REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4047/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća u pravnoj stvari tužiteljice J. G. iz Sjedinjenih Američkih Država, L. A. OIB: ..., koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženice B. K. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik J. K., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-535/2023-2 od 25. travnja 2023., kojom je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1261/2019-32, u sjednici održanoj 12. prosinca 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji je temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-535/2023-2 od 25. travnja 2023., kojom je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1261/2019-32.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) revizijski sud je utvrdio da je tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačila pravno pitanje za koje smatra da je važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP te je naznačila odluke drugostupanjskih sudova kao razlog važnosti.
3. Predlagateljica je naznačila sljedeće pravno pitanje:
"1. U slučaju kada tužitelj kao zajmodavac ne raspolaže izvornikom niti ovjerenom preslikom ugovora o zajmu koji je kao privatna isprava podnesen javnom bilježniku na potvrdu (solemnizaciju), a isti nije stranka u odnosu na javnog bilježnika niti sudionik pravnog posla u smislu odredbe članka 59. stavka 1. Zakona o javnom bilježništvu (nadalje u tekstu: ZJB) te istome javni bilježnik ne može staviti potvrdu ovršnosti na predmetni ugovor o zajmu temeljem odredbe članka 54. stavka 7. ZJB- a, da li je tužba radi namirenja potraživanja tužitelja prodajom založene stvari, odnosno nekretnine, jedino pravno sredstvo temeljem kojeg je tužitelj u mogućnosti ostvarivati svoja prava iz Ugovora o zajmu sklopljenog u formi javnobilježničkog akta s tuženikom, odnosno da li tužba radi namirenja potraživanja kao takva predstavlja valjani pravni interes za podnošenje tužbe u parničnom postupku?"
4. U odnosu na naznačeno pitanje polazi se od netočne pretpostavke da zajmodavac (tužiteljica) ne raspolaže izvornikom ili ovjerenom preslikom ugovora o zajmu obzirom da su sudovi utvrdili da se tužiteljica s uspjehom ne može pozivati na tu činjenicu jer u postupku je utvrđeno da je ugovor o zajmu sastavljen, potpisan i solemniziran u šest primjeraka od kojih su tužiteljici uručena četiri primjerka ugovora. Stoga o naznačenom pitanju ne ovisi odluka u sporu i pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5. Slijedom iznesenog ovaj sud je ocijenio da nije riječ o važnom pitanju u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP stoga je valjalo odbiti prijedlog za dopuštenje revizije sukladno čl. 389.b st. 1. ZPP kao u t. 1. izreke ove odluke.
6. Predlagateljica navodi da prijedlog podnosi i na temelju čl. 385.a. st. 2. ZPP zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija).
7. Tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su u parničnom postupku u kojemu je donesena pobijana presuda niži sudovi počinili određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te da su pogrešno primijenili materijalno pravo čime su ujedno povrijedili pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava RH.
8. Prijedloga za dopuštenje revizije podnesen na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP dijelom se svodi na pritužbe o načinu na koji su niži sudovi ocijenili dokaze i kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
9. Glede navoda tužiteljice da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. EKLJP i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
10. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tužiteljici bilo omogućeno da se izjasni o svojim zahtjevima i navodima, iznosi činjenice i predlaže dokaze te ravnopravno sudjeluje u postupku. U nižestupanjskim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice. Presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje.
11. Stoga, a imajući u vidu izneseno, tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred nižim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
12. Slijedom iznesenog nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije pa je na temelju odredbe čl. 389.a. st. 4. ZPP valjalo riješiti kao u t. 2. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 12. prosinca 2023.
Predsjednica vijeća
Jasenka Žabčić, v.r.
