Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1110/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci po sutkinji Lidiji Oštarić Pogarčić, u pravnoj stvari tužiteljice UJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Iris Franić Tomić, odvjetnici u Omišu, protiv tuženika 1. Grad Omiš, Trg kralja Tomislava 5, OIB: 49299622160, zastupanog po punomoćniku Draganu Mijoču, odvjetniku u Splitu i 2. Vodovod d.o.o. za vodoopskrbu i odvodnju, Omiš, Četvrt Vrilo 6, OIB: 77317840351, zastupanog po punomoćnicima Željku Gulišiji i Marinu Radiću, odvjetnicima u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-8869/2015-79 od 27. listopada 2023., 11. prosinca 2023.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-8869/2015-79 od 27. listopada 2023. potvrđuje.
Obrazloženje
1. Citiranim rješenjem odbijen prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja o pristojbi poslovni broj P-8869/2015 od 13. rujna 2023.
2. Protiv tog rješenja tužiteljica podnosi žalbu ne pozivajući se na određene žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP), ali se sadržajno pozivana žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi kako je prijedlog za dopuštenje revizije predala putem sustava e-komunikacije, a odnosi se na odluku koja je zaprimljena putem istog sustava pa da je pri odmjeravanju pristojbe sud trebao primijeniti odredbu čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 – dalje ZSP). Kako nije zaprimila nalog za plaćanje sudske pristojbe prilikom slanja prijedloga (očito omaškom prilikom pisanja navedeno žalbe) to da joj nije bilo omogućeno u istom sustavu izvršiti plaćanje uz 50% oslobođenja, odnosno korištenjem istog sustava, što da nije u skladu s citiranim Zakonom. Predlaže da se uvaženjem žalbe pobijano rješenje stavi izvan snage.
3. Žalba nije osnovana.
4. Sud prvog stupnja pobijano rješenje donosi utvrđujući da je 13. rujna 2023. doneseno rješenje o pristojbi kojim je tužiteljici naloženo u roku od osam dana platiti sudsku pristojbu na prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 358,35 eura/2.699,99 kn[1] . U prigovoru (žalbi) da ističe kako nije objašnjena pravilnost naloga te da joj nije slanjem podneska elektronskim putem ustanovljena obveza plaćanja nikakve pristojbe pa da je time bila onemogućena u plaćanju polovice određenog iznosa.
5. Cijeneći vrijednost predmeta spora te da je tužiteljica 28. studenog 2022. podnijela prijedloga za dopuštenje revizije, kada je nastala obveza plaćanja sudske pristojbe koju nije platila niti u polovičnom iznosu, to da je doneseno rješenje kojim je pozvana na uplatu pristojbe. Visina iste da je odmjerena sukladno Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/2023) i to primjenom Tbr. 3. u svezi s stavkom 1. Tarifnog broja 1, odnosno u ukupnom iznosu od 2.700,00 kn. Kako tužiteljica nije postupila sukladno odredbi čl. 7. ZSP-a, odnosno pravo na uplatu polovice visine propisanog iznosa pristojbe nije iskoristila u trenutku predaje prijedloga za dopuštenje revizije, zaključuje da su njeni navodi iz prigovora neosnovani, te isti odbija.
6. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijano rješenje nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja njegovim donošenjem počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. ZPP-a.
7. Protivno žalbenim tvrdnjama tužiteljice donošenjem istog pravilno je primijenjeno materijalno pravo. Naime, odredbom čl. 7. ZSP-a propisano je da za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda, pristojba se plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom (stavak 1.), a na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke (stavak 3.).
8. U konkretnom slučaju radi se o obvezi tužiteljice plaćanja sudske pristojbe na prijedlog za dopuštenje revizije pa je obveza plaćanja sudske pristojbe za tužiteljicu nastala prilikom podnošenja prijedloga sukladno odredbi čl.4. st. 1. toč. 1. ZSP-a. Kako se radi o obvezi utvrđenoj zakonom, to je za nastanak te obveze irelevantno da li je nalog za plaćanje pristojbe poslan i zaprimljen u digitalnom obliku i nije od utjecaja na eventualno oslobađanje u iznosu od 50% kao što to tužiteljica sugerira žalbom. Naime, tužiteljica je to pravo imala mogućnost iskoristiti uplatom sudske pristojbe na prijedlog prilikom njegova podnošenja sukladno odredbi čl. 7. st.
1. ZSP-a, što neprijeporno nije učinila.
9. Stoga je s obzirom na izneseno sud prvog stupnja pravilnom primjenom Tarifnog broja 3. stavak 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi rješenjem do 13. rujna 2023. pozvao tužiteljicu na uplatu sudske pristojbe te odbio njen prigovor podnesen protiv rješenja o pristojbi.
10. Slijedom iznesenog primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
U Rijeci 11. prosinca 2023.
Sutkinja
Lidija Oštarić Pogarčić
