Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 13 P-414/2020-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, u pravnoj stvari tužitelja Darka Meštrovića iz Solina, Gašpini 2, OIB: 06550577497, zastupanog po punomoćniku mr.sc. Zdenku Radiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Radić & Radić d.o.o. iz Splita, protiv tuženika Plovput d.o.o., Split, Obala Lazareta 1, OIB: 14480721492, zastupanog po punomoćnici Meri Blaslov Pavasović, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ecija Kuljiš Bajić & Meri Blaslov Pavasović iz Splita, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 27. listopada 2023. u prisutnosti tužitelja Darka Meštrovića, punomoćnika tužitelja mr.sc. Zdenka Radića, odvjetnika u Odvjetničkom uredu Radić & Radić d.o.o. iz Splita te punomoćnice tuženika Meri Blaslov Pavasović, odvjetnice u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ecija Kuljiš Bajić & Meri Blaslov Pavasović iz Splita, na ročištu za objavu presude 8. prosinca 2023.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Plovput d.o.o. da tužitelju Darku Meštroviću isplati 28.649,59 EUR-a / 215.860,36 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 21. srpnja 2017. pa do isplate, po stopi koja se za razdoblje od 21. srpnja 2017. pa do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja Darka Meštrovića u dijelu u kojem je traženo da mu tuženik Plovput d.o.o. isplati iznos od 7.162,37 EUR-a / 53.964,93 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 21. srpnja 2017. pa do isplate, po stopi koja se za razdoblje od 21. srpnja 2017. pa do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III Nalaže se tuženiku Plovput d.o.o. da tužitelju Darku Meštroviću naknadi trošak postupka u iznosu od 9.773,34 EUR-a / 73.637,20 kuna, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja Darka Meštrovića za naknadu više zatraženih troškova postupka u iznosu od 7.403,69 EUR-a / 55.783,10 kuna.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 17. srpnja 2020. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika, radi isplate iznosa od 271.498,86 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Tužitelj u tužbi navodi kako su on i tuženik 30. kolovoza 2012. sklopili Ugovor o obavljanju poslova uprave – direktora Plovputa d.o.o. Split (ovdje tuženika). Člankom 7. predmetnog ugovora da su stranke utvrdile pravo na dodjelu stimulativne nagrade direktoru od strane nadzornog odbora tuženika za rezultate poslovanja u 2012. i narednim godinama i to na temelju pet kriterija koji su taksativno navedeni u tom članku. Naime, člankom 7. stavak 2. tog ugovora da je propisano da su kriteriji za primjenu stimulativne nagrade: smanjenje broja primjedbi na rad objekata sigurnosne plovidbe, smanjenje broja prekida veze na kanalu sigurnosti plovidbe, ostvarenje plana investicija sukladno Godišnjem planu poslovanja, održavanje likvidnosti u skladu sa zakonskim propisima i ostvarenje planirane dobiti u skladu s Godišnjim planom poslovanja. Nadalje, stavkom 3. i 4. tog članka da je propisano kako direktor ima pravo na stimulativnu nagradu u smislu pet navedenih kriterija ukoliko društvo ostvari pozitivne rezultate poslovanja u tekućoj poslovnoj godini u odnosu na rezultate poslovanja prethodne poslovne godine, najmanje po tri od pet postavljenih kriterija, a ukoliko ostvari svih pet kriterija stimulativna nagrada da iznosi 50% prosječne mjesečne bruto plaće pomnožene sa brojem mjeseci u prethodnoj poslovnoj godini. Prema tome, kako je tužitelj ispunio sve kriterije za 2016., tužitelj od tuženika potražuje iznos od 271.498,86 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Pored toga, tužitelj ističe kako je tek u srpnju 2017. usvojeno izvješće tuženika o poslovnim rezultatima za 2016. te da je tek od srpnja 2017. tužitelj stekao pravo od tuženika zahtijevati isplatu utuženog iznosa.

2. Tužitelj je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i dokumentaciju koja je sadržana u spisu, da provede dokaz saslušanjem tužitelja, svjedoka Ede Mimice, Ivice Petrovića, Željka Jahode, Željka Bračića i Igora Mataića, kao i da pribavi podatke o poslovanju tuženika u 2016. te da provede dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, kao i dokaz vještačenjem po vještaku pomorske struke.

3. Sukladno odredbi članka 284. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine " broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – dalje: ZPP) tužba je tuženiku dostavljena na odgovor.

4. Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu te je naveo kako je člankom 7. stavak 1. Ugovora o obavljanju poslova uprave – direktora Plovputa d.o.o. Split propisana samo mogućnost da tuženik direktoru isplati stimulativnu nagradu, a ne i obveza tuženika na isplatu takve nagrade. Osim toga, tuženik da tu nagradu može isplatiti samo ako nadzorni odbor tuženika o tome donese odluku. Stoga, kako nadzorni odbor tuženika nije donio odluku o isplati stimulativne nagrade tužitelju, tuženik da nije obvezan tužitelju niti platiti stimulativnu nagradu.

5. Pored toga, tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i visinu bruto plaće koju je tužitelj u tužbi naveo da je primio u 2016. Naime, iz IP obrasca za 2016. da proizlazi kako bruto plaća koja je tužitelju isplaćena u 2016. iznosi 269.825,25 kuna. Osim toga, tuženik je osporio i navode tužitelja o tome kako je tužitelj ostvario uvjete iz pet kriterija propisanih člankom 7. stavak 2. predmetnog Ugovora. Naime, tuženik je naveo kako je tužitelj ispunio samo tri kriterija i to: smanjenje broja primjedbi na rad objekata sigurnosti plovidbe, održavanje likvidnosti u skladu sa zakonskim propisima i ostvarenje planirane dobiti u skladu s godišnjim planom poslovanja, dok ostale kriterije (smanjenje broja prekida veza na kanalu sigurnosti plovidbe i ostvarenje plana investicija sukladno godišnjem planu investicija) tužitelj nije ostvario. Stoga, tuženik je predložio da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan i obvezati tužitelja da tuženiku naknadi trošak postupka.

6. Tuženik je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i dokumentaciju koja je sadržana u spisu te da provede dokaz saslušanjem svjedoka Ante Bašića, Marije Pelivan (članova nadzornog odbora tuženika) i Igora Matića, zaposlenika tuženika na radnom mjestu rukovoditelja Financijsko-informatičkog sektora.

7. Osim toga, tuženik je naveo i kako se pred ovim postupkom već vodio postupak po tužbi ovdje tužitelja Darka Meštrovića protiv ovdje tuženika Plovput d.o.o. radi isplate iznosa stimulativne nagrade za 2014. Taj postupak da se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-586/2018 te da je okončan sudskom nagodbom na način da se tužitelj odrekao tužbenog zahtjeva, a tuženik da nije potraživao troškove parničnog postupka. Stoga, iz navedenog da proizlazi kako je tužitelj zapravo svjestan da mu ne pripada pravo na stimulativnu nagradu iz članka 7. Ugovora o obavljanju poslova uprave – direktora Plovputa d.o.o.

8. Tijekom postupka tužitelj je ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu te je naveo kako nisu točni navodi tuženika o tome da je isplata stimulativne nagrade samo mogućnost nego da je riječ o pravu tužitelja koje isti ostvaruje sukladno članku 7. ranije spomenutog Ugovora o obavljanju poslova uprave – direktora Plovputa d.o.o. od 30. kolovoza 2012. U odnosu na navode tuženika o tome da nadzorni odbor tuženika nije donio odluku o isplati stimulativne nagrade tužitelj je naveo kako je isti 21. lipnja 2018. nadzorom odboru tuženika podnio zahtjev za isplatu stimulativne nagrade, a o kojem zahtjevu da nije odlučeno pa da je tužitelj 4. lipnja 2020. podnio i požurnicu. Međutim, unatoč tome da o zahtjevu tužitelja nije odlučeno.

9. Tuženik je tijekom postupka ustrajao u odgovoru na tužbu i navodima iz odgovora na tužbu te je isticao kako je isplata stimulativne nagrade samo mogućnost, a ne i obveza tuženika, kao i u navodima da tužitelj nije ispunio propisane kriterije koji su potrebni za isplatu stimulativne nagrade. Dodatno, tuženik je predložio da sud izvede i dokaz saslušanjem svjedoka Ivice Grge, člana nadzornog odbora tuženika u vrijeme kada je s tužiteljem sklopljen ugovor o obavljanju poslova uprave – direktora iz 2012.

10. Tužitelj je na pripremnom ročištu uredio tužbu na način da sada od tuženika potražuje isplatu iznosa od 269.825,25 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

11. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 35.811,96 EUR- a / 269.825,25 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime stimulativne nagrade za 2016. koju tužitelj potražuje od tuženika sukladno Ugovoru o obavljanju poslova uprave – direktora Plovputa d.o.o. od 30. kolovoza 2012.

12. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao i pročitao isprave i dokumentaciju sadržanu u spisu i to: ugovor o obavljanju poslova uprave – direktora Plovputa d.o.o. Splita sklopljen između društva PLOVPUT d.o.o. i Darka Meštrovića 30. kolovoza 2012. (listovi 11-15 spisa), zapisnik s ročišta održanog pred Trgovačkim sudom u Splitu pod poslovnim brojem P-586/2018 od 21. siječnja 2019. (list 25 spisa), odluka o opozivu i imenovanju novog člana uprave – direktora ovjerena kod javnog bilježnika Tea Karabotić-Milovca pod brojem Ov-3551/17 od 5. lipnja 2017. (listovi 26-27 spisa), godišnji financijski izvještaji društva PLOVPUT d.o.o. Split za 2015. s izvješćem neovisnog revizora iz travnja 2016. broj -701/16 (listovi 28-58 spisa),

1/4

godišnji financijski izvještaji društva PLOVPUT d.o.o. Split za 2015. s izvješćem neovisnog revizora iz travnja 2016. broj -701/16 (listovi 59-98 spisa), godišnji

1/4

financijski izvještaji društva PLOVPUT d.o.o. Split za 2016. s izvješćem neovisnog revizora iz travnja 2017. broj -806-2/17 (listovi 99-179 spisa), zapisnik skupštine

1/4

društva od 20. srpnja 2017. s odlukama (listovi 192-203 spisa), zahtjev za isplatu stimulativne nagrade – požurnica od 4. lipnja 2020. (list 204 spisa), odluka nadzornog odbora k.br. 1/1-3163/31/AP od 11. studenog 2013. (listovi 209-211 spisa), odluka Plovput d.o.o., k.br.: 1/1-3260/14-2/KJ od 30. srpnja 2014. (list 212 spisa), zapisnik s 2. sjednice VII. saziva Nadzornog odbora Plovput d.o.o. održane 5. lipnja 2017. (listovi 213-217 spisa), zapisnik s 3. sjednice VII. saziva Nadzornog odbora Plovput d.o.o. održane 19. lipnja 2017. (listovi 218-222 spisa), zapisnik s 3. sjednice VIII. saziva Nadzornog odbora Plovput d.o.o. održane 26. lipnja 2018. (listovi 223-228 spisa), e-mail od 20. prosinca 2016. (listovi 229-233 spisa), zapisnik s 5. sjednice VIII. saziva Nadzornog odbora Plovput d.o.o. održane 24. rujna 2018. (list 245-255 spisa), dopuna podneska tužitelja predana na ročištu održanom 2. ožujka 2021. (list 262 spisa), zapisnik sa sastanka radne skupine za izradu Pravilnika o naknadi za uporabu objekata sigurnosti plovidbe održanog u Zagrebu 23. rujna 2015. (listovi 263-266 spisa), zapisnik sa sastanka radne skupine za izradu Pravilnika o naknadi za uporabu objekta sigurnosti plovidbe održanog u Zagrebu 25. kolovoza 2015. (listovi 267-270 spisa), zapisnik sa sastanka radne skupine za izradu Pravilnika o naknadi za uporabu objekata sigurnosti plovidbe održanog u Splitu 27. srpnja 2015. (listovi 271-273 spisa), podaci godišnjih financijskih izvještaja s revidiranim izvješćem revizora kroz godine (list 352 spisa), proveo je saslušanjem tužitelja, zakonskog zastupnika tuženika Mate Perišića i svjedoka Željka Jahode te je proveden dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po sudskom vještaku Srđanu Kovačiću, dipl.oec., kao i dokaz vještačenjem po sudskom vještaku pomorske struke Damiru Višiću, dipl.ing.

13. Tužitelj je predlagao da sud, pored tih dokaza, izvede i dokaz saslušanjem svjedoka Ede Mimice, Ivice Petrovića, Željka Bračića i Igora Mataića, dok je tuženik predlagao da sud izvede dokaz saslušanjem svjedoka Ante Bašića, Marije Pelivan, Igora Matića i Ivice Grge.

14. Člankom 220. stavak 1. ZPP-a propisano je da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

15. Ovaj sud je odbio kao nepotrebne dokazne prijedloge stranaka za saslušanjem predloženih svjedoka s obzirom na to da su sve odlučne činjenice važne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari utvrđene ocjenom isprava sadržanih u spisu, saslušanjem tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika Mate Perišića te svjedoka Željka Jahode, kao i provedenim vještačenjima. Prema tome, kako sukladno ranije citiranoj odbredbi članka 220. stavak 1. ZPP-a, dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donšenje odluke, a sve odlučne činjenice važne za donošenje odluke su utvrđene ocjenom izvedenih dokaza, izvođenje ostalih predloženih dokaza nije bilo potrebno. Osim toga, izvođenje tih dokaza ne bi utjecalo na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, a dovelo bi do nepotrebnog odugovlačenja postupka.

16. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

17. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da su tužitelj kao direktor s jedne strane i tuženik kao trgovačko društvo s druge strane 30. kolovoza 2012. sklopili Ugovor o obavljanju poslova uprave – direktora Plovputa d.o.o. Split. 18. Nadalje, među strankama nije bilo sporno da članak 7. stavak 1. predmetnog ugovora glasi: "Ovim ugovorom se utvrđuje mogućnost dodjele stimulativne nagrade direktoru, od strane Nadzornog odbora, za rezultate poslovanja u 2012. i narednim godinama, temeljem kriterija utvrđenih ovim ugovorom (stavak 2. ovog članka), u visini do najviše 60% od prosječne mjesečne bruto plaće direktora pomnožene sa brojem mjeseci u prethodnoj poslovnoj godini."

19. Među strankama nije bilo sporno ni to da članak 7. stavak 2. predmetnog ugovora glasi: "Kriteriji za primjenu stimulativnog nagrađivanja direktora su:

1. smanjenje broja primjedbi na rad objekata sigurnosti plovidbe 2. smanjenje broja prekida veze na kanalu sigurnosti plovidbe

3. ostvarenje plana investicija sukladno Godišnjem planu poslovanja 4. održavanje likvidnosti u skladu sa zakonskim propisima

5. ostvarenje planirane dobit u skladu s Godišnjim planom poslovanja."

20. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to je tužitelj nadzorom odboru tuženika podnio zahtjev za isplatu stimulativne nagrade o kojem nije odlučeno.

21. Među strankama nije bilo sporno ni to da tužitelj u ovom postupku od tuženika potražuje iznos od 35.811,96 EUR-a / 269.825,25 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime stimulativne nagrade za 2016. sukladno članku 7. Ugovora o obavljanju poslova uprave – direktora Plovputa d.o.o. od 30. kolovoza 2012.

22. Među strankama nije bilo sporno ni to da prosječna bruto plaća tuženika za 2016. iznosi 35.811,96 EUR-a / 269.825,25 kuna.

23. Kao sporno među strankama trebalo je najprije utvrditi je li tuženik dužan tužitelju isplatiti stimulativnu nagradu sukladno članku 7. predmetnog ugovora ili tuženik samo ima mogućnost isplatiti tužitelju tu nagradu ako isti ispuni pripisane kriterije i ako nadzorni odbor tuženika o tome donese odluku.

24. Člankom 7. stavak 1. predmetnog Ugovora propisano je kako se tim ugovorom utvrđuje mogućnost dodjele stimulativne nagrade direktoru, od strane nadzornog odbora, za rezultate poslovanja u 2012. i narednim godinama, na temelju kriterija utvrđenih tih ugovorom (stavak 2. tog članka), u visini do najviše 60% od prosječne mjesečne bruto plaće direktora pomnožene sa brojem mjeseci u prethodnoj godini.

25. Tuženik je u odgovoru na tužbu, kao i tijekom postupka, isticao prvenstveno kako tužitelj pravo na isplatu stimulativne nagrade ne ostvaruje zbog toga što je isplata (ili kako to proizlazi iz ugovora "dodjela") stimulativne nagrade samo mogućnost, ali ne i obveza tuženika.

26. Po ocjeni ovog suda, suprotno shvaćanju tuženika, navedenu odredbu članka 7. stavak 1. kada propisuje "mogućnost dodjele stimulativne nagrade direktoru" treba tumačiti na način da je direktor taj koji ima mogućnost dobiti stimulativnu nagradu ako ispuni kriterije propisane stavkom 2. tog Ugovora, a ne kao da tuženik može proizvoljno, bez ikakvih kriterija, odlučivati o tome hoće li isplatiti direktoru stimulativnu nagradu ili neće, neovisno o tome što je direktor ispunio kriterije propisane člankom 7. stavak 2. predmetnog ugovora.

27. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da nadzorni odbor tuženika nije donio odluku o dodjeli stimulativne nagrade tužitelju, kao ni to da je tužitelj 21. lipnja 2018. nadzorom odboru tuženika podnio zahtjev za isplatu stimulativne nagrade, a o kojem zahtjevu da nije odlučeno pa da je tužitelj 4. lipnja 2020. podnio i požurnicu.

28. Člankom 297. stavak 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022. – dalje: ZOO) propisano je da se uzima da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi strana na čiji je teret određen.

29. Dakle, kako nije sporno da je tužitelj 21. lipnja 2018. nadzornom odboru tuženika podnio zahtjev za isplatu stimulativne nagrade za 2016., a o kojem zahtjevu nadzorni odbor tuženika nije odlučio niti nakon podnošenja požurnice od 4. lipnja 2020., tuženik je svojim postupanjem, odnosno propuštanjem donošenja odluke nadzornog odbora o isplati stimulativne nagrade spriječio donošenje takve odluke, a što je očito učinio protivno načelu savjesnosti i poštenja kako bi otklonio sa sebe obvezu isplate stimulativne nagrade tuženiku. Stoga, ovaj sud, sukladno ranije citiranoj odredbi članka 274. stavak 4. ZOO-a, smatra da je i taj uvjet za isplatu stimulativne nagrade ispunjen, odnosno da je tuženikov nadzorni odbor (time što je odbio raspravljati o prijedlogu tužitelja za isplatu stimulativne nagrade) donio posebnu odluku o isplati te nagrade sukladno zahtjevu tužitelja od 21. lipnja 2018.

30. Prema tome, nisu osnovani navodi tuženika o tome da tužitelj ne ostvaruje pravo na isplatu stimulativne nagrade jer nadzorni odbor tuženika nije donio odluku o isplati takve nagrade. Naime, kao što je već ranije navedeno, nedonošenje takve odluke je isključivo propust tuženika koji ne može ići na štetu tužitelja.

31. Dakle, sukladno članku 7. stavak 1. predmetnog Ugovora, tužitelj ostvaruje pravo na isplatu stimulativne nagrade neovisno o tome što nadzorni odbor tuženika nije donio odluku o isplati takve nagrade.

32. Člankom 7. stavak 2. predmetnog ugovora propisano je da su kriteriji za primjenu stimulativnog nagrađivanja direktora:

1. smanjenje broja primjedbi na rad objekata sigurnosti plovidbe

2. smanjenje broja prekida veze na kanalu sigurnosti plovidbe

3. ostvarenje plana investicija sukladno Godišnjem planu poslovanja 4. održavanje likvidnosti u skladu sa zakonskim propisima

5. ostvarenje planirane dobit u skladu s Godišnjim planom poslovanja.

33. Pravo na stimulativnu nagradu u smislu tih kriterija direktor ostvaruje ako društvo ostvari pozitivne rezultate poslovanja u tekućoj poslovnoj godini, u odnosu na rezultate poslovanja prethodne godine, najmanje po 3 (tri) od 5 (pet) postavljenih kriterija iz stavka 2. tog članka (članak 7. stavak 3.).

34. Člankom 7. stavak 4. predmetnog ugovora propisano je da direktoru pripada stimulativna nagrada ovisno o tome koliko je kriterija iz stavka 2. ispunio, pa je tako propisano:

- za ostvarena tri kriterija stimulativna nagrada iznosi 30%,

- za ostvarena četiri kriterija stimulativna nagrada iznosi 40%,

- za ostvarenih pet kriterija stimulativna nagrada iznosi 50%,

- za ostvarenih pet kriterija dvije uzastopne godine stimulativna nagrada iznosi 60%.

35. Utvrđeni iznos stimulativne direktore isplatit će se direktoru jednokratno nakon usvajanja financijskog izvještaja za proteklu poslovnu godinu (članak 7. stavak 6.), dok iz stavka 7. istog članka proizlazi kako će se pri utvrđivanju postotka, od strane nadzornog odbora društva, na temelju utvrđenih kriterija i ostvarenih poslovnih rezultata društva u protekloj poslovnoj godini voditi računa i o drugim pokazateljima pogodnim za ocjenjivanje učinkovitosti obavljanja poslovne djelatnosti društva te njegovo povećanje doprinosu Državnom proračunu Republike Hrvatske.

36. Tužitelj je tijekom postupka tvrdio kako mu za poslovne rezultate u 2016. pripada stimulativna nagrada u visini od 50% prosječne mjesečne bruto plaće pomnožene sa brojem mjeseci u protekloj poslovnoj godini (2015.) jer da je tužitelj ispunio svih pet kriterija iz članka 7. stavak 2. predmetnog ugovora.

37. S obzirom na to da je tuženik osporavao da je tužitelj ispunio predmetne kriterije, sud je proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem te dokaz vještačenjem po vještaku pomorske struke radi utvrđivanja jesu li ispunjeni kriteriji iz članka 7. stavak 2. predmetnog ugovora.

38. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Srđana Kovačića, dipl.oec., proizlazi kako je tuženik u 2014. izgradio 6 novih objekata, 2015. da su izgrađena 4 objekta, a 2016. da je izgrađeno 12 novih objekata. Objekti sigurnosti plovidbe u 2014., 2015.i 2016. da su u cijelosti izgrađeni iz sredstava tuženika, bez učešća sredstava iz državnog proračuna. Nadalje, iz tog nalaza i mišljenja proizlazi kako je novi radni brod tzv. Betonara "Plovput Split" izgrađen u cijelosti iz vlastitih financijskih sredstava tuženika te da je investicija iznosila 46.025.551,40 kuna, a ista da je realizirana u razdoblju od 2014. do 2016. godine. Izgradnji broda da je prethodila izrada projektne dokumentacije te da je brod izgrađen sukladno planu investicija polovinom 2016. Tuženik da je na dan 31. prosinca 2016. na računima imao iznos od 27.071.128,00 kuna, a na dan 4. lipnja 2017. na računima tuženika da se nalazio iznos od 28.602.557,00 kuna.

39. Nadalje, iz nalaza i mišljenja tog sudskog vještaka proizlazi da je Plovput d.o.o. u 2016. ostvario prihode u visini od 78.290.331,00 kuna, rashode u visini od 73.378.817,00 kuna, a dobit prije oporezivanja da je iznosila 4.911.514,00 kuna. Porez da dobit da je plaćen u iznosu od 1.071.413,00 kuna, što je rezultiralo neto dobiti nakon oporezivanja u iznosu od 3.840.101,00 kuna. U državni proračun Republike Hrvatske da je uplaćeno 60% neto dobiti tj. u državni proračun da je po odluci skupštine društva koja je održana 20. srpnja 2017. uplaćeno 2.304.060,47 kuna.

40. Iz predmetnog nalaza i mišljenja proizlazi i da je društvo Plovput d.o.o. u razdoblju od 2007. do 2012. pretežno koristilo sredstava za investicije iz državnog proračuna, a u razdoblju od 2012. pa nadalje da su se prestala koristiti sredstva iz državnog proračuna za investicije. Naime, tuženik da u razdoblju od 2012. do 2017. (pa tako ni 2016.) nije uopće koristio sredstva iz državnog proračuna za investicije nego da je iste financirao iz vlastitih sredstava tj. tuženik da je za cijelo vrijeme mandata tužitelja koristio isključivo vlastita sredstva.

41. Osim toga, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Srđana Kovačića, dipl.oec., proizlazi ikako je tuženik zbog izmjene Pomorskog zakonika u 2015. ostalo bez naknada koje su tom društvu plaćali vlasnici jahti i brodica na ime naknada za korištenje objekata sigurnosti plovidbe u visini od 7.843.230,00 kuna. Ta zakonska izmjena da je zasigurno otežala poslovanje tuženika jer u 2016. tih prihoda nije bilo, a ranije da su prihodi s tog osnovan predstavljali 10% ukupnog prihoda tuženika.

42. Vezano za pitanje realizacije Plana investicija financiranih iz vlastitih sredstava, sudski vještak je naveo kako ukupna realizacija plana investicija financiranih iz vlastitih sredstava iznosi 85,64%, a odnosi se na realizaciju Plana investicijskih radova i Plana nabavki osnovnih sredstava, dok su sve stavke bitne za sigurnost plovidbe realizirane. Naime, gledajući analitički i tehnički tzv. prioritete u ostvarenju investicija koje se odnose na investicije koje su vezane za samu sigurnost plovidbe Plovput d.o.o. da je, prema mišljenju sudskog vještaka, u 2016., u kontekstu primjene članka 7. stavak 7. Ugovora ostvario plan investicija za 2016. na način da su sve prioritetne stavke bitne za sigurnost plovidbe realizirana u maksimalno mogućoj mjeri (preko 90%).

43. Nadalje, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Srđana Kovačića, dipl.oec., proizlazi kako se radi o značajnoj uštedi za Državni proračun jer da je tuženik u 2016. koristio isključivo vlastita sredstva za realizaciju Plana investicija te da je na taj način dao svoj doprinos Državnom proračunu. Osim toga, sudski vještak je naveo i kako je planirana dobit za 2016. bila u visini od 1.578.960,00 kuna, a ostvarena dobit da je iznosila 4.911.514,00, dakle., da je ostvareno 3,1 puta više od planiranog te da je na taj način u Državni proračun uplaćeno 2.304.060,47 kuna (60% dobiti), a čime je tuženik u 2016. dao značajan doprinos Državnom proračunu.

44. Tužitelj nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, dok je tuženik imao prigovore na nalaz i mišljenje tog vještaka te se podneskom od 10. listopada 2023. sudski vještak Srđan Kovačić, dipl.oec. očitovao na prigovore tuženika na način da je u bitnom ostao kod ranijeg nalaza i mišljenja, uz dodatna pojašnjenja određenih navoda iz ranijeg pisanog nalaza i mišljenja.

45. Ovaj sud nalaz i mišljenje sudskog vještaka Srđana Kovačića, dipl.oec. prihvaća u cijelosti kao pravilnog, potpunog i izrađenog u skladu s pravilima struke te prihvaća da iz tog nalaza i mišljenja u bitnom proizlazi da je kod tuženika u 2016. ostvaren Plan investicija sukladno Godišnjem planu poslovanja, održana je likvidnost u skladu sa zakonskim propisima, a planirana dobit ne samo da je ostvarena u skladu s Godišnjim planom poslovanja nego je ostvareno 3,1 više od planiranog za tu poslovnu godinu.

46. Nakon toga, trebalo je utvrditi je li ostvaren kriterij smanjenja primjedbi na rad objekata sigurnosti plovidbe i kriterij smanjenja broja prekida veze na kanalu sigurnosti plovidbe.

47. Tuženik je već u odgovoru na tužbu priznao kako je točno da je 2016., a kako to navodi i tužitelj, od ukupnog broja objekata pomorske signalizacije kojih je u 2015. bilo 1065 (od čega OPS sa svjetlosnom karakteristikom 883), povećan broj objekata sa svjetlosnom karakteristikom na 906 i ostalih 3 ili ukupno 1091 (a ne 1095 kako tužitelj navodi u tužbi) te da je smanjen broj pogašenja kojih je u 2015. bilo 65, a u 2016. ukupno 61. Inspekcijski pregledi nadležnih lučkih kapetanija, koji se provode radi kontrole stanja objekata pomorske signalizacije, a kojih je u 2016. bili ukupno 142, da nisu rezultirali rješenjima ili zapisnicima kojima bi bili utvrđeni nedostatci u stanju objekata. Međutim, u 2015. da su provedena ukupno 67 inspekcijska pregleda, a nedostatci da su utvrđeni u dva zapisnika.

48. Dakle, iz navedenog proizlazi kako je ispunjen i kriterij smanjenja primjedbi na rad objekata sigurnosti plovidbe.

49. Radi utvrđivanja je li ispunjen i kriterij smanjenja broja prekida veze na kanalu sigurnosti ovaj sud je proveo dokaz vještačenjem po sudskom vještaku Damiru Višiću, dipl.ing.

50. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Damira Višića, dip.ing. proizlazi kako je 2015. evidentirano ukupno 6 istovremenih prekida komunikacije na dvije ili više susjednih VHF kota. Ukupno trajanje prekida da je bilo 1125 minuta. Što se tiče 2016., sudski vještak je naveo kako je za 2016. evidentirano ukupno 15 istovremenih prekida komunikacije na dvije ili više susjednih VHF kota. Ukupno trajanje prekida da je trajalo 719 minuta. Sudski vještak Damir Višić u svom nalazu i mišljenju navodi kako je gledano sa aspekta sigurnosti same plovidbe te zaštite ljudi i imovine na moru, kao osnovne djelatnosti tuženika, za sigurnost plovidbe važnija dužina trajanja prekida veze na kanalu sigurnosti plovidbe nego broj tih prekida.

51. Prema tome, iz naprijed navedenog proizlazi kako su u 2016. ispunjena četiri od pet propisanih kriterija i to: smanjenje broja primjedbi na rad objekata sigurnosti plovidbe, ostvarenje Plana investicija sukladno Godišnjem planu poslovanja, održavanje likvidnosti u skladu sa zakonskim propisima te ostvarenje planirane dobiti u skladu s Godišnjim planom poslovanja, dok kriterij smanjenja broja prekida veze na kanalu sigurnosti nije ispunjen.

52. Naime, kako je člankom 7. stavak 2. točka 2. propisano kako je kriterij za primjenu stimulativnog nagrađivanja direktora "smanjenje broja prekida veze na kanalu sigurnosti plovidbe", a iz pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka Damira Višića proizlazi da je broj prekida veze na kanalu sigurnosti plovidbe u 2016. povećan u odnosu na 2015., taj kriterij nije ispunjen bez obzira na to što je ukupno trajanje prekida u 2016. smanjeno na ukupno trajanje prekida u 2015. Naime, kao što je već ranije navedeno, kriterij za primjenu stimulativnog nagrađivanja direktora je isključivo "broj prekida veze", a ne "duljina trajanja prekida veze".

53. Dakle, iz svega naprijed navedenog proizlazi kako su ispunjena četiri od pet kriterija za primjenu stimulativnog nagrađivanja tužitelja.

54. Člankom 7. stavak 4. predmetnog ugovora propisano je da stimulativna nagrada za ostvarena četiri kriterija iznosi 40% od prosječne mjesečne bruto plaće direktora pomnožene sa brojem mjeseci u prethodnoj poslovnoj godini.

55. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je, prema obračunskim listama tužitelja, tužitelju u razdoblju od siječnja do prosinca 2016. isplaćena bruto plaća u ukupnom iznosu od 539.650,50 kuna ili 44.970,88 kuna mjesečno.

56. Stoga, kako sukladno naprijed citiranom članku 7. stavak 4. ugovora tužitelju pripada 40% od prosječne mjesečne bruto plaće (17.988,36 kuna) pomnožene sa brojem mjeseci u prethodnoj godini (12 mjesec), tužitelju osnovano pripada 215.860,32 kuna.

57. Slijedom navedenog, sukladno odredbi članka 9. ZOO-a, tuženika je valjalo obvezati da tužitelju isplati iznos od 215.860,36 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 21. srpnja 2017. (prvog dana nakon usvajanja financijskih izvješća tuženika za 2016.) pa do isplate, po stopi koja se određuje sukladno članku 29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose.

58. Člankom 29. stavak 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, dok iz stavka 2. istog članka (koji se primjenjivao do 31. prosinca 2022.) proizlazi da se stopa zateznih kamata u ostalim odnosima (koji nisu trgovački ugovori niti ugovori zaključeni između trgovaca i osoba javnog prava) određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna, dok se stopa zateznih kamata a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

59. Zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan za više zatraženi iznos od 53.964,93 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, jer iz svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka proizlazi kako nije ispunjen i peti kriterij "smanjenja broja prekida veze na kanalu za sigurnost plovidbe".

60. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.

61. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju članka 154. stavak 2. ZPP-a, u svezi s odredbama članaka 155. ZPP-a i 164. stavak 2. ZPP-a.

62. Člankom 154. stavak 2. ZPP-a propisano je da, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

63. Iz članka 155. stavak 1. ZPP-a proizlazi da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima tog Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Iz stavka 2. istog članka proizlazi da ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

64. O naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja (članak 164. stavak 1. ZPP-a). Stranka je dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu (članak 164. stavak 2. ZPP-a).

65. Kako je tužbeni zahtjev glasio na isplatu iznosa od 269.825,25 kuna, a tijekom postupka je utvrđeno da je tužbeni zahtjev osnovan za iznos od 215.860,36 kuna, tužitelj je u postupku uspio sa 80%, a tuženik sa 20%. Stoga, sukladno ranije citiranoj odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a tuženik je dužan tužitelju naknaditi troškove postupka u postotku koji preostane nakon što se od postotka u kojem je u postupku uspio tužitelj oduzme postotak u kojem je u postupku uspio tuženik (60%.

66. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tužitelju osnovano pripada 500 bodova za sastavljanje tužbe (Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023. – dalje: Tarifa), po 500 bodova za sastavljanje četiri obrazložena podneska (Tbr. 8.1. Tarife), po 500 bodova za zastupanje na ročištima održanim 4. veljače 2021., 2. ožujka 2021., 11. svibnja 2021., 30. rujna 2021., 24. veljače 2022. i 27. listopada 2023. (Tbr. 9.1. Tarife) te 250 bodova za zastupanje na ročištu održanom 15. rujna 2023. (Tbr. 9.2. Tarife). Dakle, tužitelju osnovano pripada 5.750 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 2,00 EUR-a (Tbr. 54. Tarife kojeg je primijeniti u ovoj pravnoj stvari sukladno Tbr. 52. Tarife), tužitelju osnovano pripada 11.500,00 EUR-a, uvećano za 25% PDV-a (2.875,00 EUR-a), a što sveukupno iznosi 14.375,00 EUR-a / 108.308,43 kuna.

67. Pored tog iznosa, tužitelju osnovano pripada i plaćeni trošak vještačenja u iznosu od 1.061,78 EUR-a / 8.000,00 kuna te trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 426,06 EUR-a / 3.210,15 kuna, sukladno Tar.br. 1.1. i Tar.br. 2.1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.).

68. Dakle, tužitelju osnovano pripada 16.288,90 EUR-a / 122.728,71 kuna.

69. Naime, iako je tužitelj u spis dostavio više od četiri obrazložena podneska, tužitelju je priznat trošak sastavljanja samo četiri obrazložena podneska sukladno Tbr. 8.1. Tarife, a tužitelju je za zastupanje na ročištu koje je održano 15. rujna 2023. priznato 250 bodova sukladno Tbr. 9.2. Tarife, umjesto zatraženih 500 bodova po Tbr. 9.1. Tarife jer je to ročište odgođeno.

70. Međutim, kako je tužitelj djelomično uspio u ovom postupku, istom je sukladno ranije citiranoj odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, trošak postupka trebalo dosuditi razmjerno uspjehu u postupku i to u postotku koji ostane nakon što se od postotka u kojem je u postupku uspio tužitelj (80%) oduzme postotak u kojem je uspio tuženik (20%). Dakle, tužitelju pripada 60% od 16.288,90 EUR-a / 122.728,71 kuna, a što iznosi 9.773,34 EUR-a / 73.637,20 kuna.

71. Zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan za više zatraženi trošak postupka u iznosu od 7.403,69 EUR-a / 55.783,10 kuna.

72. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke ove presude.

73. Rok za isplatu određen je sukladno odredbi članka 328. stavak 2. ZPP-a.

74. Novčani iznosi koji su navedeni u izreci ove presude iskazani su i u eurima sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22. i 88/22.) te je prilikom konverzije korišten fiksni tečaj 7,53450.

U Splitu 8. prosinca 2023.

Sutkinja

Rajana Buljan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćniku Zdenku Radiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Radić & Radić d.o.o. iz Splita

- tuženiku po punomoćnici Meri Blaslov Pavasović, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ecija Kuljiš Bajić & Meri Blaslov Pavasović iz Splita

- u spis

Broj zapisa: 9-30860-c9b4c

Kontrolni broj: 0e9e9-f2b19-963b6

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=RAJANA BULJAN, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.