Poslovni broj: Gž-924/2022-3

 

 

Poslovni broj: Gž-924/2022-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijanke Salopek, predsjednice vijeća, Ivana Stipčića, suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Košir Skračić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. P., OIB …, O., kojeg zastupa punomoćnik V. S., odvjetnik u O. d. S. & Z. iz O., protiv tuženika A. b. d.d., OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u O. d. K. & P. j.t.d. u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: 2 P-2500/2019-22 od 7. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 7. veljače 2024.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika A. b. d.d. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: 2 P-2500/2019-22 od 7. lipnja 2022.

 

              II. Odbija se zahtjev tuženika A. b. d.d. za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe, kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda, odlučeno je:

 

              "I/ Utvrđuje se ništetnom dio odredbe članka 4. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj 5140230452-20010420904/2007 od 21. ožujka 2007., potvrđenog u obliku javnobilježničkog akta kod javnog bilježnika T. K. pod brojem OV-4655/07 dana 23. ožujka 2007., koji je sklopljen između tužitelja R. P., O., OIB: …kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika, S. b. d.d. O. kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva na osnovi jednostrane odluke Banke. II/ Nalaže se tuženiku A. b. d.d., Z., OIB: …, isplatiti tužitelju R. P., O., OIB: … s osnova stečenog bez osnove na ime preplaćenih iznosa anuiteta zbog ništetnih odredbi o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenljiva na osnovi jednostrane odluke Banke, iznos od 5.847,33 kn (slovima: pet tisuća osam stotina četrdeset sedam kuna i trideset tri lipe) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama u visini eskontne stope HNB-a uvećane za 5 postotnih poena do 31.07.2015., a od 01.08.2015. do isplate u visini zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a koje teku:

 

              - na iznos od   55,62 kn od 01.10.2007. pa do isplate

- na iznos od   56,91 kn od 01.11.2007. pa do isplate

- na iznos od   55,12 kn od 01.12.2007. pa do isplate

- na iznos od   56,50 kn od 01.01.2008. pa do isplate

- na iznos od   56,79 kn od 01.02.2008. pa do isplate

- na iznos od   53,46 kn od 01.03.2008. pa do isplate

- na iznos od   57,36 kn od 01.04.2008. pa do isplate

- na iznos od   53,39 kn od 01.05.2008. pa do isplate

- na iznos od   54,08 kn od 01.06.2008. pa do isplate

- na iznos od  52,53 kn od 01.07.2008. pa do isplate

- na iznos od   52,57 kn od 01.08.2008. pa do isplate

- na iznos od   52,21 kn od 01.09.2008. pa do isplate

- na iznos od   50,74 kn od 01.10.2008. pa do isplate

- na iznos od   56,33 kn od 01.11.2008. pa do isplate

- na iznos od   50,79 kn od 01.12.2008. pa do isplate

- na iznos od   99,84 kn od 01.01.2009. pa do isplate

- na iznos od   99,87 kn od 01.02.2009. pa do isplate

- na iznos od   89,59 kn od 01.03.2009. pa do isplate

- na iznos od   96,95 kn od 01.04.2009. pa do isplate

- na iznos od 121,76 kn od 01.05.2009. pa do isplate

- na iznos od 122,27 kn od 01.06.2009. pa do isplate

- na iznos od 115,19 kn od 01.07.2009. pa do isplate

- na iznos od 118,12 kn od 01.08.2009. pa do isplate

- na iznos od 117,90 kn od 01.09.2009. pa do isplate

- na iznos od 111,92 kn od 01.10.2009. pa do isplate

- na iznos od 113,39 kn od 01.11.2009. pa do isplate

- na iznos od 109,74 kn od 01.12.2009. pa do isplate

- na iznos od 113,24 kn od 01.01.2010. pa do isplate

- na iznos od 113,12 kn od 01.02.2010. pa do isplate

- na iznos od 100,32 kn od 01.03.2010. pa do isplate

- na iznos od 111,75 kn od 01.04.2010. pa do isplate

- na iznos od 105,86 kn od 01.05.2010. pa do isplate

- na iznos od 108,80 kn od 01.06.2010. pa do isplate

- na iznos od 110,02 kn od 01.07.2010. pa do isplate

- na iznos od 110,24 kn od 01.08.2010. pa do isplate

- na iznos od 113,82 kn od 01.09.2010. pa do isplate

- na iznos od 105,43 kn od 01.10.2010. pa do isplate

- na iznos od 104,80 kn od 01.11.2010. pa do isplate

- na iznos od 105,56 kn od 01.12.2010. pa do isplate

- na iznos od 110,72 kn od 01.01.2011. pa do isplate

- na iznos od 105,79 kn od 01.02.2011. pa do isplate

- na iznos od   93,92 kn od 01.03.2011. pa do isplate

- na iznos od   99,79 kn od 01.04.2011. pa do isplate

- na iznos od   94,97 kn od 01.05.2011. pa do isplate

- na iznos od 101,88 kn od 01.06.2011. pa do isplate

- na iznos od   97,05 kn od 01.07.2011. pa do isplate

- na iznos od 104,14 kn od 01.08.2011. pa do isplate

- na iznos od   99,24 kn od 01.09.2011. pa do isplate

- na iznos od   90,21 kn od 01.10.2011. pa do isplate

- na iznos od   90,54 kn od 01.11.2011. pa do isplate

- na iznos od   84,78 kn od 01.12.2011. pa do isplate

- na iznos od   86,12 kn od 01.01.2012. pa do isplate

- na iznos od   84,44 kn od 01.02.2012. pa do isplate

- na iznos od   76,48 kn od 01.03.2012. pa do isplate

- na iznos od   78,24 kn od 01.04.2012. pa do isplate

- na iznos od   73,31 kn od 01.05.2012. pa do isplate

- na iznos od   73,33 kn od 01.06.2012. pa do isplate

- na iznos od   67,82 kn od 01.07.2012. pa do isplate

- na iznos od   67,24 kn od 01.08.2012. pa do isplate

- na iznos od   64,02 kn od 01.09.2012. pa do isplate

- na iznos od   58,56 kn od 01.10.2012. pa do isplate

- na iznos od   58,30 kn od 01.11.2012. pa do isplate

- na iznos od   53,78 kn od 01.12.2012. pa do isplate

- na iznos od   52,46 kn od 01.01.2013. pa do isplate

- na iznos od   48,69 kn od 01.02.2013. pa do isplate

- na iznos od   41,76 kn od 01.03.2013. pa do isplate

- na iznos od   43,23 kn od 01.04.2013. pa do isplate

- na iznos od   38,60 kn od 01.05.2013. pa do isplate

- na iznos od   36,13 kn od 01.06.2013. pa do isplate

- na iznos od   31,61 kn od 01.07.2013. pa do isplate

- na iznos od   29,81 kn od 01.08.2013. pa do isplate

- na iznos od   26,80 kn od 01.09.2013. pa do isplate

- na iznos od   23,17 kn od 01.10.2013. pa do isplate

- na iznos od   20,44 kn od 01.11.2013. pa do isplate

- na iznos od     6,08 kn od 12.11.2013. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

III/ Utvrđuje se ništetnom dio odredbe članka 2., članka 3. točka 2., 3. i 4. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj 5140230452-20010420904/2007 od 21. ožujka 2007., potvrđenog u obliku javnobilježničkog akta kod javnog bilježnika T. K. pod brojem OV-4655/07 dana 23. ožujka 2007., koji je sklopljen između tužitelja R. P., O., OIB: …, kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika, S. b. d.d. O. kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

 

IV/ Nalaže se tuženiku A. b. d.d., Z., OIB: …da tužitelju R. P., O., OIB: …s osnova stečenog bez osnove na ime preplaćenog iznosa zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 21.158,74 kn (slovima: dvadeset jedna tisuća jedna stotina pedeset osam kuna i sedamdeset četiri lipe) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama u visini eskontne stope HNB-a uvećane za 5 postotnih poena do 31.07.2015., a od 01.08.2015. do isplate u visini zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2.i 8. Zakona o obveznim odnosima, a koje teku:

 

- na iznos od   66,70 kn od 01.11.2008. pa do isplate

- na iznos od   56,56 kn od 01.01.2009. pa do isplate

- na iznos od   68,71 kn od 01.02.2009. pa do isplate

- na iznos od   85,12 kn od 01.03.2009. pa do isplate

- na iznos od   63,19 kn od 01.04.2009. pa do isplate

- na iznos od   52,86 kn od 01.05.2009. pa do isplate

- na iznos od   29,22 kn od 01.06.2009. pa do isplate

- na iznos od   15,97 kn od 01.07.2009. pa do isplate

- na iznos od   20,14 kn od 01.08.2009. pa do isplate

- na iznos od   35,45 kn od 01.09.2009. pa do isplate

- na iznos od   32,82 kn od 01.10.2009. pa do isplate

- na iznos od  22,97 kn od 01.11.2009. pa do isplate

- na iznos od   45,87 kn od 01.12.2009. pa do isplate

- na iznos od   60,60 kn od 01.01.2010. pa do isplate

- na iznos od   79,91 kn od 01.02.2010. pa do isplate

- na iznos od   87,68 kn od 01.03.2010. pa do isplate

- na iznos od 108,57 kn od 01.04.2010. pa do isplate

- na iznos od 106,13 kn od 01.05.2010. pa do isplate

- na iznos od 119,44 kn od 01.06.2010. pa do isplate

- na iznos od 209,75 kn od 01.07.2010. pa do isplate

- na iznos od 188,71 kn od 01.08.2010. pa do isplate

- na iznos od 263,27 kn od 01.09.2010. pa do isplate

- na iznos od 230,44 kn od 01.10.2010. pa do isplate

- na iznos od 200,07 kn od 01.11.2010. pa do isplate

- na iznos od 293,59 kn od 01.12.2010. pa do isplate

- na iznos od 346,72 kn od 01.01.2011. pa do isplate

- na iznos od 309,39 kn od 01.02.2011. pa do isplate

- na iznos od 327,46 kn od 01.03.2011. pa do isplate

- na iznos od 291,23 kn od 01.04.2011. pa do isplate

- na iznos od 305,42 kn od 01.05.2011. pa do isplate

- na iznos od 401,72 kn od 01.06.2011. pa do isplate

- na iznos od 421,05 kn od 01.07.2011. pa do isplate

- na iznos od 528,19 kn od 01.08.2011. pa do isplate

- na iznos od 491,62 kn od 01.09.2011. pa do isplate

- na iznos od 436,03 kn od 01.10.2011. pa do isplate

- na iznos od 434,02 kn od 01.11.2011. pa do isplate

- na iznos od 432,72 kn od 01.12.2011. pa do isplate

- na iznos od 454,83 kn od 01.01.2012. pa do isplate

- na iznos od 482,34 kn od 01.02.2012. pa do isplate

- na iznos od 491,07 kn od 01.03.2012. pa do isplate

- na iznos od 473,08 kn od 01.04.2012. pa do isplate

- na iznos od 484,60 kn od 01.05.2012. pa do isplate

- na iznos od 494,27 kn od 01.06.2012. pa do isplate

- na iznos od 489,34 kn od 01.07.2012. pa do isplate

- na iznos od 490,81 kn od 01.08.2012. pa do isplate

- na iznos od 484,40 kn od 01.09.2012. pa do isplate

- na iznos od 472,05 kn od 01.10.2012. pa do isplate

- na iznos od 494,03 kn od 01.11.2012. pa do isplate

- na iznos od 506,44 kn od 01.12.2012. pa do isplate

- na iznos od 504,61 kn od 01.01.2013. pa do isplate

- na iznos od 476,65 kn od 01.02.2013. pa do isplate

- na iznos od 505,57 kn od 01.03.2013. pa do isplate

- na iznos od 509,14 kn od 01.04.2013. pa do isplate

- na iznos od 503,89 kn od 01.05.2013. pa do isplate

- na iznos od 477,12 kn od 01.06.2013. pa do isplate

- na iznos od 463,48 kn od 01.07.2013. pa do isplate

- na iznos od 481,38 kn od 01.08.2013. pa do isplate

- na iznos od 495,48 kn od 01.09.2013. pa do isplate

- na iznos od 527,42 kn od 01.10.2013. pa do isplate

- na iznos od 514,56 kn od 01.11.2013. pa do isplate

- na iznos od 2.612,84 kn od 12.11.2013. pa do isplate, sve u roku od 15

dana.

 

V/ Nalaže se tuženiku A. b. d.d., Z., OIB: …, tužitelju R. P., O., OIB: …, naknaditi prouzročeni parnični trošak postupka u iznosu od 8.740,00 kuna (slovima: osam tisuća sedam stotina četrdeset kuna) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 7. lipnja 2022. kao dana presuđenja pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

 

2. Protiv navedene presude pravovremeno je podnio žalbu tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, a zahtijeva i nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba tuženika nije osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na počinjenje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti je materijalno pravo pogrešno primijenio.

 

6. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, zato jer pobijana odluka nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuje tuženik u žalbi. Presuda ima jasne, neproturječne i dostatne razloge o svim pravno odlučnim činjenicama, a izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, koji nisu protivni izvedenim dokazima.

 

7. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP jer tuženik nije onemogućen da raspravlja pred sudom. Žalbenim navodima kojima tuženik obrazlaže taj žalbeni razlog nije dovedeno u sumnju da je tuženik imao kontradiktoran postupak, da je mogao iznijeti argumente i dokaze koje je smatrao relevantnima za ovaj postupak ili da je imao priliku učinkovito osporavati argumente i dokaze koje je iznio tužitelj. Na počinjenje navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka ne ukazuje niti to što prvostupanjski sud nije izveo sve dokaze izvođenje kojih je predložio tuženik jer sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica.

 

8. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu te je ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi članka 8. ZPP, pri čemu je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe članka 220. stavak 2. ZPP izveo i ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice, a presuda je izrađena sukladno odredbi članka 338. ZPP.

 

9. Pravilno prvostupanjski sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka javnog bilježnika T. K. po prijedlogu tuženika jer izvođenje tog dokaza nije predloženo na bitnu činjenicu pojedinačnog pregovaranja stranaka kao ugovornika o ugovornim odredbama predmet zahtjeva, budući da je navedeni svjedok, kako to i sam tuženik navodi, sudjelovao u solemnizaciji predmetnog ugovora o kreditu i to kao javni bilježnik, dakle nije sudjelovao i u pregovorima koji su prethodili sklapanju predmetnog ugovora o kreditu, a solemnizacija predmetnog ugovora o kreditu ne ukazuje na činjenicu da li se (ili nije) o predmetnim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo.

 

10. Pravilno prvostupanjski sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka I. K. C. po prijedlogu tuženika, naime tuženik je od izvođenja tog dokaza izrijekom odustao u vlastitom podnesku od 8. prosinca 2020. Potom je tuženik na pripremnom ročištu 29. ožujka 2021. predložio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka I. K. C., a bilo bi za pretpostaviti da se radi o istoj osobi, iako o tome tuženik ne navodi ništa. Međutim, budući da taj dokazni prijedlog niti je predložen na odlučnu činjenicu pojedinačnog pregovaranja stranaka kao ugovornika o ugovornim odredbama predmet zahtjeva, a niti se prema navodima iznesenim po tuženiku uopće radi o radnici tuženika koja bi osobno sudjelovala u sklapanju predmetnog ugovora o kreditu s tužiteljem, prvostupanjski sud pravilno nije izveo taj dokaz.

 

11. Stoga u donošenju pobijane presude nije počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članaka 8., 220. i 338. ZPP na što prema sadržaju žalbe neosnovano ukazuje tuženik, a činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno u odnosu na sve pravno odlučne činjenice.

 

12. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u svezi članka 186.b ZPP i članka 288. ZPP u odnosu na održavanje i tijek pripremnog ročišta održanog kod prvostupanjskog suda 29. ožujka 2021., a bez do tada u cijelosti određeno postavljenog tužbenog zahtjeva jer to nije imalo niti je moglo imati utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke. Pri tome ovaj drugostupanjski sud primjećuje da tuženik na navedenom pripremnom ročištu nije isticao nikakve prigovore da zbog nepostojanja do tada u cijelosti određeno postavljenog tužbenog zahtjeva nije u mogućnosti raspravljati u odnosu na meritum stvari.

 

13. Predmet zahtjeva je utvrđenje ništetnim odredaba ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj 5140230452-20010420904/2007 (dalje: ugovor o kreditu) navedenih u izreci pobijane presude, a kojega su nesporno 21. ožujka 2007. sklopili pravni prednik tuženika S. b. d.d., kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita kojim je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos od 19.100,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za CHF važećem na dan korištenja kredita, kao i isplata preplaćenih kamata na temelju otplaćenog kredita jer je bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenjala od početno ugovorene od 5,25%, kao i isplata razlike u tečaju valute CHF, jer se radilo o ništetnim i nepoštenim odredbama ugovora o kreditu.

 

14. Prvostupanjski sud je utvrdivši ništetnost odredaba ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima i na ugovaranje promjenjive kamatne stope prihvatio i tužbeni zahtjev za isplatom.

 

15. Na žalbene navode tuženika valja navesti da je prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14., 110/15. i 14/19. - dalje: ZZP/14), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja predmetnog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a istovjetnu odredbu sadržava i Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13. - dalje: ZZP/07) u članku 138.a, dok je i odredbom članka 96. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03., na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu) propisano kako se smatra da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a stavkom 2. propisano je kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a stavak 4. navedenog članka Zakona određuje da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati.

 

16. Stoga, u smislu navedenih zakonskih odredbi, prvostupanjski sud je u povodu restitucijskih zahtjeva potrošača vezan odlukom suda u parnici za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koja utvrđuje da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno takva odluka ima direktni učinak zbog čega se u pojedinačnim postupcima potrošači mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

 

17. Nadalje, u predmetnom postupku kao pojedinačnom, nije niti bilo potrebno provoditi dokazni postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi zbog kojih tužitelj zahtjeva isplatu, a što je pravno shvaćanje i Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. Navedeno stoga što sukladno odredbi članka 502.a stavak 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Sukladno odredbi članka 502.b ZPP, propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, a člankom 502.c ZPP, propisan je učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom je odredbom propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja, u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz članka 502.a stavka 1. ZPP te nije niti bilo potrebe ponovo provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi to bilo i u suprotnosti s odredbama ZPP i Zakona o zaštiti potrošača. Konačno i Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. izrazio pravno shvaćanje da ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor.

 

18. Nepoštenost promjenjive kamatne stope utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (o kojoj je odlučeno presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014.), presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015., na učinke kojih odluke se pravilno pozvao prvostupanjski sud, a istovjetno stajalište iskazao je i Sud Europske unije u presudi poslovni broj C-26/2013 od 30. travnja 2014., vezano za tumačenje članka 4. stavka 2. Direktive Vijeća EU 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima od 5. travnja 1993. U konkretnom slučaju posljedica takve nepoštene odredbe jest njezina ništetnost budući da kamata mora biti određena odnosno, odrediva u smislu odredbe članka 269. stavak 2. i članka 272. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. -dalje: ZOO), a ugovorna odredba gdje se promjena kamatne stope čini zavisnom o odluci banke je neodređena i neodrediva te nije razumljiva.

19. Prvostupanjski sud se pravilno pozvao na učinke presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. kao i presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. te utvrđeno da je i tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

 

20. Žalbeni navodi tuženika da se na njegova prednika - S. b. d.d. ne odnose utvrđenja iz presuda na učinke kojih se prvostupanjski sud poziva u pobijanoj presudi u odnosu na ništetnost predmetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i pravnog prednika tuženika, jer navedena banka nije bila stranka, odnosno tuženik u postupku pokrenutom kolektivnom tužbom u kojem su te presude donesene, nisu osnovani. To  iz razloga što je S. b. d.d. u vrijeme pokretanja navedenog postupka bila pripojena H. A.-A.-B. d.d. (što nije sporno), koja je banka bila jedan od tuženika u kolektivnom sporu, a njezin slijednik je sadašnji tuženik (što također nije sporno). Kako je tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesena 2012., S. b. d.d. nije niti mogla biti tuženik u tom postupku, već H. A.-A.-B. d.d., pod kojim nazivom je tuženik poslovao u vrijeme pokretanja navedenog spora (što nije sporno). Nadalje, iako je navedenim presudama obuhvaćeno razdoblje u kojem je S. b. d.d.  (pravni prednik tuženika) postojala kao pravni subjekt, dok u vrijeme podnošenja tužbe i kasnije nije postojala, tuženik je u postupku po kolektivnoj tužbi (u kojem je nedvojbeno bio stranka) mogao isticati da ugovori koje je zaključila S. b. d.d. nisu ništetni, ali to prema sadržaju navedenih presuda u postupku po kolektivnoj tužbi nije učinio,  pa se i iz tog razloga učinak pravomoćnosti navedenih presuda proteže na tuženika i za konkretni slučaj, neovisno je li ugovor zaključio H. A.-A.-B. d.d. ili S. b. d.d., a obzirom na pravnu osobnost banke kreditora koja je postojala u vrijeme vođenja postupka po kolektivnoj tužbi, kao i da je H. A.-A.-B. d.d. promijenio naziv 2016. u A. b. d.d., a koja promjena naziva nije sporna.

 

21. Stoga nisu osnovani žalbeni razlozi tuženika iz kojih bi proizlazilo da nije postupao na nepošten način te da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo pri odlučivanju o ništetnosti ugovornih odredbi kao u pobijanoj presudi. Tuženik kao trgovac nije dokazao da se o pojedinoj predmetnoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo.

 

22. Zbog naprijed navedenih razloga nije niti počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članka 502.c ZPP.

 

23. Predmetni ugovor o kreditu je u cijelosti ispunjen, a s obzirom na naprijed navedeno, kako se radi o ništetnim ugovornim odredbama, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, dok je odredbom članka 1111. stavak 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno, druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

 

24. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema ugovorenoj promjenjivoj kamati i prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja kredita, nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju predmetnih ništetnih odredbi koju je tuženik primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz članka 1111. ZOO dužan vratiti tužitelju jer je u smislu odredbe članka 1046. ZOO šteta i umanjenje nečije imovine.

 

25. Budući da je tuženik sastavio predmetni ugovor o kreditu i isključivo ga on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju, tuženik je nepošten stjecatelj, kakvim ga je i nedvojbeno ocijenio prvostupanjski sud, zbog čega u smislu odredbi članka 1111. i članka 1115. ZOO mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

 

26. Tuženik neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba članka 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

 

27. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženika visina zahtjeva tužitelja je pravilno utvrđena provedenim vještačenjem po vještaku za računovodstvo i financije sukladno odredbama članaka 250. i 258. do 260. ZPP, a zadatak vještačenja je pravilno određen obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev, pri čemu valja i navesti da je sve prigovore tuženika na nalaz i mišljenje vještak otklonio na ročištu 24. ožujka 2022.

 

28. Vezano za žalbene navode tuženika kojima prigovara metodi kojom je izvršen izračun preplaćenog iznosa valja i navesti kako su izneseni žalbeni navodi neosnovani jer su protivni Direktivi 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva 93/13). Posljedice svrhe zaštite prema toj Direktivi te prema načelima izraženim u odlukama Suda Europske unije (dalje: Sud) su da se potrošača dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi. Doseg zaštite potrošača je neobvezujući učinak nepoštene odredbe. Tako je u predmetu C-421/14 B. P. S. E. protumačio odredbu članka 6. stavak 1. Direktive 93/13 na način da kada sud utvrdi nepoštenom odredbu, on ju je obavezan izuzeti iz primjene, ali nije ovlašten izmijeniti njen sadržaj, a sam ugovor mora nastaviti postojati u načelu bez ikakve izmjene, osim one koje proizlazi iz ništetnosti navedene odredbe, ako je takav kontinuitet ugovora pravno moguć prema pravilima nacionalnog prava. U tom tumačenju je izraženo načelo zabrane revizije nepoštene odredbe. To znači da sud ne može kreirati sadržaj odredbe smanjenjem na neku prihvatljivu razinu iznosa koji treba platiti na temelju neobvezujuće odredbe, već sud treba u potpunosti izuzeti tu odredbu iz primjene.

 

29. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika iz kojih proizlazi kako je trebalo umanjiti potraživanje tužitelja jer je tužitelj tijekom otplate kredita plaćao i anuitete po nižem tečaju od onoga po kojem je kredit bio isplaćen. Tuženik u tom pravcu niti je postavio određeni protutužbeni zahtjev niti je istaknuo prigovor radi prebijanja pa prvostupanjski sud u tom pravcu nije niti imao što utvrđivati činjenice na koje se u žalbi ukazuje. Nadalje, plaćanjem anuiteta po tečaju nižem od početnog, odnosno po eventualno manjoj kamatnoj stopi od početne potrošač nije primio ništa, niti je išta stekao bez osnove, pa ne postoji niti njezina obveza vraćanja. Također, odredbom članka 323. stavka 2. ZOO propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

 

30. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženika pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare. Naime, pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022., Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio:„Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“ Tužitelj predmetnim tužbenim zahtjevom zahtijeva isplatu novčanog iznosa zbog preplaćene kamate s osnova ništetnosti ugovornih odredbi koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i valutnu klauzulu. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je utvrđeno da su banke (među kojima je i tuženik), mijenjale kamatne stope bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Za razliku od prve presude Visokog trgovačkog suda RH, drugom presudom donesenom u tom postupku poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 13. lipnja 2018. taj sud je potvrdio prvostupanjsku odluku kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev kojim se utvrđuju ništetnim ugovorne odredbe u dijelu kojim se glavnica kredita valutnom klauzulom veže uz valutu švicarski franak. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je utvrđena ništetnom odredba ugovora koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, slijedom čega zastarni rok na podnošenje zahtjeva za isplatu novčanog iznosa s tog osnova počinje teći od 13. lipnja 2014. Budući da je tužba u ovom postupku podnesena 12. lipnja 2019. to je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina s osnova promjenjive kamatne stope. Presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđena ništetnom odredba ugovora o valutnoj klauzuli, pa zastarni rok za isplatu novčanog iznosa preplaćenih kamata s tog osnova počinje teći 14. lipnja 2018. Budući da je tužba i za isplatu novčanog iznosa s osnova valutne klauzule u ovom postupku također podnesena 12. lipnja 2019. to je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina.

 

31. Odluka o troškovima parničnog postupka priznatih tužitelju donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. stavka 1. ZPP te materijalnog prava navedenog u prvostupanjskoj presude te je pravilna po visini i osnovi tužitelju priznatih troškova, pri čemu su tužitelju priznati samo oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice između stranaka, a što se ne osporava određeno obrazloženim žalbenim navodima.

 

32. Radi iznijetog žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena na temelju članka 368. stavka 1. ZPP, a kao u izreci presude ovog suda pod točkom I.

 

33. Tuženik nije uspio sa žalbom pa mu niti ne pripada pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe te je takav njegov zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II izreke presude ovog suda, članak 166. stavak 1. ZPP u svezi članka 154. stavka 1. ZPP).

 

U Sisku  7. veljače 2024.