REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 533/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz G., OIB:..., zastupanog po punomoćniku B. Č. i I. R., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu L. i Č. j.t.d. iz S. te punomoćniku B. M., odvjetniku u S., protiv tuženika Općina Š., OIB:..., zastupanog po zakonskom zastupniku P. Č., a on po punomoćniku M. B. L., odvjetnici u I., radi utvrđenja, vraćanja na rad i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1336/2020-2 od 14. siječnja 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-904/14 od 18. rujna 2020., u sjednici održanoj 12. prosinca 2023.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tužitelja.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Klasa: 112-01/06-01/08, Ur. Broj: 2155/03-06-02 od 10. srpnja 2006. kojim tužitelju prestaje radni odnos kod tuženika sa danom 7. srpnja 2006. po sili zakona. Nadalje je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika 7. srpnja 2006., za nalaganje vraćanja tužitelja na radno mjesto pročelnika Jedinstvenog upravnog odjela Općine Š. sa 8. srpnja 2006. te za isplatu naknade plaće od prestanka radnog odnosa do studenog 2010. sa zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečno dospjeli iznos po stopi pobliže opisanoj u izreci presude, kao i zahtjev za naknadu parničnih troškova (točka I. izreke). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 75.000,00 kn, dok je za više zatražen iznos parničnog troška (42.187,50 kn) tuženik odbijen sa zahtjevom (točka II. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da tužitelju nije sa 7. srpnja 2006. prestao radni odnos kod tuženika, za nalaganje tuženiku vraćanje tužitelja na radno mjesto, kao i za isplatu mjesečnih plaća za sporno razdoblje te za isplatu troškova parničnog postupka. Nadalje je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika na način da je odbijen zahtjev tužitelja u tom pobijanom dijelu kao neosnovan, kao i u odluci o troškovima parničnog postupka u dijelu kojim je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak na načina je odbijen zahtjev tužitelja u tom dijelu kao neosnovan (točka I. izreke). Ujedno je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka II. izreke).

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju po punomoćniku B. M., koju je istog dana dopunio revizijom po punomoćniku B. Č., sve na temelju odredbe čl. 382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti te ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija nije osnovana.

6. Na temelju odredbe čl. 391. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, zbog čega nema apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju tužitelj u reviziji ukazuje.

8. Neosnovani su i navodi u reviziji o počinjenju relativno bitne povrede iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 8. ZPP.

8.1. Prema odredbi čl. 8. ZPP, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

8.2. Po ocjeni ovog suda, ocjena dokaza i način na koji su utvrđene odlučne činjenice rezultat je pravilne primjene odredbe čl. 8. ZPP, stoga revizijskim navodima ocjena dokaza nije dovedena u sumnju i nema proturječnosti između obrazloženja presude i izvedenih dokaza.

8.3. Time što utvrđene činjenice i provedene dokaze, drugostupanjski sud nije tumačio u skladu sa stavom tužitelja nije počinjena relativno bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 8. ZPP, a niti iz apsolutno bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

9. Nadalje, nije počinjena ni relativno bitne povrede iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 394.a ZPP kako to tužitelj smatra, jer ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revr- 76172015 od 17. rujna 2019. ukinuo nižestupanjske presude radi počinjenja relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka koja je utjecala na ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva, a ne radi pogrešnog pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženice kojim je tužitelju prestao radni odnos po sili zakona, na utvrđenje da tužitelju nije prestao radni odnos 7. srpnja 2006. kod tuženice, za vraćanje tužitelja na rad na radno mjesto pročelnika Jedinstvenog upravnog odjela Općine Š. te za isplatu naknade plaće za razdoblje od 7. srpnja 2006. do studenog 2010. u visini bruto plaće za radno mjesto pročelnika Jedinstvenog upravnog odjela Općine Š., sve u mjesečnim iznosima i sa zateznim kamatama pobliže navedenim u izreci presude.

11. Pred nižestupanjskim sudovima u bitnom je utvrđeno:

- da je rješenjem tuženika od 22. travnja 1996. tužitelj primljen u radni odnos na radno mjesto tajnika, time da je obavljao poslove pročelnika Jedinstvenog upravnog odjela općine Š.,

- da tužitelj do dana stupanja na snagu Zakona o državnim službenicima i namještenicima ("Narodne novine" broj 27/01 – dalje: ZDSN/01) nije položio državni stručni ispit, a po dotadašnjim propisima nije bio oslobođen obveze polaganja tog ispita,

- da tužitelj nije položio državni stručni ispit do donošenja osporenog rješenja,

- da je odlukom tuženika Klasa: 023-05/06-01/01 Ur. br. 2155/03-02-02 od 15. veljače 2006. tužitelj razriješen s mjesta pročelnika Jedinstvenog upravnog odjela općine Š. koja odluka je donesena na temelju odredbe čl. 53.a Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine" broj 33/01, 60/01, 125/05, 109/07 – dalje: ZLPS),

- da je protiv odluke tuženika od 15. veljače 2006. tužitelj podnio prigovor 7. ožujka 2006. o kojem prigovoru tuženik nije odlučio, a protiv kojeg tužitelj nije pokrenuo upravni spor.

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud ocjenjuje nezakonitim rješenje tuženice od 10. srpnja 2006. kojim tužitelju prestaje radni odnos po sili zakona uz izraženo shvaćanje da je tuženik kao poslodavac tužitelju koji na dan stupanja ZDSN/01 nije imao položen stručni ispit, sukladno odredbi čl. 4. ZDSN/01, s pozivom na čl. 83. i 86. ZDSN/01 trebao donijeti rješenje kojim bi ga, obzirom na odredbu čl. 118. st. 1. toč. g. ZDSN/01 obvezao na polaganje državnog stručnog ispita u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ZDSN/01 (a koji je stupio na snagu dana 30. ožujka 2001.) te je tek onda u slučaju ne polaganja u naloženom mu roku, mogao donijeti rješenje o prestanku radnog odnosa po sili zakona pozivom na navedenu odredbu (čl. 118. st. 1. toč. g.). Međutim, kako tuženik takvo rješenje nije donio prije osporenog rješenja, ocjenjuje isto nezakonito, slijedom čega prihvaća zahtjev za poništenje rješenja kojim tužitelju prestaje radni odnos po sili zakona. Nadalje, zaključuje da u konkretnoj činjeničnoj situaciji kada je tuženik donio Odluku o razrješenju od 15. veljače 2006. temeljem odredbe čl. 53.a ZLPS, protiv koje odluke je tužitelj prigovorio, ali nije pokrenu upravni spor, to je ista postala pravomoćna i konačna, pa nema osnove vratiti tužitelja na radno mjesto Pročelnika jedinstvenog upravnog odjela Općine Š. i utvrditi da tužitelju radni odnos nije prestao, radi čega je i u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Posljedično je ocijenio neosnovanim i zahtjev za isplatu naknade plaće, zaključivši da se tužitelj ne može vratiti u radno pravni položaj pošto mu je radni odnos prestao temeljem Odluka o razrješenju od 15. veljače 2006., a ne temeljem osporavanog Rješenja kojega je sud poništio.

13. Drugostupanjski sud potvrđuje prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženice, za vraćanje tužitelja na rad te za isplatu naknade plaće. Nadalje, prihvaća žalbu tuženika kao osnovanu i primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačuje drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za poništenje osporene odluke tuženika kao nezakonite. Naime, drugostupanjski sud polazeći od činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda da tužitelj nije položio državni stručni ispit, kao i da tuženik po stupanju na snagu ZDSN/01 nije obvezao tužitelja na polaganje državnog stručnog ispita, ali i da tužitelj nije dokazao da je sastavio zahtjev za polaganje državnog stručnog ispita i dao ga na potpis čelniku tijela sukladno odredbi čl. 19. Uredbe o stručnom osposobljavanju i usavršavanju državnih službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 78/03 – dalje: Uredba), ocjenjuje neosnovan zahtjev tužitelja u odnosu na poništenje osporenog rješenja o prestanku radnog odnosa po sili zakona kao nezakonitog. Posebno naglašavajući da je tužitelj kao pravnik znao za svoju obvezu polaganja državnog stručnog ispita, koja se zahtijevala kao ispunjenje uvjeta za nastavak radnog odnosa kod tuženik, sve sukladno ZDSN/01.

14. Tužitelj kroz razlog pogrešne primjene materijalnog prava ukazuje na pogrešnu primjenu odredbe čl. 19. Uredbe smatrajući da je ista počinjena pred drugostupanjskim sudom koji pogrešno zaključuje da ta prijava za polaganje stručnog ispita mora biti pisana.

14.1. Nadalje ukazuje na pogrešnu primjenu odredbe čl. 44. Uredbe (pravilno odredbe čl. 46. Uredbe) koju vidi u tome vidi u tome što pri ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva sud nije uzeo u obzir da mu čelnik tijela nije omogućio stručno usavršavanje.

14.2. Tužitelj smatra da je u pobijanoj odluci pogrešno primijenjena i odredba čl. 3. st. 1. i 2. ZDSN/01 ( očito pogreškom navodeći kao odredbu čl. 2. st. 1. i 2. ZDSN/01) iz razloga što Pravilnikom o unutarnjem redu tuženika u spornom razdoblju nije bio predviđen državni stručni ispit kao uvjet za prijem u državnu službu.

15. Na temelju odredbe čl. 79. st. 3. i čl. 88. st. 2. ZDSN/01 donesena je Uredba kojom je u odredbi čl. 19. propisano da osoba koja polaže državni stručni ispit dužna je podnijeti prijavu za polaganje državnoga stručnog ispita najkasnije dva mjeseca prije isteka vježbeničkog staža odnosno utvrđenog roka u kojem je dužna položiti državni stručni ispit (stavak 1.) te da se prijava podnosi čelniku državnoga tijela u kojem vježbenik obavlja vježbeničku praksu (stavak 2.), koji ovjerava podatke unesene u prijavu i prijavu bez odlaganja dostavlja ministarstvu nadležnom za poslove opće uprave (stavak 3.).

15.1. Odredbom čl. 44. Uredbe propisano je da Ministarstvo nadležno za poslove opće uprave vodi očevidnik o državnim stručnim ispitima (stavak 1.) te da obrazac prijave za polaganje državnoga stručnog ispita, očevidnika o državnim stručnim ispitima, zapisnika o tijeku državnoga stručnog ispita, kao i svjedodžbe o položenom državnom stručnom ispitu pravilnikom propisuje ministar nadležan za poslove opće uprave (stavak 2.).

15.2. Odredbom čl. 46. Uredbe propisano je da ministar odnosno drugi čelnik državnoga tijela dužan je omogućiti stručno usavršavanje službenika.

15.3. Odredbom čl. 2. ZDSN/01 je propisano da prava, obveze i odgovornosti državnih službenika (u nastavku teksta: službenici) i namještenika uređuju se zakonom i na temelju zakona donesenim propisima (stavak 1.) te na pitanja koja nisu uređena Zakonom, posebnim zakonom, drugim propisima donesenim na temelju Ustava i zakona, uredbom Vlade Republike Hrvatske (u nastavku teksta: Vlada), primjenjuju se opći propisi o radu, odnosno u skladu s njima sklopljeni kolektivni ugovori (stavak 2.).

15.4. Odredbom čl. 3. ZDSN/01 je propisano da se službenici i namještenici primaju i raspoređuju na radna mjesta utvrđena pravilnikom o unutarnjem redu državnih tijela (stavak 1.) te da se pravilnikom utvrđuju se radna mjesta u državnom tijelu, opis poslova koji se obavljaju na radnim mjestima, stručni i drugi uvjeti za raspored na radna mjesta, broj službenika i namještenika, te druga pitanja sukladno zakonu (stavak 2.).

15.5. Odredbom čl. 118. st. 1. toč. g. ZDSN/01 je propisano da službeniku prestaje državna služba po sili zakona ako ne položi državni stručni ispit u propisanom roku – istekom roka u kojem je bio obvezan položiti državni stručni ispit.

15.6. Odredbom čl. 127. st. 1. ZDSN/01 je propisano da službenici i namještenici zatečeni u službi odnosno na radu u državnim tijelima na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, nastavljaju s radom na svojim dosadašnjim službeničkim, odnosno radnim mjestima i zadržavaju plaće prema dosadašnjim propisima, do donošenja rješenja o rasporedu na radna mjesta prema pravilniku o unutarnjem redu usklađenim s odredbama ovoga Zakona. Dok je stavkom 6. istog Zakona propisano da službenici iz stavka 1. ovoga članka koji do stupanja na snagu ovoga Zakona nisu položili državni stručni ispit, a nisu ni oslobođeni obveze polaganja državnog stručnog ispita prema dosadašnjim propisima, dužni su položiti državni stručni ispit u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

16. Razmatrajući pobijanu odluku kroz razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a polazeći od odredbe čl. 127. st. 6. ZDSN/01 (koja je u vrijeme donošenja osporenog rješenja bila na snazi temeljem Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine" broj 92/05) koji je propisao da u odnosu na službenike i namještenike u upravnim odjelima i službama jedinica lokalne i jedinica područne (regionalne) samouprave ZDSN/01 ostaje na snazi do stupanja na snagu posebnog zakona kojim će se urediti njihova prava, obveze i odgovornosti, dok je na temelju odredbe čl. 96. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine" broj 33/01, 60/01 – vjerodostojno tumačenje i 129/05 – dalje: ZLPS) do donošenja Zakona o lokalnim službenicima i namještenicima na djelatnike u upravnim odjelima i službama jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave na odgovarajući način se primjenjuju odredbe ZDSN) te ključne činjenice da tužitelj nije do donošenja osporenog rješenja položio državni stručni ispit, po ocjeni ovoga suda pravilno je tuženik donio rješenje o prestanku radnog odnosa po sili zakona pozivom na odredbu čl. 118. toč. g. ZDSN/01.

16.1. Neosnovani su navodi u reviziji o pogrešnoj primjeni odredbe čl. 19. Uredbe, jer pored nesporne činjenice da tužitelj nije položio državni stručni ispit te odredbe čl. 118. st. 1. toč. g. ZDSN/01 koja propisuje da je upravo to razlog za otkaz po sili zakona, tužitelj je taj koji je trebao dokazati, a nije, da je on ispunio svoju zakonsku obvezu i podnio prijavu za polaganje državnoga stručnog ispita dva mjeseca prije odredbom čl. 127. st. 6. ZDSN/01 propisanoga roka od šest mjeseci, čelniku tijela, odnosno osobi koju on za to ovlastio, a da ta osoba nije ispunila svoju zakonsku obvezu i ovjerila podatke unesene u prijavu i prijavu bez odlaganja dostavila ministarstvu nadležnom za poslove opće uprave te na taj način povrijedila odredbu čl. 46. Uredbe omogućivši ga u stručnom usavršavanju.

16.2. Nadalje su neutemeljeni navodi u reviziji o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u pobijanoj odluci vezanoj uz shvaćanje suda da prijava za polaganje državnog stručnog ispita mora biti pisana jer odredba čl. 19. Uredbe nije propisala dužnost podnošenja pisane prijave. Naime, pravilno je shvaćanje u pobijanoj presudi koje revident osporava, jer upravo iz navedene odredbe jasno proizlazi da se prijava mora ovjeriti i proslijediti ministarstvu nadležnom za poslove opće uprave, pa iz toga jasno proizlazi da ne postoji mogućnost usmene prijave.

16.3. Neosnovani su navodi u reviziji i o pogrešnoj primjeni odredbe čl. 3. st. 1. i 2. ZDSN/01 na koju sadržajno ukazuje tužitelj, a pogrešno se pozivajući na odredbu čl. 2. st. 1. i 2. ZDSN/01, jer sama činjenica što tuženik nije postupio po odredbi čl. 127. st. 1. ZDSN/01 i uskladio svoj Pravilnik o unutarnjem redu s odredbama ZDSN/01, zasigurno ne može derogirati primjenu odredbi ZDSN/01 o obvezi polaganja državnog stručnog ispita, već ta činjenica eventualno predstavlja osnovu za njegovu prekršajnu odgovornost.

17. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 12. prosinca 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.