Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 80 Gž Ovr-1531/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gabrieli Topić Kordej kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja C. b. d.d. "u stečaju", S., OIB: …, zastupana po stečajnoj upraviteljici A. Č., protiv ovršenika M. L., T., OIB: …, zastupan po punomoćniku I. Š., odvjetniku u S., radi ovrhe na novčanim sredstvima, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-1152/23 od 12. srpnja 2023. godine, dana 8. prosinca 2023. godine,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba ovršenika i preinačuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-1152/23 od 12. srpnja 2023. godine te rješava:

Odgađa se izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u ovom postupku izravne naplate do pravomoćnog okončanja postupka radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa.

II. Nalaže se ovrhovoditelju naknaditi ovršeniku trošak žalbenog postupka u iznosu od 3000 eura/16.020,00 kn[1] , u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja je odbijen je prijedlog ovršenika sa se naloži Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava po računima ovršenika, temeljem bjanko zadužnice.

2. Protiv toga rješenja ovrhovoditelj je podnio žalbu ne navodeći zakonske žalbene razloge iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 , 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) ali predlaže da se prvostupanjsko rješenje preinači Traži naknadu troška žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj osporava žalbu ovršenika te ju predlaže odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje, kao i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud nije našao da bi njegovim donošenjem bile počinjene bitne povrede odredaba ovršnog postupka, na koje pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. ZPP, odredbe kojega zakona se primjenjuju i u ovršnom postupku sukladno odredbi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 – dalje: OZ).

6. Iz sadržaja spisa u bitnom proizlazi:

- da je 14. lipnja 2023. zaprimljen prijedlog ovršenika kojim traži odgodu prijenosa novčanih sredstava, zaplijenjenih na temelju zadužnice i prijedlog za proglašenje nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa

- da je u konkretnoj situaciji ovrhovoditelj pravna osoba u stečaju

- da ovršenik smatra da bi mu prijenosom provođenjem izravne naplate nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta jer je neizvjesna mogućnost povrata sredstava ovršenika ako bi eventualno sredstva bila neosnovano prenesena na račun ovrhovoditelja

7. Prvostupanjski sud donosi pobijano rješenje s pozivom na odredbu čl. 210. st. 1. i 2. i čl. 65. st. 1. OZ.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje. Navedeno iz razloga jer sama činjenica da se protiv ovršenika vodi postupak izravne naplate nije dovoljna da bi sud odgodio provedbu ovrhe. Nadalje iz razloga jer pljenidba novčanog iznosa, ne predstavlja nužno nenadoknadivu štetu za ovršenika, iako je po prirodi stvari ovrha uvijek otegotna za ovršenika. Prvostupanjski sud naglašava da vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o tome jeli imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s njegovog računa i prenesen ovrhovoditelju. Zbog navedenog, ovršenik je dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da ona nije dostatna za naknadnu isplatu ovršeniku, što ovršenik nije dokazao. Slijedom navedenog je prvostupanjski sud odbio prijedlog ovršenika za odgodu izravne naplate.

9. Ovršenik u žalbi tvrdi da je tražbina ovrhovoditelja zastarjela zbog čega je i podnesen prijedlog za proglašenje nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa te da je podnesen prijedlog za odgodu izravne naplate zbog činjenice da je ovrhovoditelj pravna osoba u stečaju što znači da je nesposoban za plaćanje i/ili prezadužen, a što dalje znači da nema imovinu koja bi bila dostatna za naknadnu isplatu ovršeniku, dakle, da se radi o općepoznatoj činjenici koju ne treba dokazivati.

10. Činjenica zastare tražbine je odlučna za postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u koji postupak je ovršenik upućen zaključkom prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-1152/23 od 12. srpnja 2023. te je bez utjecaja na odlučivanje o valjanosti pobijanog rješenja kojim je odlučeno o prijedlogu za odgodu izravne naplate.

11. No, sa zaključkom suda prvog stupnja o odbijanju odgode izravne naplate ne može se suglasiti ovaj drugostupanjski sud. Ocjena je ovog drugostupanjskog suda kako nije pravilno pravno shvaćanje koje je sud prvog stupnja zauzeo u odnosu na vjerojatnost nastupanja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

12. Prema odredbi čl. 210. st. 1. OZ, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ, prema odredbi čl. 209. st. 5. OZ ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Prema st. 2. iste odredbe, na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53.). Iz odredbe čl. 65. st. 1. OZ proizlazi da uz jednu od posebnih pretpostavki za odgodu ovrhe (iz toč. 1.- 10.) mora biti – i to kumulativno – ispunjena i opća pretpostavka (vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, ili vjerojatnost da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje). Posebna pretpostavka, relevantna za predmetni prijedlog za odgodu, jest, prema čl. 65. st. 1. toč. 1. OZ, da je protiv odluke o izravnoj naplati podnesen prijedlog za proglašenjem nedopuštenom pljenidbe i prijenosa.

13. Podnošenjem navedenog prijedloga protiv ovršne isprave na temelju koje je zatražena izravna naplata ovršenik je ispunio posebnu pretpostavku iz čl. 65. st. 1. OZ .

14. Da bi se prijedlogu za odgodu moglo udovoljiti potrebno je da dodatno, uz navedenu posebnu, bude ispunjena i opća pretpostavka – vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, ili vjerojatnost da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje.

15. Ovršenik nenadoknadivost štete u prijedlogu za odgodu opravdava tvrdnjama da je ovrhovoditelj pravna osoba u stečaju uslijed čega smatra da je izvjesno da, ako on uspije sa prijedlogom, neće moći ostvariti povrat isplaćenih novčanih sredstava.

16. Opća pretpostavka za odgodu ovrhe – u konkretnom slučaju odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate, zahtijeva postojanje vjerojatnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, ili vjerojatnosti da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje, a ne da isto bude dokazano.

17. Ocjena je ovog suda da je ostvarena i druga pretpostavka za odgodu ovrhe, dakle da je ovršenik učinio vjerojatnim da bi mu provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta. Naime, ima li se u vidu da je ovrhovoditelj pravna osoba nad kojom je otvoren stečajni postupak čiji je cilj namirenje tražbina stečajnih vjerovnika koje se provodi po pravilima stečajnog postupka, upitno je bi li ovršenik u slučaju eventualnog prihvaćanja prijedloga za nedopuštenost pljenidbe i prijenosa mogao ostvariti povrat ovršenog iznosa, i time nadoknaditi štetu koja bi mu nastala provedbom zatražene izravne naplate. Opasnost nastupanja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete potrebno utvrditi na razini vjerojatnosti, a ne dokazanosti.

18. Slijedom svega navedenog, temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

19. Naloženo je ovrhovoditelju naknaditi ovršeniku trošak žalbenog postupka u iznosu od 3000 eura/16.020,00 kn (Tbr 10/5 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" 142/12).

U Zagrebu 8. prosinca 2023.

S u t k i nj a:

Gabriela Topić Kordej, v.r.