REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3439/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja EKP, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljice MKP, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranja d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, koga zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, i u pravnoj stvari protutužbe, radi isplate, odlučujući o prijedlogu stranaka za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-5/2023-3 od 21. veljače 2023. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama broj Pn-46/2022-6 od 4. studenoga 2022., u sjednici održanoj 12. prosinca 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-5/2023-3 od 21. veljače 2023. kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev I. tužitelja EKP, u odnosu u na sljedeća pravna pitanja:
„1. Predstavlja li nalaz medicinskih vještaka odnosno primitak nalaza i mišljenja sudskog vještaka novu činjenicu odnosno novu okolnost nastalu nakon podnošenja tužbe na temelju koje tužitelj može preinačiti tužbu i nakon zaključenja prethodnog postupka (čl. 190., 191. ZPP-a)?
2. Ocjenjuje li se pitanje zastare potraživanja preinačenog dijela tužbe (povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva u smislu čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku) samostalno ili u okviru zastare prvotno podnesene tužbe za naknadu štete te je li za početak tijeka roka zastare za tražbinu na koju se odnosi preinaka tužbe odlučan dan preinake tužbe ili dan podnošenja tužbe u situaciji kada se radi o tražbinama naknade štete iz čl. 19., čl. 1046., čl. 1100. i čl. 1101. Zakona o obveznim odnosima?“.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na dio presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, broj Gž-5/2023-3 od 21. veljače 2023. kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na II. tužiteljicu SKP.
III. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na postavljeno pravno pitanje, a odbacuje u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava.
Obrazloženje
1. Stranke su podnijele prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-5/2023-3 od 21. veljače 2023. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama broj Pn-46/2022-6 od 4. studenoga 2022.
2. Odgovori na prijedloge za dopuštenje revizije nisu podneseni.
3. Prijedlog tuženika je djelomično dopušten, a djelomično neosnovan.
4. Prijedlog tužitelja je djelomično neosnovan, a djelomično nedopušten. U odnosu na prijedlog tuženika
5. Tuženik je predložio da mu se dopusti podnošenje revizije u odnosu na više pravnih pitanja koja se odnose na dopuštenost preinake tužbe i zastaru preinačenog dijela tužbenog zahtjeva, a postavljena pravna pitanja su bitnog sadržaja kako je to navedeno u točki I. izreke ovog rješenja. Obrazlažući važnost postavljenih pravnih pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) tuženik navodi da nižestupanjske presude odstupaju od prakse revizijskog suda te ukazuje na odluke ovog suda broj Rev-665/2018 od 10. studenoga 2021., Revd 2694/2022 od 16. studenoga 2022, Revr 183/2020 od 27. rujna 2022., Revr-1460/2013 od 24. siječnja 2017., Rev x 848/2014 od 24. veljače 2015., Revr-1797/10 od 19. ožujka 2013. i dr., a ukazuje i na različitu praksu viših sudova.
6. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. ZPP-a, vijeće revizijskog suda je ocijenilo da su pravna pitanja navedena u točki I. izreke ovog rješenja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je riječ o pitanjima u pogledu kojih pobijana drugostupanjska odluka, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev I. tužitelja EKP, odstupa od odluka revizijskog suda na koje se tuženik i pozvao.
7. Prema tome, u ovoj pravnoj stvari su u odnosu na pitanja navedena u izreci ovog rješenja ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP- a i dopuštenje revizije te je na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a riješeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
8. Postupajući, nadalje, u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. ZPP-a, vijeće revizijskog suda je ocijenilo da o odgovoru na postavljena pravna pitanja ne ovisi odluka o zahtjevu II. tužiteljice MKP budući da njezin povećani tužbeni zahtjev nije prihvaćen, već je sud drugog stupnja ocijenio da joj pripada pravična novčana naknada u iznosu od 40.000,00 kn koliko je ista i zahtijevala tužbom (te joj dosudio 20.000,00 kn uzevši u obzir već dosuđeni iznos od 20.000,00 kn). Stoga je prijedlog tuženika u odnosu na dio drugostupanjske presude kojim je odlučeno o zahtjevu II. tužiteljice, valjalo odbiti primjenom čl. 389.b st. 1. ZPP-a i riješiti kao pod točkom II. izreke.
U odnosu na prijedlog tužitelja
9. Tužitelji su predložili da im se dopusti podnošenje revizije u odnosu na sljedeće pravno pitanje:
„Je li sud pravilno primijenio odredbu iz čl. 154. stavak 4. Zakona o parničnom postupku te odredio da svaka stranka snosi svoje troškove u slučaju kada su tužitelji u većem omjeru uspjeli u sporu obzirom na uspjeh dokazivanja visine i osnove zahtjeva?“
10. Obrazlažući važnost navedenog pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a tužitelji su se pozvali na pravna shvaćanja revizijskog suda te ukazali na odluku broj Rev-1140/06 od 10. listopada 2007.
11. Presudom suda drugog stupnja prihvaćen je zahtjev tužitelja za naknadu štete, a prihvaćen je i protutužbeni zahtjev tuženika za povrat iznosa stečenih na temelju osnove koja otpala te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, a s obzirom na uspjeh stranaka u postupku.
12. Citirano pitanje koje se odnosi na odluku o troškovima postupka nije važno za odluku u ovom sporu budući da tužitelji polaze od pretpostavke da sud drugog stupnja nije vodio računa i o uspjehu tužitelja glede dokazivanja osnove tužbenog zahtjeva, a iz onoga što je dostavljeno revizijskom sudu ne proizlazi da su zbog raspravljanja o osnovi zahtjeva tužitelja nastali posebni troškovi.
13. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije i u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP- a navodeći da su im povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017 - dalje: Konvencija), a u prijedlogu nisu određeno naznačili temeljno ljudsko pravo za koje smatraju da im je povrijeđeno, niti su učinili vjerojatnim da im je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno kakvo temeljno ustavno i konvencijsko pravo.
14. Slijedom iznesenog, prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije je valjalo u odnosu na postavljeno pravno pitanje odbiti na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a, a u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a te riješiti kao pod točkom III. izreke.
Zagreb, 12. prosinca 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
