Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž-2435/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vande Senta kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JBU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Željku Mendešu, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, zastupana po Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-252/2021-24 od 27. veljače 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 12. prosinca 2023. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-252/2021-24 od 27. veljače 2023. godine u dijelu pod točkama I, II i IV izreke.

II Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Utvrđuje se ništetnim odredba članka 1., članka 2. i članka 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 7103988013 od dana 16. 01. 2008. godine, sklopljenog između tužiteljice JBU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, i tuženika Zagrebačka banka d. d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića br. 10, Zagreb, OIB: 92963223473, kao kreditora, i to u dijelu kojim je iznos kredita i mjesečnih anuiteta vezan uz valutnu klauzulu vezanu uz tečaj CHF, odnosno švicarskog franka, i u dijelu kojim je kamatna stopa promjenjiva temeljem jednostrane odluke tuženika i vezana je valutnu klauzulu vezanu uz tečaj CHF, odnosno švicarskog franka.

II Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d. d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića br. 10, Zagreb, OIB: 92963223473, da tužiteljici JBU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.250,27 eura[1] / 32.023,65 kuna1 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 01. 01. 2008. godine pa do dana 31. 07. 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od dana 01. 08. 2015. godine do dana 31. 12. 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, te od dana 01.

01. 2023. godine pa do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a koja teče na pojedinačne mjesečne iznose kako slijedi:

- na iznos od 3,49 eura / 26,31 kuna od dana 02. 03. 2008. pa do dana isplate,

- na iznos od 2,34 eura / 17,63 kuna od dana 02. 04. 2008. pa do dana isplate,

- na iznos od 3,34 eura / 25,15 kuna od dana 02. 10. 2008. pa do dana isplate,

- na iznos od 8,01 eura / 60,36 kuna od dana 02. 11. 2008. pa do dana isplate,

- na iznos od 1,51 eura / 11,36 kuna od dana 02. 12. 2008. pa do dana isplate,

- na iznos od 19,13 eura / 144,13 kuna od dana 02. 01. 2009. pa do dana isplate,

- na iznos od 19,34 eura / 145,69 kuna od dana 02. 02. 2009. pa do dana isplate,

- na iznos od 13,44 eura / 101,30 kuna od dana 02. 03. 2009. pa do dana isplate,

- na iznos od 14,82 eura / 111,66 kuna od dana 02. 04. 2009. pa do dana isplate,

- na iznos od 15,11 eura / 113,84 kuna od dana 02. 05. 2009. pa do dana isplate,

- na iznos od 12,79 eura / 96,38 kuna od dana 02. 06. 2009. pa do dana isplate,

- na iznos od 13,22 eura / 99,63 kuna od dana 02. 07. 2009. pa do dana isplate,

- na iznos od 9,38 eura / 70,64 kuna od dana 02. 08. 2009. pa do dana isplate,

- na iznos od 11,96 eura / 90,09 kuna od dana 02. 09. 2009. pa do dana isplate,

- na iznos od 9,24 eura / 69,63 kuna od dana 02. 10. 2009. pa do dana isplate,

- na iznos od 11,12 eura / 83,75 kuna od dana 02. 11. 2009. pa do dana isplate,

- na iznos od 10,90 eura / 82,12 kuna od dana 02. 12. 2009. pa do dana isplate,

- na iznos od 15,84 eura / 119,31 kuna od dana 02. 01. 2010. pa do dana isplate,

- na iznos od 19,03 eura / 143,40 kuna od dana 02. 02. 2010. pa do dana isplate,

- na iznos od 18,43 eura / 138,89 kuna od dana 02. 03. 2010. pa do dana isplate,

- na iznos od 21,62 eura / 162,86 kuna od dana 02. 04. 2010. pa do dana isplate,

- na iznos od 27,37 eura / 206,25 kuna od dana 02. 05. 2010. pa do dana isplate,

- na iznos od 29,41 eura / 221,61 kuna od dana 02. 06. 2010. pa do dana isplate,

- na iznos od 36,11 eura / 272,05 kuna od dana 02. 07. 2010. pa do dana isplate,

- na iznos od 35,94 eura / 270,76 kuna od dana 02. 08. 2010. pa do dana isplate,

- na iznos od 49,77 eura / 374,99 kuna od dana 02. 09. 2010. pa do dana isplate,

- na iznos od 41,80 eura / 314,92 kuna od dana 02. 10. 2010. pa do dana isplate,

- na iznos od 43,71 eura / 329,32 kuna od dana 02. 11. 2010. pa do dana isplate,

- na iznos od 53,74 eura / 404,90 kuna od dana 02. 12. 2010. pa do dana isplate,

- na iznos od 54,50 eura / 410,66 kuna od dana 02. 01. 2011. pa do dana isplate,

- na iznos od 51,42 eura / 387,46 kuna od dana 02. 02. 2011. pa do dana isplate,

- na iznos od 53,27 eura / 401,40 kuna od dana 02. 03. 2011. pa do dana isplate,

- na iznos od 53,36 eura / 402,05 kuna od dana 02. 04. 2011. pa do dana isplate,

- na iznos od 59,02 eura / 444,66 kuna od dana 02. 05. 2011. pa do dana isplate,

- na iznos od 71,05 eura / 535,31 kuna od dana 02. 06. 2011. pa do dana isplate,

- na iznos od 84,73 eura / 638,43 kuna od dana 02. 07. 2011. pa do dana isplate,

- na iznos od 99,98 eura / 753,31 kuna od dana 02. 08. 2011. pa do dana isplate,

- na iznos od 76,44 eura / 575,97 kuna od dana 02. 09. 2011. pa do dana isplate,

- na iznos od 68,53 eura / 516,33 kuna od dana 02. 10. 2011. pa do dana isplate,

- na iznos od 68,95 eura / 519,50 kuna od dana 02. 11. 2011. pa do dana isplate,

- na iznos od 70,03 eura / 527,64 kuna od dana 02. 12. 2011. pa do dana isplate,

- na iznos od 76,82 eura / 578,78 kuna od dana 02. 01. 2012. pa do dana isplate,

- na iznos od 78,82 eura / 593,88 kuna od dana 02. 02. 2012. pa do dana isplate,

- na iznos od 76,55 eura / 576,76 kuna od dana 02. 03. 2012. pa do dana isplate,

- na iznos od 76,17 eura / 573,87 kuna od dana 02. 04. 2012. pa do dana isplate,

- na iznos od 77,32 eura / 582,58 kuna od dana 02. 05. 2012. pa do dana isplate,

- na iznos od 79,18 eura / 596,59 kuna od dana 02. 06. 2012. pa do dana isplate,

- na iznos od 76,68 eura / 577,78 kuna od dana 02. 07. 2012. pa do dana isplate,

- na iznos od 75,96 eura / 572,35 kuna od dana 02. 08. 2012. pa do dana isplate,

- na iznos od 69,89 eura / 526,60 kuna od dana 02. 09. 2012. pa do dana isplate,

- na iznos od 75,04 eura / 565,37 kuna od dana 02. 10. 2012. pa do dana isplate,

- na iznos od 77,41 eura / 583,27 kuna od dana 02. 11. 2012. pa do dana isplate,

- na iznos od 75,76 eura / 570,80 kuna od dana 02. 12. 2012. pa do dana isplate,

- na iznos od 73,78 eura / 555,92 kuna od dana 02. 01. 2013. pa do dana isplate,

- na iznos od 73,07 eura / 550,56 kuna od dana 02. 02. 2013. pa do dana isplate,

- na iznos od 72,34 eura / 545,07 kuna od dana 02. 03. 2013. pa do dana isplate,

- na iznos od 77,09 eura / 580,85 kuna od dana 02. 04. 2013. pa do dana isplate,

- na iznos od 69,99 eura / 527,32 kuna od dana 02. 05. 2013. pa do dana isplate,

- na iznos od 68,78 eura / 518,22 kuna od dana 02. 06. 2013. pa do dana isplate,

- na iznos od 69,42 eura / 523,06 kuna od dana 02. 07. 2013. pa do dana isplate,

- na iznos od 68,65 eura / 517,24 kuna od dana 02. 08. 2013. pa do dana isplate,

- na iznos od 71,18 eura / 536,33 kuna od dana 02. 09. 2013. pa do dana isplate,

- na iznos od 72,80 eura / 548,51 kuna od dana 02. 10. 2013. pa do dana isplate,

- na iznos od 73,57 eura / 554,29 kuna od dana 02. 11. 2013. pa do dana isplate,

- na iznos od 76,43 eura / 575,83 kuna od dana 02. 12. 2013. pa do dana isplate,

- na iznos od 73,43 eura / 553,26 kuna od dana 02. 01. 2014. pa do dana isplate,

- na iznos od 77,97 eura / 587,45 kuna od dana 02. 02. 2014. pa do dana isplate,

- na iznos od 79,40 eura / 598,25 kuna od dana 02. 03. 2014. pa do dana isplate,

- na iznos od 77,47 eura / 583,72 kuna od dana 02. 04. 2014. pa do dana isplate,

- na iznos od 74,86 eura / 564,05 kuna od dana 02. 05. 2014. pa do dana isplate,

- na iznos od 74,98 eura / 564,93 kuna od dana 02. 06. 2014. pa do dana isplate,

- na iznos od 76,20 eura / 574,14 kuna od dana 02. 07. 2014. pa do dana isplate,

- na iznos od 77,10 eura / 580,90 kuna od dana 02. 08. 2014. pa do dana isplate,

- na iznos od 77,05 eura / 580,51 kuna od dana 02. 09. 2014. pa do dana isplate,

- na iznos od 78,83 eura / 587,93 kuna od dana 02. 10. 2014. pa do dana isplate,

- na iznos od 79,55 eura / 599,38 kuna od dana 02. 11. 2014. pa do dana isplate,

- na iznos od 79,59 eura / 599,68 kuna od dana 02. 12. 2014. pa do dana isplate,

- na iznos od 79,49 eura / 598,92 kuna od dana 02. 01. 2015. pa do dana isplate,

- na iznos od 79,25 eura / 597,09 kuna od dana 02. 02. 2015. pa do dana isplate, a sve u roku od petnaest dana.

III Odbija se tužbeni zahtjev u preostalom dijelu za iznos od 120,05 eura / 904,50 kuna.

IV Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d. d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića br. 10, Zagreb, OIB: 92963223473, da tužiteljici JBU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 1.710,11 eura / 12.884,84 kune¹ sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena a koja teče od 27. veljače 2023. pa do dana isplate i to u roku od petnaest dana."

2. Protiv ove presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

5. Prvostupanjski sud u bitnom utvrđuje da su stranke sklopile ugovor o namjenskom kreditu dana 16. siječnja 2008. godine kojim je tuženik odobrio tužiteljici namjenski kredit za adaptaciju stana u iznosu od 23.000 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita na rok otplate od 7 godina, pa prvostupanjski sud pozivom na utvrđenja iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača a kojim je utvrđeno da su banke, pa među njima i tužena, u razdoblju od 1. lipnja 2004. pa do 31. prosinca 2008. godine povrijedile kolektivne interese i prava potrošača zaključujući s njima ugovore o kreditu koristeći se ništetnim i nepoštenim odredbama na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, prvostupanjski sud pruža tužiteljici traženu pravnu zaštitu otklanjajući istovremeno prigovor zastare njezine tražbine pozivom i na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 31. siječnja 2022. godine te obvezuje tuženika na povrat preplaćenog iznosa po tužiteljici u vidu razlike između tečaja valute CHF u vrijeme zaključenja ugovora i u vrijeme vraćanja anuiteta po tužiteljici sa zakonskim zateznim kamatama od plaćanja svakog takvog pojedinog mjesečnog obroka po pravima o stjecanju bez osnove.

6. Na opširne žalbene navode valja reći da nije jasno zašto tuženik u žalbi osporava i onaj dio tužbenog zahtjeva za koji je tužiteljica povukla tužbu (promjenjiva kamatna stopa) a čemu se je tuženik protivio zbog čega je pod točkom III prvostupanjske presude tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom za iznos od 120,95 eura/904,50 kn.

7. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 29., čl. 218., čl. 240. do 246., čl. 323. st. 1., čl. 324., čl. 328., čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), čl. 81., čl. 82., čl. 84., čl. 87., čl. 90., čl. 106., čl. 118., čl. 131. i čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03, 46/07, 79/07, dalje: ZZP/03), čl. 96., čl. 97., čl. 131. i čl. 140. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12 – dalje: ZZP/07), pa odlučio kao u izreci.

8. Polazeći od naprijed opisanih utvrđenja, sud je prvog stupnja pravilno zaključio kako postupanje tuženika glede ugovaranja valutne klauzule u CHF nije bilo nužno niti dopušteno, kako je riječ o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te da ista, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, slijedom čega je odlučio kako je u tom dijelu ugovor ništetan, a primjenom odredaba čl. 324. st. 1. ZOO.

9. Također je sud prvog stupnja pravilno utvrdio kako je nepoštena i suprotna načelu savjesnosti i poštenja, te kako uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača odredba o ugovaranju valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

10. Potrebno je ukazati na meritorne presude, u dijelovima u kojima su postale pravomoćne, Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014 i Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., te Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. i Rev 221/2018 od 3. rujna 2019. povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača. Kao i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III- 2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016.

11. U konačnici je, kako u kojem dijelu, presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 postala pravomoćna u dijelovima u kojima je utvrđeno da su nepoštene i ništetne obje predmetne ugovorne odredbe, i ona o jednostrano promjenjivoj redovnoj kamati kao i ona o valutnoj klauzuli u CHF.

12. Odredbom čl. 81. st. 2. i 3. ZZP/03, koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.

13. Predmetna ugovorna odredba, to jest što je u ugovorima o potrošačkim kreditima "ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak", spomenutim odlukama viših sudova ocijenjena je nepoštenom i ništetnom. Najprije u sad pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, potom u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 3. listopada 2017. kojom je potvrđena dotična prvostupanjska odluka nižeg suda. Potom je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018. od 3. rujna 2019. odbijena revizija tuženih banaka u tom dijelu. U navedenoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske se navodi kako je dotični uglavak kojim je glavnica kredita bila vezana uz valutu švicarski franak, a u svezi sa sklapanje tih ugovora o kreditu sa ugovornom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom te banke, i to zato jer su:

- ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile nerazumljive za klijente, jer im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače,

- tužene banke kao trgovci bile su svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima,

- te su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita, zbog čega su obje odredbe nepoštene i stoga ništetne.

14. Drugačija pravna shvaćanja tuženika koja on izlaže u svojoj žalbi nisu prihvatljiva.

15. Stoga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava odlučio kao u izreci pobijane presude.

16. Također, nisu prihvatljiva pravna shvaćanja tuženika kako osporeni dio predmetnog ugovora nije ništetan. O tome je odlučeno u pravomoćnom dijelu presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012. donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a o čemu je gore bilo riječi. A ta odluka svojim utvrđenjima veže sud i kad odlučuje o pojedinačnoj tužbi, slijedom odredbe čl. 502.c ZPP.

17. Opće pravilo o posljedicama ništetnosti sadržano je u čl. 323. st. 1. ZOO koji glasi: "U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje."

18. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kad je u izreci osporene presude naložio tuženiku isplatu preplaćenog iznosa s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, a visina je utvrđena adekvatnim dokazom – vještačenjem po financijskom vještaka.

19. U odnosu na prigovor zastare potraživanja, kog tuženik i u žalbi opetovano ističe, sud prvog stupnja ga je pravilno ocijenio neosnovanim. To iz razloga, što je Udruga Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, dana 4. travnja 2012. pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojega i tuženika, upravo radi utvrđenja nepoštenim ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Navedena tužba je pokrenuta u smislu čl. 502. a ZPP, te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502. a st. 1. ZPP, te će sud u tom slučaju biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

20. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022., upravo za predmetne pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnog ugovora, zauzeo sljedeće pravno shvaćanje: "4. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja (misli se na shvaćanja u predmetu Rev-2245/2017-2 i ono na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020.), počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. 5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka."

21. U predmetnom slučaju tužitelj je ustao s tužbom 13. kolovoza 2021. godine, a s obzirom na ono gore rečeno, zastara je za restitucijski zahtjev zbog ništavosti odredbe o valutnoj klauzuli počela teći 14. lipnja 2018. Dakle opći zastarni rok od 5 godina nije protekao prije utuženja za ovu osnovu.

22. Visina pretplate utvrđena je adekvatnim dokazom – financijskim vještačenjem. Nju je zbirno vještak izračunao kao iznos od 32.023,65 kune. Tuženik i ne osporava točnost ovog matematičkog izračuna. To što je u početnom periodu otplate anuiteta kurs CHF padao zbog čega je došlo do smanjenja anuiteta u prvom mjesecima otplate u odnosu na onaj početni ne utječe na točnost gornjeg izračuna. To stoga jer tuženik tijekom postupka nije zahtijevao prijeboj po ovoj osnovi, a što pravilno obrazlaže u osporenoj odluci sud prvog stupnja. Valja kazati i kako je zahtijevanje povrata pretplate zbog nepoštenih odredbi po čl. 81. st. 2. i 3. ZZP/03 pravo potrošača, a tužena banka to nije.

23. O tijeku zateznih kamata sud je prvog stupnja odlučio pravilno primijenivši odredbu iz čl. 29. st. 1. i 2. ZOO u svezi s čl. 1115. ZOO. Tuženik je prilikom zaključenja predmetnih ništetnih ugovornih odredbi bio nepošten jer su mu, kao visoko specijaliziranom privredniku iz financijske oblasti, bili poznati financijski mehanizmi koji mogu dovesti do predmetnog očitog nerazmjera u davanjima. To je zapravo presuđena stvar u pravomoćnom dijelu presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012. gdje je odlučeno o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a o čemu je gore bilo riječi. Zato je sud prvog stupnja pravilno odlučio kako zatezne kamate teku od dana stjecanja. Vještačenjem je utvrđeno kad je stečen pojedini dio utuženog zbirnog iznosa.

24. Na navode žalbe da li je tužitelj kao potrošač prije sklapanja ugovora bio informiran o posljedicama valutne klauzule valja reći da Ustavni sud je u svojoj odluci poslovni broj U-III-482/2010 od 1. listopada 2015. godine naglasio da ako se odluka o nepoštenosti odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorima) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informativnog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti odredaba konkretnog ugovora.

25. Ako tuženoj banci ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuću obavijest o spornim odredbama, unatoč tome što je na njoj teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti tih odredaba zbog povrede prava potrošača na obaviještenost, kao odlučnoj (i očito jedinoj, s obzirom na tumačenje Vrhovnog suda o direktnom učinku presude iz kolektivnog spora) okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u pojedinačnim potrošačkim sporovima (a koja nije bila predmet utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu), temeljila na pravnoj presumpciji koja u ni jednom sudskom postupku nije utvrđena jer tuženim bankama nije omogućeno dokazivanje o protivnom.

26. Stoga, banka može predložiti da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora ispita njezin zaposlenik koji je sudjelovao u sklapanju tog ugovora, pri čemu je Ustavni sud primijetio da je u tom slučaju doista moguće da potrošač s jedne strane tvrdi da nije bio obaviješten o rizicima fluktuacije tečaja, dok s druge strane zaposlenik tvrdi da je takve i pritom odgovarajuće obavijesti usmeno dao, ali u takvim okolnostima ništa ne sprječava sudove da razmotre, s obzirom na poslovnu praksu i običaje koji su prevladavali u mjerodavno vrijeme te interne akte banke, a uvažavajući pritom i sadržaje te i takve informacije koje su potrošaču trebale biti dane, ocijeniti od kakvog je utjecaja na ocjenu iskaza zaposlenika banke činjenica da banka nije predložila nikakva dopunska dokazna sredstva u pisanom obliku koja potvrđuju da su potrošaču dane odgovarajuće obavijesti.

27. Dakle, ukoliko postoje proturječni iskazi na sudu je da primjenom pravila o teretu dokazivanja utvrdi da li su takve obavijesti dane, te ako jesu da li su bile odgovarajuće kako bi se pristanak na sklapanje ugovora mogao smatrati (informiranim), a sve imajući u vidu da je teret dokazivanja o obaviještenosti potrošača na bankama.

28. U ovom postupku je saslušan zaposlenik banke svjedok JB kao što je i saslušana tužiteljica. Iako su njihovi iskazi proturječni treba ukazati na iskaz zaposlenika banke koji je naveo da su klijentima pojasnili značenje valutne klauzule na način da je ista vezana uz srednji tečaj HNB na dan plaćanja a što inače i proizlazi iz odredbe čl. 7. ugovora, te je ovaj svjedok kasnije naveo da on misli da jest da je tužiteljici objašnjeno značenje i posljedice zaključenja ugovora vezano uz valutnu klauzulu, a iz takvog njegovog iskaza se ne može pouzdano zaključiti, a na banci je teret dokaza, da li u toj predugovornoj fazi su tužiteljici na valjan način objašnjene posljedice i dosezi takvih ugovornih odredbi u situaciji kad su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika kredita za potrošače zbog ugovaranja kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima.

29. Na žalbene navode da tužiteljica nije dokazala status potrošača valja navesti da za prosudbu svojstva potrošača mjerodavan je kriterij svrhe u koju je fizička osoba sklopila konkretan ugovor, a iz ugovora proizlazi da je svrha ugovora o kreditu bila adaptacija stana, a to proizlazi i iz iskaza tužiteljice.

30. Dakle, tužiteljica je kao fizička osoba sklopila ugovor u privatne svrhe a ne u svrhu obavljanja njezine profesionalne djelatnosti pri čemu se svojstvo potrošača procjenjuje obzirom na trenutak sklapanja ugovora, što znači da eventualne naknadne promjene vezane u svrhu ugovora, ne utječu na procjenu svojstva potrošača, pa tako onda nije ni odlučno to što je tužiteljica u iskazu navela da je u razdoblju od 2013. pa do 2015. godine iznajmljivala stan a sredstva su korištenja za otplatu naraslih rata kredita.

31. Ispitujući pobijanu presudu glede odluke o parničnom trošku u dijelu koji se pobija žalbom valja reći da je pravilno prvostupanjski sud dosudio tužiteljici zastupanoj po punomoćniku odvjetniku trošak pristupa na ročište za objavu presude jer kad je punomoćnik tužiteljice imao mogućnost izbora da li će pristupiti na ročište za objavu presude ili sačekati da se presuda objavi na e-ploči suda, ako iskoristi svoje pravo na pristup na ročište onda i sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 – dalje: Tarifa) ima pravo i na nagradu.

32. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci (točka I).

33. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP (točka II).

U Zagrebu, 12. prosinca 2023. godine

Predsjednica vijeća:

Vanda Senta