Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 17 Gž-1791/2022-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B. P. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Odvjetničkom društvu K., C.-P. & P. j.t.d., Z., protiv tuženika A. b. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku H. M., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4259/19-26 od 24. ožujka 2022., te o žalbi tužitelja protiv rješenja istog suda poslovni broj P-4259/19 od 14. prosinca 2022., dana 12. prosinca 2023.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 4259/19-26 od 24. ožujka 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4259/19 od 14. prosinca 2022.
III. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.135,13 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.500,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 24. ožujka 2022. do isplate (točka I. izreke). Tužbeni zahtjev je odbijen u dijelu u kojem je tužitelj zahtijevao isplatu zateznih kamata na iznos 54,04 kn od 1. prosinca 2009. do 29. prosinca 2009., na iznos 55,49 kn od 1. veljače 2010. do 26. veljače 2010., na iznos 59,58 kn od 1. kolovoza 2010. do 27. kolovoza 2010. i na iznos 61,10 kn od 1. listopada 2010. do 29. listopada 2010.
2. Protiv točke I. izreke presude žalbu je podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno podredno, istu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Žalbu protiv odluke o troškovima parničnog postupka u dijelu u kojem zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka nije prihvaćen, podnio je i tužitelj također zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te predlaže odluku o troškovima parničnog postupka u pobijanom dijelu preinačiti i zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka i u tom dijelu prihvatiti.
4. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog tužitelja za ispravkom prvostupanjske presude.
5. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže pobijano rješenje preinačiti.
6. Žalbe stranaka protiv presude su osnovane, dok je žalba tužitelja protiv rješenja neosnovana.
U odnosu na žalbe koje su podnijete protiv presude
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom s osnove djelomične ništetnosti odredbe ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope.
8. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama u kojima se ista pobija žalbom, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ista ne može ispitati obzirom da u istoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.
9. Sud prvog stupnja je pobijanom presudom prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući da je vezan presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presudom istog suda posl. broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja jednostranom odlukom banke i valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.
10. U obrazloženju pobijane o presude (točka 9. obrazloženja) sud prvog stupnja, između ostalog, navodi da tuženik nije iznosio, niti dokazivao, nikakve posebne okolnosti mimo onih iznijetih u kolektivom sporu, a iz kojih bi se moglo zaključiti da se zbog tih specifičnih okolnosti na predmetni ugovor o kreditu nisu primjenjive odluke u postupku kolektivne zaštite. Također, u obrazloženju pobijane presude (točka 10. obrazloženja) sud prvog stupnja navodi i da iz izvedenih dokaza ne proizlazi da su tužitelju bili poznati egzaktni parametri i metoda izračuna parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope.
11. Međutim, navedena pravna shvaćanja suda prvog stupnja ne mogu se prihvatiti. Naime, tuženik je već u odgovoru na tužbu istaknuo činjeničnu tvrdnju da je tužitelj bio informiran o svim parametrima o ugovora o kreditu. U tu svrhu tuženik je predložio saslušanje svjedokinje A. S. koji dokazni prijedlog je ponovio na pripremnom ročištu, ali je sud prvog stupnja predmetni dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem svjedokinje ročišnim rješenjem od 7. ožujka 2022. odbio. Međutim, u pobijanoj presudi prvostupanjski sud ne navodi jasne, razumljive i dostatne razloge zbog kojih taj dokaz nije izveo. Uslijed navedenog, pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te se ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
12. U tom smislu potrebno je i navesti da se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu. Stoga su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na sudu je zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjeri na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora.
13. Dakle, u pojedinačnom potrošačkom sporu teret dokazivanja o obaviještenosti (informiranosti) potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora je na tuženoj banci, pa stoga pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP) podrazumijevaju obvezu suda da na okolnost obaviještenosti konkretnog potrošača (tužitelja), koja nije bila utvrđivana u kolektivnom sporu, izvede dokaze koje je banka predložila u pojedinačnom potrošačkom sporu.
14. U pojedinačnom potrošačkom sporu dakle, nije moguće odbiti dokazni prijedlog za saslušanjem zaposlenika banke na okolnost obaviještenosti određenog potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora (a koja nije bila predmet utvrđivanja u kolektivnom sporu), a potom utvrditi da banka, na kojoj je teret dokaza, tu okolnost nije dokazala i zaključiti da nije dala odgovarajuće obavijesti potrošaču prije sklapanja ugovora. Takvim tumačenjem bi nastala situacija u kojoj se odluka o tužbenom zahtjevu temelji na okolnosti koja zapravo nikad nije bila utvrđena niti ju je banka mogla dokazivati, ni u kolektivnom, ni u pojedinačnom potrošačkom sporu, što je protivno zahtjevima jednakosti oružja i prava na pristup sudu (u tom smislu i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.).
15. Dakle, suprotno stavu suda prvog stupnja, sud ne može u pojedinačnom postupku potrošača protiv banke donijeti zakonitu odluku samo primjenjujući utvrđenja iz kolektivnog spora bez provođenja sveobuhvatnog dokaznog postupka, u situaciji kad je tuženik predložio provođenje dokaza upravo na okolnost različitih ključnih činjenica (identično pravno shvaćanje izraženo je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-81/2023 od 21. veljače 2023., kao i istovrsnoj odluci Rev-1279/2022 od 14. veljače 2023.).
16. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP prvostupanjsku presudu ukinuti u pobijanom dijelu i u tom dijelu vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
17. S obzirom da obveza naknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to je ukinuta i odluka o troškovima parničnog postupka.
18. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
U odnosu na žalbu protiv rješenja
19. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja je odbio prijedlog tužitelja za ispravkom prvostupanjske presude.
20. Tužitelj osporava pobijano rješenje ističući u žalbi razloge zbog kojih mu je sud prvog stupnja pogrešno dosudio trošak sudske pristojbe na presudu.
21. Međutim, takvi žalbeni navodi tužitelja ne mogu utjecati na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Naime, sukladno odredbi čl. 342. st. 1. ZPP, pretpostavka da budu ispunjeni uvjeti za ispravak presude je da je prilikom pisanja presude došlo do očite pogreške u pisanju i računanju. U ovom konkretnom slučaju, prilikom pisanja presude nije došlo do pogreške u pisanju ili računanju, već je sud prvog stupnja temeljem svog pravnog stava tužitelju dosudio manji trošak sudske pristojbe od onog koji tužitelj smatra da mu pripada. Stoga žalbeni navodi tužitelja kojima obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je taj dio odluke o troškovima parničnog postupka suda prvog stupnja pogrešan ne mogu utjecati na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.
22. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja.
23. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će, imajući u vidu pravna shvaćanja ovog suda izražena u ovom rješenju, otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka nakon čega će moći donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.
24. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 12. prosinca 2023.
Sudac:
Robert Jambor, v.r.
