Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 4 Gž Ob-197/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Gradišek, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice J. P. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnica B. D.-P., odvjetnica u Z., protiv tuženika-protutužitelja M. L. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica J. R. A., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika- protutužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3169/2013-136 od 21. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2023.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3169/2013-136 od 21. prosinca 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I, II, V, VI i VII izreke i predmet u tom dijelu vraća na ponovno suđenje, pred drugim sucem pojedincem.

II Odluka o troškovima postupka u povodu žalbe tuženika-protutužitelja M. L. se ostavlja za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

"I Nalaže se tuženiku-protutužitelju M. L. iz Z., OIB:…, da isplati tužiteljici- protutuženoj J. P. iz Z., OIB:…, iznos od 44.413,96 kn na ime troškova režija zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 21. prosinca 2021. godine pa do isplate, po stopi određenoj ćl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulja od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku-protutužitelju M. L. iz Z., OIB: …, da isplati tužiteljici- protutuženoj J. P. iz Z., OIB:…, iznos od 124.556,23 kn na ime izgubljene zarade zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. prosinca 2016. godine pa do isplate, po stopi određenoj čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulja od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tužiteljici-protutuženoj isplatiti tuženiku-protutužitelju iznos od 30.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počem od 28. srpnja 2007. do isplate, a koja se obračunava na razdoblje od 28. srpnja 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se tuženik-protutužitelj sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos iz točke III ove presude, a koji se odnosi na razdoblje od 15. siječnja 2003. do 27. srpnja 2008. godine.

V Odbija se tuženik-protutužitelj s preostalim dijelom protutužbenog zahtjeva koji glasi:

"I Nalaže se protutuženici J. P. iz Z., OIB:…, da protutužitelju M. L. iz Z., OIB: …, na ime otplate kredita i ulaganja u stan isplati iznos od 154.673,58 kn sa zateznim kamatama po stopi od 15% godišnje tekućim od 15.01.2003. do 31.12.2007., a od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet (5) postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate po stopi koja se određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se protutuženici J. P. iz Z., OIB:…, da protutužitelju M. L. iz Z., OIB: …, isplati iznos od 1.955,83 EUR u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja sa zateznim kamatama koje se plaćaju na devizne štedne uloge po viđenju tekućim od 27.04.1998. do 31.12.2007., od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je je prethodilo tekućem polugodištu, za pet (5) postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate po stopi koja se određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, u roku od 15 dana."

VI Nalaže se tuženiku-protutužitelju da tužiteljici-protutuženoj nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 171.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja se obračunava po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a teče od dana donošenja ove presude 21. prosinca 2021. godine pa do isplate, sve u roku 15 dana.

VII Odbija se tuženik-protutužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška. "

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod toč. I, II, V, VI i VII izreke žali se tuženik-protutužitelj (dalje: tuženik) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. U ovome je predmetu parnica pokrenuta tužbom tužiteljice od 1. prosinca 2005. gdje je tužbenim zahtjevom tražila utvrditi da je samovlasnica stana u Z., i naložiti iseljenje tuženika iz stana te utvrditi da su stranke suvlasnici osobnog automobila.

5. Nakon što je pravomoćno odbijen protutužbeni zahtjev tuženika kojim je tražio utvrđenje da je suvlasnik tog stana u ½ dijela je tužiteljica-protutuženica (dalje: tužiteljica), podneskom od 7. studenog 2013. (list 228-229 spisa), uz zahtjev za iseljenje tuženika zatražila i isplatu troškova režija kao i izgubljene zarade dok je podneskom od 31. listopada 2013. tuženik protutužbenim zahtjevom tražio isplatu učešća u kupnji stana te svojih uplata naime otplate kredita, ulaganja u adaptaciju i opremanje stana.

6. Djelomična presuda prvostupanjskog suda poslovni broj P-3169/13-75 od 16. srpnja 2015. kojom je naloženo tuženiku iseliti iz stana u Z., je postala pravomoćna 27. rujna 2016. zbog čega tužiteljica tužbenim zahtjevom traži naknadu za isplaćene troškove stanovanja kao i izgubljene zarade u razdoblju od 1. listopada 2008. do 1. prosinca 2016. kada je tuženik iselio iz stana.

7. Dakle, konačni predmet prijepora po tužbi tužiteljice je zahtjev za isplatu troškova režija u svoti od 44.413,96 kn koje je platila u razdoblju od 2008. do 2016. godine za stan u Z., površine 58,56 m2, kada je tuženik kao njezin bivši izvanbračni suprug u njemu stanovao a nije snosio troškove stanovanja kao i zahtjev za isplatu izgubljene zarade u svoti od 124.556,23 kn, u vidu visine najamnine stana za označeno razdoblje kada je tuženik koristio stan.

8. Predmet protutužbe je zahtjev tuženika na isplatu svote od 154.673,58 kn naime otplate kredita za predmetni stan i svojih ulaganja u taj stan te svote od 1.955,85 Eur koliko je dao tužiteljici iz svoje posebne imovine za gotovinsko plaćanje prilikom kupnje stana.

9. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice i pod toč. I izreke nalaže tuženiku isplatiti joj režijske troškove stanovanja do 2011. godine u omjeru 1/3 dijela a od tada pa do 1. prosinca 2016. u omjeru u ½ dijela, sve prema nalazu i mišljenju knjigovodstvenog vještaka s time, da se prema razlozima odluke režijski troškovi odnose na uplatu za H. t. d.o.o., H. o. d. s. d.o.o. i G. s. k. g. d.o.o.

10. Donoseći ovaj dio odluke prvostupanjski sud je nerazumljivo utvrdio ukupnu svotu režijskih troškova označujući kako se ti troškovi odnose na troškove grijanja, električne energije i pričuve iako je iz nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka moguće utvrditi da je u režijske troškove uračunata uplata tužiteljice za zajedničku pričuvu stambene zgrade, H. r. t. za rtv pretplatu, H. T. d.o.o., za čišćenje stubišta, H. O. d. s. d.o.o., Gradu Z., Z. h. d.o.o. podružnica V. i o. te podružnica Č., uz daljnje uplate u korist društva Z. h., sve u ukupnoj svoti od 101.820,61 kn (list 569 spisa) a u odnosu na koju ukupnu svotu je donijet pobijani dio prvostupanjske odluke pod toč. I izreke. Zbog toga su razlozi prvostupanjske presude u tom dijelu suprotni sadržaju spisa i ne može se ispitati glede kojih troškova za predmetni stan je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev, niti presuda sadrži razloge o činjenicama koje je označio tuženik a to su, način korištenja stana, mogućnosti i korištenje TV prijamnika kao i dužnost plaćanja troškova pričuve i daljnjih troškova stanovanja koji se odnose isključivo na vlasnika stana.

11. Prvostupanjski sud potom, pod toč. II izreke prihvaća i dio zahtjeva tužiteljice koji se odnosi na tuženikovu „neovlaštenu uporabu tuđe stvari u svoju korist temeljem pravila stjecanja bez osnove“ a koji prema nalazu i mišljenju građevinskog vještaka u označenom razdoblju utvrđuje u svoti od 290.588,00 kn.

12. Glede ovog, kao i prethodnog dijela tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud uopće nije naveo koje je materijalno pravo primijenio prilikom prihvaćanja tužbenog zahtjeva, a kada je riječ o ovom dijelu tužbenog zahtjeva valja primijeniti odredbe čl. 164. i čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14. i 81/15.- dalje: ZVDSP). Primjena označenog materijalnog prava je sukladna pravnom shvaćanju prihvaćenom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2021. (Su- IV- 16/2021-5) prema kojemu u parnici gdje je predmet spora zahtjev vlasnika protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi odnosno, naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno utvrditi pravni položaj posjednika dok se plaćanje postignute koristi uporabom tuđe stvari i to u situaciji očuvanja identiteta korištene stvari, prosuđuje primjenom označenih odredbi ZVDSP a ne primjenom odredbi o stjecanju bez osnove.

13. Tužbeni zahtjev na isplatu tužiteljica osniva na činjeničnim tvrdnjama da je tuženik bez pravne osnove koristio predmetni stan od 2008. godine pri čemu je za utvrđenje visine ovog dijela zahtjeva korišteno građevinsko vještačenje kojim je vještak, prema zadatku suda, utvrdio visinu tržišne najamnine stana na adresi u Z., površine 58,56 m2. Za korištenje nekretnine bez pravnog temelja se ne plaća najamnina jer je to ugovorna kategorija i nju plaća stranka ugovora o najmu a bespravni korisnik tuđe nekretnine koji je u tom posjedu nesavjestan, nepošten, dužan je platiti vlasniku ostvarenu korist i to sukladno odredbi čl. 165. ZVDSP koju odredbu, kao niti jednu drugu, nije imao na umu prvostupanjski sud kada je prihvatio ovaj dio tužbenog zahtjeva. Nadalje, za postavljanje takovog zahtjeva za isplatu naknade potrebno je iznijeti i dokazati činjenicu iz koje bi se moglo zaključiti da je tuženik korištenjem predmetne nekretnine ostvario korist upravo u označenoj svoti odnosno, da bi on za korištenje neke druge nekretnine gdje se nalazi predmetna, prema veličini i uvjetima stanovanja približno jednakoj u predmetnoj nekretnini morao platiti naknadu upravo u ovoj mjesečnoj svoti što bi u tom slučaju predstavljalo njegovu korist od bespravnog korištenja nekretnine.

13. Ovo stoga što je odredbom čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15.,29/18, 126/21, 114/22 i 156/22- dalje ZOO) propisano da kada je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati nezavisno od prava na naknadu štete ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

14. U odnosu na dio protutužbenog zahtjeva koji je odbijen pod toč. V izreke prvostupanjski sud, bez ikakve ocjene provedenih dokaza potpuno nerazumljivo "smatra“ kako je međusobni dogovor stranaka bilo dogovorno raspolaganje zajedničkim prihodima te drži očitim da su stranke zajednički raspolagale novčanim sredstvima koje je tuženik oročio na ime tužiteljice. Također prvostupanjski sud nije iznio niti jedan razlog zbog kojih istaknuti prigovor zastare za sva sporna potraživanja tuženika prema tužiteljici prije 28. srpnja 2002. drži zastarjelim pa ovako pojednostavljenim i nerazumljivim razlozima, bez bilo kakve ocjene opsežno provedenog dokaznog postupka, odbija protutužbeni zahtjev tužitelja.

15. Sve naprijed iznijeto predstavlja bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22– dalje: ZPP) jer je presuda nerazumljiva i ne može se ispitati budući da ne sadrži nikakve, a pogotovo ne jasne razloge o odlučnim činjenicama, niti bilo koji materijalno pravni propis koji je primijenjen, pa je primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP ukinuta prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I, II i V izreke te pod točkom VI i VII izreke jer odluka o troškovima postupka ovisi o uspjehu stranaka u parnici i predmet vraćen na ponovno suđenje, pred drugim sucem pojedincem (čl. 371. ZPP).

16. Budući da je u ovom predmetu ukinuta prvostupanjska presuda koja se odnosila samo na utvrđenje vlasništva predmetnog stana tužiteljice i iseljenje tuženika (list 169-172 spisa) a pobijana je presuda donijeta isključivo glede obveznopravnih zahtjeva stranaka koji nisu bili predmet parnice u vrijeme donošenja ranije ukidne odluke ovoga suda, nije postupljeno suprotno odredbi čl. 366. a st. 1. ZPP.

17. U ponovnom postupku je tako potrebno u prvom redu ocijeniti sve provedene dokaze u smislu odredbe čl. 8. ZPP a pogotovo utvrditi način na koji je tuženik koristio predmetni stan. Potom je potrebno, uz sve na što je ukazano ovom odlukom, ocijeniti podatke Z. b. d.d. glede uplata i prometa na tekućem računu tuženika kao i uplata kreditnih rata uz navode same tužiteljice koja priznaje tuženiku 50% uplaćenih sredstava kroz dvije godine kao i daljnje navode žalbe, imajući na umu da zastara zahtjeva za povrat sredstava uloženih u tuđu nekretninu počinje teći od prestanka korištenja plodova toga rada, što je u ovom slučaju bio trenutak iseljenja tuženika iz stana (čl. 164. st. 7. ZVDSP) od kada počinje teći trogodišnji zastarni rok s obzirom da se radi o ulaganju u nekretninu pa to predstavlja dan kada je osoba koja je izvršila ulaganje, prestala koristiti nekretninu.

18. Tek će postupajući po označenom moći biti donijeta nova i zakonita odluka koja neće proturječiti razlozima presude o odlučnim činjenicama a koji razlozi će se osnivati na cjelovito ocijenjenom rezultatu dokaznog postupka.

19. Odluka o troškovnima postupka u povodu žalbe tuženika osniva se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 12. prosinca 2023.

Predsjednik vijeća:

Andrina Raspor Flis, v.r.