REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3851/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Z., OIB ..., protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB ..., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-413/2022-2 od 18. travnja 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3223/21-8 od 30. studenog 2021., u sjednici održanoj 12. prosinca 2023.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-413/2022-2 od 18. travnja 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3223/21-8 od 30. studenog 2021., uz tvrdnju da pravna shvaćanja drugostupanjskog suda iznesena u predmetnoj presudi odstupaju od pravnih shvaćanja revizijskog suda.

2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

3. Prijedlog je nedopušten.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno postavljeno pravno pitanje koje glasi:

„U kakvom su pravnom odnosu Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 147/13, 151/114, 33/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22 ) koji je kao kasniji propis stupio na snagu 01. 01. 2014., godine u odnosu na Zakon obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/2014 i 152/2014) koji je stupio na snagu 01. 01. 2006. godine, odnosno primjenjuju li se odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju iz članka 161. do 165., a koje odredbe određuju naknadu štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje i opseg te štete?“

5. Za postavljeno pitanje predlagatelj smatra da je važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP-a, te je kao razloge važnosti tog pitanja naveo odluke Revd-655/2021., Revd-4411/2021, Revd-476/2020, Rev-x-1262/11, Rev-x-1119/2012 i Rev-x- 436/2010, te odluku Ustavnog suda RH broj U-IV/856/32016 od 7. veljače 2017.

6. Prema shvaćanju drugostupanjskog suda prednost u primjeni ima Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 76/13, 152/14 - dalje: ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelja odnosno u trenutku kada su vršene isplate mirovina i naknada za tjelesno oštećenje, jer osiguravajuća društva nisu štetnici već temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom motornog vozila, imaju obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (vozača), u okviru obveza preuzetih Ugovorom o osiguranju, jer je obveza tuženika za naknadu štete tužitelja u konkretnom slučaju regulirana odredbom čl. 27. ZOOP-u. U iznošenju navedenog shvaćanja pozvao se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1437/21- 2 od 5. siječnja 2020., Rev- 909/21-3 od 8. rujna 2022. kao i Rev-66/22-2 od 1. veljače 2022.). Kako tužitelj nije dokazao postojanje razlike između mirovine koja se osiguranici tužitelja isplaćuje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, u smislu čl. 27. st. 3. ZOOP, te mu je tuženik već isplatio razmjerni dio isplaćene mirovine za utuženo razdoblje (nesporno u iznosu od 37.084,65 kuna), zaključio je da nije dokazana osnovanost predmetnog potraživanja.

7. Prema ocjeni ovoga suda u odnosu na postavljeno pitanje nije iznesen odgovarajući razlog važnosti jer u odlukama Rev-1437/21- 2 od 5. siječnja 2020., Rev-909/21-3 od 8. rujna 2022. kao i Rev-66/22-2 od 1. veljače 2022., na koje se pozvao i drugostupanjski sud, o naznačenom pitanju je izneseno istovjetno pravno shvaćanje, zbog čega postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7. 1. U odlukama Revd-655/2021., Revd-4411/2021, Revd-476/2020 obijen je prijedlog tuženika (osiguratelja) za dopuštenje revizije zbog nepostojanja pretpostavki z njezino dopuštenje, dok u odluci Ustavnog suda RH broj U-

IV/856/32016 od 7. veljače 2017., na postavljeno pitanje nije izneseno nikakvo pravo shvaćanje.

8. Stoga pozivanje na navedene razloge važnosti i pravna shvaćanja iznesena u njima, ne daju značaj važnosti tome pitanju.

9. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke temelju odredbe čl. 385.a., te je n temelju čl. 389.b st. 1. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 12. prosinca 2023.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.