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15;

- dalje: ZZP) u cijelosti glase:

''Pojam nepoštene ugovorne odredbe

(1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

(3) Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe toga ugovora ocijene nepoštenima.

(4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

(5) Odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.''

11. S, u točki 8. ovoga obrazloženja, citiranim pravnim shvaćanjem drugostupanjskog suda suglasan je i ovaj, revizijski sud. Naime, neosnovana su pravna shvaćanja tuženika sadržana u reviziji prema kojemu ''odredba 30. Općih uvjeta tužitelja uzrokuje znatnu neravnotežu među ugovornim stranama, s obzirom da tuženikovo (potrošačevo) propuštanje postupanja po istoj (podnošenje tužitelju zahtjeva za raskid ugovora u roku od 30 dana od dana otuđenja nekretnine) stvara za istog suviše tegobnu posljedicu, u smislu da je potrošač, ovdje tuženik, dužan osobno podmiriti usluge koje ne koristi sve dok novi vlasnik ne izvrši prijepis mjernog mjesta, a što može trajati godinama'', i prema kojemu ''nakon proteka roka iz čl. 30. st. 1. Općih uvjeta tužitelja potrošač više nije u mogućnosti niti raskinuti ugovorni odnos s tužiteljem, već je primoran čekati inicijativu novog vlasnika nekretnine''. To iz razloga jer potrošač može postupiti u skladu s citiranom odredbom čl. 30. st. 1. Općih uvjeta tužitelja i nakon proteka roka od 30 dana od dana promjene vlasništva odnosno obavijestiti tužitelja o nastaloj promjeni i raskinuti ugovor, nakon čega počinje teći rok iz citirane odredbe čl. 30. st. 2. Općih uvjeta tužitelja.

12. Pravilno je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da time što je tuženik, odnosno prijašnji vlasnik nekretnine obvezan obavijestiti o promjeni vlasnika, nije stavljen u nepovoljan položaj niti to predstavlja tegobnu situaciju. Nadalje, rok od 30 dana nije prekratak za takvu obavijest, a niti se, ponavlja se, radi o prekluzivnom roku jer potrošač može i nakon proteka toga roka obavijestiti tužitelja o nastaloj promjeni i raskinuti ugovor, nakon čega dolazi do primjene citiranih odredaba čl. 30. st. 2. i 3. Općih uvjeta tužitelja, te se na taj način osloboditi obveze plaćanja naknade. Na taj način treba tumačiti citirane odredbe čl. 30. Općih uvjeta tužitelja.

13. Valja dodati i da odredba čl. 30. st. 1. Općih uvjeta tužitelja za koju tuženik smatra da je nepoštena, uopće ne regulira pravne posljedice u slučaju kad krajnji kupac ne podnese u roku od 30 dana od dana promjene vlasništva zahtjev za raskid ugovora, nego to reguliraju citirane odredbe čl. 30. st. 5. i 6. Općih uvjeta tužitelja. Ni zbog toga odredba čl. 30. st. 1. Općih uvjeta tužitelja, sama za sebe i izvađena iz konteksta cjelokupnog čl. 30. Općih uvjeta tužitelja, ne može biti nepoštena.

14. U svakom slučaju, odgovor na postavljeno pitanje jest da odredba čl. 30. st. 1. Općih uvjeta tužitelja (ranije odredba čl. 37. st. 1. Općih uvjeta/06) nije nepoštena jer nije suprotna načelu savjesnosti i poštenja, niti uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, uz napomenu da potrošač (krajnji kupac vlasnik građevine ili dijela građevine, kako se to navodi u toj odredbi) može obavijestiti o nastaloj promjeni vlasništva i raskinuti ugovor u skladu s tom odredbom i nakon proteka roka od 30 dana od dana promjene vlasništva i time ispuniti pretpostavke za prestanak svoje obveze na isplatu naknade za isporučenu energiju. Dakle, potrošač nije primoran čekati inicijativu novog vlasnika nekretnine, kako to pogrešno u reviziji navodi i smatra tuženik.

15. Slijedom navedenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena, primjenom čl. 393. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 13. prosinca 2023.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek, v.r.