Republika Hrvatska
Poslovni broj: 16 P-236/2023-8
Općinski sud u Čakovcu
Čakovec, Ruđera Boškovića 18
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji S.O., u pravnoj stvari tužitelja I. K., D. D., M. G. …, OIB: …, zastupane po punomoćniku K. G., odvjetniku u OD G i Š iz Čk, protiv tuženika R. A. d.d., OIB: .., M. c. …, Zg, zastupanog po punomoćniku J. M. i ostalim odvjetnicima iz OD M & L iz Zg, radi isplate, nakon dovršene glavne rasprave održane dana …. … 2023. u nazočnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, ... … 2023. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od … EUR / … kn uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od … EUR / … kn od …..2010 do isplate
… EUR / … kn od ….2010 do isplate
… EUR / … kn od ….2010 do isplate
… EUR / … kn od…..2011 do isplate
… EUR / … kn od ….2011 do isplate
… EUR / … kn od ….2011 do isplate
… EUR / … kn od ….2011 do isplate
… EUR / …. kn od ….2012 do isplate
… EUR / … kn od …..2012 do isplate
… EUR / … kn od …..2012 do isplate
… EUR / … kn od …..2012 do isplate
…. EUR / … kn od ….2012 do isplate
…. EUR / … kn od ….2012 do isplate
…. EUR / … kn od …..2012 do isplate
…. EUR / … kn od …..2012 do isplate
…. EUR / … kn od …..2012 do isplate
…. EUR / …. kn od ….2012 do isplate
…. EUR / …. kn od ….2012 do isplate
…. EUR / …. kn od ….2012 do isplate
…. EUR / …. kn od ….2013 do isplate …. EUR / …. kn od ….2013 do isplate
…. EUR / …. kn od ….2013 do isplate
…. EUR / …. kn od ….2013 do isplate
… EUR / …. kn od ….2013 do isplate
… EUR / …. kn od ….2013 do isplate
… EUR / …. kn od ….2013 do isplate
… EUR / …. kn od ….2013 do isplate
… EUR / …. kn od ….2013 do isplate
… EUR / …. kn od ….2013 do isplate
… EUR / … kn od …..2013 do isplate
- za razdoblje od … l 2010. do … l 2011. po stopi od …% godišnje,
- za razdoblje od … s 2011. do … s 2015. po stopi od … % godišnje,
- za razdoblje od … k 2015. do … p 2015. po stopi od ….% godišnje,
- za razdoblje od … s 2016. do …. l 2016. po stopi od …% godišnje,
- za razdoblje od … s 2016. do …p 2016. po stopi od …% godišnje,
- za razdoblje od … s 2017. do … l 2017. po stopi od …% godišnje,
- za razdoblje od … s 2017. do …p 2017. po stopi od …% godišnje,
- za razdoblje od … s 2018. do … l 2018. po stopi od ….% godišnje,
- za razdoblje od … s 2018. do … p 2018. po stopi od …% godišnje,
- za razdoblje od … s 2019. do …. l 2019. po stopi od ..% godišnje,
- za razdoblje od … s 2019. do … p 2019. po stopi od …% godišnje,
- za razdoblje od … s 2020. do … l 2020. po stopi od …% godišnje,
- za razdoblje od … s 2020. do …p 2020. po stopi od …% godišnje,
- za razdoblje od … s 2021. do … l 2021. po stopi od …% godišnje,
- za razdoblje od … s 2021. do …p 2021. po stopi od …% godišnje,
- za razdoblje od … s 2022. do … l 2022. po stopi od …% godišnje,
- za razdoblje od … s 2022. do …p 2022. po stopi od …% godišnje,
-za razdoblje od … s 2023. do isplate po stopi od … % godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od …. EUR / … kn, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana … o 2023. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate, navodeći da tužitelj kao potrošač i tuženik su … l 2006. sklopili ugovor o kreditu broj …-..-… u iznosu kunske protuvrijednosti od …. CHF, s redovnom kamatom po stopi od … % godišnje promijenjiva u skladu s Odlukom .., s rokom otplate od .. mjeseca; da ugovorena je promjenjiva godišnja kamatna stopa u visini od … % te da se njezina kasnija visina mijenja sukladno Odluci ..; da prema ugovoru tužitelj otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, prema otplatnom planu, s time da anuiteti dospijevaju zadnjeg dana u mjesecu, prvi anuitet dospijeva na naplatu u mjesecu koji slijedi iz mjeseca u kojem je kredit iskorišten, ali ne kasnije od … …2007.; da obje navedene odredbe, kako o promjenjivoj kamatnoj stopi tako i vraćanju kredita u CHF su ništetne i nepoštene; da namjena kredita bila je kupnja automobila … Tužitelj se poziva na utvrđenja iz odluka donesenih po tužbi u kolektivnom sporu za zaštitu interesa i prava potrošača; presudu Ts u Zg, posl. br. P-…/.. od ….2013., presudu VTS u Zg, posl. br. Pž-…/.. od …2014. kojom je navedeni sud potvrdio dio prednje navedene prvostupanjske presude kojim je odlučeno o ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj ugovornoj kamatnoj stopi koji se odnosi na tuženika, te presudu VSRH broj Revt-../.. od ….2015., zatim na odluku USRH, posl. br. U-III-../215, U-III-…/2015, U-III-…/2015, U- III-…/215, U-III-…/2015, U-III-…/2015 od ….2016., te rješenje VSRH broj Revt-../16-.. od ….2017., kao i na presudu VTSRH, posl. br. Pž-…/2017-10 od ….2018. kojom je navedeni sud potvrdio presudu TS u Zg koja se odnosi na povredu interesa i prava potrošača korisnika kredita vezanu uz ugovaranja valutne klauzule. Nadalje se tužitelj poziva na odredbe ZZP/03 i ZZP/07 i tumačenja tih odredbi o duhu prakse suda EU kao i tumačenja Direktive 93/13/EEZ, a prema kojima su ugovorne odredbe kojima se promjena ugovorne kamate veže za odluku banke, te kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, a o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača, utvrđene ništetnima. Također se poziva na odredbe članka 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima, o vraćanju stečenog bez osnove, navodeći da tuženik je nesavjesni stjecatelj s obzirom da se radi o ništetnim – nepoštenim ugovornim odredbama, koje je u ugovor unijela banka i na temelju takvih odredbi naplaćivala od tužitelja iznose koji joj nisu pripadali, te da tužitelj prijepisom knjigovodstvene kartice tuženika dokazuje sve uplate po predmetnom ugovoru te potražuje da mu tuženik isplati, odnosno vrati iznos od … kn / … EUR koliko je tuženik bez osnove naplatio po pojedinim anuitetima po osnovi ništetne odredbe o otplati kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF, sve uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od uplate do povrata, te uz naknadu troška, sve u roku od 15 dana.
2. U danom odgovoru na tužbu tuženik navodi da nije sporno da su tužitelj i tuženik dana ….2006.g. zaključili Ugovor . broj …-..-… (dalje u tekstu: Ugovor) kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF … s redovnom kamatom od … % godišnje, promjenjivom, u skladu s Odlukom ..koja je u trenutku sklapanja Ugovora iznosila … % godišnje, također promjenjiva, a da Ugovor je sklopljen sukladno članku 1021. Zakona o obveznim odnosima koji je lex specialis i regulira ugovore o kreditu između banke i korisnika kredita. Tuženik smatra kako tužitelj neutemeljeno ističe da je ugovorena valutna klauzula nepoštena i nedopuštena, a kao takva i ništetna i ne navodi u čemu se sastoji propust tuženika da tužitelja upozori na mogućnost snošenja rizika uslijed rasta tečaja sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli u valuti CHF; da Zakonom dopuštena je odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute RH u odnosu prema stranoj valuti iz čega proizlazi da je tuženik postupao isključivo u skladu sa zakonom pa tužitelj neosnovano ističe da je tuženik ugovaranjem valutne klauzule CHF bio nepošten; da tuženik je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestio tužitelja pri sklapanju Ugovora; da tuženik nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja; da obzirom da je tužitelj, nakon što je upozoren o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, vlastoručno odabrao valutnu klauzulu CHF i nakon što je pristao na promjenjivu kamatnu stopu, razvidno je da je tuženik postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na povrat utuženog iznosa na ime ništetne valutne klauzule. Tuženik se protivi pozivanju tužitelja na odredbe Zakona o stečenom bez osnove jer konkretno nisu ispunjene pretpostavke za primjenu instituta stečenog bez osnove. Također se protivi pozivanju na utvrđenja iz odluka u “slučaju F“ jer se ne radi o odlukama koje djeluju erga omnes, već iz tih odluka proizlazi da potrošači svoje navode o povredi njihovih prava imaju svaki zasebno dokazivati. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva. Navodeći kako je vidljivo da je tužbeni zahtjev neosnovan, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te naložiti tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.
3. U tijeku postupka tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, te svih iznesenih navoda.
4. Tuženik je ostao kod odgovora na tužbu i svih iznijetih navoda, s time da je na pripremnom ročištu održanom dana … 2023. istaknuo da više ne osporava visinu tužbenog zahtjeva, no i dalje osporava osnov tužbenog zahtjeva.
5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, i to dokumentaciju priloženu uz tužbu: Otplatni plan od ….2006. (listovi br. ..-.. spisa), Prijepis knjigovodstvene kartice (listovi br. ..-.. spisa), Otplatni plan (listovi br. ..-.. spisa), Kontrolni ispis unosa korištenja od ...2006. (list br. .. spisa), Arhivu tečajnih lista (list br. .. spisa), Ugovor o kreditu broj: ..-..-…od ….2006., solemniziran po javnom bilježniku M. B. iz P. dana ...2006. pod brojem OU-../.. (listovi br. ..-.. spisa) i dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu: Zahtjev za kredit (list br. .. spisa).
5.1. Provedeno je i saslušanje tužitelja kao stranke u svrhu dokazivanja.
6. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. ZPP-a tužbeni zahtjev tužitelja utvrđen je u cijelosti osnovanim.
7. Nedvojbeno je da su tužitelj, kao korisnik kredita, te tuženik kao banka kreditor dana .. 2006. zaključili Ugovor o kreditu broj: ..-.-.., solemniziran po javnom bilježniku M. B. iz P. dana ...2006. pod brojem OU-../..
8. Nedvojbeno je i da je predmetnim Ugovorom tužitelju odobren i isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od .. CHF, po srednjem tečaju ovdje tuženika kao kreditora na dan korištenja kredita (čl. 1. Ugovora), sa ugovorenom redovnom kamatom .. % godišnje, promjenjivom u skladu s Odlukom, ovdje tuženika (čl. 2. Ugovora), sa rokom otplate .. mjeseca (čl. 4. Ugovora) i to u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika kao kreditora za CHF, važećem na dan dospjeća, a prema otplatnom planu (čl. 7. Ugovora).
9. Osnovom prednje iznesenog, nesporno je da je predmetnim Ugovorom o kreditu ugovorena valutna klauzula u CHF.
10. Prema odredbama članka 59. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine broj 96/03, u daljnjem tekstu: ZZP/03), koji je vrijedio u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora, ugovor morao je sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku.
11. Odredbama članka 81. ZZP/03 propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
12. Prema odredbi članka 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Nadalje, odredbom članka 85. ZZP/03 propisano je da ako, na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako uočljive, a prema odredbi članka 86. ZZP/03 dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače se u smislu koji je povoljniji za potrošača.
13. Odredbom članka 87. st. 1. ZZP/03 propisano je da nepoštena ugovorna odredba je ništava, a prema st. 2. istog članka ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.
14. Prema odredbi čl. 5. Direktive 93/13/EEZ od … 1993. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo, a prema odredbi čl. 3. st. 1. te Direktive ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora.
15. Odredbom članka 3. Zakona .. („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje u tekstu: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO-a propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Nadalje, prema odredbi članka 7. ZOO-a sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO- propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.
16. Odredbom članka 322. ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
17. Odredbom čl. 320. ZOO-a propisano je da u slučaju kad je ugovor sklopljen prema naprijed otisnutom sadržaju ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana nejasne odredbe tumačit će se u korist druge strane.
18. Tužitelj I. K. je saslušana u ovom postupku iskazala da 2006. u ... mjesecu je imala prometnu nesreću, pa je bila odučila kupiti novi auto; da u Auto kući J. joj se dopao V.P i prilikom razgovora ponudili su joj po njoj najpovoljniji kredit s najmanjom kamatom u Raiffeisen banci u švicarskim francima, te da ponudili su joj oni sami sastave ugovor .., što je njoj bilo prihvatljivo i onda je s njima išla kod javnog bilježnika, potpisala je s time da nije mogla ništa mijenjati, jedino je mogla potpisati ili ne potpisati. Na pitanje suda na koga misli kad navodi da oni su sastavili ugovor i da s njima je išla kod javnog bilježnika, odgovorila je da Auto kuća J., a na daljnje pitanje da li to znači da ona uopće nije išla u banku, odgovorila je da nije išla uopće u banku, to joj je bilo prihvatljivo budući je iz D.D., te nije morala toliko puta putovati u Čk. Na pitanje zamjenika svog punomoćnika vozilo koje je kupovala je bilo za kakve potrebe, odgovorila je da vlastite, a na daljnje pitanje da li poslovne ili privatne, odgovorila je privatne. Na pitanje je li pročitala ugovor o kreditu, odgovorila je da je, a na daljnje pitanje je li razumjela ugovor, odgovorila je da ona je onda mislila da razumije, ali nije razumjela i nije bila svjesna da rata kredita može narasti preko 50 posto. Na pitanje je li znala da sklapa ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima, odgovorila je potvrdno, da je znala, ali nije znala da može tako puno, preko 50 posto narasti kamata, odnosno njoj rata kredita. Na pitanje je li znala da rata može porasti, ako poraste tečaj franka, odgovorila je da je, znala je, ali kako veli, nije znala da može tak puno. Na pitanje jesu li je u banci, auto kući ili kod javnog bilježnika upozorili na bilo kakve rizike ili ekonomske posljedice vezano za valutu CHF ili bilo što drugo, odgovorila je da nisu je upozorili, jedino su rekli, kod javnog bilježnika da joj može biti račun blokirani ako ne bi plaćala rate kredita. Na pitanje koliki iznos kredita je podigla, odgovorila je da to je bilo … kn. Na pitanje kolika je bila početna rata, odgovorila je da oko .. kn, a na pitanje kolika je bila najviša rata, odgovorila je da oko .. kn. Na pitanje je li prigovarala banci kad je došlo do rasta rate, odgovorila je da probala je, ali su joj rekli da se tu ništa ne može. Na pitanje tko je plaćao rate, odgovorila je da sama je plaćala. Na pitanje zamjenice punomoćnika tuženika je li razumjela da je ugovorila valutnu klauzulu po srednjem tečaju banke, odgovorila je da je, ali nije očekivala da bi tak puno moglo narasti, da bi tak kamata mogla narasti, ne. Na pitanje da li razumije termine fiksni tečaj i srednji tečaj banke, odgovorila je da razumije, ali nije očekivala da može tak puno narasti, da to je 50 posto. Na pitanje je li pokušala mijenjati odredbu ugovora prije potpisivanja, odgovorila je da nije, da ugovor je bio sklapan, tj. napisan prije, u auto kući, i njoj su rekli da ako se slaže da može potpisati, ili ne. Na pitanje je li tražila kakvu drugu opciju kreditiranja, osim kredita u CHF-u odgovorila je da nije.
19. Nesporno je da je tužitelj potpisao predmetni Ugovor. Međutim, nedvojbena je činjenica da je Ugovor sačinio upravo tuženik, a koji je već unaprijed od strane tuženika kao banke pripremljeni Ugovor na potpis dala Auto kuća u kojoj je tužitelj kupio auto kreditom iz tog Ugovora, a da tužitelj i tuženik kao ugovorne strane o pojedinačnim odredbama toga Ugovora nisu posebno pregovarali. Iz iskaza tužitelja jasno je vidljivo da se isti na ugovaranje predmetnog kredita u valuti CHF odlučilo jer mu je taj kredit prezentiran kao najpovoljniji. U odnosu na navode tuženika da to što je tužitelj u podnesenom Zahtjevu, vlastoručno odabrao valutu CHF, sud utvrđuje da nesporno je da je u Zahtjevu podnesenom od strane tužitelja naznačena valuta CHF, no to ni u kom slučaju nije predstavljalo pojedinačno pregovaranje. Naime, formalni zahtjev za odobrenje kredita podnosi se banci nakon što se klijent odluči za određeni kredit, a to što banka koristi jedan obrazac za kredite u svim valutama koje ima u ponudi, ne znači da se o odredbama predmetnog ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo.
20. Tuženik nije dokazao da je tužitelju na razumljiv i jasan način pojašnjeno značenje i rizik valutne klauzule kojom se otplata kredita veže za valutu CHF. Stoga sud zaključuje kako tuženik prilikom ugovaranja predmetnog Ugovora nije tužitelju dao sve relevantne informacije osnovom kojih bi tužitelj bio u mogućnosti donijeti promišljenu odluku o preuzimanju obveza po predmetnom kreditu ugovorenom uz valutnu klauzulu u CHF.
21. Kako se o ugovorenoj valutnoj klauzuli u CHF između stranaka nije pojedinačno pregovaralo, ukazuje se da pri zaključenju predmetnog Ugovora tuženik kao trgovac nije ovdje tužitelja kao potrošača informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
22. Naime, banka je i prije i u vrijeme zaključenja ugovora propustila informirati korisnika kredita kao potrošača o važnim činjenicama odnosno o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz EUR, da je rast tečaja CHF u kontekstu uvođenja Eurozone gotovo potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, a značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u CHF je tim veći što prosječni potrošač ne zna za rizik tečaja CHF, te je još veći i zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju CHF, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a i neizvjestan je iznos i glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti u CHF što znači da su promjenjivi i neizvjesni bitni elementi ugovora.
23. Iz presude TS u ZG broj P-../.. od … 2013. proizlazi da je tužitelj Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ishodio presudu, između ostalih, i u odnosu na tuženika, gdje je utvrđeno da je u razdoblju koje obuhvaća i ugovaranje te vrijeme otplate predmetnog kredita, tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora pravni prednik tuženika kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03 u razdoblju od ...2004. godine do ….2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od ….2007. do ...2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju koje obuhvaća i ovdje utuženo razdoblje povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom pravnog prednika tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora pravni prednik tuženika kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku pravnog prednika tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od ….2003. do ...2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od ...2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
24. Presudom VTS RH broj Pž-…/.. od .. 2014. potvrđena je prednje navedena presuda TS u ZG broj P-…/.. od … 2013. u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju koje obuhvaća i ovdje sporno razdoblje povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna. Revizije podnesene protiv navedene presude VTSRH broj Pž-…/.. od … 2014., odbijene su odlukom VSRH Revt-../... od .. 2015.
25. Iz odluke VSRH Revt-../.. od ...2015. slijedi da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora koja je kao takva ostala nerazumljiva.
26. Presudom VTSRH broj Pž-…/..-10 od .. 2018. (kojoj je prethodila odluka USRH broj U-III-…/15 od … 2016. kojom je usvojena tužba tužitelja udruge P i ukinuta odluka VSRH broj Revt-…/14. od … 2015. u točki I. izreke presude i rješenja u dijelu kojim je odbijena revizija tužitelja udruge P protiv presude VTSRH broj Pž- ../13 od .. 2014. u točki I.1. izreke (kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su tuženici „povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo“) te je u tom dijelu predmet vraćen VSRH na ponovni postupak; te odluka VSRH broj Revt ../16 od … 2017. kojom je isti ukinuo negativnu odluku VTS broj Pž-../13 od … 2014. vezano za valutu, te je predmet u tom dijelu vraćen VTSRH na ponovno odlučivanje), potvrđena je ranije navedena presuda TS u Zg broj P-../2012 od … .. 2013. u dijelu u kojem je utvrđena ništetnost ugovornih odredaba kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača. Revizije podnesene protiv ove presude VTSRH broj Pž-…/2.. od … 2018. odbijene su odlukom VSRH broj Rev-…/.. od … 2019.
27. Nadalje, i prema presudi ESP broj C-../13 od .. t 2014. čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da "ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva", već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.
28. U odnosu na primjenu utvrđenja iz parnice "P" sud ističe da se prema odredbi čl. 502.c ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud je vezan uz utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na to pozvati, a upravo na ta utvrđenja se tužiteljica i poziva u ovom postupku.
29. Nadalje, odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 14/14, 110/15 i 14/19 – dalje u tekstu: ZZP) određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. stavka 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. stavak 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
30. Citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.
31. Iako je u konkretnom slučaju kredit po predmetnom Ugovoru odobren i realiziran za kupnju vozila, radi se o potrošačkom ugovoru, sklopljenom od strane tužitelja kao fizičke osobe, za kupnju osobnog vozila korištenog od strane tužitelja za osobne potrebe. Stoga se i na predmetni ugovor primjenjuju utvrđenja iz navedene kolektivne parnice za zaštitu prava i interesa potrošača.
32. Dakle, imajući u vidu naprijed gore označene odredbe ZPP-a i ZZP-a, kao i činjenicu da su ovdje sporne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su izrekom pravomoćne presude TS u Zg broj P-../2012 od … s 2013. utvrđene ništetnim, u ovom postupku ne bi bilo potrebno utvrđivati da li se o predmetnim ništetnim odredbama Ugovora pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini. Naprijed izneseno stajalište zauzeo je i VSRH u svojoj odluci broj: Rev-…/2018 od …
.. 2019. No, i iz u ovom postupku provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da se o spornim odredbama predmetnog Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo.
33. Odredbom čl. 55. st. 1. ZZP-a određeno je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a isto je bilo određeno i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Naime, svrha proglašenja ugovorene odredbe nepoštenom, pa stoga i ništetnom u postupku zaštite potrošača od nepoštenih odredaba je da tužitelj kao potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora i to neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.
34. Shodno iznesenom, nedvojbeno je da su ugovorne odredbe iz članka 7. predmetnog Ugovora o kreditu kojima je otplata kredita vezana uz valutu CHF prema tečaju banke, ovdje tuženika, na dan dospijeća anuiteta, nepoštene i time ništetne.
35. Zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa po predmetnom Ugovoru restitucijski je zahtjev kao posljedica činjenice da su odredbe predmetnog Ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu vezanu za CHF ništetne. Odredbe čl. 502.c st. 1. ZPP-a i čl.118. ZZP-a govore o postupcima naknade štete, pa je s tim u vezi potrebno navesti da je šteta u smislu čl. 1046. ZOO-a i umanjenje nečije imovine, a u konkretnom slučaju tužitelju je plaćanjem anuiteta otplate kredita obračunatih prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi.
36. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od .. t 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava EU i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i prasku suda EU na što se RH obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.
37. U presudi F.G.N.i A.M.P.M. protiv C.B. i B. B. V. A. SA u spojenim predmetima C../15, C-../15 i C-…/15 ES je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.
38. Obzirom da je čl. 87. ZZP/03 propisano da nepoštena ugovorna odredba je ništava (st. 1.), a da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (st. 2.), te odredbom čl. 324. st. 1. ZOO-a propisano da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, znači da predmetni ugovor može opstati i bez ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli, a ništetni dio ugovora ima se načelno smatrati kao da nikada nije postojao, tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača, s posljedicom uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio kada navedene odredbe ne bi postojale.
39. Kada se navedena pravila primijene na predmetni spor mora se zaključiti da Ugovor o kreditu egzistira bez ništetnih odredbi (presumpcija da nepoštene odredbe nisu nikad ni bile ugovorene), dakle bez obveze plaćanja anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF prema tečaju tuženika kao kreditora na dan dospijeća obveze. U konkretnom slučaju nije cijeli ugovor ništav već samo gore označene odredbe a bez kojih ugovor može i nadalje egzistirati.
40. Budući je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (P-…/12) pravomoćno utvrđeno da su odredbe ugovora o kreditima koje je tuženik zaključivao sa korisnicima kredita kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima nepoštene, te to na identičan način ustanovljeno i u ovom postupku, zaključuje se da je predmetni ugovor o kreditu protivan citiranim prisilnim propisima i moralu društva, te da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 1115. ZOO-a mora platiti zateznu kamatu od dana stjecanja, odnosno od dana kada je tužitelju nastala šteta sukladno čl. 1086. ZOO-a.
41. Kako je dio ugovornih odredbi predmetnog Ugovora …, a koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule, ništetan, to tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog Ugovora, odnosno takvih ugovornih odredaba Ugovora primio, a što je po mišljenju suda sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima. Odredbom čl. 1111. ZOO-a određeno je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi, a prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kada se vraća stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja. U ovoj pravnoj stvari tuženik je kao stjecatelj nepošten od samog dana sklapanja Ugovora o kreditu jer je, kako je prethodno rečeno, utvrđeno da je riječ o nepošteno ugovorenoj valutnoj klauzuli.
42. Obzirom na nespornu visinu tužbenog zahtjeva, osnovan je zahtjev tužitelja za isplatu utuženog ukupnog iznosa od … EUR / … kuna.
43. Tužitelju na navedeni iznos od … EUR / … kuna pripada pravo na isplatu zatezne kamate, od dospijeća pojedinačnih mjesečnih preplaćenih iznosa navedenih u tužbenom zahtjevu tužitelja, sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a, do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. st. 2. ZOO-a.
44. Kod instituta stjecanja bez osnove zakon ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO-a, koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.
45. Zastara ovdje utužene novčane tražbine nije nastupila jer je u ovom slučaju tužitelj kao vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje novčane obveze tek kad se utvrdi da su sporne odredbe ugovora ništetne (čl. 215. st. 1. ZOO-a).
45.1. VSRH je u svojoj odluci broj Rev-../2017.. od … o 2018. izrazio shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Građanski odjel VSRH je u Zaključku sa svoje sjednice od … 2020. zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Na sjednici Građanskog odjela VS održanoj ... s 2022. dano je objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi CHF (Broj: Su-IV-../2022-..), prema kojem ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba prednje navedena pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
46. Shodno iznesenom, ništetnost ugovornih odredbi ugovora o kreditu u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i u odnosu na valutu CHV pravomoćno je ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, i to glede ugovaranja valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak danom donošenja presude VTSRH posl. broj Pž- …/2017-.. od … l 2018.
47. Obzirom da je tužba tužitelja podnesena dana … o 2023., a kojom tužbom tužitelj potražuje isplatu preplaćenog po predmetnom kreditu po osnovi promjene tečaja CHF, po tuženiku istaknuti prigovor zastare je u cijelosti neosnovan. 48. Na temelju svega iznesenoga, tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je usvojen,
49. O naknadi troškova ovog postupka odlučeno je temeljem odredbi članka 164. i članka 154. st. 1. ZPP-a, a u svezi s člankom 155. ZPP-a, te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22; dalje: Tarifa).
49.1. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe od … 2023. u iznosu od … EUR (Tbr. 7. t. 1. Tarife), sastava podneska od … … 2023. u iznosu od … EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od … ….2023. u iznosu od .. EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od … .2023. u iznosu od … EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od … .2023. u iznosu od … EUR (Tbr. 9. t. 3. Tarife), poreza na dodanu vrijednost na ukupni iznos od … EUR, po stopi od ..%, u iznosu od … EUR, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od … EUR i sudske pristojbe na presudu u iznosu od … EUR, sveukupno … EUR / … kuna.
Čakovec, 7. prosinca 2023.
Sutkinja:
Sandra Oletić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest dana od dana objave presude, putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
O tom obavijest:
1. tužitelj po punomoćniku
2. tuženik po punomoćniku