REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 4155/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., Elektra Križ, iz Križa, Trg sv. Križa 7, OIB 46830600751, protiv tuženika DI Čazma d.o.o., iz Čazme, A. Vulinca 28, OIB 48193612203, kojeg zastupaju punomoćnici DGS, Rajko Marković i Leila Marković, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Jujnović Lučić Marković j.t.d. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika, protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-1676/2020-3 od 6. srpnja 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru, poslovni broj Povrv-53/2017-40 od 17. siječnja 2020., u sjednici održanoj 13. prosinca 2023.,

r i j e š i o  j e:

Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije, protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1676/2020-3 od 6. srpnja 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv- 53/2017-40 od 17. siječnja 2020., pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP).

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije, tuženik postavlja pitanja koja smatra važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni koja glase:

„1. Predstavlja li činjenica da je tužitelj skinuo, a potom uništio elektroopremu i mjerni transformator s obračunskog mjernog mjesta tuženika prilikom razdvajanja sumarnog mjernog mjesta, postupanje protivno načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, u daljnjem tekstu: „ZOO“), a kojim postupanjem je onemogućeno utvrđenje stvarne greške ili kvara koji bi doveli do pogrešnih obračunskih mjernih podataka na obračunskom mjernom mjestu tuženika kao korisnika mreže, a samim time i do pravilnog izbora metode za utvrđenje neobračunate električne energije, sve u vezi s člankom 82. stavkom 1. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN broj 85/15, u daljnjem tekstu: „Opći uvjeti“)?

2. Je li tužitelj primjenom metode procjene utrošene energije iz čl. 83. st. 4. Općih uvjeta koja je predviđena samo kao krajnja mogućnost primjene, a prilikom ponovnog obračuna utrošene električne energije za sporno razdoblje (09.04.2015. – 09.04.2016. godine), postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a te čl. 82. st. 1. i st. 4. Općih uvjeta, kada prilikom utvrđenja pogreške mjernih podataka na mjernom mjestu tuženika kao korisnika mreže nije poduzeo sve potrebne mjere da objektivnim ispitivanjem utvrdi da je doista došlo do pogrešnog obračuna obzirom da je uništio elektroopremu i mjerni transformator s obračunskog mjernog mjesta tuženika, a čime je onemogućio točno utvrđenje je li i u kojoj mjeri obračun električne energije za sporno razdoblje bio pogrešan te onemogućio pravilan odabir metode iz čl. 82. Općih uvjeta kojom bi se točno utvrdila količina utrošene, a neobračunate električne energije?

3. Predstavlja li sama okolnost povećanja potrošnje električne energije na posebnom mjernom mjestu tuženika kao korisnika mreže, a koja je nastala nakon razdvajanja sumarnog mjernog mjesta, u odnosu na količinu potrošnje električne energije izmjerenu prije razdvajanja sumarnog mjernog mjesta, pogrešku u obračunskim mjernim podatcima korisnika mreže u svezi s čl. 82. stavkom 1. Općih uvjeta, ukoliko je kontrolama sumarnog i posebnog obračunskog mjesta tužitelja kao operatora sustava utvrđeno da ne postoje nikakve neispravnosti te da sumarno mjerno mjesto daje jednako pouzdane rezultate kao posebno mjerno mjesto glede stvarno utrošene električne energije?

4. Je li tužitelj kao operator sustava postupao protivno Općim uvjetima te načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a i načelu zabrane zlouporabe prava iz čl. 6. ZOO- a kada je, prilikom izrade ponovnog obračuna za sporno razdoblje (09.04.2015. – 09.04.2016. godine) iz čl. 82. st. 4. Općih uvjeta, kao mjerodavan za ponovljeni obračun uzeo mjesec (lipanj 2016. godine) u kojemu je potrošnja električne energije tuženika, zbog organizacije procesa rada tuženika, viša od prosječne godišnje potrošnje te je takvu povećanu količinu potrošnje tužitelj obračunao u odnosu na sve mjesece u kalendarskoj godini, a nije riječ o prvom nespornom mjesecu iz čl. 82. st. 4. Općih uvjeta?“.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nemaju značaj pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.

4. Postavljena pitanja su usko vezana za okolnosti konkretnog slučaja, slijedom čega nemaju element univerzalnosti da bi se moglo smatrati da se radi o pravnim pitanjima važnim ne samo za odluku u ovom sporu nego i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Obrazloženjem tih pitanja tuženik ustvari izražava nezadovoljstvo pobijanom drugostupanjskom odlukom, ukazujući na pogrešnu primjenu odredaba materijalnoga prava.

5. S obzirom na izloženo, prijedlog za dopuštenje revizije je neosnovan, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a riješeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 13. prosinca 2023.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina