Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-9085/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca:

Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić- Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika D. P., zbog prekršaja iz članka 199. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20) odlučujući o žalbi okrivljenika D. P., podnesenoj po branitelju V. V., odvjetniku iz R., protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji od 21. rujna 2023., poslovni broj: 81. Pp-6805/2021, na sjednici vijeća održanoj 13. prosinca 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okrivljenika D. P. kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik D. P. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset eura[1] ) / 226,04 (dvjestodvadesetšest kuna i četiri lipe) u roku od 90 (devedeset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom, proglašen je krivim okrivljenik D. P. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona, izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 eura te mu je omogućena obročna otplata izrečene novčane kazne na rok od tri mjeseca.

2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 4 mjeseca.

3. Istom presudom, okrivljenik je obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.

4. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. U žalbi okrivljenik navodi da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno slijedom čega je pogrešan zaključak da je okrivljenik predmetne zgode upravljao vozilom sa koncentracijom alkohola u krvi kakva je utvrđena alkotestiranjem na mjestu događaja. Ističe kao i u obrani da je prethodno popio svega nekoliko alkoholnih pića, dva do tri, te ne spori da je zatečen da upravlja vozilom pod utjecajem alkohola, ali drži da nije moguće da je utvrđena koncentracija alkohola u krvi od 2,52 g/kg, umanjena za 0,1 g/kg točna. Prilikom alkotestiranja da djelatnici policije nisu sačekali 15 minuta, već 12 obzirom da je okrivljenik iskazao da je pio prije 5 minuta (!!!! čekali su 17 minuta), iako očito od njegovog izlaska iz lokala do zaticanja po policiji nije prošlo 5 minuta. Pretpostavlja da je navedena koncentracija posljedica mjerenja alkoholnih para u usnoj šupljini, umjesto izdaha, jer da jednostavno nije moguće da nekoliko pića 2 do 3 pelinkovca uzrokuju toliku koncentraciju kolika je navodno izmjerena alkoskopiranjem. U konkretnom slučaju alkoskop da je izmjerio koncentraciju alkohola iznad njegovog mjernog raspona za koji ima odobrenje za rad, od 2,62 g/kg alkohola u krvi, koja koncentracija umanjena za 0,10 je još uvijek izvan mjernog raspona uređaja.

6. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

7. Žalba nije osnovana.

8. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Također, iz stanja spisa proizlazi, odnosno ničim nije dovedeno u sumnju da je ispitivanje alkoholiziranosti okrivljenika izvršeno pravilno i na zakonom propisan način, jednom od metoda propisanih zakonom, pa stoga, po ocjeni ovog suda, imajući u vidu sve prethodno navedeno nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučne činjenice visine koncentracije alkohola u organizmu okrivljenika - da je predmetnog događaja okrivljenik upravljao vozilom pri koncentraciji od 2,52 g/kg alkohola u organizmu, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud. Dakle, u provedenom dokaznom postupku, nema dokaza koji bi upućivali na suprotno, pa žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

10. Odluku o krivnji prvostupanjski sud temelji na detaljno provedenom postupku, uvida u materijalnu dokumentaciju u spisu te iskazu policijskog službenika M. Š., koji iskaz je ocijenio vjerodostojnim, i za to dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Navedeni iskaz je sukladan materijalnoj dokumentaciji u spisu, te provedenim dokazima ni na koji način nije dovedena u sumnju činjenica da je okrivljenik kritične zgode upravljao vozilom pod utjecajem alkohola pri koncentraciji na način kako mu se stavlja na teret.

11. Osim toga, u spisu doista ne postoji niti jedan podatak koji bi upućivao na motiv zbog kojeg bi policijski službenik M. Š., neosnovano teretio okrivljenika, a koji je decidirano iskazao da je s obzirom na navode okrivljenika istog testirao nakon proteka roka od 15 minuta od zadnje konzumacije alkohola.

12. Naime, suprotno navodima okrivljenika, prvostupanjski sud je na osnovu provedenog dokaznog postupka naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, pa stoga pobijana presuda sadrži sve potrebne, jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.

13. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik u žalbi dovodi u sumnju rezultat alkotestiranja međutim ispitivanje alkoholiziranosti je utvrđeno uređajem Drager od strane ovlaštene službene osobe te je okrivljenik bez primjedbi potpisao zapisnik o ispitivanu alkoholiziranosti i odbio je stručan pregled – uzimanje krvi i urina radi analize o čemu je svjedočio ispitani policijski službenik koji je alkotestirao okrivljenika, a što je konstatirano i u samom zapisniku o alkotestiranju.

14. Dakle, suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, pa i onih koje se pobijaju žalbom i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i ocijenio, a za što je u pobijanoj presudi iznio valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud, a koji žalbom uopće nisu osporeni.

15. Imajući u vidu sve navedeno po ocjeni ovog suda, nema mjesta dvojbi glede odlučne činjenice visine koncentracije alkohola u organizmu okrivljenika - da je okrivljenik predmetnog događaja upravljao vozilom pri koncentraciji od 2,52 g/kg alkohola u organizmu, čime su se u ponašanju okrivljenika ostvarili svi bitni elementi bića prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, a žalbeni navodi kojima pokušava dovesti u sumnju točnost ispitivanja su bez ikakve valjane argumentacije.

16. Nadalje, kako iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

17. Ispitujući potom odluku o kazni vijeće ovog suda je utvrdilo da izrečena kazna nije prestroga, s obzirom da je prvostupanjski sud istu izrekao ispod propisanog posebnog minimuma novčane kazne, a navodi žalbe, koji nisu ničim potkrijepljeni, ne ukazuju na postojanje takvih okolnosti koje bi mogle dovesti do daljnjeg ublažavanja izrečene novčane kazne.

18. U svezi s tim valja istaći da je za djelo prekršaja iz članka 199. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u rasponu od 1320,00 do 2650,00 eura, ili kazna zatvora do 60 dana, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za navedeni prekršaj odredio novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za taj prekršaj, i to, kao što je već navedeno, ispod, posebnog zakonskog minimuma, te stoga i ovaj sud smatra da je izrečena novčana kazna primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

19. Razmotrivši odluku o izrečeno zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku primijenio zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 4 mjeseca. Primjena ove mjere je nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, koji je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, počinjenog na način da je upravljao vozilom B kategorije iako je u organizmu imao 2,52 g/kg alkohola. Navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj. Duljina trajanja izrečene mjere od 4 mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, primjerena je svim okolnostima počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika, naročito visini koncentracije alkohola u njegovom organizmu u vrijeme počinjenja djela.

20. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, pa visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 30,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka.

21. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

Zapisničarka

Predsjednik vijeća

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Nediljko Boban v.r.

U Zagrebu 13. prosinca 2023.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.