- 1 -              Poslovni broj: Usž-3603/23-2

                      

Poslovni broj: Usž-3603/2023-2

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice - specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja L. Lj. iz T. B., i M. V. d. z. s. o. j. d.o.o., T. B., koje zastupa opunomoćenik F. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu F. Š. i M. C. R., V., protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za upravljanje i inspekcijski nadzor u socijalnoj skrbi, Služba za inspekcijski nadzor, Z., radi pružanja socijalnih usluga smještaja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2749/22-5 od 3. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 7. veljače 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2749/22-5 od 3. listopada 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-550-06/21-07/108, urbroj: 524-10-02/05-22-12 od 7. rujna 2022.

2.              Navedenim rješenjem o izvršenju utvrđeno je da je rješenje više inspektorice tuženika, klasa: UP/I-550-06/21-07/108, urbroj: 524-10-02/21-21-2 od 11. svibnja 2021. postalo izvršno dana 20. svibnja 2021., te je tužiteljima – trgovačkom društvu M. V. d. z. s. o. j.d.o.o. i odgovornoj osobi u tom društvu (direktoru) L. Lj., naloženo da u roku od 30 dana od dana dostave tog rješenja postupe po izvršnom rješenju (točke I. i II. izreke). Točkom III. izreke rješenja odgovorna osoba u trgovačkom društvu L. Lj. obvezna je u roku od 8 dana od dana proteka roka određenog u točki I. izreke rješenja višoj inspektorici dostaviti izvješće o postupanju, uz koje je dužan priložiti odgovarajuću dokumentaciju kao dokaz izvršenja izrečenih mjera. Točkom IV. izreke rješenja određeno je da će se odgovornoj osobi u slučaju nepostupanja po rješenju, izreći novčana kazna u iznosu od 50.000,00 kn.

3.              Tužitelj podnosi žalbu protiv pobijane presude iz svih žalbenih razloga. Ističe da L. Lj. i M. V. d. z. s. o.  j.d.o.o. imaju različitu pravnu osobnost. S obzirom da samo trgovačko društvo može biti pružatelj usluga, smatra da L. Lj. ne može biti izvršenik. Prigovara što nije održana rasprava, te da presuda nije obrazložena u skladu s člankom 60. Zakona o upravnim sporovima. Smatra da mu pripada pravo na trošak spora, te trošak sastava žalbe u iznosu od 662,14 eura/4.988,89 kn. Predlaže Sudu da uvaži žalbu te poništi pobijanu presudu.

4.              Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je nesporno da tužitelj pruža socijalne usluge smještaja starijim osobama u objektu u T. B., što je utvrđeno zapisnikom o provedenom inspekcijskom nadzoru, kao i da nije pribavio rješenje nadležnog tijela kojim bi se utvrdilo da ispunjava minimalna mjerila za pružanje socijalnih usluga. Iz navedenih razloga zabranjeno mu je pružanje usluga, te je ponovno kontrolnim inspekcijskim nadzorom utvrđeno da pruža usluge, kojom prilikom je zatečeno 36 starijih i teško bolesnih osoba. Ističe da tužitelj nije izvršio rješenje kojim mu se zabranjuje pružanje takvih usluga, doneseno je rješenje o izvršenju sukladno članku 139. stavu 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP). Predlaže Sudu da žalbu odbije kao neosnovanu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno oni ne utječu na donošenje drukčije odluke.

7.              Odredbom članka 139. stavka 1. ZUP-a propisano je da ako izvršenik ne postupi po izvršnom rješenju, da se donosi rješenje o izvršenju u pisanom obliku. Rješenje treba sadržavati vrijeme, mjesto i način izvršenja. Rješenjem se može odrediti dodatni rok za ispunjenje obveza ili odrediti da se obveza ispuni odmah. Rješenje mora sadržavati opomenu o novčanoj kazni i iznos kazne. Kad se izvršenje provodi putem trećih osoba, potrebno je navesti obvezu izvršenika da snosi troškove izvršenja (stavak 2. i 3. istog članka 139. ZUP-a).

8.              Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Usi-1673/2021-6 od 31. svibnja 2022. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika od 11. svibnja 2021.Tim je rješenjem tužitelju, kao odgovornoj osobi naređen prekid pružanja socijalnih usluga smještaja starijih i teško bolesnih osoba, koje je tužitelj pružao u prostorijama pravne osobe M. V. d. z. s. o. j.d.o.o. na adresi T. B., koje je postalo izvršno 20. svibnja 2021., koju činjenicu tužitelj ni ne spori. Nakon što tužitelj nije postupio po izvršnom rješenju, što je utvrđeno inspekcijskim nadzorom od 17. svibnja 2022. doneseno je osporeno rješenje o izvršenju od 7. rujna 2022., kojim se utvrđuje dan izvršnosti i ostavlja tužitelju dodatni rok za ispunjenje, uz upozorenje izricanja novčane kazne u slučaju daljnjeg neispunjenja po tom rješenju.

9.              Pravilno je prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud ocijenio zakonitim osporeno rješenje tuženika, te je odbio tužbeni zahtjev.

10.              Prema podacima spisa, zapisnicima o obavljenim inspekcijskim nadzorima (od 13. travnja 2021. i 17. svibnja 2022.) proizlazi da je tužitelj u navedenom objektu trgovačkog društva M. V. d. z. s. o. j.d.o.o. na adresi T. B., pružao socijalne usluge (zatečeno 36 osoba starije životne dobi) bez da je prethodno pribavio rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta za pružanje socijalnih usluga (licencije) kojim dokazuje da ispunjava uvjete za početak rada sukladno odredbi članka 185. Zakona o socijalnoj skrbi.

11.              Tužitelj je kao odgovorna osoba u pravnoj osobi u trgovačkom društvu M. V. d. z. s. o. j.d.o.o. koje je kod nadležnog suda registrirano za pretežitu djelatnost ustanova za njegu, te je predmet poslovanja između ostalih usluga socijalna usluga smještaja, pa za početak rada mora ishoditi rješenje o ispunjavaju minimalnih uvjeta  za pružanje socijalnih usluga sukladno odredbama Zakona o socijalnoj skrbi.

12.              Slijedom iznijetog, pravilno je utvrđeno da tužitelj pruža socijalne usluge smještaja starijim osobama sukladno članku 87. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj: 157/13 do 138/20, dalje: Zakon o socijalnoj skrbi), pa kako nije postupio po izvršnom rješenju, te pribavio rješenje o ispunjenju minimalnih uvjeta sukladno odredbi članka 185. stavka 1. Zakona o socijalnoj skrbi, sukladno članku 139. ZUP-a, doneseno je osporeno rješenje o izvršenju.

13.              U predmetnom slučaju, pobijana presuda donesena je u skladu s odredbom članka 60. stavak 4. ZUS-a, te je prvostupanjski sud dao dostatne razloge za svoju odluku, koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća. Time što je sud, utvrdivši da su ispunjeni uvjeti iz članka 36. točke 4. ZUS-a, spor riješio bez rasprave, nije počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka s obzirom na to da tužitelj u tužbi, a ni tijekom spora nije predložio održavanje rasprave, a odlučne činjenice ne spori.

14.              Žalbeni navodi nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari.

15.              Odredbom članka 79. stavka 4. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. S obzirom na ishod žalbenog postupka nije osnovan zahtjev žalitelja za naknadu troška sastava žalbe.

16.              Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. i 79. stavka 4. ZUS-a odlučiti kao u izreci.

 

U Zagrebu, 7. veljače 2024.

 

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska v.r.