REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3721/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. d.o.o., B. n. M., OIB: …, zastupanog po punomoćnici J. S., odvjetnici u B. n. M., protiv tužene M. V. iz T., OIB: …, kao vlasnice obrta za ugostiteljstvo T. zastupane po punomoćniku i suprugu R. V., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, broj Gž-364/2022-2 od 19. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, broj Povrv-565/2020-15 od 10. ožujka 2022., na sjednici održanoj 13. prosinca 2023.,

r i j e š i o  j e :

Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, broj Gž-364/2022-2 od 19. svibnja 2022., u odnosu na pravno pitanje:

Je li nužno postojanje pisanog ugovora o priključku za zasnivanje obveznopravnog odnosa između pružatelja vodne usluge i korisnika, u situaciji kada je nedvojbeno da tužena koristi vodnu uslugu?

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž-364/2022-2 od 19. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, broj Povrv-565/2020-15 od 10. ožujka 2022. u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), zbog pravnih pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:

„1. Je li nužno postojanje pisanog ugovora o priključku za zasnivanje obveznopravnog odnosa između pružatelja vodne usluge ovdje tužitelja i korisnika ovdje tužene, u situaciji kada je nedvojbeno da tužena koristi vodnu uslugu?

2. Mora li tužitelj ispostavljati račune svakom pojedinom stvarnom korisnik usluga u situaciji kada postoji samo jedan vodomjer preko kojeg se opskrbljuje više korisnika, a da prethodno nije izršeno razdvajanje vodomjera radi čega isporučitelj ne može utvrditi visinu potrošnje svakog pojedinog korisnika, već samo ukupnu potrošnju?

3. Je li tužitelj dužan dokazivati negativnu činjenicu o tome da tužena nije izvela potrebne radove za razdvajanje vodomjera odnosno priključka za vodu, bez kojih nije moguće razdvojiti vodomjer, a izvođenje takvih radova je nedvojbeno obveza tužene?“

2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tužitelj se u odnosu na postavljena pitanja poziva na presude Visokog trgovačkog suda broj Pž-2198/2004 od 14. rujna 2005., Pž- 4322/2009 od 4. svibnja 2010., Pž-2068/2014 od 7. ožujka 2017., Pž-359/2019 od 1. lipnja 2020., Pž-350/2019 od 25. kolovoza 2020., Pž-1329/2021 od 13. rujna 2021., presudu Županijskog suda u Bjelovaru, broj Gž-1457/2017 od 7. siječnja 2019., presudu Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1573/2018 od 13. rujna 2019., presudu Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž-110/2020 od 15. rujna 2020. te presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 2410/2018 od 19. ožujka 2019.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4.1. U odnosu na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da je prvo postavljeno pravno pitanje važno u smislu odredbe čl. 385. a st. 1. ZPP za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je riječ o pitanju u odnosu na koje praksa viših sudova nije jedinstvena (primjerice presude Visokog trgovačkog suda broj Pž- 359/2019 od 1. lipnja 2020., Pž-350/2019-2 od 25. kolovoza 2020., Pž-1329/2021-2 od 13. rujna 2021.).

4.2. Stoga je postupajući u smislu odredbe čl. 387. st. 6. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenio da je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija zbog pravnog pitanja navedenog u izreci.

5. U odnosu na preostala pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije, revizijski je sud ocijenio da nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima u kojima se iznose činjenice koje se odnose samo na konkretan slučaj te posljedično i problematizira primjena odredaba ZPP o teretu dokazivanja u konkretnom slučaju. Takva pitanja ne mogu opravdati podnošenje revizije jer su važna samo za predmetnu parnicu, a ne za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Zagreb, 13. prosinca 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.