REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 2835/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice O. G. iz M., OIB: … , koju zastupa punomoćnik M. U., odvjetnik u S., protiv tuženika M. P. iz S., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik A. R., odvjetnik u S., odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-495/2023-2 od 9. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2457/22 od 11. studenog 2022., u sjednici održanoj 13. prosinca 2023.,

r i j e š i o  j e:

Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-495/2023-2 od 9. ožujka 2023. zbog pravnih pitanja navedenih u prijedlogu.

2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Tužiteljica je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavila sljedeća pitanja:

„1) Može li se smatrati tuženik poštenim posjednikom stana sve do podnošenja tužbe radi predaje u suposjed, u situaciji tuženik decidirano u svom iskazu navede da ne postoji mogućnost da tužiteljica stupi u posjed niti jedne prostorije u stanu te da tužiteljica nema pravo biti u suposjedu stana pored njega koji to pravo ima, a prethodno je pravomoćno utvrđeno da je stan u suvlasništvu tužiteljice i tuženika?

2) Otkad se tuženik smatra nepoštenim posjednikom stana kojeg su tužiteljica i tuženik naslijedili na jednake dijelove, pri čemu je tuženik bio upućen u parnicu radi utvrđenja da je stan njegovo isključivo vlasništvo, a koja parnica je okončana odbijajućom presudom, a pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju je utvrđeno da je predmetni stan suvlasništvo tužiteljice i tuženika na jednake dijelove trenutkom otvaranja nasljedstva?

3) Da li se iz same činjenice da tužiteljica aktivno sudjeluje u nizu sudskih postupaka usmjerenih ka ostvarivanju vlasničkih prava na predmetnom stanu može smatrati „odgovarajućim načinom izražavanja volje za posjedovanjem stvari“, u smislu pravnog shvaćanja VSRH zauzetog na drugoj sjednici Građanskog odjela 1. ožujka 2021.g.

5. Prvo pitanje iz prijedloga je činjenične naravi i vezano za utvrđene okolnosti ovog pojedinačnog slučaja te se njime ne može uspostaviti opći standard primjenjiv na sve buduće slučajeve. Slijedom navedenog, takvo pitanje nije pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a ZPP, već pitanje koje se odnosi na činjenične okolnosti konkretnog predmeta, pa samim time nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ostala dva pitanja iz prijedloga nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni s obzirom na to da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima činjenično utvrđeno kako „tužiteljica prije podnošenja ove tužbe, niti kroz čitavi utuženi period nije tražila od tuženika predaju stana u suposjed, niti je imala namjeru u stanu stanovati zajedno sa tuženikom ili ga koristiti zajedno sa tuženikom“, te samim time zaključak iz pobijane odluke nije u suprotnosti s pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2021. u kojem se između ostalog navodi kako pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari, što u konkretnom predmetu nije utvrđeno.

6. Slijedom navedenog, u ovome predmetu nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389. b. st. 1. i 2. ZPP riješio kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 13. prosinca 2023.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.