REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 634/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, Područna služba Varaždin, Kolodvorska 20c, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE, OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnica Katarina Ileković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., u Zagrebu, Pisarnica Varaždin, Zagrebačka 63, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-65/2021-4 od 11. listopada 2022., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru broj P-133/2017-29 od 9. listopada 2020., u sjednici održanoj 13. prosinca 2023.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog tužitelja.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-65/2021-4 od 11. listopada 2022. u kojem postavlja sljedeća pravna pitanja:
„1. Da li stvarna šteta koju trpi Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje može biti razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu koja nije utvrđena po propisima o mirovinskom osiguranju, koja nije niti dospjela, niti kome isplaćena, niti postoji dokaz o isplati ili je stvarna šteta- umanjenje imovine- stvarno isplaćen iznos po priznatom pravu iz mirovinskog osiguranja, a koji je dospio i postoji dokaz o isplati?
2. Ako „nema štete na strani tužitelja“ jer je utvrđeno pravo na mirovina zbog ozljede na radu ili ne postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu prema čl. 27. st.
3. ZOOP-a,
a) da li stvarne štete koju trpi Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje ima po čl. 22. u vezi s čl. 26. ZOOP-a i ugovoru o osiguranju?
b) odnosno da li je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje stavljen u neravnopravni položaj prema ostalih trećim osobama koje imaju pravo na naknadu štete u cijelosti odnosno u razmjeru do limita osigurane svote?‟
3. Ako Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje ima pravo na naknadu stvarne štete kroz regresni zahtjev (izvorno pravo na naknadu štete) po čl. 22. u vezi s čl. 26. ZOOP-a i ugovora o osiguranju te po čl. 161. u vezi s čl. 164. ZOMO-a i čl. 965. ZOO-a (nije subrogacijski zahtjev) da li uopće i dolazi do primjene čl. 27. ili je mjerodavan propis čl. 22. i 26. ZOOP-a, u vezi s čl. 161., čl. 164. ZOMO-a i čl. 965 ZOO-a?
4. Ako se temeljem čl. 27. ZOOP-a otklanja odgovornost osiguravajućeg društva na nadoknadu stvarne štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje zbog rizika obuhvaćenih ugovorom o osiguranju od odgovornosti za štete, da li je prebacivanje odgovornosti za štetu na vlasnika/korisnika vozila u skladu s čl. 22. i 26. ZOOP-a?“.
2. Tuženik u odgovoru na reviziju osporava navode tužitelja i predlaže prijedlog odbiti, uz naknadu troškova odgovora na prijedlog.
3. Postupajući u skladu s odredbom članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana presuda ne odstupa od prakse revizijskog suda, a ne radi se o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu.
4. Naime, tužbeni zahtjev za isplatu je pravomoćno odbijen primjenom članka 27. stavak 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) kojim je propisano da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a na temelju utvrđenja da je isključivi uzrok umirovljena osiguranika tuženika ozljeda iz prometne nezgode od 23. srpnja 2009., koja je priznata kao ozljeda na radu, iz čega proizlazi da ne postoji razlika mirovine koju bi tuženik bio naknaditi tužitelju.
5. Pobijana drugostupanjska presuda ne odstupa od prakse ovog suda (primjerice odluka broj Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev 909/2021 od 8. rujna 2021. i Rev 66/2022 od 1. veljače 2022.). Zbog toga je uostalom i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanoj 9. lipnja 2022., izmijenio pravno shvaćanje prihvaćeno na 26. sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova od 5. prosinca 2016., te je u izvodu iz zapisnika sa sjednice održane 9. lipnja 2022. navedeno: ''Nakon pravnog shvaćanja izraženog u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske mijenja se dosadašnje pravno shvaćanje ovoga suda te promijenjeno shvaćanje glasi: U sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.''
6. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom članka 385.a stavak 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. i 2. ZPP, riješiti kao u točki I. izreke rješenja.
7. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenost revizije jer ta parnična radnja nije bila potrebna prilikom donošenja odluke o prijedlogu (članak 155. stavak 1. ZPP u vezi s člankom 166. ZPP).
Zagreb, 13. prosinca 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
