Poslovni broj: Gž-515/2022-2

1

U    I M E    R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu Ivanu Stipčiću, u pravnoj stvari tužitelja Z. h. d.o.o., Podružnica Č., OIB: …, Z., kojega zastupa punomoćnica D. H. Ž., odvjetnica u O. d. H.&p. d.o.o. iz Z., protiv ovršenika F. - G. d.o.o. za trgovinu i usluge, OIB …, Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 119 Povrv-1305/2021-10 od 4. veljače 2022., 7. veljače 2024.

p r e s u d i o    j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Z. h. d.o.o. Podružnica č. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 119 Povrv-1305/2021-10 od 4. veljače 2022.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja Z. h. d.o.o. Podružnica č. za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

                                            Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda je odlučeno:

              "I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz Z. poslovni broj: Ovrv-40213/20 od 23. prosinca 2020., te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

              II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka kao neosnovan."

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu podnio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

              3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) u svezi članka 457. i članka 467. stavka 1. ZPP, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

              6. Nije počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje se ukazuje u žalbi.

7. Predmet zahtjeva je isplata utuženog iznosa s osnove neplaćene naknade za uslugu odvoza komunalnog otpada s adrese Z., u utuženom razdoblju (od svibnja do listopada 2019.).

8. Na žalbene navode tužitelja treba odgovoriti da žalbeni razlog pogrešno i/ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopušten u sporu male vrijednosti, kakav je ovaj, u smislu članka 467. stavka 1. ZPP, niti se u postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti primjenjuju odredbe članka 370. ZPP (članak 467. stavak 2. ZPP) pa žalbeni navodi kojima tužitelj obrazlaže žalbene razloge iz kojih je u sporu male vrijednosti dopušteno pobijati presudu, a sadržajno se odnose na osporavanje pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja, nisu razmatrani.

9. U sporovima male vrijednosti isključivo prvostupanjski sud utvrđuje činjenično stanje te je za drugostupanjski sud činjenično stanje uvijek „pravilno utvrđeno“, to jest drugostupanjski sud, i kada ima sumnji u tom pogledu, ipak mora polaziti od činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud (Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4778/2008 od 1. ožujka 2012.).

              10. Na žalbene navode valja navesti da žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u svezi članka 8. ZPP i članka 221.a ZPP nije dopušten u sporu male vrijednosti, kakav je ovaj, u smislu članka 467. stavka 1. ZPP pa stoga žalbeni navodi tužitelja kojima sadržajno obrazlaže taj žalbeni razlog nisu razmatrani.

11. Odredbom članka 30. stavka 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine", broj: 94/13., 73/17., 14/19. i 98/19. – dalje: ZOGO, na snazi u utuženom razdoblju) je propisano da je korisnik usluge javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada  i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada na području pružanja javne usluge vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.

12. U ZOGO je primijenjeno načelo „onečišćivač plaća“, sukladno kojem je davatelj usluge dužan korisniku usluge obračunati cijenu iz članka 30. stavka 1. tog Zakona razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine otpada  u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika (članak 33. stavak 2. ZOGO), dok je prema članku 33. stavku 3. ZOGO davatelj usluge dužan voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada pojedinog korisnika usluge u obračunskom razdoblju.

13. U smislu odredbe članka 30. stavaka 1. i 6. ZOGO prikupljanje miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada je javna usluga koju su dužni koristiti i plaćati vlasnici nekretnine kako tužitelj tvrdi u žalbi, međutim to tek u situaciji kada im je ta usluga stvarno i pružena, što tužitelj u konkretnoj situaciji unatoč prigovorima tuženika nije dokazao evidencijom o preuzetoj količini otpada od tuženika u obračunskom razdoblju prema kriteriju količine otpada kojeg predstavlja masa predanog otpada u obračunskom razdoblju ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika u obračunskom razdoblju  u smislu odredbe članka 30. stavaka 7. i 9. ZOGO.

14. Polazeći od  utvrđenja da tužitelj nije dokazao da je usluga naplata koje se zahtijeva tuženiku doista i izvršena, a tu uslugu nije moguće naplatiti od onih vlasnika nekretnina kojima ona nije stvarno pružena, odnosno od osoba koje nisu onečišćivači, što je i zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 4. prosinca 2017. broj Su-IV-204/17-5, niti je dostavio evidenciju o preuzetoj količini otpada od tuženika kao korisnika usluge u utuženom obračunskom razdoblju, iz koje bi proizlazilo da je cijena usluge obračunata sukladno članku 33. stavku 2. ZOGO, pravilno je prvostupanjski sud primijenio naprijed navedeno materijalno pravo, ZOGO, kada je, uz primjenu članka 451. stavka 3. ZPP, odlučio kao u pobijanoj odluci u odnosu na glavnu stvar.

15. Tužitelj nije uspio u parnici pa je pravilno primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP odbijen njegov zahtjev za nadoknadom troškova parničnog postupka.

16. Obzirom na naprijed navedeno, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena kao pod točkom I izreke ove presude.

              17. Zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe odbijen je kao neosnovan jer sa žalbom nije uspio (članak 154. stavak 1. ZPP, točka II izreke ove presude).

U Sisku 7. veljače 2024.

                                                                                       Sudac

                                                                                                                                    Ivan Stipčić, v.r.