REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2564/2019-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća, te mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5849/2018-2 od 4. prosinca 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2456/2007-56 od 20. travnja 2018., u sjednici održanoj 13. prosinca 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5849/2018- 2 od 4. prosinca 2018. u točki I. njezine izreke, te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom preinačena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2456/2007-56 od 20. travnja 2018. u točki I. njezine izreke i presuđeno je:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da isplati tužitelju PB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 350.000,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 02.03.2007. godine do 31.12.2007. godine prema čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i nadoknadi tužitelju parnični postupak u iznosu od 82.337,50 kuna sa istim pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje kamate teku od dana 20. travnja 2018. godine, pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 - dalje ZPP) podnosi tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP navodeći da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe čl. 8., čl. 219., čl. 221.a i čl. 373.a ZPP. Osim toga, ističe i kako je drugostupanjski sud zanemario nesporne, a odlučne činjenice da je tuženik dao tužitelju ponudu na sklapanje izvansudske nagodbe u iznosu od 350.000,00 kn, da se protiv bivše zaposlenice tuženika OB zbog otuđivanja novčanih sredstava s računa komitenata tuženika vodi kazneni postupak i da joj je tuženik zbog toga otkazao ugovor o radu. Zaključuje i da je drugostupanjski sud, ako je smatrao da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno, trebao ukinuti prvostupanjsku presudu uz uputu da se utvrdi u kojoj je fazi kazneni postupak protiv OB i je li ista pravomoćno osuđena. Traži naknadu troška revizijskog postupka.

3. Odgovora na reviziju nije bilo.

4. Revizija je osnovana.

5. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete isplatom iznosa od 350.000,00 kn kao povrata otuđenih sredstava s različitih računa koje je tužitelj imao kod tuženika.

6. Prvostupanjski sud je donio presudu kojom je prihvatio tužbeni zahtjev jer tuženik nije dokazao da je tužitelj potpisivao izvornike potvrda o provedenim transakcijama te jer je, iskazom tužitelja, uvidom u dopis tuženika iz kojeg je razvidno da se protiv djelatnice tuženika OB vodi kazneni postupak, te utvrđenjem da se je tužitelj potpisivao prezimenom, dok je u preslikama potvrda o provedenim transakcijama potpisano puno ime i prezime tužitelja, došao do zaključka da je tužitelju nastala šteta u razdoblju od 2000. do 2005., jer je tužitelju s računa otuđen neutvrđen iznos novca, na način da su provedene transakcije za koje tužitelj nije imao saznanja, te je dokazana uzročno posljedična veza između štetne radnje i štete, budući je šteta nastala protupravnom radnjom štetnika, djelatnice tuženika. Sud je povjerovao iskazu tužitelja u dijelu u kojem navodi da mu je iz vozila otuđena dokumentacija, odnosno dokazi o stanju novčanih iznosa na računima kod tuženika, jer je životno i logično da bi tužitelj dostavio navedeno u spis, čime bi se utvrdila osnovanost kao i visina tužbenog zahtjeva. Uvidom u presliku e-mail dopisa između tuženika i tužitelja str. 162 i 163 spisa, sud je utvrdio da je tuženik ponudio tužitelju izvansudsko reguliranje tražbine u iznosu od 350.000,00 kuna i to na sastanku 2. prosinca 2011. Prvostupanjski sud je prilikom utvrđivanja visine naknade štete uzeo u obzir e-mail dopise tuženika i tužitelja u kojem je bila ponuđena tužitelju izvansudska nagodba, reguliranje tražbine u iznosu od 350.000,00 kuna.

7. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev jer je u konkretnom slučaju tužitelj trebao dokazati koje je iznose imao na pojedinim računima i koji iznosi nedostaju upravo zbog nezakonitog postupanja djelatnika tuženika. Tužitelj je u iskazu naveo da je kod tuženika na računima imao negdje oko 60.000,00 EUR. Ovaj navod ne može biti dokaz o visini sredstava na računima tužitelja, osobito zato što je iz podataka vidljivo da je tužitelj imao devizne i kunske račune, stambenu štednju, ugovore o oročenju, tekuće račune i dr. Dakle, tužitelj nije imao samo devizna sredstva EUR pa da bi na taj način mogao svojim iskazom dokazati iznose koje je imao po računima, kao ni iznose koji su eventualno nedostajali kada je 19. rujna 2005. kontaktirao službenika banke a vezano uz otuđenje dokumentacije koja se nalazila u ukradenom vozilu. Tužitelj nije dokazao ni da je neki od djelatnika banke otuđio bilo koji iznos s njegovih računa. Prvostupanjski sud pogrešno smatra dokazanim da je tuženik ponudio tužitelju nagodbu isplatom iznosa 350.000,00 kn, jer o tome postoji samo preslika e-maila tužitelja, ali tužitelj nije priložio u spis takvu ponudu tuženika. No, i pored toga, navedena ponuda u mirnom rješenju spora nije dokaz o osnovanosti zahtjeva za naknadu štete.

8. ''U povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.'' (čl. 392.a ZPP).

9. Iz, pod točkom 7., citiranog dijela obrazloženja pobijane drugostupanjske presude proizlazi da je utemeljena na pravilu o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP odnosno na konstatacijama da u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao koje je iznose imao na pojedinim računima i koji iznosi nedostaju upravo zbog nezakonitog postupanja djelatnika tuženika, te da nije dokazao da je neki od djelatnika banke otuđio bilo koji iznos s njegovih računa. S tim u vezi revident pravilno navodi da je drugostupanjski sud trebao uzeti u obzir dokaze koje je predložio na okolnost da je zaposlenica tuženika otuđila iznose s računa tužitelja ili obrazložiti zašto te dokaze (npr. pribavljanjem spisa radi utvrđenja činjenica u kojoj je fazi kazneni postupak protiv OB i je li ista pravomoćno osuđena) ne smatra važnim za utvrđenje te činjenice, jer u protivnom nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 221.a ZPP za primjenu pravila o teretu dokazivanja.

10. Drugostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude zaključno naveo i da ju je utemeljio na odredbi čl. 373. t. 3. ZPP.

11. Odredbe čl. 373. ZPP glase:

''Drugostupanjski će sud presudom preinačiti prvostupanjsku presudu: 1) ako je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio isprave ili posredno izvedene dokaze, a odluka je prvostupanjskog suda utemeljena isključivo na tim dokazima; 2) ako je prvostupanjski sud iz činjenica što ih je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica, a na tim je činjenicama utemeljena presuda; 3) ako smatra da je činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđeno, ali da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.''

12. Iz citiranih zakonskih odredaba proizlazi da njihovom primjenom drugostupanjski sud može preinačiti prvostupanjsku presudu, ako smatra da je činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi pogrešno utvrđeno, samo ako je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio isprave ili posredno izvedene dokaze, a odluka je prvostupanjskog suda utemeljena isključivo na tim dokazima ili ako je prvostupanjski sud iz činjenica što ih je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica, što ovdje nije bio slučaj. To iz razloga jer je prvostupanjski sud utemeljio svoju presudu i na iskazu tužitelja u odnosu na utvrđene činjenice da se tužitelj potpisivao prezimenom, da je tužitelju nastala šteta u razdoblju od 2000. do 2005., na način da su provedene transakcije za koje tužitelj nije imao saznanja, te da je šteta nastala protupravnom radnjom štetnika, zaposlenice tuženika.

13. Zato je pobijana drugostupanjska presuda zapravo donesena prema odredbama čl. 373.a ZPP, kako to pravilno u reviziji navodi tužitelj, a sukladno kojim odredbama drugostupanjski sud može preinačiti prvostupanjsku presudu i ako smatra da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio neposredno izvedene dokaze.

14. Odredbe čl. 373.a st. 1. ZPP glase:

''Drugostupanjski će sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe:

1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili

2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.''

15. Dakle, odredba čl. 373.a st. 1. t. 2. ZPP ovlašćuje drugostupanjski sud da u žalbenom postupku preocjenjuje u prvostupanjskom postupku izvedene dokaze nezavisno od njihove prirode i načina njihova izvođenja (i posredno i neposredno izvedene dokaze), ali ne oslobađa drugostupanjski sud obveze da u obrazloženju presude izloži razloge kako je i zašto ocijenio dokaze kojima je utvrdio odlučne činjenice za određeni spor ili na temelju kojih nije mogao utvrditi te činjenice. Osim toga, navedena odredba ovlašćuje drugostupanjski sud na preinačavanje, odnosno potvrđivanje prvostupanjske presude unatoč pogrešno ili nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, ali samo kada je odlučne činjenice moguće utvrditi na temelju dokaza koji se nalaze u spisu. Time je kod primjene odredbe čl. 373.a ZPP isključena istodobna primjena odredbe čl. 221.a ZPP o teretu dokazivanja.

16. Okolnost da se u konkretnom slučaju, među ostalim, radi i o neposredno izvedenom dokazu saslušanjem pri kojem je upravo izravan kontakt suda koji će donijeti odluku s takvim dokaznim sredstvom ono što omogućuje tom sudu stjecanje osobnih dojmova o stanju stvari i o kvaliteti informacija do kojih je došao prilikom davanja iskaza, i time stjecanja potpunijeg i istinitijeg uvjerenja o činjenicama koje treba utvrditi primjenom čl. 8. ZPP, zahtijeva od drugostupanjskog suda da u takvoj situaciji podrobnim, jasnim i uvjerljivim razlozima obrazloži zašto mu nije prihvatljiva ocjena prvostupanjskog suda, što drugostupanjski sud nije učinio. Također, drugostupanjski sud je trebao, primjenom čl. 8. ZPP, obrazložiti i zašto mu nije prihvatljiva niti ocjena ostalih izvedenih dokaza (isprava iz kojih proizlazi da se protiv bivše zaposlenice tuženika OB zbog otuđivanja novčanih sredstava s računa komitenata tuženika vodi kazneni postupak i da joj je tuženik u sporno vrijeme otkazao ugovor o radu). Stoga, obrazloženje pobijane presude u kojemu se samo navodi da tužitelj nije dokazao odlučne činjenice i u kojemu se izvedeni dokazi ne preocjenjuju u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, nije dovoljno da bi se smatralo da pobijana presuda u dovoljnoj mjeri sadrži razloge o odlučnim činjenicama, na što osnovano u reviziji ukazuje tužitelj.

17. Izložena pravna shvaćanja zauzeta su u brojnim odlukama ovoga suda (npr. u rješenju broj Rev-177/2019 od 19. travnja 2023.).

18. Slijedom svega navedenog, osnovani su citirani revizijski navodi tužitelja počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP i, s tim u vezi, pogrešne primjene odredaba čl. 8., čl. 221.a i čl. 373.a ZPP, kao i da drugostupanjski sud nije adekvatno ocijenio nesporne i odlučne činjenice: da je tuženik dao tužitelju ponudu na sklapanje izvansudske nagodbe u iznosu od 350.000,00 kn, da se protiv bivše zaposlenice tuženika OB zbog otuđivanja novčanih sredstava s računa komitenata tuženika vodi kazneni postupak i da joj je tuženik zbog toga otkazao ugovor o radu. Naime, neosnovano je shvaćanje drugostupanjskog suda kako prvostupanjski sud pogrešno smatra dokazanim da je tuženik ponudio tužitelju nagodbu isplatom iznosa 350.000,00 kn, jer da o tome postoji samo preslika e-maila tužitelja, ali da tužitelj nije priložio u spis takvu ponudu tuženika. To iz razloga jer nesporne činjenice ne treba dokazivati, a tuženik, nakon što je tužitelj priložio u spis e-mail prepisku između tuženika i tužitelja, nije osporio tužiteljeve tvrdnje o navedenoj ponudi za sklapanje izvansudske nagodbe, čak niti u žalbi protiv prvostupanjske presude, a niti je osporio tužiteljev iskaz u tom dijelu. Osim toga, iz navedene e-mail prepiske nedvojbeno proizlazi da je tuženik dao tužitelju ponudu za sklapanje izvansudske nagodbe i da je tužitelj nije prihvatio. Pritom je pravilno shvaćanje drugostupanjskog suda da ponuda za mirno rješenje spora nije dokaz o osnovanosti zahtjeva za naknadu štete, ali to ne znači da takav dokaz ne treba ocijeniti u skladu s odredbom čl. 8. ZPP.

19. Zato je drugostupanjska presuda zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. i čl. 373.a ZPP te čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, pa je, primjenom čl. 394. st. 1. ZPP, valjalo odlučiti kao u izreci.

20. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će, imajući u vidu iznesena shvaćanja ovog, revizijskog suda, ponovno odlučiti o žalbi tuženika na način da će postupiti u skladu s navedenim procesnopravnim odredbama odnosno, prije svega, sukladno odredbi čl. 8. ZPP, ocijeniti sve dokaze izvedene pred prvostupanjskim sudom na kojima je prvostupanjski sud utemeljio svoju presudu.

21. O troškovima postupka nastalima u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 13. prosinca 2023.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek