REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3858/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. S., iz N. M., OIB ..., kojega zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u K., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-392/2023-2 od 14. travnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-318/17-59 od 25. siječnja 2023., u sjednici održanoj 13. prosinca 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženice.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovara na prijedlog tuženice za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženica je ovom sudu podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-392/2023-2 od 14. travnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-318/17-59 od 25. siječnja 2023.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica predlaže da se dopusti revizija radi sljedećeg postavljenog pitanja:
„Mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu, potpisanim od strane tužitelja?“.
3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj je predložio navedeni prijedlog tuženice odbaciti kao nedopušten, podredno odbiti kao neosnovan, te traži trošak sastava odgovara na prijedlog tuženice za dopuštenje revizije.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), ocijenjeno je da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.1. To stoga što se pobijana odluka temelji na utvrđenju da je tuženica vodila nepotpunu evidenciju radnog vremena (u odnosu na veljaču i travanj 2014., a koji mjeseci su predmet potraživanja tužitelja za isplatom razlike plaće s osnove prekovremenog rada na terenu, rada noću subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama), a koje utvrđenje ne proizlazi samo iz iskaza tužitelja i svjedoka, već i iz evidencija tužene o radnom vremenu za veljaču i travanj 2014. (u kojima je evidentirano da je tužitelj radio na terenu ali nije evidentiran početak i završetak radnog vremena), pa o odgovoru na postavljeno pitanje ne ovisi odluku o sporu.
4.2. Osim toga postavljeno pitanje nije važno ni zbog toga što odgovor na to pitanje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, pri čemu u konkurenciji različitih dokaza, prema odredbama ZPP, ni jedan dokaz nema veću snagu od drugog dokaza, a uvjerljivost dokaza kojima se u postupku dokazuje određena činjenica ovisi o ocjeni suda u svakom pojedinom predmetu, time da bi drugačiji (suprotan) pristup u naš procesni sustav ponovno vratio sustav formalnih dokaza.
4.3. Pritom treba reći također i to da niti u jednoj od odluka koje tuženica navodi kao razlog važnosti u odnosu na postavljeno pitanje nije izraženo pravno shvaćanje o postojanju hijerarhijskog odnosa između pojedinih dokaznih sredstava, pa i o tome da „materijalni“ dokazi imaju prednost pred „personalnima“ u smislu njihove dokazne snage. Na isti način ovaj revizijski sud odlučio je i u predmetima poslovni broj Revd 3765/2021-2 od 27. listopada 2021., Revd 2851/2022-2 od 13. rujna 2022. i Revd 4509/2022-2 od 28. ožujka 2023.
5. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
6. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava odgovora na prijedlog tuženice za dopuštenje revizije jer ta parnična radnja nije bila potrebna prilikom donošenja odluke o prijedlogu (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 166. ZPP). Zbog toga je valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 13. prosinca 2023.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.
