Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 55 Gž R-433/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, sutkinje Ksenije Jakovčević kao predsjednice vijeća, Ines Smoljan kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te sutkinje Jadranke Matić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Svjetlane Zečević-Božić iz Dugog Sela, Josipa Predavca 51, OIB: 70052622105, koju zastupa punomoćnica Kristina Pavlic, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Klinička bolnica Dubrava Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, zastupanog po punomoćniku Tončiju Ravliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ravlić & partneri d.o.o. iz Zagreba, Gundulićeva ulica 31, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika i tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-12666/2021-15 od 6. veljače 2023., u sjednici vijeća 12. prosinca 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-12666/2021-15 od 6. veljače 2023. pod toč.
I. izreke i II. izreke.
II. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana u pobijanoj presudi pod toč. III. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadom parničnog troška u preostalom iznosu preko dosuđenog.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici 3.479,06 eur[1] /26.213,01 kn, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je pobliže određeno u izreci, a pod toč. II. izreke je naloženo tuženiku da naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka od 559,92 eur/4.218,75 kn sa pripadajućim zateznim kamatama. Pod toč. III. izreke je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu isplate zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu te zahtjev za naknadom parničnog troška u preostalom iznosu preko dosuđenog.
2. Protiv dijela navedene presude sadržajno u toč. I. i II. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga koji su propisani odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda ukine ili preinači uz naknadu troškova žalbenog postupka.
2.1. Protiv navedene presude u toč. III. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadom parničnog troška u preostalom iznosu preko dosuđenog, žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a, predlaže da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Žalbe tuženika i tužiteljice su neosnovane.
4. Pobijanom presudom utvrđeno je da je tužiteljica u utuženom razdoblju zaposlena kod tuženika te da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici isplatio umanjene plaće na način:
- da nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada iako je tužiteljica i u prekovremenom radu radila u otežanim uvjetima, a na koji bi imala pravo sukladno odredbi članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, broj 143/13, 96/15- dalje KU 143/13) i čl. 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18, dalje: KU 29/18);
- da nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica i u prekovremenom radu imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, a na koji bi imala pravo na temelju odredbe čl. 57. KU 29/18 i čl. 4. Dodatak I. KU NN 96/15;
- da je tuženik pogrešno obračunao naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad na koje tužiteljica ima pravo, utvrđujući prosjek prethodno isplaćenih plaća od plaća koje su već umanjene po prethodnim osnovama.
5. U žalbenoj fazi postupka sporna je pravna osnova zahtjeva tužiteljice u dijelu kojim potražuje isplatu neplaćenog dijela bruto plaće s osnove dodatka za sve radne sate te naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad. 6. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da tužitelj, kada mu kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno dodatka sukladno čl. 57. KU/13 i čl. 55. KU29/18 zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad prema razmjernoj kumulaciji dodataka. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo na isplatu dodataka po navedenoj osnovi, budući da tužiteljica, i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada te ima iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata.
7. Nadalje, sud prvog stupnja pravilno je, u pogledu naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pravilno primijenio odredbu čl. 81. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14 i 127/17, dalje: ZR), kao i odredbe čl. 34. KU/18, a u pogledu naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, odredbu čl. 54. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj 80/13 i 137/13).
8. Stoga su neosnovani žalbeni navodi da se obračun dodatka za otežane uvjete rada izvršava samo na osnovnu plaću koja uključuje samo redovne sate, a ne i sve odrađene sate. U prilog navedenom tumačenju govori i odredba čl. 91. st. 3. ZR koja propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad.
9. Prema odredbi čl. 94. ZR radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada. Stoga nema mjesta isključenju isplate dodataka na koje tužitelj ima pravo za rad koji je ostvario u prekovremenom radu, jer za navedeni rad tužitelj također ima pravo na plaću koja sadrži sve ono što je propisano odredbom čl. 91. st.
3. ZR.
10. Iz navedenog razloga su za pravilnost i zakonitost presude neodlučni navodi tuženika u pogledu obvezanosti tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora o isključenju kumulacije navedenih dodataka, pogotovo u vidu primjene Zaključka 152. kada odredba čl. 94. ZR propisuje da plaću čini sve što se radniku isplaćuje za rad uključujući i dodatke za prekovremeni rad.
11. Osim toga, tuženiku valja ukazati da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela od 9. prosinca 2019., broj: Su-IV-56/19-18 zauzeo sljedeće shvaćanje:
"Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.
12. Odluka o troškovima se temelji na čl. 154. st. 1. ZPP, a što tuženik u žalbi ne prigovara određeno.
13. U odnosu na žalbu tužiteljice u dijelu kojim je odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova postupka valja reći sljedeće.
13.1. Tužiteljica u žalbi ističe da prvostupanjski sud nije dosudio trošak u zatraženom iznosu za podneske od 26. srpnja 2021., od 7. prosinca 2021., kao niti za podnesak od 17. siječnja 2023.
13.2. Suprotno žalbenim navodima, iako je podnesak od 26. srpnja 2021. obrazložen, isti nije bio potreban za vođenje postupka u smislu čl. 155. ZPP. Naime, iz njegovog sadržaja razvidno je da tužiteljica pojašnjava pravnu osnovu potraživanja, iako je istu obrazložila u tužbi, ne navodi nove činjenice niti predlaže nove dokaze. Također, pravilno prvostupanjski sud nije priznao trošak podneska od 7. prosinca 2021. kojim tužiteljica uređuje tužbeni zahtjev, s obzirom da joj je priznat trošak podneska od 17. siječnja 2023., i to pravilnom primjenom Tbr. 8.3. OT-a. Naime, navedenim podneskom od 17. siječnja 2021. tužiteljica konačno uređuje tužbeni zahtjev te iznose usklađuje s valutom eura, a ujedno je prvostupanjski sud i odlučivao o tom tužbenom zahtjevu. Kako se ne radi o obrazloženom podnesku, pravilno je priznat trošak u visini 25% vrijednosti punog iznosa od Tbr. 7.1., a sve prema Tbr. 8.3. OT-a.
14. Slijedom svega navedenog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 12. prosinca 2023.
Predsjednica vijeća:
Ksenija Jakovčević
Broj zapisa: 9-30861-10224
Kontrolni broj: 09624-60feb-4fdb1
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Ksenija Jakovčević, O=ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
