Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 21 Kž-693/2023-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, kao predsjednika vijeća, te Vlaste Patrčević Marušić i Tomislava Brđanovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženice E. B. L., zbog kaznenih djela iz čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženice E. B. L. podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici od 25. siječnja 2022., poslovni broj: 4 K-164/2017-48, u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2023.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optužene E. B. L..

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem od 25. siječnja 2022., poslovni broj: 4 K-164/2017-48, Općinski sud u Koprivnici odbio je prijedlog obrane za izdvajanjem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta (listovi 20 i 23), zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta (listovi 21-22 i 24-25) te nalaza i mišljenja izrađenih povodom tih predmeta.

2. Protiv toga rješenja žali se optužena E. B. L. po branitelju K. V., odvjetniku u O. društvu V. & V. u K.. Žalba je podnesena zbog bitnih povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da Županijski sud u Varaždinu usvoji žalbu te preinači pobijano rješenje na način da se "prijedlog obrane prihvaća iz razloga kako su navedeni u prijedlogu na raspravi 25.1.2022., podnesku od 28. 1. 2022. te u žalbi, odnosno iz razloga što se kao dokazi ne mogu koristiti zapisnici i isprave o predmetima koje sud i obrana nisu imali mogućnosti razgledati i što optužba ne može dokazati neprekinuti lanac čuvanja tih predmeta, a nalaz i mišljenje vještaka iz razloga što se radi o plodu otrovne voćke."

3. U smislu čl. 495. u svezi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08 – valja primijetiti da je prvostupanjski sud propustio navesti puni naziv ovog Zakona i naznačiti brojeve Narodnih novina u kojima je objavljen zajedno sa svim svojim izmjenama i dopunama) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na razgledanje, nakon čega je državni odvjetnik uz podnesak od 27. studenog 2023 broj KŽ-DO-822/2023-2 isti vratio ovome drugostupanjskom sudu.

4. Žalba optužene E. B. L. nije osnovana.

5. Žaliteljica se u podnesenoj žalbi žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč 11. ZKP/08 navodeći da sud prvog stupnja u pobijanom rješenju nije naveo niti jednu odlučnu činjenicu u odnosu na razloge na kojima obrana temelji predmetni prijedlog za izdvajanje potvrde o privremenom oduzimanju predmeta (listovi 20 i 23), zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta (listovi 21-22 i 24-25) te nalaza i mišljenja izrađenih povodom tih predmeta kao nezakonitih dokaza. Jednu od neobrazloženih odlučnih činjenica žaliteljica nalazi u tome da dokazi u odnosu na koje su sastavljeni zapisnici i potvrde o oduzimanju predmeta ne postoje jer su uništeni prije nego što su sud prvog stupnja i obrana imali mogućnost izvršiti uvid u iste. Žaliteljica obrazlaže da je obrana tijekom istrage i na raspravi u više navrata tražila da joj se omogući uvid u oduzete predmete, ali da to nije bilo omogućeno. Zbog toga da je obrana podnijela i pritužbu na postupanje Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici, a na što je nadležno Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu odgovorilo da su sporni predmeti pohranjeni u Centru za forenzično ispitivanje, istraživanje i vještačenje I. V. gdje se "sukladno procedurama o čuvanju čuvaju do pravomoćne odluke suda, a potom se po zakonom propisanoj proceduri , uništavaju". Međutim da je na raspravi 14. svibnja 2020., prije donošenja bilo kakve odluke suda prvog stupnja ili državnog odvjetništva o tome, utvrđeno da su ti predmeti već uništeni. Kao drugu odlučnu činjenicu u odnosu na koju smatra da nema razloga žaliteljica navodi da sud prvog stupnja nije obrazložio "prekinuti lanac čuvanja dokaza" na koji je ukazivala obrana, a budući da je iz iskaza svjedoka M. V. i B. B. te potvrda i zapisnika u odnosu na predmete koji su od imenovanih oduzeti, proizašlo da su predmeti oduzeti 16. ožujka 2016., a da su tek 18. ožujka 2016. zapakirani bez prisutnosti svjedoka i poslani Centru za forenzično ispitivanje, istraživanje i vještačenje I. V.

5.1. Protivno mišljenju žaliteljice, sud prvog stupnja je u pobijanom rješenju naveo jasne i neproturječne razloge u svezi odlučnih činjenica za pitanje zakonitosti predmetnih dokaza čije izdvajanje iz spisa je optuženik predložio, a koji razlozi su u suglasju sa izrekom pobijanog rješenja. Činjenice na koje ukazuje žalitelj nisu odlučne činjenice za odluku o tome da li su žalitelju sporni predmeti zakoniti dokaz. Naime, za donošenje odluke o tome je li neki dokaz nezakonit odlučan je način pribavljanja dokaza i o tome ovisi doseg zabrane u odnosu na izvedeni dokaz s time da niti jedna odredba ZKP/08 ne propisuje prisustvo svjedoka pakiranju dokaza, a na nju ne ukazuje ni žalitelj.

6. I bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 žalitelj također nalazi ostvarenom iz razloga što obrani nije omogućeno da izvrši uvid u predmete oduzete od svjedoka M. V. i B. B. žalitelj te smatra da je na opisani način povrijeđeno pravo obrane iz čl. 29. Ustava i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda s posljedicom nezakonitost navedenih dokaza. Pritom se žalitelj poziva na propise koji reguliraju pravo uvida u spis naglašavajući da u konkretnom slučaju ne postoje uvjeti za uskratu prava na uvid u predmete koji služe dokazivanju te se poziva na sudsku praksu ECtHR (European Court of Human Rights) kojom je utvrđeno nesporno postojanje prava obrane na pristup cjelokupnom spisu i svim dokazima na kojima se temelji optužba. Ujedno postavlja niz pitanja na koje smatra da bi sud drugog stupnja trebao odgovoriti prije donošenja predmetne odluke, a koja se ovdje neće citirati jer nemaju značaj koji im daje žalitelj.

6.1. Prije svega valja istaknuti da prema praksi Europskog suda za ljudska prava (dalje u tekstu: ESLJP-a) u području dokaznih zabrana, taj sud ne provjerava je li određeni dokaz nezakonit po nacionalnom pravu, nego je li korištenje tog dokaza

MU 18/97, 6/99, 14/02,

protivno Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (

13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17., dalje u tekstu: Konvencija). Nezakonitost dokaza prema nacionalnom pravu relevantna je jedino ako ujedno predstavlja i povredu konvencijskog prava. Pritom čl. 6 Konvencije jamči pravo na pravičan postupak, ali ne predstavlja nikakva pravila o dopuštenosti dokaza ili načinu na koji ih treba ocjenjivati. Bitno za pravo obrane i za pravičnost postupka u cjelini je između ostalog, da li je optuženiku bila dana mogućnost osporavanja vjerodostojnosti dokaza i protivljenje njegovu korištenju, a koja je mogućnost nužna i u kontekstu ostvarenja načela jednakosti oružja. Činjenica je da ESLJP uzima u obzir i kvalitetu dokaza u smislu okolnosti u kojima je pribavljen i dovode li te okolnosti u sumnju njegovu pouzdanost i točnost i u kojoj mjeri je konkretan dokaz bio presuda za ishod kaznenog postupka. Isto tako valja istaknuti da se ostvarenje temeljnog načela kaznenog postupka iz članka 6. stavka 1. EKLJP i članka 29. Ustava treba promatrati u odnosu na cjelokupni kazneni postupak, a ne na jednu izdvojenu cjelinu kako to čini žalitelj. Tome u prilog govori i praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ali i praksa ESLJP iz koje jasno slijedi da se pravičnost postupka procjenjuje u cjelini (Taxquet v. Belgium i mnoge druge). Ako je obrana u nekoj fazi postupka stavljena u nejednaki položaj prema tužitelju, onda moraju postojati činitelji protuteže koji će nadoknaditi otežani položaj u kojem je bila obrana, a što se zaključuje na temelju cjelokupnog postupka.

U konkretnom slučaju u odnosu na povredu prava obrane žalitelj polazi od pogrešne tvrdnje da mu je uskraćen uvid u sporne oduzete predmete i uvid u spis. Naime, iz službene bilješke 13. prosinca 2016. Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici proizlazi da je odvjetniku K. V., branitelju optužene E. B. L., dan na uvid predmetni spis i omogućeno mu je fotografiranje pojedinih dijelova spisa, a u odnosu na oduzete predmete obavješten je da su isti dostavljeni u Centar za forenzično ispitivanje, istraživanje i vještačenje" I. V.". Sporni predmeti dostavljeni na vještačenje odnose se na tvari koje su sadržavali predmeti dobrovoljno predani od svjedoka B. B. i M. V.. Iz sadržaja spisa i žalitelju spornih potvrda i zapisnika proizlazi da je B. B. 16.3.2016. djelatnicima policije dobrovoljno izručio PVC paketić crne boje sa plavom oznakom i natpisom "R. S." naljepnicom deklaracije "D.Z." kao osvježivač prostora arome vanilije ispunjene zelenom biljnom materijom ukupne mase cca 3 grama. M. V. je također djelatnicima policije dragovoljno izručio crnu PVC vrećicu sa plavom površinom i natpisom R. S. sa zelenom biljnom materijom ukupne mase cca 3 grama, a oboje kupljeno kod optuženice. Dakle, navedeni predmeti su dobrovoljno predani i jasno opisani u spornim potvrdama o oduzimanju predmeta i zapisnicima o oduzimanju predmeta. Predmet vještačenja bila je tvar sadržana u tim predmetima dostavljena na vještačenje na ime B. B. i M. V. te je trebalo utvrditi da li ista predstavlja drogu. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da navedena tvar sadrži sintetski kanabinoid AB- CHMINACA kao aktivnu tvar koja se nalazi na Popisu droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droga. Odredbom čl. 10. st. 2. ZKP/08 propisano je kada su dokazi nezakoniti, pa je tako, između ostalog, propisano da su nezakoniti dokazi koji su pribavljeni povredom odredaba kaznenog postupka, koji su izričito predviđeni tim zakonom koji su pribavljeni povredom Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, prava na ugled

i čast, te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života. Dakle, pitanje pravilnosti pakiranja oduzetih predmeta koja je činjenica žalitelju sporna u ovom postupku i neprekinuti lanac čuvanja dokaza, a niti to što obrana nije izvršila uvid u same predmete, kao što je već navedeno, nije predviđen kao razlog za nezakonitost vještačkog nalaza i mišljenja i potvrda i zapisnika o oduzetim predmetima. Pritom žalitelj niti ne konkretizira o kojoj bi se to odredbi zakona radilo, a ni zbog čega bi i na koji to način došlo do nestručnog rukovanja sa oduzetim predmetima, odnosno zbog čega zapravo sumnja u postupanje stručnih i ovlaštenih tijela koja su do izvornih predmeta došla postupajući po svim pravilima ZKP/08. Ujedno se ističe da se u nalazima i mišljenjima vještaka Centra za forenzično ispitivanje, istraživanje i vještačenje I. V. prvo opisuju dostavljeni oduzeti predmeti te se između ostalog utvrđuje da je dostavljeni materijal pravilno pakiran i označen. Izrađena su toksikološka vještačenja po samostalnom vještaku za toksikološka vještačenja I. A., dipl. ing. i S. B. dipl. ing. od 1. travnja 2016. i 22. travnja 2016. (bila su obrani na raspolaganju te je ista obrana već i neuspjelo pokušala osporiti iz drugih razloga u odnosu na predmetne), a vještaci su na zahtjev obrane ispitani u dosadašnjem tijeku prvostupanjskog postupka. Dakle, obrana je imala mogućnost uvida u spis i potvrde i zapisnike i potvrde koje se odnose na oduzimanje spornih predmeta, a nakon toga imala je mogućnost očitovanja na Nalaze i mišljenje vještaka Centra za forenzično ispitivanje, istraživanje i vještačenje" I. V." o sadržaju tih predmeta, kao i ispitivanje svjedoka od kojih su predmeti oduzeti i vještaka koji su provodili vještačenje pa se sada ne može govoriti ni o povredi prava obrane koja bi dovela do nezakonitosti navedenih dokaza. Stoga valja razlikovati pitanja zakonitosti određenih dokaza od značaja, vjerodostojnosti i vrijednosti istih o čemu se ne odlučuje u ovoj fazi postupka.

7. Iako se žaliteljica izrijekom žali i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, tu žalbenu osnovu posebno ne obrazlaže te je iščitavanjem žalbe utvrđeno da se radi o razlozima navedenih u okviru istaknutih bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje je odgovoreno pod prethodnom točkom ovog obrazloženja

.

8. Zbog navedenog, žaliteljica nije dovela u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja pa ju je trebalo odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci, s time što je pobijano rješenje na temelju odredbe čl. 494. st. 4. ZKP/08 ispitano i po službenoj dužnosti, a ispitivanjem je utvrđeno da je pobijano rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da ne postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, niti je povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika.

U Varaždinu 12. prosinca 2023.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke