Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž Ovr-903/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, po sucu Mihi Mratoviću, na temelju nacrta odluke sudske savjetnice Sanje Vrgoč, u ovršnom predmetu predlagatelj osiguranja B2 Kapital sa sjedištem u [adresa], [osobni identifikacijski broj] zastupano po punomoćnici Ivi Markotić Bagarić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri protiv protivnika osiguranja GG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi prisilnog zasnivanja založnog prava na nekretnini, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja protiv rješenja o osiguranju Općinskog suda u Velikoj Gorici- Stalna služba u Ivanić- Gradu, poslovni broj Ovr-453/2023-2 od 23. listopada 2023., dana 12. prosinca 2023.
r i j e š i o j e:
Odbija se žalba predlagatelja osiguranja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici- Stalna služba u Ivanić- Gradu, poslovni broj Ovr-453/2023-2 od 23. listopada 2023.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem:
" Odbija se prijedlog predlagatelja osiguranja za prisilno zasnivanje založnog prava podnesen ovom sudu 11. kolovoza 2023. kao nedopušten."
2. Protiv tog rješenja žali se predlagatelj osiguranja pozivajući se na sve žalbene razloge iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19, 80/22., 114/22 dalje: ZPP), u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17, 131/20, 114/22 dalje: OZ). Žalbenom sudu ukinuti pobijano rješenje te vratiti predmet prvostupanjsko sudu na ponovan postupak.
3. Žalba je osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi bitnu povredu odredaba postupka, niti ostvarenje pogrešne primjene materijalnog prava, a ni kojeg drugog žalbenog razloga na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
4.1. Postupak osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja, o kakvom je ovdje riječ, reguliran je odredbama članaka 295. – 298. OZ-a pa tako:
- na osnovi ovršne isprave kojom je utvrđena novčana tražbina predlagatelj osiguranja ima pravo tražiti osiguranje te tražbine zasnivanjem založnoga prava na nekretnini protivnika osiguranja (članak 296. OZ-a),
- dok je odredbom članka 297. stavak 1. OZ-a propisan način zasnivanja založnog prava tako da se na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi založno pravo zasniva uknjižbom.
5. Iz povijesnog prikaza priloženog u spis razvidno je, te prvostupanjski sud utvrđuje i navodi da je 18. prosinca 2013. protivnik osiguranja GG sklopio Ugovor o zajmu i sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na nekretninama za korist SG, tako da je isti prethodni vlasnik predmetne nekretnine, dok je GG potonji vlasnik, tj. mogući budući ovlaštenik prava vlasništva za slučaj prestanka osigurane tražbine.
6. Prvostupanjski sud donosi pobijano rješenje smatrajući da postojanje fiducije na predmetnoj nekretnini predstavlja zapreku za sudsko prisilno zasnivanje založnog prava na nekretnini, a to stoga što smatra da je trenutno vlasnik nekretnine fiducijar kao sadašnji vlasnik, dok je fiducijant, odnosno protivnik osiguranja iz ovog postupka tek mogući budući vlasnik.
6.1. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud smatra kako bi prethodno uspostavljena fiducija, a upravo radi osiguranja tražbine fiducijara, prijenosom vlasništva bila u suprotnosti sa samim institutom osiguranja novčane tražbine osnivanjem prisilnog založnog prava na nekretnini dok se još ne zna hoće li potonji vlasnik ujedno ponovno postati sadašnji vlasnik.
7. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je protivnik osiguranja potonji vlasnik predmetne nekretnine dok je prethodni vlasnik sada SG, no to ne znači da se na potonjem vlasništvu protivnika osiguranja ne može provesti osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava. Naime, prema odredbi čl. 319. OZ-a protivnik osiguranja odnosno potonji vlasnik ovlašten je, bez pristanka predlagatelja osiguranja odnosno prethodnog vlasnika prenesenu nekretninu opteretiti hipotekom u korist nekog drugog vjerovnika, osim ako zabrana opterećenja od strane protivnika osiguranja nije zabilježena u zemljišnoj knjizi na temelju sporazuma iz čl. 310. st. 1. istog Zakona ili naknadnog sporazuma stranaka sastavljenog na jedan od načina predviđenih za sklapanje toga sporazuma. Zasnivanje hipoteke iz stavka 1. Ovoga članka ne oduzima pravo predlagatelju osiguranja da s nekretninom raspolaže kao da hipoteka na njoj nije upisana a iz iznosa dobivenog prodajom nekretnine najprije će se namiriti tražbina predlagatelja osiguranja, a zatim tražbina hipotekom osiguranog vjerovnika dok će preostali iznos javni bilježnik predati protivniku osiguranja odnosno potonjem vlasniku. Dakle, iz citiranog zakonskog propisa vidljivo je da je potonji vlasnik ovlašten bez pristanka prethodnog vlasnika nekretninu na koju je upisan kao potonji vlasnik opteretiti hipotekom za korist drugog vjerovnika pa kada je to ovlašten učiniti osnivanjem dobrovoljne hipoteke tada je moguće to njegovo potonje vlasništvo opteretiti osnivanjem prisilnog založnog prava u smislu odredbe čl. 296. OZ-a. Također iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 3303/2008 od 30. rujna 2010. proizlazi da je u slučaju ovrhe protiv predlagatelja osiguranja odnosno prethodnog vlasnika predmet ovrhe "pravo" koje je predlagatelj osiguranja stekao na predmetu osiguranja te predmet ovrhe ne bi bio predmet prava vlasništva (nekretnina ili pokretnina) koje je preneseno na fiducijara, fiducijant bi svakako imao pravo istaknuti izlučni prigovor u ovrsi koju bi pokrenuo treći nad predmetom osiguranja kao da je predlagatelj osiguranja njegov punopravni ovlaštenik. Također prema pravnom stavu koji je zauzet na Zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda od 12. travnja 2016. predmet ovrhe u slučaju fiducijarnog vlasništva je imovinsko pravo, a ne nekretnina i u postupku ovrhe protiv fiducijarnog vjerovnika vrijednost prava se utvrđuje prema visini osigurane tražbine, a dosudom prava fiducijarnog vjerovnika na kupca prelazi tražbina osigurana ugovorom o fiduciji i tražbina iz osnovnog pravnog posla. Kada se radi o postupku ovrhe protiv fiducijarnog dužnika vrijednost prava se utvrđuje procjenom vrijednosti nekretnine umanjena za iznos osigurane nenamirene tražbine. Dakle, iz naprijed navedenog po ocjeni ovoga suda proizlazi da činjenica što je nekretnina upisana na treću osobu kao prethodnog vlasnika (fiducijara) ne sprječava ovrhu protiv potonjeg vlasnika (fiducijanta). S obzirom da je moguća ovrha na nekretnini potonjeg vlasnika samim time moguće je i prisilno zasnivanje založnog prava kao mjera osiguranja iz čl. 296. OZ-a..
7.1. No, u konkretnom slučaju iz povijesnog prikaza priloženog u spis proizlazi da je na temelju Ugovora o zajmu i sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na nekretninama za korist SG od 18. prosinca 2013. zabilježeno da bez izričitog pristanka SG ZG, GG nije ovlašten nekretnine opteretiti založnim pravom. Uknjižba založnog prava na temelju prijedloga za osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini ima apsolutni učinak. Stoga se ovrha može provesti i u odnosu na treću osobu koja bi nekretninu kasnije stekla. Iako zabilježba zabrana opterećenje nekretnine založnim pravom bez izričitog pristanka ZG nema učinak kao zabilježba spora upravo zbog apsolutnog učinka zabilježbe založnog prava, ekstenzivnim tumačenjem odredbe čl. 319 OZ-a nije moguće dopustiti prisilno zasnivanje založnog prava na nekretnini jer bi se time izigrao učinak zakonske norme što u hrvatskom pravnom sustavu nije moguće. Naime, odredbom članka 336. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 13/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 35/09, 153/09, 143/12, 152/14) propisano je da ako se zalogom osigurana tražbina ne ispuni o dospijeću, založni je vjerovnik ovlašten ostvarivati svoje pravo na namirenje te tražbine iz vrijednosti zaloga, dok je stavkom 3. istog članka propisano da založni dužnik ima pravo od svagdašnjega vlasnika založene stvari, a i od svakoga trećega, zahtijevati da trpi namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari, ako nije što drugo zakonom određeno. U takvim okolnostima, sve imajući u vidu odredbu članka 319. OZ-a ni predlagatelj osiguranja u ovom postupku nije ovlašten radi osiguranja novčane tražbine podnijeti ovakav prijedlog za osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini bez izričitog pristanka prethodnog vlasnika.
8. Slijedom navedenog, valjalo je, temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a, žalbu predlagatelja osiguranja odbiti kao neosnovanu, te riješiti kao u izreci.
U Splitu 12. prosinca 2023.
SUDAC:
Miho Mratović
