Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 1 Gž Ob-184/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Vlaste Horvat-Mataić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tihane Marije Miladin članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. J. iz V. G.1 , OIB: …, zastupana po punomoćnicima Ž. M. i I. M., odvjetnicima iz Odvjetničkog ureda M.1 i M. d.o.o. iz V. G. , protiv tuženika D. J. iz V. G. , OIB: …, zastupanog po punomoćniku J. K., odvjetniku u V. G.1 , radi uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P Ob- 135/2021-19 od 7. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2023.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana a djelomično se uvažava pa se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P Ob-135/2021-19 od 7. ožujka 2023.

-potvrđuje u točkama I. i dijelu točke V. izreke kojom je odlučeno da tuženik snosi svoj trošak postupka;

-preinačuje u točki III. izreke kojom je naloženo tuženiku D. J. isplatiti tužiteljici M. J. iznos 10.500,00 kuna /1.393,50 eura[1] sa zateznim kamatama tako da se sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku D. J. isplatiti tužiteljici M. J. iznos u visini 10.500,00 kuna (slovima: deset tisuća petsto kuna)/1.393,50 eura (slovima: tisuću tristo devedeset i tri eura i pedeset centi) sa zateznim kamatama koje teku na iznos u visini 700,00 kuna (slovima: sedamsto kuna)/92,90 eura (slovima: devedeset i dva eura i devedeset centi) od 15. kolovoza 2018. do isplate, zatim od 15. rujna 2018. do isplate, od 15. listopada 2018. do isplate, od 15. studenog 2018. do isplate, od 15. prosinca 2018. do isplate, od 15. siječnja 2019. do isplate, od 15. veljače 2019. do isplate, od 15. ožujka 2019. do isplate, od 15. travnja 2019. do isplate, od 15. svibnja 2019. do isplate, od 15. lipnja 2019. do isplate, od 15. srpnja 2019. do isplate, od 15. kolovoza 2019. do isplate, od 15. rujna 2019. do isplate i od 15. listopada 2019. do isplate u roku osam dana.“

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Tuženik D. J. dužan je za uzdržavanje tužiteljice M. J. plaćati daljnji iznos u visini 700,00 kuna (slovima: sedamsto kuna)/92,90 eura (slovima: devedeset i dva eura i devedeset centi) povrh već određenog iznosa u visini 500,00 kuna (slovima: petsto kuna)/66,36 eura (slovima: šezdeset i šest eura i trideset i šest centi) određenog presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: P Ob-172/2019-22 od 14. travnja 2021., mjesečno počevši od 15. studenog 2019. pa do 7. listopada 2022., najkasnije do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec i to dospjele obroke odjednom, u roku 15 dana, a sve buduće kako će dospijevati, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve na račun tužiteljice M. J. otvoren kod E. & S. B. d.d., IBAN: …

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice M. J. u dijelu u kojem potražuje iznos uzdržavanja od tuženika D. J. u visini 300,00 kuna (slovima: tristo kuna)/39,80 eura (slovima: trideset i devet eura i osamdeset centi) mjesečno, počevši od 15. studenog 2019. pa nadalje, dok za to postoje zakonske pretpostavke, najkasnije do svakog 15- og u mjesecu za tekući mjesec sa pripadajućim zateznim kamatama, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku D. J. isplatiti tužiteljici M. J. iznos u visini 10.500,00 kuna (slovima: deset tisuća petsto kuna)/1.393,50 eura (slovima: tisuću tristo devedeset i tri eura i pedeset centi) sa zateznim kamatama koje teku na iznos u visini 700,00 kuna (slovima: sedamsto kuna)/92,90 eura (slovima: devedeset i dva eura i devedeset centi) od 15. kolovoza 2018. do isplate, zatim od 15. rujna 2018. do isplate, od 15. listopada 2018. do isplate, od 15. studenog 2018. do isplate, od 15. prosinca 2018. do isplate, od 15. siječnja 2019. do isplate, od 15. veljače 2019. do isplate, od 15. ožujka 2019. do isplate, od 15. travnja 2019. do isplate, od 15. svibnja 2019. do isplate, od 15. lipnja 2019. do isplate, od 15. srpnja 2019. do isplate, od 15. kolovoza 2019. do isplate, od 15. rujna 2019. do isplate i od 15. listopada 2019. do isplate u roku osam dana.

IV. Odbija se tužiteljica M. J. sa dijelom tužbenog zahtjeva kojim potražuje od tuženika D. J. iznos u visini 4.500,00 kuna (slovima: četiri tisuće petsto kuna)/597,25 eura (slovima: petsto devedeset i sedam eura i dvadeset i pet centi) sa zateznim kamatama koje teku na iznos u visini 300,00 kuna (slovima: tristo kuna)/ 39,80 eura (slovima: trideset i devet eura i osamdeset centi) od 15. kolovoza 2018. do isplate, zatim od 15. rujna 2018. do isplate, od 15. listopada 2018. do isplate, od 15. studenog 2018. do isplate, od 15. prosinca 2018. do isplate, od 15. siječnja 2019. do isplate, od 15. veljače 2019. do isplate, od 15. ožujka 2019. do isplate, od 15. travnja 2019. do isplate, od 15. svibnja 2019. do isplate, od 15. lipnja 2019. do isplate, od 15. srpnja 2019. do isplate, od 15. kolovoza 2019. do isplate, od 15. rujna 2019. do isplate i od 15. listopada 2019. do isplate, kao neosnovan.

V. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.“

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te protiv odluke o troškovima postupka s prijedlogom da se presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška ili da se presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 -u daljnjem tekstu: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom, a ako se iz žalbe ne vidi u kojem se dijelu presuda pobija, drugostupanjski sud će uzeti da se presuda pobija u dijelu u kojemu stranka nije uspjela u sporu.

Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

5.1. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

6. Budući da je žalba tuženika djelomično sadržavala prijedlog za donošenje dopunske presude o protutužbenom zahtjevu, sud prvoga stupanja donio je dopunsku presudu posl. br. P Ob-135/2021 od 22. rujna 2023. protiv koje nije izjavljena žalba, a navedenom dopunskom presudom utvrđeno je da je prestala obveza tuženika uzdržavati tužiteljicu s danom 7.listopada 2022.

7. Predmet postupka je uzdržavanje tužiteljice kao punoljetnog djeteta za razdoblje od 15. studenoga 2019. do 7. listopada 2022. u iznosu 92,90 €/700,00 kn mjesečno uz plaćeni iznos mjesečnog uzdržavanja od 66,36 €/500,00 kn po privremenoj mjeri (ukupno mjesečno 159,26 €/1.200,00 kn ).

7.1. Tužiteljica je postala punoljetna 18. srpnja 2018. pa od tada potražuje uzdržavanje pri čemu do 15. listopada 2019. potražuje razliku iznosa do zatraženih 1.500,00 kuna (s obzirom da je tuženik postupao po rješenju o privremenoj mjeri i plaćao 500,00 kn mjesečno) u ukupnom iznosu 1.393,50 €/10.500,00 kn, a od 15. studenog 2019. do 7. listopada 2021. potražuje 92,90 €/700,00 kn uz dosuđeni iznos od 66,36 €/500,00 kn što čini ukupan iznos zatraženog uzdržavanja u iznosu 159,26 €/1.200,00 kuna.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužiteljica upisala u srpnju 2019. fakultet sveučilišta u Z. u statusu izvanrednog studenta kao i da je u akademskoj godini 2020/2021 imala status izvanrednog studenta,

- da je tužiteljici određena participacija u visini 7.200,00 kuna za potrebe studija te joj je omogućena obročna otplata,

- da iz dopisa sveučilišta u Z., fakultet od 23. rujna 2022. proizlazi da tužiteljica u posljednje dvije akademske godine nije ostvarila minimalno 35 ECTS bodova, slijedom čega gubi prava na upisanom studiju,

- da se u utuženom razdoblju redovito školovala,

- da je tužiteljica, nakon punoljetnosti, upisala četvrti razred srednje škole gimnazije Z., a po završetku upisala je fakultet, da stanuje u stanu s majkom, da je školarina iznosila 7.200,00 kuna za svaku godinu, a osim toga je na prvoj godini potrošila dodatnih 300,00 kuna za potrebe nabavke skripti i drugog obrazovnog materijala, a radi odlaska na predavanja imala je trošak prijevoza u visini 300,00 kuna, zatim troškove za odjeću, obuću, te troškove mobitela oko 500,00 kuna mjesečno, a procjenjuje kako je trošak odjeće, obuće, higijenskih potrepština, izlazaka oko 1.000,00 kuna mjesečno te trošak prehrane izvan kuće obzirom da kao izvanredni student nema pravo na subvencioniranu prehranu, u visini oko 500,00 kuna mjesečno,

- da iz dopisa sveučilišta u Z., centar u Z. proizlazi kako je tužiteljica sa poslodavcem K. p. d.o.o. sklopila ugovor o obavljanju studentskog posla a iz pregleda isplata za 2020. proizlazi da tužiteljica mjesečno prima različite uplate, temeljem studentskog ugovora, a koje se kreću između 850,00 kuna i 4.000,00 kuna te da osim toga, prema potvrdi o visini dohotka i primitaka ministarstva, uprave za tužiteljicu, za 2019. i 2020. godinu nema drugih primanja osim onih po osnovi studentskog ugovora,

- da je tuženik u mirovini i prima mirovinu u visini 5.500,00 kuna uz mjesečni prihod od OPG-a u visini 4.000,00 kuna, da ima novu partnericu s kojom ima dijete a kroz ovršne postupke podmiruje obveze uzdržavanja još troje djece i to za mldb. I.1 u visini 1.100,00 kuna, mldb. L. u visini 1.300,00 kuna i mldb. I.2 u visini 900,00 kuna.

- da tuženik živi na dvije lokacije i to u V. G.1 gdje u istoj nekretnini živi sa bivšom suprugom i novom partnericom te u V. G.2 gdje ima farmu, a do unazad par mjeseci podmirivao je sve režijske troškove kuće u V. G.1 u visini između 2.500,00 do 3.000,00 kuna te sada, kada ne plaća režije za obje lokacije, troškovi iznose oko 1.000,00 kuna. Tuženik u V. G.1 živi u kući koja je formalno u vlasništvu njegove majke gdje on ima osobnu služnost plodouživanja te ne plaća najam, ali podmiruje troškove održavanja i popravaka nekretnine s tim da se u kući nalaze se još dva stana u kojem žive njemu poznati ljudi kojima ne naplaćuje najamninu. Nekretnina na kojoj ima farmu također u vlasništvu njegove majke. Podmiruje i kredit iz bivšeg braka kao i dugovanja koja ima vezano za poslovanje OPG-a, te da uz redovno uzdržavanje ostale maloljetne djece, podmiruje i dodatne troškove mldb. I.2 za koje procjenjuje da iznose oko 1.000,00 kune mjesečno,

- majka tužiteljice L. J. živi u domaćinstvu sa četvero djece od kojih je još dvoje djece maloljetno, a jedna punoljetna kćer studira, zaposlena je i prima plaću u visini oko 6.000,00 kuna, a što obuhvaća i trošak prijevoza i dodatke na plaću. Od plaće podmiruje troškove režija koje mjesečno iznose 2.500,00 do 3.000,00 kuna dok vodu i mobitel za sina I.2 plaća tuženik, u kući u kojoj žive ne plaća stanarinu, ali plaća troškove održavanja automobila, i podmiruje potrebe djece,

- da majka tužiteljice također uzdržava (uz tužiteljicu) još troje djece pri čemu je za istaknuti kako isti žive sa njom u istom kućanstvu te se njezin dio u obvezi uzdržavanja ispunjava kroz svakodnevnu skrb o ostalih troje djece odnosno u odnosu na tužiteljicu, troškovi stanovanja se uračunavaju u iznos uzdržavanja. U konačnici iz njezinog iskaza proizlazi kako ista podmiruje i troškove stanovanja za tužiteljicu obzirom da tužiteljica živi sa majkom, konzumira hranu iz zajedničkog domaćinstva, troši režije i slično.

- da je usporedbom visina dohodaka i primitaka za tuženika i majku tužiteljice vidljivo da je tužitelj za godine 2019., 2020. i 2021. imao višestruko veće prihode od majke tužiteljice,

- da je tužiteljica, mimo financijskih obveza vezanih za studij, imala uobičajene potrebe mlade osobe, a koje je sud utvrdio u visini od 2.500,00 kuna mjesečno. 9. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica pridonosila za svoje uzdržavanje radom, a što je i bila dužna temeljem odredbe članka 291. stavak 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, dalje ObZ) i to podmirivanjem režijskih troškova kućanstva u kojem živi sa majkom i još troje braće i sestara, s tim da primanja koja je tužiteljica u tom razdoblju ostvarivala nisu bila stalna i u istom iznosu, već su ovisila o njezinim mogućnostima rada u odnosu na fakultetske obveze. Isto tako, budući da u postupku nije osporeno, utvrđeno je da su se tužiteljica i majka uzajamno pomagale (u skladu sa mogućnostima) kod podmirenja troškova kućanstva koje je primarno majka financirala.

10. Odredbom čl. 290. st. 1. ObZ propisano je da su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene dvadeset šeste godine života djeteta.

11. Prema odredbi čl. 316. ObZ oba su roditelja, svaki prema svojim mogućnostima, dužna plaćati uzdržavanje za dijete ako dijete ne stanuje s njima i ako se ni jedno od njih svakodnevno ne skrbi o djetetu (st.1.), a oba roditelja, svaki prema svojim mogućnostima, dužni plaćati uzdržavanje za punoljetno dijete iz članka 290. ovoga Zakona, s tim što se roditelju s kojim dijete stanuje u iznos uzdržavanja uračunavaju troškovi stanovanja ( st. 2.).

12. Polazeći od navedenih odredbi, pravilno je prvostupanjski sud prilikom određivanja visine obveze uzdržavanja sud u konkretnom slučaju je uzeo u obzir na strani tuženika prvenstveno činjenicu da isti ima obvezu uzdržavanja još četvero malodobne djece uz tužiteljicu, da je tuženik, iako u mirovini, još uvijek radno aktivan pa ostvaruje prihode na farmi. Prihvaća se i ocjena prvostupanjskog suda da je neuvjerljivo i nelogično da u kući u V. G.1 na k.č.br. 689/19 k.o. K., u kojoj postoje još dodatna dva stana u kojima žive tuženiku poznati ljudi da isti ne plaćaju najamninu jer tuženik ima mogućnost tu nekretninu iznajmljivati trećim osobama i ostvarivati prihod. Prema tome, uvažavajući činjenicu da tuženik ima obvezu uzdržavanja još četvero malodobne djece nije logično i uvjerljivo da isti ne naplaćuje najam za dva stana već, pa prvostupanjski sud osnovano nije prihvatio ovaj dio iskaza tuženika uz ocjenu kako tuženik na taj način izbjegava prikazati kolika su njegova stvarna mjesečna primanja.

12.1. Budući da tuženi više ne plaća režijske troškove za cijelu kuću, to znači da sada više ne plaća oko 3.000,00 kuna već do 1.500,00 kuna, a što smanjuje tuženikove troškove.

13. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio tuženikovu obvezu uzdržavanja tužiteljice u iznosu159,26 €/ 1.200,00 kuna mjesečno uz ocjenu kako je riječ o iznosu koji tuženik može podmirivati, jer prima mirovinu a uz to je zdrav i radno sposoban, OPG uredno posluje a ima mogućnost ostvarivati i dodatne prihode iznajmljivanjem nekretnina.

13.1. Ostali iznos, do utvrđenog iznosa ukupnih mjesečnih potreba tužiteljice od 331,82 €/2.500,00 kn, podmirivat će majka kojoj je uzeto u obzir i to što je tužiteljica u utuženom razdoblju stanovala s njom, kao i tužiteljica iz svojih prihoda.

14. Budući da je točka I. izreke presude poslovni broj: P Ob-172/2019-22 od 14. travnja 2021., a kojom je tuženiku naloženo plaćati 66,36 €/ 500,00 kuna za uzdržavanje tužiteljice, postala pravomoćna tako da je u ponovljenom postupku prvostupanjski sud odlučio o preostalom iznosu uzdržavanja u visini 92,90 €/700,00 kuna do dosuđenih 159,26 €/1.200,00 kuna.

14.1. Na žalbene navode valja odgovoriti da je prvostupanjski sud uzeo u obzir da je tužiteljica povremeno radila i na taj način doprinosila za svoje uzdržavanje, a tuženik je dužan uzdržavati tužiteljicu za cijelo vrijeme dok je redovno studirala, a to znači do dana kojega je tuženik naveo u protutužbi o kojoj je pravomoćno odlučeno pa je prestanak uzdržavanja određen s danom 7. studenoga 2021.

14.2. Prvostupanjski sud je, suprotno navodima žalbe uzeo u obzir sve obveze uzdržavanja koje terete tuženika.

15. Slijedom navedenog potrebno je zaključiti da je sud prvoga stupanja donoseći odluku pod osporenom točkom I. izreke potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo.

16. Članak 306. ObZ propisuje da se uzdržavanje može odrediti samo za vrijeme nakon podnošenja zahtjeva za uzdržavanje, pa tužiteljica, koja je punoljetna, ne može zahtijevati uzdržavanje za razdoblje prije podnošenja tužbe (tužba je podnesena 15.studenoga 2019.). Zbog toga nije pravilna odluka prvostupanjskog suda kojom je naložio tuženiku platež iznosa 1.393,50 €/ 10.500,00 kn za razdoblje od punoljetnosti tužiteljice do podnošenja tužbe.

16.1. Stoga je u tom dijelu osnovana žalba tuženika, jer se sud prvoga stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pogrešno primijenio materijalno pravo.

17. Pravilna je odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 366. st. 1. ObZ jer su stranke djelomično uspjele u postupku, radi se o postupku uzdržavanja, a stranke nisu imale posebne troškove usmjerene na dokazivanje svojih navoda slijedom čega je pravilna odluka prvostupanjskog suda da svaka stranka snosi svoj trošak postupka, odnosno da tuženik snosi svoj trošak postupka.

18. Slijedom navedenoga valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3.

ZPP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 12. prosinca 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić, v.r.