REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 649/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. S. iz Z., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika O. B. H. d.d. iz Z., …, OIB: …, koga zastupa punomoćnik D. Ž., odvjetnik u Z., radi utvrđenja otkaza nedopuštenim, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-895/2019-2 od 28. siječnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1180/2019-39 od 31. listopada 2019., u sjednici održanoj 12. prosinca 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja M. S. iz Z., …, OIB: … koji glasi:

I. Utvrđuje se da odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 5. veljače 2015. nije dopuštena i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na rad, na radno mjesto na kojem je bio zaposlen prije otkaza ugovora o radu, a ako to nije moguće na druge odgovarajuće poslove,

koji su u skladu s njegovim stručnim sposobnostima, znanjem i iskustvom.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka sa zakonskom

zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, po stopi po prosječnoj kamatnoj stopi

na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim

društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od osam dana."

II. Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja M. S. iz Z., …, OIB: … koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje,

odnosno da je diskriminirao tužitelja kod isplate otpremnine tužitelju.

II. Zabranjuje se tuženiku poduzimanje radnji kojima se krši ili može prekršiti tužiteljevo pravo na jednako postupanje, te mu se nalaže da izvrši radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njezine posljedice.

III. Određuje se da će se ova presuda kojom je utvrđena povreda prava na jednako postupanje objaviti u medijima o trošku tuženika.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka zajedno sa zakonskim zateznim tekućim od presuđenja pa do isplate, po stopi po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od osam dana."

III. Nalaže se tužitelju M. S. iz Z., …, OIB: … naknaditi tuženiku tuženika O. B. H. d.d., Z., …, OIB: … trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna, u roku od 15 dana.“

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je u cijelosti prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) podnio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je ukinuti pobijane nižestupanjske odluke i vratiti predmet na ponovno odlučivanje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

6. Postupajući prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP ovaj sud je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni ili proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7.2. Suprotno navodima revidenta sud je u pobijanoj presudi ocijenio žalbene navode od odlučnog značaja sukladno čl. 375. st. 1. ZPP. Stoga nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP.

8. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev za utvrđenje da je nedopuštena odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 5. veljače 2015.

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužitelj s pravnim prednikom tuženika 28. veljače 2011. zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto direktora Odjela za upravljanje objektima i nabavu, Sektor operativnih poslova,

- da je 1. prosinca 2014. došlo do pripajanja B. P. C. d.d. iz Z., O. B. H. d.d. (tuženiku),

- da je zbog pripajanja banaka došlo do preklapanja centralnih organizacijskih jedinica banaka, da je sjedište banke O. B. H. d.d. (tuženika) u Z., da je došlo do tehnološkog viška radnika na operativnoj razini, ali i kod rukovodećeg osoblja,

- da je zbog pripajanja banaka i nove organizacije procesa rada prestala potreba za radnim mjestom na kojem je radio tužitelj i na kojem je obavljao poslove na temelju ugovora o radu,

- da se zbog pripajanja banaka poslovi koje je tužitelj obavljao kod B. P. C. d.d., sada kod tuženika obavljaju u sklopu Sektora operativnih poslova u Z., u Direkciji nabave i investicija,

- da je tuženik prije donošenje odluke o otkazu ponudio tužitelju sklapanje novog ugovora o radu za radno mjesto voditelja u Odjelu nabave, održavanja i zaštite na radu, s mjestom rada u Z., a potom i radno mjesto voditelja s mjestom rada u Z., a koje je ponude tužitelj odbio,

- da su u Sektoru operativnih poslova, na rukovodećim mjestima pored tužitelja, radili A. P. i L. K. (usporedni radnici), koji su imali dulji radni staž kod tuženika (i prednika tuženika) od tužitelja, i to A. P., 9 godina i 9 mjeseci staža, L. K., 8 godina i 6 mjeseci staža, a tužitelj 8 godina staža, da je trajanje radnog odnosa, tuženik kao poslodavac uzeo kao odlučujući kriterij pri odlučivanju o otkazu,

- da je prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tuženik proveo, savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom, da je dana suglasnost na namjeravanu odluku poslodavca o otkazu ugovora o radu tužitelju,

- da je tuženik 5. veljače 2015. donio odluku o poslovnom uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju iz koje proizlazi da je poslodavac primijenio kriterije iz čl. 115. st. 2. ZR i da je dao prednost trajanju radnog odnosa, da je tužitelj kod poslodavca radio osam godina što je kraće nego ostali usporedni radnici na rukovodećim radnim mjestima u Direkciji nabave i investicija, Sektoru operativnih poslova.

10. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da je dopuštena odluka poslodavca o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu jer su se ispunili uvjeti iz čl. 115. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17

- dalje: ZR) stoga su odbili tužbeni zahtjev u cijelosti. Prvostupanjski sud je zaključio da je poslodavac vodio računa o kriterijima sukladno čl. 115. st. 2. ZPP i da je usporedio tužitelja obzirom na duljinu radnog staža s usporednim radnicima od kojih je tužitelj imao najkraći radni staž. Drugostupanjski je sud potvrdio prvostupanjsku presudu, međutim, istaknuo je da uspoređivanje prema čl. 115. st. 2. ZR nije bilo potrebno obzirom da je prestala potreba za radom tužitelja na radnom mjestu na kojem da je tužitelj bio jedini izvršitelj.

11. Odredbom čl. 115. st. 1. t. 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Odredbom čl. 115. st. 2. ZR propisano je da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

12. Revident smatra da je pogrešno primijenjena odredba čl. 115. st. 2. ZR jer je drugostupanjski sud pogrešno zaključio da ne postoji obveza primjene navedene odredbe. Revident navodi da je tuženik kao poslodavac trebao voditi računa o kriterijima iz čl. 115. st. 2. ZR, ističe da se poslodavac nije pridržavao socijalnih kriterija i da nije utvrđena usporedna grupa radnika kao i da poslodavac nije usporedio tužitelja s drugim radnicima.

13. Međutim, iz same odluke o otkazu proizlazi da je poslodavac primijenio odredbu čl. 115. st. 2. ZR i prema kriteriju trajanja radnog odnosa usporedio tužitelja s usporednim radnicima, a tijekom nižestupanjskog postupka dostavio je imena usporednih radnika. Treba naglasiti da je autonomno pravo poslodavca izabrati kojem od zakonskih kriterija iz čl. 115. st. 2. ZR će dati prednost. Stoga izbor poslodavca da u osporavanom otkazu prednost da trajanju radnog odnosa uz utvrđenje da je tužitelj radio kraće od usporednih radnika, ne znači da poslodavac nije primijenio ili da je pogrešno primijenio odredbu čl. 115. st. 2. ZR.

13.2. Budući da iz odluke o otkazu proizlazi da je poslodavac primijenio odredbu čl. 115. st. 2. ZR i da je dao prednost trajanju radnog odnosa, da je tužitelj kod poslodavca neprekidno radio osam godina, što je kraće nego ostali usporedni radnici na rukovodećim radnim mjestima u Direkciji nabave i investicija, Sektoru operativnih poslova, neosnovani su navodi revidenta da poslodavac donoseći odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu nije postupio prema čl. 115. st. 2. ZR.

14. Pogrešan pravni pristup drugostupanjskog suda da pri donošenju osporavane odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu poslodavac nije trebao primijeniti čl. 115. st. 2. ZR i to u situaciji kada je poslodavac tu odredbu pravilno primijenio, a prvostupanjski sud pravilno zaključio da je uspoređivanje provedeno sukladno ZR, ne utječe na odluku u ovom sporu jer je o tužbenom zahtjevu trebalo jednako odlučiti, odnosno odbiti isti kao neosnovan.

15. Revident je osporio i da je savjetovanje sa sindikatom provedeno sukladno čl. 150. ZR jer da sindikatu nije dostavljen podatak s kim je tužitelj uspoređivan i da dopis sindikata od 29. siječnja 2019., kojim se sindikat očitovao o nacrtima odluka o poslovno uvjetovanim otkazima s osnova tehnološkog viška, nije potpisan.

15.2. Međutim sudovi su utvrdili da je poslodavac sindikatu dostavio popis radnika kolektivnog tehnološkog viška, nacrt odluka o poslovno uvjetovanim otkazima, kao i nacrt odluke o otkazu tužitelju, da se sindikalna povjerenica dopisom od 23. prosinca 2014., koji je potpisala, očitovala da je suglasna s dopisom poslodavca u kojem je dostavljen popis radnika koji su utvrđeni kao tehnološki višak. Osim toga iz spisa ne proizlazi da je sindikat tražio dodatna pojašnjenja od poslodavca ili dopunu dostavljenog stoga je navod tužitelja da sindikat nije imao sve potrebne podatke sukladno čl. 150. ZR neosnovan.

16. Propust sindikata da potpiše vlastiti dopis od 29. siječnja 2015. kojim daje suglasnost na dostavljene odluke o poslovnom uvjetovanim otkazima s osnova tehnološkog viška radnika ne može ići na teret tuženika, jer tuženik je dokazao da je dostavio sindikatu podatke važne za donošenje odluke o otkazu sukladno čl. 150. ZR. Stoga se zbog propusta sindikat da konkretni dopis potpiše, u situaciji kada je nesporno da je tužitelj dostavio sindikatu podatke važne za donošenje odluke o otkazu, a ne radi se o suglasnosti iz čl. 151. ZR bez koje poslodavac ne može donijeti odluku o otkazu, ne može zaključiti da poslodavac nije ispunio svoju obvezu iz čl. 150. ZR. U činjeničnim okolnostima ovog spora sve i da sindikat nije dao suglasnost za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju, to ne bi utjecalo na pravo tuženika da ustraje u donošenju takve odluke.

16.2. Osim toga tužitelj je imao na raspolaganju procesne dispozicije tijekom nižestupanjskog postupka kojima je mogao razjasniti činjenicu nepotpisanog dopisa (predložiti saslušanje sindikalne povjerenice).

17. Slijedom iznesenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

18. Ostalim navodima revident osporava činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova koja ne mogu biti predmet osporavanja u reviziji sukladno čl. 386. st. 1. ZPP i ovaj sud nije ovlašten razmatrati takve revizijske navode.

19. Revident u reviziji postavlja i tri pitanja (može li prvostupanjski sud dozvoliti neograničeno iznošenje novih činjenica, mogu li stranke u ponovljenom postupku iznositi nove činjenice i može li poslodavac prvi put u parničnom postupku navesti s kim je uspoređivao radnika). Revizija iz čl. 382.a st. 1. ZPP može se podnijeti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava kako je propisano odredbom čl. 386. ZPP. Stoga ovaj sud nije ovlašten u reviziji iz čl. 382.a ZPP ispitivati pobijanu presudu zbog naznačenih pitanja već je istu ovlašten ispitivati zbog razloga propisani u čl. 386. ZPP i sukladno čl. 391. st. 2. ZPP, a u okvirima kojih odredbi je pobijanu presudu i ispitao.

20. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. st. 2. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

Zagreb, 12. prosinca 2023.

Predsjednica vijeća

Jasenka Žabčić, v.r.