REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4034/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽL, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Valić, odvjetnik u Puli protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Knezović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Knezović i partneri j.t.d. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenjem revizije tuženika, protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1093/2022-3 od 19. travnja 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, poslovni broj P-2399/2019-36 od 15. ožujka 2022., u sjednici održanoj 13. prosinca 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1093/2022-3 od 19. travnja 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, poslovni broj P-2399/2019-36 od 15. ožujka 2022.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu koja glase:
„Primjenjuju li se pravomoćna utvrđenja presuda za zaštitu kolektivnih prava i interesa u pojedinačnim sudskim postupcima koji su pokrenuti radi vraćanja stečenog bez osnove prije nego što je na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 70/19)?
Prilikom provođenja kontrole nepoštenosti ugovorne odredbe u smislu članka 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003), je li materijalno pravo pogrešno primijenjeno ako sud zanemari pretpostavku suprotnosti načelu savjesnosti i poštenja i pretpostavku znatne neravnoteže u pravnima i obvezama stranaka na štetu potrošača, odnosno ako izostanak pojedinačnog pregovaranja poistovjeti s ugovaranjem u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja na znatnu štetu potrošača?
U slučaju restitucije na osnovi ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, teku li zakonske zatezne kamate od dana uplate svakog pojedinog iznosa ili od dana podnošenja tužbe.
S obzirom na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. o početku tijeka zastare restitucijskog zahtjeva, mogu li zakonske zatezne kamate u takvim zahtjevima početi teći prije pravomoćnog utvrđenja ništetnosti?
Smatra li se podnošenje tužbe koju je Udruga potrošača podnijela radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača smatrati radnjom vjerovnika iz članka 241. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja dovodi do prekida zastare u pojedinačnom sudskom postupku koji je pokrenuo potrošač koji nije bio stranka tog kolektivnog spora?
Ako sud u pojedinačnom postupku utvrdi ništetnost odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli, i time ga pretvori u ugovor o kreditu u hrvatskim kunama bez valutne klauzule s fiksnom kamatnom stopom, smije li sud u tom kreditu (kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom) kao fiksnu kamatnu stopu primijeniti iznos početno ugovorene kamatne stope koja je vrijedila za ugovor o kreditu s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom ili treba primijeniti kamatnu stopu koju su banke redovito naplaćivale za kunske kredite s fiksnom kamatnom stopom u tom razdoblju?“.
3. Polazeći od odredbe čl. 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio, da pravna pitanja naznačena u prijedlog za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Pitanja koja se odnose na način utvrđivanja nepoštenosti ugovornih odredbi, nepoštenost stjecatelja, ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te na prekid zastare, nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, s obzirom na to da pobijana odluka ne odstupa od odluka revizijskoga suda poslovni broj Revt 249/14 od 9. travnja 2015., Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018. i Rev 3142/18-2 od 19. ožujka 2019., a nije riječ o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitivati sudsku praksu.
5. Međutim, u pogledu ostalih pravnih pitanja ovaj sud je ocijenio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu određeno izloženi razlozi, zbog kojih podnositelj smatra da bi ta pitanja bila važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a (tako i ovaj sud u odlukama Revd 3889/2022 od 5. listopada 2022. i Revd 3506/22 od 19. listopada 2022).
6. Slijedom navedenoga, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjenje pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenost revizije, stoga je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. riješeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 13. prosinca 2023.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
