Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-147/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Martini Budinski Modronja, u ovršnom postupku ovrhovoditeljice J. P., OIB ..., R., ..., koju zastupa punomoćnica N. Š., odvjetnica u R., protiv 1. ovršenice V. M., OIB ..., V. L., ... i 2. ovršenika I. M., OIB ..., V. L., ..., oboje zastupani po punomoćniku P. R., odvjetniku u R., radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju od 28. siječnja 2022., poslovni broj Ovr-433/2019-15, 13. prosinca 2023.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba i dopuna žalbe ovrhovoditeljice J. P. i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju, poslovni broj Ovr-433/2019-15 od 28. siječnja 2022.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditeljice J. P. i zahtjev 1. ovršenice V. M. i 2. ovršenika I. M. za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
"I. Prihvaćaju se kao osnovane žalbe ovršenika V. M. i I. M. izjavljene protiv ovosudnog rješenja o ovrsi poslovni broj: Ovr-433/2019-2 od 8. travnja 2019.
II. Ukida se rješenje o ovrsi Ovr-433/2019-2 od 8. travnja 2019.
III. Ovršni prijedlog ovrhovoditelja J. P., se odbacuje.
IV. Nalaže se zk. odjelu Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju da na temelju ovog rješenja izvrši brisanje zabilježbe ovrhe na nekretninama k.č.br. 507. iz zk.ul. 3737 k.o. V. L. i č.zgr. 935 iz zk.ul. 3434 k.o. V. L. određene rješenjem Z-10295/19 od 11. travnja 2019."
2. Protiv navedenog rješenja pravovremenu žalbu i dopunu žalbe izjavila je ovrhovoditeljica pozivajući se na sve žalbene razloge označene u članku 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., dalje: ZPP), sve u svezi s člankom 21. Ovršnog zakona („Narodne novine“ 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22., dalje OZ), dakle na bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Žalbenim navodima ukazuje da su ovršenici u braku, da su predmetne nekretnine bračna stečevina 1. i 2. ovršenika, da je 1. ovršenica predmnijevana suvlasnica istih, da ovršenici zarađuju iznajmljivanjem nekretnina dok je ovrhovoditeljici onemogućeno pravo uživanja vlasništva jer je legitimno očekivala potraživanje naplatiti iz zajedničke imovine ovršenika kao bračnih drugova. Nadalje, ukazuje i na nesavjesnost 2. ovršenika koji je znao za kaznene radnje 1. ovršenice, a blagodat ukradenih 250.000,00 kuna koristila se u bračnoj zajednici, kao i da ovrhovoditeljica ima pravo naplatiti svoje potraživanje iz nekretnina 2. ovršenika logikom zdravog razuma, smatrajući da se zakonski hladno ne može odvojiti odgovornost supruge za počinjenu štetu od posebne imovine njezina bračnog druga, a poziva se i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III- 555/2015 od 9. srpnja 2015. Predlaže usvajanje žalbe i ukidanje pobijanog rješenja, te održavanje na snazi rješenja o ovrsi na nekretninama. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.
3. U odgovoru na žalbu ovršenici osporavaju žalbene navode ovrhovoditeljice te predlažu da drugostupanjski sud žalbu odbije kao neosnovanu i potvrdi pobijano rješenje. Potražuju naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba ovrhovoditeljice je neosnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji je prethodio njegovom donošenju ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio ijednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, na koje temeljem članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, dok ovrhovoditeljica iako se poziva i na taj žalbeni razlog određeno ne ukazuje na ijednu takvu povredu.
6. Iz spisa proizlazi da je ovrhovoditeljica protiv 1. i 2. ovršenika podnijela prijedlog za ovrhu na nekretninama i to čkbr. 507 upisanoj u z.k.ul. 3737 k.o. V. L. i čkbr. 935 upisanoj u z.k.ul. 3434 k.o. V. L. temeljem ovršne isprave - presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-340/13 od 15. rujna 2017.
6.1. Nadalje proizlazi da je prvostupanjski sud 8. travnja 2019. donio rješenje o ovrsi kojim je odredio predloženu ovrhu, da su na navedeno rješenje o ovrsi ovršenici izjavili pravovremene žalbe i prijedloge za odgodu ovrhe. Žalbenim navodima ovršenici osporavaju da bi se ovršna isprava odnosila na 2. ovršenika te da ovrhovoditeljica prema njemu nema dospjelu tražbinu, ali i da su nekretnine koje su predmet ovrhe isključivo vlasništvo 2. ovršenika, odnosno da nisu bračna stečevina 1. i 2. ovršenika.
7. Prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje odluke o žalbama 1. i 2. ovršenika i na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio odredbe materijalnog prava pa su neosnovani i ti žalbeni prigovori ovrhovoditeljice.
8. Pravilno je utvrđeno da se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K- 340/13-67 od 15. rujna 2017. odnosi samo na 1. ovršenicu i da je tom presudom samo 1. ovršenica kao okrivljena obvezana na ime imovinsko-pravnog zahtjeva isplatiti ovrhovoditeljici kao oštećenici iznos od 205.000,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
8.1. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su nekretnine koje su predmet ovrhe u zemljišnim knjigama upisane kao isključivo vlasništvo 2. ovršenika.
8.2. Kao nesporno je utvrđeno da su 1. ovršenica i 2. ovršenik bračni drugovi i da su to bili i u vrijeme vođenja kaznenog postupka protiv 1. ovršenice.
9. Slijedom navedenog, a suprotno žalbenim navodima ovrhovoditeljice, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da samim time što su ovršenici bračni drugovi ne znači i da su nekretnine, na kojima je predložena i rješenjem o ovrsi određena ovrha, bračna stečevina 1. i 2. ovršenika, a ovrhovoditeljica doista uz prijedlog za ovrhu nije dostavila, u smislu članka 82. stavak 2. OZ, dokaz odnosno ispravu koja je podobna za upis prava su/vlasništva 1. ovršenice na predmetnim nekretninama.
9.1. Navedenim člankom 82. stavak 1. OZ propisano je da je ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu dužan podnijeti izvadak iz zemljišne knjige kao dokaz o tome da je nekretnina upisana kao vlasništvo ovršenika, a stavkom 2. je propisano da ako je pravo na nekretnini upisano u zemljišnoj knjizi na drugu osobu, a ne na ovršenika, prijedlogu se može udovoljiti samo ako ovrhovoditelj podnese ispravu koja je podobna za upis ovršenikova prava.
10. Stoga su neosnovani žalbeni navodi ovrhovoditeljice kojima ukazuje na (ne)savjesnost i (ne)poštenje 2. ovršenika, navodi da je na darovanoj nekretnini sagrađena zgrada koja je zajednička imovina 1. i 2. ovršenika, kao i navodi da je 1. ovršenica predmnijevana suvlasnica te zgrade. Stav je ovog drugostupanjskog suda da se u ovršnom postupku ne mogu utvrđivati, ukoliko su ista sporna, vlasnička prava stranaka, pa ni predmet ovog konkretnom ovršnog postupka ne može biti utvrđivanje su/vlasništva 1. ovršenice na predmetnim nekretninama, pa ni predmnijevanog su/vlasništva, jer to pravo ovršenici osporavaju. U povezanosti s navedenim, nije prvostupanjski sud teret dokaza da je 1. ovršenica suvlasnica predmetnih nekretnina prebacio na ovrhovoditeljicu protivno načelima savjesnosti i poštenja, kako to neosnovanu u žalbi navodi ovrhovoditeljica, već je zakonskom normom (članak 82. stavak 1. i 2. OZ) propisano da je na ovrhovoditelju (dakle u konkretnom slučaju na ovrhovoditeljici) teret dokaza da je nekretnina u odnosu na koju se predlaže ovrha vlasništvo ovršenika (u konkretnom slučaju i 1. ovršenice), odnosno da postoji isprava podobna za upis njezina prava u zemljišnim knjigama.
11. Suprotno žalbenim navodima ovršenice, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da u odnosu na 2. ovršenika ovrhovoditeljica nema ovršnu ispravu, odnosno da u odnosu na njega nema dospjelo potraživanje. Sve to i bez obzira što je isti u kaznenom postupku otklonio blagodat ne svjedočenja i potvrdio je da je znao da je 1. ovršenica nešto upisivala, a niti ga to čini "hipotetskim počiniteljem kaznenog djela" koje pitanje ovrhovoditeljica postavlja u žalbi. U ovom ovršnom postupku ne može se utvrđivati ni da li su ovršenici eventualno imali koristi od kaznenog djela koje je počinila 1. ovršenica i za koje je pravomoćno osuđena, odnosno da li je tu korist imao i 2. ovršenik. Sve to i bez obzira što je ista u pravu kada navodi da kazna nije djelotvorna ako šteta nije popravljena.
12. Neosnovano se ovrhovoditeljica poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-555/2015 od 9. srpnja 2015. gdje je, između ostalog navedeno da svako tumačenje mjerodavnog prava mora imati uporište u zdravom razumu i pravnoj logici jer bi u protivnom moglo imati apsurdne učinke u odnosu na ostvarivanje i zaštitu pojedinačnih prava, a da tumačenje mjerodavnog prava suprotno tome se može smatrati arbitrarnim. Napominje se da je navedena odluka donesena u stvari potpuno različitoj od ovog postupka (povodom odluke Državnog sudbenog vijeća o izboru suca). Tumačenje pravne norme je preduvjet za njezinu primjenu. Postoje pravila tumačenja zakonskih normi i to: jezično tumačenje, logičko tumačenje, sistematsko tumačenje, ciljno tumačenje, subjektivno i objektivno tumačenje, povijesno tumačenje te doslovno, suženo i prošireno tumačenje. Sud prilikom tumačenja mjerodavnog prava treba primijeniti i zdrav razum i pravnu logiku. Nadalje, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud u ovom predmetu mjerodavno pravo tako (uz primjenu i pravne logike i zdravog razuma) i tumačio pa su neosnovani i žalbeni navodi ovrhovoditeljice kojima navodi da bi se upravo logikom zdravog razuma imala pravo naplatiti iz nekretnina 2. ovršenika. Omogućavanje ovrhovoditeljici da svoje potraživanje naplati u ovom ovršnom postupku iz nekretnina 2. ovršenika, iako prema njemu nema ovršnu ispravu i dospjelu tražbinu, a niti ima ispravu podobnu za upis prava 1. ovršenice na tim nekretninama, bilo bi suprotno ranije navedenim odredbama OZ, pravilnom tumačenju tih odredbi ali i pravnoj logici i zdravom razumu, uz doista moguće apsurdne učinke u odnosu na prava ovršenika, ali i prava ovrhovoditeljice, odnosno moglo bi se govoriti o arbitrarnom tumačenju prava pa i arbitrarnom suđenju.
13. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je donio pobijano rješenje,
14. Obzirom da se žalbeni razlozi nisu ostvarili, a žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, temeljem članka 380. točka 2. ZPP žalbu ovrhovoditeljice valjalo je odbiti kao neosnovanu i pobijano rješenje potvrditi.
15. Temeljem članka 166. ZPP odbijen je zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troškova žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspjela, a odbijen je i zahtjev i 1. i 2. ovršenika za sastav odgovora na žalbu jer isti nije bio nužan za vođenje postupka.
Sisak, 13. prosinca 2023.
Sutkinja
Martina Budinski Modronja, vr.
