- 1 -              Rev 1126/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1126/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. K., O., OIB ..., koju zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik u S., protiv tuženika S. š. J. K., O., OIB ..., kojega zastupaju punomoćnici J. G. i M. G., odvjetnici u S., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2014/2022-2 od 8. lipnja 2022. u dijelu kojim je njome potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-346/19 od 10. veljače 2020., u sjednici održanoj 7. veljače 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

II. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom je presudom u t. I. njene izreke odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim su kao neosnovani odbijeni zahtjevi tužiteljice za utvrđenje da je nedopuštena odluka o otkazu Ugovora o radu s tužiteljicom sklopljenoga 29. srpnja 2011. radi obavljanja poslova ravnateljice tuženika koju je donio tuženikov školski odbor 27. studenoga 2014. i da se naloži tuženiku da vrati tužiteljicu na radno mjesto ravnateljice tuženika te je tužiteljici naloženo da tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 5.000,00 kn.

 

2. Tužiteljica je protiv drugostupanjske presude, u tome dijelu u kojem nije uspjela u sporu, podnijela reviziju prema čl. 382.a st. 1. al. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnoga postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava i predložila je ovome sudu da preinači nižestupanjske presude ili da ih ukine.

 

3. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio ovome sudu da ju odbaci ili odbije i tužiteljicu obveže da mu nadoknadi trošak ovoga podneska.

 

4. Ovaj sud je drugostupanjsku presudu ispitao u cijelosti, kako je tužiteljica revizijom i pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, u skladu s čl. 391. st. 1. i 2. ZPP, uzevši u obzir da je st. 3. toga članka propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.

 

5. Revizija je neosnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, radnice, za utvrđenje nedopuštenom odluke tuženika, poslodavca, o otkazu ugovora o radu i za vraćanje na radno mjesto.

 

7. Nižestupanjski sudovi su utvrdili:

 

- da je prethodno pravomoćnom sudskom presudom odbijen zahtjev tužiteljice da je nedopuštena odluka o razrješenju tužiteljice s mjesta ravnateljice S. š. J. K. koju je donio školski odbor tuženika 7. studenoga 2014.

 

- da je ta odluka donesena iz razloga navedenih u čl. 44. st. 2. t. 3. i 4. Zakona o ustanovama (76/93, 29/97, 47/99 i 35/08).

 

8. Zato nižestupanjski sudovi zaključuju da je odluka o otkazu ugovora o radu valjano zasnovana na čl. 130.s Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (Narodne novine br. 126/12, 94/13 i 152/14). 

 

9. Neosnovano se tužiteljica u reviziji poziva na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP. Suprotno tvrdnjama tužiteljice obje nižestupanjske presude sadrže jasne i neproturječne razloge u vezi s ocjenom neosnovanosti tužbenih zahtjeva. Neosnovan je i revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP u odnosu na drugostupanjsku presudu jer je drugostupanjski sud ocijenio sve odlučne žalbene navode.

 

10. Obrazlažući revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava tužiteljica opširno ukazuje na to da nije bilo razloga da školski odbor tuženika donese odluku o njenom razrješenju dužnosti ravnateljice škole. Međutim, ova okolnost i materijalno pravo koje se na nju odnosi nisu odlučni za ocjenu osnovanosti predmetnih tužbenih zahtjeva. Naime, pravomoćnom je presudom odbijen zahtjev tužiteljice da se utvrdi nedopuštenom odluka školskoga odbora tuženika kojom je tužiteljica razriješena dužnosti ravnateljice. Protiv drugostupanjske presude o tome njenom zahtjevu tužiteljica je podnijela reviziju koja je odbijena kao neosnovana presudom ovoga suda poslovni broj Rev 87/2021-2 od 22. ožujka 2022. Iz tih presuda proizlazi da je tužiteljica dužnosti ravnateljice razriješena zbog razloga iz čl. 44. st. 2. t. 3. i 4. Zakona o ustanovama, odredbama kojih je propisano da će ovlašteno tijelo razriješiti dužnosti ravnatelja ustanove ako ravnatelj ne postupa u skladu s propisima ili općim aktima ustanove, ili neosnovano ne izvršava odluke tijela ustanove ili postupa protivno njima, odnosno, ako ravnatelj svojim nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroči ustanovi veću štetu ili ako zanemaruje ili nesavjesno obavlja svoje dužnosti tako da su nastale ili mogu nastati veće smetnje u obavljanju djelatnosti ustanove. U ovome postupku zato više nema mjesta raspravljanju o valjanosti odluke školskoga odbora tuženika o razrješenju tužiteljice dužnosti ravnateljice tuženika. Kod takvog stanja stvari relevantno je materijalno pravo samo ono kojim je uređen otkaz ugovora o radu sklopljenoga između tužiteljice i tuženika. U tome se pogledu nižestupanjski sudovi pravilno pozivaju na čl. 130.c Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi kojim je propisano da će školska ustanova ravnatelju otkazati ugovor o radu ako je ravnatelj razriješen dužnosti iz razloga navedenih u čl. 44. st. 2. t. 3. i 4. Zakona o ustanovama. Kako je tužiteljica dužnosti ravnateljice razriješena upravo iz tih razloga, neosnovano se tužiteljica poziva na nepravilnu primjenu Zakona o radu (Narodne novine 93/14) u vezi s rokom u kojem poslodavac može otkazati ugovor o radu u slučaju izvanrednoga otkaza, ukazujući na to da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (čl. 116. st. 2.). Naime, ovdje se ne radi o izvanrednom otkazu ugovora o radu u smislu Zakona o radu te se odredbe toga Zakona o roku za otkazivanje ne primjenjuju u slučaju kada je otkaz dan iz (specijalnih) razloga propisanih čl. 44. st. 2. t. 3. i 4. Zakona o ustanovama (tako i u odluci ovoga suda Revr 269/2015-2 od 3. prosinca 2019.). Zato je neosnovan i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.

 

11. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena presuđeno je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP kao u t. I izreke.

 

12. Tuženiku nije dosuđena naknada troška odgovora na reviziju (t. II. izreke) jer se prema ocjeni ovoga suda ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o reviziji (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 7. veljače 2024.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

                                                                                                                              Renata Šantek, v.r.