Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 77 Gž-2420/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja R. D. iz S. N., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik T. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika P. b. Z. d.d., OIB:…, Z., kojeg zastupaju punomoćnici M. L. i L. N., odvjetnici iz Odvjetničkog društva L. i p. iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1302/21-19 od 23. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 12. prosinca 2023.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1302/21-19 od 23. ožujka 2023.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tužitelja i preinačuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1302/21-19 od 23. ožujka 2023. pod točkom III izreke u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu troška u iznosu od 72,74 eura/ 548,06 kuna, i rješava:

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 72,74 eura/ 548,06 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 23. ožujka 2023. do isplate, kao neosnovan.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak sastava žalbe u iznosu od 234,38 kuna/ 31,11 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke utvrđeno da je ništetna odredba čl. 6. Ugovora o kreditu broj 9012214012, sklopljenog dana 09.01.2007. između tuženika P. b. Z. d.d., Z., Podružnica Z., kao kreditora i R. D., MBG:… iz S. N., kao korisnika kredita i protivnika osiguranja, potvrđen dana 9. siječnja 2007. po javnoj bilježnici Ž. M. iz Z., pod poslovnim brojem OU-58/07, u dijelu koji glasi: "…plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja…".

Pod točkom II. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.301,35 eura/ 17.339,51 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

U točki III izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.115,50 eura/ 15.939,17 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 23.03.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Rješenjem suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke utvrđeno da je tužba povučena u dijelu kojim tužitelj zahtijeva utvrđenje da je ništetna odredba članka 4.1. Ugovora o kreditu broj: 9012214012 sklopljenog dana 09.01.2007. između tuženika P. b. Z. d.d., Z., Podružnica Z., kao kreditora i R. D., MBG:… iz S. N., kao korisnika kredita i protivnika osiguranja, potvrđenog dana 9. siječnja 2007. kod javnog bilježnika Ž. M. iz Z., pod poslovnim brojem OU-58/07, u dijelu odredbe koji glasi: "…sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila … ".

U točki II izreke je utvrđeno da je tužba povučena za iznos od 898,08 eura/ 6.766,58 kn s pripadajućim zateznim kamatama

Pod točkom III izreke rješenja je naloženo tužitelju R. D. nadoknaditi tuženiku P. b. Z. d.d. troškove parničnog postupka u iznosu od 72,74 eura/ 548,06 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 23. ožujka 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

3. Protiv rješenja pod točkom III izreke žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22

- dalje: ZPP) te predlaže preinačiti rješenje u pobijanom dijelu i odbiti tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 72,74 eura/ 548,06 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 23. ožujka 2023. do isplate.

4. Protiv prvostupanjske presude u cijelosti žali se tuženik zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. ZPP-a te predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška i troška sastava žalbe, ili istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalba tužitelja je osnovana.

7. Žalba tuženika je neosnovana.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti dijela odredbe čl. Ugovora o kreditu broj 9012214012 od 9. siječnja 2007. koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF te isplata iznosa od 2.301,35 eura/ 17.339,51 kuna na ime vraćanja preplaćenog iznosa zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, sve sa zateznim kamatama od dana izvršene uplate anuiteta.

Tužitelj je u tužbi zahtijevao i da sud po službenoj dužnosti utvrdi ništetnost dijela odredbe čl. 4. Ugovora o kreditu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila, a preko ugovorene kamatne stope od 5,10% godišnje te naloži isplatu iznosa od 898,08 eura/ 6.766,58 kuna na ime vraćanja preplaćenog iznosa ugovorne kamate, koju je tuženik obračunao temeljem ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, ali je taj dio zahtjeva tužitelj povukao na ročištu dana 22. ožujka 2022., a tuženik je pristao na povlačenje i potraživao trošak prema troškovniku koji je predao u spis.

U odnosu na žalbu tuženika

9. U pobijanoj presudi nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, dok tuženik ni izričito niti sadržajno ne ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

10. U obrazloženju pobijane presude je navedeno sljedeće:

- da su stranke dana 9. siječnja 2007. zaključile Ugovor o kreditu za iznos kunske protuvrijednosti od 16.290,66 CHF obračunato prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita (čl. 1.), da je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva sukladno Odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornog vozila i koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,10% (čl. 4. Ugovora), da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važećem za CHF na dan plaćanja, koji anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno, svakog 11.- tog u kalendarskom mjesecu, počev od dana dospijeća prvog anuiteta, a koji prvi anuitet dospijeva na naplatu istekom mjesec dana od dana prijenosa kredita u otplatu (čl. 6.), da je kredit odobren za kupnju vozila (čl. 2.),

- da je kredit otplaćen prije utuženja te da je tijekom razdoblja otplate kredita tečaj švicarskog franka rastao,

- da je radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud proveo dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Z. R. iz R. v. d.o.o. te da iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je mišljenja kako razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (11.02.2007.g.) do dana konačne otplate kredita (13.01.2014.g.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita, iznosi ukupno 17.339,51 kn,

- da je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka smatrajući da je isti dat stručno, jasno i obrazloženo te u skladu sa pravilima struke, kao i u skladu sa zadatkom vještačenja kako ga je sud odredio rješenjem od 22. ožujka 2022.

11. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu vezano za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), prvostupanjski sud je naveo da je vođen sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, povodom tužbe Udruge Potrošač - Hrvatski savez udruge za zaštitu potrošača protiv osam poslovnih banaka, među kojima je i ovdje tuženik, a u kojem postupku je taj sud dana 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P- 1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana pa je time postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03, dalje: ZZP/03) i to člancima 81., 82., 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09 – dalje: ZZP/07) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Navedena presuda u tom dijelu je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14.06.2018.g. Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev- 2221/2018-11 od 3.09.2019.g. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

12. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati

13. Ovdje valja dodati da u skladu s odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača iz 2014. ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15 i 14/19 - dalje: ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kad je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna – odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. tog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Identično je bilo propisano i ranijim ZZP/07 – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. u čl. 138.a kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

14. Stoga, imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača.

15. Iz naprijed navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude pravilno primijenio odredbe čl. 502.c ZPP-a.

16. U odnosu na prigovor zastare potraživanja, koji tuženik u žalbi opetovano ističe, treba reći da ga je sud prvog stupnja pravilno ocijenio neosnovanim u cijelosti, i to iz slijedećih razloga.

17. Pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike od 30 siječnja 2020. (Su-IV-47/2020-2), glasi:

"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

18. Opisano pravno shvaćanje je dopunjeno pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela održane 31. siječnja 2022. (Su-IV-33/2022-2), prema kojem:

4. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja (izražena u presudi br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i sjednici Građanskog odjela br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020.), počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.

19. S obzirom da u konkretnom slučaju najstarija tražbina tužitelja dospijeva u ožujku 2008., a podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dana 4. travnja 2012. je prekinuta zastara u smislu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO) novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,

i pravomoćnošću odluke u tom postupku je počela ponovno teći, tj. 14. lipnja 2018., pa kako je tužitelj podnio tužbu 25. veljače 2021. to se prigovor zastare ukazuje neosnovanim u smislu čl. 225. ZOO-a, jer petogodišnji zastarni rok nije istekao do utuženja, a kako je pravilno ocijenio prvostupanjski sud.

20. Žalitelj u bitnome ističe kako niti prema jednom propisu podnošenje tzv. kolektivne tužbe iz čl. 502.a ZPP-a ne prekida zastaru za konkretno potraživanje pa tako niti za predmetno.

21. Točno je da pravnim propisom nije izričito propisano da podnošenje tzv. kolektivne tužbe prekida zastaru za pojedinačno potraživanje, ali uvažavajući naprijed navedeno pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH, koje je obvezno za sva vijeća tog Odjela (čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima - "Narodne 28/13, 33/15, 82/15, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22 i 16/23), sud novine" br.

prvog stupnja je pravilno ocijenio tuženikov prigovor zastare neosnovanim.

22. U odnosu na odluku o troškovima postupka valja reći da tuženik nije iznio niti jedan konkretan žalbeni navod, a kako je postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut nakon 1. rujna 2019., primjenjuje se novelirana odredba čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ne ispituje pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka.

23. Slijedom navedenoga i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

24. Budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, valjalo je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, odbiti zahtjev za naknadu troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu te odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

U odnosu na žalbu tužitelja

25. Tužitelj u bitnome ističe da ne može trpjeti štetne posljedice zbog promjene sudske prakse, konkretno pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, prema kojem tužitelj više nije mogao tražiti isplatu preplaćenih kamata jer je taj io tužbenog zahtjeva morao podnijeti najkasnije do 13. lipnja 2019. Također ističe da je sud pogrešno odmjerio tuženiku visinu troška sastava odgovora na tužbu jer je tuženik potraživao trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kuna, uvećano za PDV od 25% što ukupno iznosi 1.250,00 kuna.

25.1. Na opisane žalbene navode o promjeni sudske prakse, konkretno pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, treba odgovoriti kako slijedi:

25.2. U objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetim na sjednici Građanskog odjela održane 31. siječnja 2022. (Su-IV-33/2022- 2) je također navedeno sljedeće:

1. Pravna shvaćanja izražena u presudi br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i sjednici Građanskog odjela br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., nisu uzajamno proturječna, naprotiv, međusobno se podupiru i dopunjavaju.

2. Presuda u predmetu Rev-2245/2017-2 donesena je povodom izvanredne revizije i daje odgovor na pravno pitanje: "Predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena sukladno čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača (NN, br. 79/2007, kako je izmijenjen - ZZP/07) tužbu definiranu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (NN, br. 35/05, kako je izmijenjen - ZOO) odnosno radnju vjerovnika kojoj ZOO daje učinak prekida zastarnog roka?"

* Odgovor na ovo pitanje glasi: "Prema shvaćanju revizijskog suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

3. Pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. doneseno je povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora općenito, neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (iz Rev-2245/2017-2). * Pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

25.3. Dakle, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 31. siječnja 2022. nije došlo do promjene pravnog shvaćanja izraženog u presudi br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. prema kojem zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a koje je tužiteljici moglo i trebalo biti poznato, kao niti do promjene pravnog shvaćanja od 30. siječnja 2020. o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora općenito, već isključivo do objedinjavanja ta dva shvaćanja za koje sam Vrhovni sud RH izričito navodi da se podupiru i dopunjuju.

26. Iako se ne radi o promjeni pravnog shvaćanja Vrhovnog suda RH, u vrijeme podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari dana 25. veljače 2021. je postojala različita sudska praksa. Tako je u odlukama ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž- 511/2021 od 17. ožujka 2021., Gž-851/2021 od 15. travnja 2021, Gž-1600/2021 od 28. travnja 2021, Gž-826/21 od 4. svibnja 2021, Gž-1268/2021 od 17. svibnja 2021. i dr.) izražen stav da rok zastare počinje teći od pravomoćnosti odluke kojom je ništetnost ustanovljena, to jest od pravomoćnosti odluke donesene u konkretnom predmetu.

27. Stoga bi, s obzirom na izmjenu sudske prakse nametanje plaćanja sudskih troškova nastalih uslijed preinake tužbe za tužiteljicu predstavljao prekomjeran teret odnosno, nametanje znatnog financijskog opterećenja nakon završetka postupka može predstavljati nerazmjerno ograničenje konvencijskog prava na pristup sudu zajamčenog odredbom čl. 6. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) a tužiteljica iz opravdanog razloga nije mogla predvidjeti svoj neuspjeh u parnici (primjerice, Europski sud za ljudska prava u predmetu Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske). Zbog navedenog, odluka o naknadi troškova parničnog postupka predstavlja ograničenje, odnosno miješanje u konvencijska prava te se u ovom slučaju radi o opravdanom razlogu uslijed kojega tužiteljica nije mogla predvidjeti svoj neuspjeh s obzirom na izmjenu sudske prakse (tako u odluci Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-781/2023-2 od 8. kolovoza 2023.).

28. Slijedom navedenoga pobijani dio prvostupanjskog rješenja o naknadi troškova tuženiku predstavlja prekomjeran i nerazuman teret za tužiteljicu pa je na temelju odredbe čl. 380. t. 3 ZPP-a preinačeno pobijano rješenje pod točkom III. izreke i odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška te je odlučeno kao u točki I izreke ovog rješenja.

29. Kako je tužitelj cijelosti uspio u žalbenom postupku, to ima pravo na naknadu troška za sastav žalbe protiv rješenja u iznosu od 187,50 kuna (12,5 bodova x 15,00 kn – Tbr 10. t. 5. u svezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22/), uvećano za PDV od 46,88 kuna, što ukupno iznosi 234,38 kuna/ 31,11 eura, dok mu nije priznat trošak sudske pristojbe na žalbu jer spisu ne prileži dokaz da je taj trošak snosio (točka II izreke rješenja).

U Zagrebu 12. prosinca 2023.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac, v.r.