REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3947/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja I. N. iz P., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici I. Š. i B. V., odvjetnici iz Z., protiv tuženika A. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. & P. d.o.o. iz Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-587/2022-2 od 1. lipnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-418/19 od 17. ožujka 2022., u sjednici održanoj 12. prosinca 2023.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-587/2022-2 od 1. lipnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-418/19 od 17. ožujka 2022.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje nije podnesen.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu odgovarajućih razloga važnosti jer odluka Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj: Gž-1608/2016 od 10. studenog 2017. ne predstavlja odgovarajući razlog važnosti postavljenog pitanja.

3.1. To stoga jer u odluci na koju se podnositelj pozvao sud o postavljenom pitanju nije izrazio shvaćanje, a odluka je donesena u različitoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Naime, u toj odluci sud je odlučivao o parničnom trošku te je vezano za vrijednost predmeta spora zaključio da se zahtjev za utvrđenje postojanja tužiteljeve tražbine prema tuženiku i zahtjev da se tuženiku naloži da tužiteljima namiri tu tražbinu, ne može smatrati dvama različitim zahtjevima u smislu čl. 37. st. 1. ZPP-a, već da se radi o situaciji iz čl. 187. st. 3. ZPP-a, tj. da su tužitelji, pored kondemnatornog, istaknuli i deklaratorni tužbeni zahtjev, tzv. deklaratorni preambul, dok je u ovom konkretnom predmetu sud pobijanom odlukom potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je utvrđena ništetnost pojedinih odredbi ugovora zaključenog u CHF, a ukinuo presudu u dijelu koji se odnosi na isplatu te u tom dijelu vratio na ponovno suđenje. Iz navedenog je vidljivo da sud u odluci na koju se podnositelj poziva nije izrazio shvaćanje o tome može li sud potvrditi deklaratorni tužbeni zahtjev kada ukine presudu u odnosu na kondemnatorni tužbeni zahtjev bez utvrđivanja pravnog interesa.

4. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije pa je riješeno kao u izreci.

Zagreb, 12. prosinca 2023.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.