Poslovni broj: Pr-2226/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLIT

Dračevac (ex vojarna Sv. Križ)

21 000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. R., iz M., O.: …,

zastupanog po punomoćnici M. M., odvjetnici u S., protiv tuženika pod. 1. G. M., O.: …, zastupanog po privremenom

punomoćniku V. R., odvjetniku u Z., tuženika pod 2. T. B.,

iz M., O.: …, zastupanog po punomoćnici T.

M., odvjetnici u S. i tuženika pod 3. T. S., iz M., O.:

…, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. listopada 2023. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja L. K., odvjetničke vježbenice, punomoćnice tuženika pod 2. i tuženika pod 3., objavljene dana 7. prosinca 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da su tuženici svojim ponašanjem i odlukama, a posebno javnim isticanjem da će dobiti otkaz, prozivkama da je svojim radom kao komunalni redar UO za komunalne djelatnosti G. M. oštetio proračun tuženika pod

1., stavljanjem na raspolaganje tužitelja kao službenika te poništavanjem navedene odluke kao nezakonite te ponovnim otkazom sa neistinitim obrazloženjem, javnim isticanjem da su protiv njega podnesene prijave zbog teže povrede službeničke dužnosti SS, SDŽ, a nisu, diskriminirao tužitelja u pogledu rada i osobe radnika

kao službenika povrijedivši njegovo pravo na jednako postupanje te mu izravno narušio dostojanstvo i povrijedio čast i ugled.

2. Dužni su tuženici solidarno u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju naknadu u vidu neimovinske štete u iznosu od 100.000,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do konačne isplate, po stopi koja je određena čl. 29. st. 2. ZOO i određuje se za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana po pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

3. Dužni su tuženici solidarno u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju naknadu u vidu imovinske štete u iznosu od 7.375,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do konačne isplate, po stopi koja je određena čl. 29. st. 2. ZOO i određuje se za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana po pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.“.

II Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku pod 2. T. B. parnični trošak u iznosu od 11.303,05 EUR / 85.162,83 kn, uvećan za zakonsku kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena.

Obrazloženje

1. U podnesenoj tužbi od 28.6.2017. tužitelj navodi da je tuženik pod 1. G. M. donio rješenje od 15.1.2015. kojim ga se kao službenika u svojstvu komunalnog redara stavlja na raspolaganje i rješenje od 30.3.2015. o prestanku službe tužitelja, sve radi donošenja nove Sistematizacije radnih mjesta zbog koje je nastao višak radnih mjesta komunalnih redara. Tužitelj je povodom navedenih rješenja pokrenuo upravni spor koji je obustavljen jer je tuženik pod 1. G. M. rješenjem od 22.2.2016. poništio navedena rješenja kao i rješenje o otkazu nakon obavljenog inspekcijskog nadzora i odluke Ministarstva uprave RH od 9.10.2015. kojom mu je naloženo da zbog nezakonitosti i nepravilnosti u postupku poništi sva rješenja.

1.1. Nakon toga tuženik pod 1. G. M. da je donio rješenje od 16.3.2016. o nastupanju otkaza po sili zakona s obrazloženjem da se tužitelj u razdoblju od 2.3.2016. do 16.3.2016. nije javio na rad i nije opravdao izostanak. Tužitelj ističe da je tuženik pod 1. G. M. znao da je tužitelj u službi kod druge lokalne jedinice (O. P.) na radnom mjestu komunalnog redara od 1.6.2015., a o čemu da se vodila usmena i pisana korespodencija među strankama te da je tuženik pod 1. pozivao tužitelja u njegove prostorije kako bi riješili radno pravni status tužitelja. Međutim, tuženik pod 1., a na čijem čelu je tuženik pod 2. T. B., da se ponio šikanozno jer je nakon svega donio rješenje s neistinitim obrazloženjem da tužitelj nije došao na posao 5 radnih dana niti opravdao svoj izostanak. Tuženik pod 1. da nije smio donijeti rješenje da tužitelju prestaje služba po sili zakona već zbog zaposlenja u drugoj službi, radi čega je tužitelj ustao novom upravnom tužbom.

1.2. Svemu navedenom da su u jeseni 2014. prethodili novinski natpisi u MK u kojima tuženik pod 2. T. B., tada gradonačelnika tuženika pod 1., eksplicitno navodi da će tužitelju uručiti otkaz novom sistematizacijom ne navodeći razlog navedenom. U siječnju 2016. tuženik pod 2. T. B., gradonačelnik M. u novinama da navodi, da je pitanje do kada će tužitelj raditi kod tuženika pod 1. na mjestu komunalnog redara. Navedeno da se pokušalo „pokriti“ novom sistematizacijom radnih mjesta po kojoj su tužitelj i P. G. jedini kao komunalni redari stavljeni na raspolaganje. Tužitelj smatra da se radilo o osveti tuženika pod 2. T. B. i tuženika pod 3. T. S., pročelnika

UO za komunalne djelatnosti u kojem je bio zaposlen tužitelj. Naime, tužitelj da je podnio kaznenu prijavu zbog koruptivnih radnji pojedinih djelatnika gradske uprave tj. protiv tuženika pod 2. i tuženika pod 3. Nadalje, tuženik pod 2. i tuženik pod 3. da su obmanjivali javnost javnim isticanjem da je protiv tužitelja podnesena prijava zbog teške povrede službeničke dužnosti prije nastupanja otkaza, a koja prijava da nikada nije podnesena pred SS SDŽ.

1.3. Tuženici da su time nedostojanstveno postupali prema tužitelju, protivno odredbama Zakona o suzbijanju diskriminacije jer su izjavili za lokalne novine da će tužitelj dobiti otkaz prije nego je donesena nova sistematizacija radnih mjesta pa je tužitelj bio izložen neugodnim pitanjima od strane sugrađana što se to događa, je li to istina i jer su stavili tužitelja u nepovoljniji položaj u odnosu na druge službenike istog statusa zbog kaznenih prijava na koruptivne radnje tuženika, što je rezultiralo otkazom, poništenjem otkaza te ponovno otkazom s lažno argumentiranim obrazloženjem, što je sve razlog povrede prava osobnosti tužitelja jer je tužitelj neopravdano stigmatiziran u lokalnoj sredini, patio je od nesanice i anksioznosti zbog čega se psihijatrijski liječio od siječnja 2015. do lipnja 2015.

1.4. Stoga tužitelj predlaže da sud utvrdi da su tuženici svojim ponašanjem i odlukama, a posebno javnim isticanjem da će dobiti otkaz, prozivkama da je svojim radom kao komunalni redar Upravnog odjela za komunalne djelatnosti G. M. oštetio proračun tuženika pod 1., stavljanjem na raspolaganje tužitelja kao službenika te poništavanjem navedene odluke kao nezakonite te ponovnim otkazom sa neistinitim obrazloženjem, javnim isticanjem da su protiv njega podnesene prijave zbog teže povrede službeničke dužnosti SS, SDŽ, a nisu,

diskriminirali tužitelja u pogledu rada i osobe radnika kao službenika povrijedivši njegovo pravo na jednako postupanje te mu izravno narušio dostojanstvo i povrijedio čast i ugled. Tužitelj traži naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 100.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe do isplate.

1.5. Nadalje, tužitelj traži da mu tuženici solidarno isplate na ime naknade imovinske štete iznos od 7.375,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe do isplate.

2. Prvotuženik G. M. u odgovoru na tužbu od 17.8.2017. osporava tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovane. Ističe da kao jedinica lokalne samouprave svojim aktima uređuje unutarnju organizaciju, vrstu poslova i broj službenika na pojedinim radnim mjestima pa da je u skladu s tim aktima tužitelj kao organizacijski višak stavljen na raspolaganje te mu je prestala služba kod prvotuženika. Ističe da je rješenje o stavljanju tužitelja na raspolaganje poništeno jer je inspekcija utvrdila procesnu pogrešku, odnosno pogrešno utvrđeni početak roka pa time i pogrešno utvrđeni dan prestanka službe, dok inspekcija u zapisniku navodi da ona nije mjerodavna odrediti koja će radna mjesta biti ustrojena i koji će službenici biti stavljeni na raspolaganje. Tuženik pod 1. naglašava da se tužitelj žalio na rješenje od 16.3.2016. o nastupanju otkaza po sili zakona, a koja žalba je odbijena rješenjem prvotuženika od 29.4.2016. pa da je tužitelj pokrenuo upravni spor radi poništenja rješenja od 29.4.2016. pred US u S. koji je nepravomoćnom presudom br. UsIrs-

94/16 od 26.10.2016. odbio tužbeni zahtjev. Nadalje, tužitelj da je neuvjerljiv kada govori da je patio od anksioznosti i nesanice jer se 1.6.2015. zaposlio u O. P. na poslovima komunalnog redara za koje se traži psiho-fizička stabilnost. Tuženiku pod 1. nije jasno na temelju čega tužitelj potražuje naknadu imovinske štete u iznosu od 7.375,00 kn jer da mu je isplatio sve plaće u bruto iznosu i otpremninu u iznosu od 29.566,08 kn. Tuženik pod 1. naglašava da se tužitelj nije vratio na svoje radno mjesto nakon što je poništeno rješenje po kojem mu je bila prestala služba, a niti se osobno javio tuženiku pod 1. osim što je putem svoje odvjetnice poručio da je on zaposlen u O. P. i da se ne želi vratiti na posao kod tuženika pod 1. Dakle, tužitelj da je imao mogućnost izbora rada u dvije javne službe i da je izabrao ono što mu više odgovara pa da tvrdnja da ga je tuženik pod 1. diskriminira nije primjerena jer tuženik pod 1. u odnosu na tužitelja nije postupio nezakonito, nečasno i da mu nije povrijedio pravo osobnosti povredom njegova dostojanstava. Što se tiče novinskih istupa predstavnika G. M. u lokalnim medijima u kojima su najavljivali otkaz tužitelja i isticali da je protiv njega podnesena prijava zbog teške povrede službeničke dužnosti, da se ne radi o postupanju tuženika pod 1. već o komunikaciji na osobnoj razini između tužitelja i tuženika pod 2. i tuženika pod 3. Stoga prvotuženik smatra da svojim postupanjem i odlukama nije povrijedio pravo osobnosti tužitelja jer je u skladu s nalazom upravne inspekcije poništio rješenja kojima je tužitelj stavljen na raspolaganje i prestao mu radni odnos, a po kojim rješenjima je tuženik pod 1. tužitelju isplatio i otpremninu koju je tužitelj dužan vratiti jer su rješenja poništena i omogućen mu je povratak na posao i jer je presudom US u S. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja po kojem je tužitelju prestala služba po sili zakona zbog neopravdanog izostanka s posla u trajanju od 5 radnih dana.

3. Drugotuženik T. B. u odgovoru na tužbu od 30.8.2017. ističe da tužba i tužbeni zahtjev nemaju pravnog osnova. Nadalje ističe, da iz tužbe nije vidljivo po kojem bi to osnovu iz čl. 1. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije tužitelj bio stavljen u nepovoljniji položaj i da nije vidljivo na koji način i kojim postupanjem je upravo tuženik pod 2. stavio tužitelja u nepovoljniji položaj po nekoj od propisanih osnova. Tuženik pod 2. da nije postupio prema tužitelju diskriminatorski i nedostojanstveno te da tužitelj zbog spomenutih upravnih rješenja tužbeni zahtjev može eventualno usmjeriti prema tuženiku pod 1., a ne prema tuženiku pod 2. koji je izvršno tijelo G. M. (čl. 39. Zakona o lokalnoj i područnoj-regionalnoj samoupravi) pa nije proizvoljno donosio konkretna rješenja i nije inicirao njihovo donošenje. Tuženik pod 2. napominje da je upravni spor koji se vodio povodom navedenih rješenja okončan odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja s obzirom US nije utvrdio da bi osporeno rješenje bilo doneseno s namjerom da se tužitelj diskriminira ili dovede u nepovoljniji položaj pa da proizlazi, da je tuženik pod 1. u cijelosti postupao po zakonu prema tužitelju pa da su neosnovani navodi tužitelja da se donošenjem rješenja od 16.3.2016. kojim tužitelju prestaje tužba po sili zakona, radi o šikanoznom ponašanju tuženika pod 1., a na čelu kojeg je bio tuženik pod 2. T. B.. Nadalje, T. B. ističe da tužitelj nije podnio kaznenu prijavu protiv njega već da ju je podnio protiv tadašnje dogradonačelnice L. V. i tuženika pod 3. T. S. i to dana 17.10.2014., a koja prijava da je odbačena jer da je nakon provedenih izvida utvrđeno da ne postoji osnovana sumnja da bi osumnjičenici počinili prijavljena djela. Stoga, da proizlazi, da se tuženik pod 2. T. B. ne osvećuje tužitelju zbog podnošenja kaznene prijave. Tuženik pod 2. T. B. tvrdi da je upravo tužitelj taj koji je 17.10.2014. podnio kaznenu prijavu iz osvete jer da je protiv tužitelja 10.10.2014. podnesen prijedlog za pokretanje postupka za lakšu povredu službeničke dužnosti (zbog neizvršavanja zadataka iz radnih naloga i bezuspješnih usmenih upozorenja) te da je istu kaznenu prijavu proslijedio medijima radi podizanja medijske prašine i stvaranja negativne slike o tuženicima. Što se tiče članka objavljenog 28.10.2014. u M.K., tuženik pod 2. Ističe da ga tužitelj pogrešno interpretira jer da tuženik pod 2. u članku eksplicitno ne navodi da će tužitelju uručiti otkaz novom sistematizacijom i da to ne proizlazi ni iz jedne rečenice. U članku da je navedeno da komunalni redari protiv kojih je podnesen prijedlog za pokretanje disciplinskog postupka još rade, ali da je pitanje do kada, a to da nije citat tuženika pod 2. već navod novinara-autora članka koji je interpretirao izjavu tuženika pod 2. na senzacionalistički način. Drugotuženik naglašava kako nisu razvidni kriteriji po kojima se tužitelj vodio za određivanje pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 100.000,00 kn i da nije razvidno iz kojeg osnova tužitelj potražuje imovinsku štetu u iznosu od 7.375,00 kn.

4. Trećetuženik T. S., voditelj komunalnih redara G. M., u odgovoru na tužbu od 23.10.2017. ističe da tužba i tužbeni zahtjev nemaju pravnog osnova. Tužitelj da neosnovano implicira da je podnošenje kaznene prijave tužitelja protiv drugotuženika i trećetuženika razlog zašto su donesena naprijed spomenuta rješenja. Kaznena prijava da je podnesena 17.10.2014. i da je odbačena 2.12.2015. jer je utvrđeno da ne postoji osnovana sumnja da bi osumnjičenici počinili prijavljena djela. Prava istina da je ta, da se tužitelj podnošenjem kaznene prijave osvećivao zbog toga što je protiv njega 10.10.2014. od strane T. S. podnesen prijedlog za pokretanje postupka za povredu službeničkih dužnosti zbog neizvršavanja radnih obveza i ne prisutnosti na radnom mjestu. Nadalje, tužitelj da je od tada zamjenice tuženika pod 1., L. V., tražio da se trećetuženika smijeni s radnog mjesta voditelja O. za komunalno i prometno redarstvo. Navedeno da je Lori Veličković odbacila jer da je znala da se u tom slučaju od tužitelja tražilo samo da obavlja svoje službeničke dužnosti.

4.1. Trećetuženik T. S. napominje da tužitelj pogrešno navodi da je T. S.

pročelnik odjela jer da on to nikada nije bio već voditelj O. za komunalno i prometno redarstvo, a koju funkciju da je preuzeo u svibnju 2014, a ne kako to tužitelj u kaznenoj prijavi navodi, u 2013. godini. T. T. S. tvrdi da je on u M. kronici

samo izjavio svoju tvrdnju koju uvijek ponavlja, a to da je da neki redari nisu naviknuli raditi i odrađivati svoje službeničke obveze, a tužitelj samo da obmanjuje javnost i sud svojim neistinama pa tako kada u nalazu specijaliste od 23.1.2015. (prilog tužbi) piše da je tužitelj sudjelovao u Domovinskom ratu, a što da je velika neistina jer da tužitelj nema status hrvatskog branitelja, naprotiv cijeli rat da je proveo u F..

5. Tužitelj u podnesku od 23.11.2017. tvrdi da Sistematizacija radnih mjesta nije donesena samo zbog uređivanja unutarnjeg ustrojstva već s namjerom da ugrozi i povrijedi pravo osobnosti svojih, sada bivših zaposlenika. Među ostalim, tužitelj naglašava da mu je služba na temelju rješenja prvotuženika G. M., prestala po sili zakona 2.3.2016., ali da je trebala prestati formalnim zaposlenjem kod druge lokalne jedinice (O. P.) s danom 1.6.2015. Tužitelj ističe da je nakon obustave upravnog spora i donošenjem rješenja G. M. od 22.2.2016. obavljena korespondencija između punomoćnice tužitelja i prvotuženika G. M. te da je navedeno rješenje o prestanku službe doneseno retroaktivno nakon što je daleko prošao navedeni rok od 5 dana nepojavljivanja na poslu tužitelja kod prvotuženika, a koji da je znao da se zbog svega što je prethodilo njegovom odlasku u drugu službu, neće vratiti na svoje ranije radno mjesto. Takvim ponašanjem prvotuženika G. M., tužitelj Z. R. da je doveden u nepovoljniji položaj te

da mu je povrijeđeno pravo na jednako postupanje te da je jedina svrha donošenja svih navedenih rješenja, udaljavanje tužitelja sa radnog mjesta, a što da predstavlja šikanozno ponašanje prvotuženika G. M. kao poslodavca i drugotuženika T. B. kao čelnika prvotuženika i odgovor na kaznene prijave koje je podnio tužitelj. Trećetuženik T. S., da je bio neposredno nadređena osoba tužitelju i da je vršio pritisak na tužitelja, lažno ga optuživao, sve kako bi zaštitio sebe zbog svojih propusta u radu. Nadalje, tužitelj u podnesku od 7.2.2017. napominje, da je presudom VUS RH br. Usž-

1102/17 od 25.5.2017. poništena presuda US u S. br. U.-94/16 od

26.10.2016. i da je suđeno na način da je poništeno rješenje prvotuženika G. M. od 29.4.2016. kojim je odbijena žalba tužitelja na rješenje o prestanku službe i rješenje prvotuženika G. M. od 16.3.2016. o prestanku službe.

6. Rješenjem od 12.4.2021. sud je pozvao tužitelja da dopuni tužbu odnosno, da navede činjenice na kojima temelji zahtjev i podnese dokaze u odnosu na točku 3. tužbenog zahtjeva kojom traži da mu tuženici solidarno isplate iznos od 7.375,00 kn na ime naknade imovinske štete, s obzirom tužitelj u tužbi i drugdje u postupku ne navodi činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev pa tužba u tom dijelu ne sadrži sve da bi se u vezi s njom moglo postupiti.

6.1. Tužitelj je u ostavljenom roku podnio podnesak od 26.4.2021. u kojem navodi da mu je nastala imovinska šteta u vidu troškova odvjetničke usluge, a koje usluge da mu je pružila punomoćnica M. K. temeljem izdanih i specificiranih računa broj 25-001-1 od 29.04.2015.god. na iznos od 3.000,00 kn za sastav tužbe U.S. u S. protiv rješenja G. M. od 27.veljače 2015.god. i 30.ožujka 2015.god. i broj 22-001-1 od 11.05.2016.god. na iznos od 4.375,00 kuna za sastav dopisa G. M. od 07.03.2016.god., sastav žalbe na rješenje G. M. od 17.03.2016.god. i sastav upravne tužbe U.S. u S. protiv rješenja G. M. od 17.03.2016.god.

6.2. Tužitelj navodi, iako je pravomoćno uspio u sporovima koje je vodio protiv G. M. pred US u S. i koji sporovi su se odnosili na poništavanje rješenja kojima je tužitelj kao službenik bio stavljen na raspolaganje i sporove u kojima je traženo da se ponište rješenja o nastupu otkaza po sili zakona protekom roka o raspolaganju, da mu je nastala imovinska šteta plaćanjem pruženih odvjetničkih usluga budući u to vrijeme nije postojala zakonska odredba o naknadi troškova upravnih sporova u kojima je tužitelj uspio, tako da mu se predmetni trošak odnosno izdatak nije niti mogao vratiti kroz priznate troškove zastupanja po punomoćniku – odvjetniku. Tužitelj da je predmetne račune platio. Predmetne specificirane radnje pruženih odvjetničkih usluga na ime zastupanja po punomoćniku – odvjetniku, da su vidljive pregledom pribavljenih predmeta US u S. U.-67/15 i UsIrs-94/16.

6.3. Međutim, odredba čl. 299. st. 2. ZPP-a propisuje da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Kako tužitelj ni ne navodi koje bi to okolnosti bile zbog kojih bez svoje krivnje nije postupio na propisani način iz čl. 299. st. 1. i 2. ZPP-a, sud je odlučio da nove činjenice koje je tužitelj iznio, kao i dokaze predložene radi utvrđenja tih činjenica, ne uzme u obzir jer ih je tužitelj predložio tijekom glavne rasprave protivno odredbi čl. 299. st. 2. ZPP-a.

7. U postupku je sud izveo dokaze čitanjem novinskog članka objavljenog u M. kronici 28.10.2014. pod naslovom: T. B. ću osobno pozvati da dođe u zgradu G." (list 22 spisa), novinskog članka objavljenog u S. D. 9.1.2016. pod naslovom:"Morali na ulicu jer su otkucali aferu" (list 21 spisa), novinskog članka objavljenog u S. D. 4.11.2015. pod naslovom:"Poništeni otkazi redarima koji su prijavili svoje šefove", iskaza tužitelja saslušanog u svojstvu parnične stranke, iskaza drugotuženika T. B., iskaza trećetuženika T. S. i iskaza svjedoka P.

G., M. L. i S. M., prijedloga za pokretanje postupka za laku povredu službeničke dužnosti od 10.10.2014. (list 109 spisa), Zaključka o pokretanju postupka protiv redara Z. R. zbog lakše povrede službeničke dužnosti od 10.10.2014. (list 89-90 spisa), radnih naloga br. 145, 154 i 157 (list 91-93 spisa), ispisa Konferencije za medije od 17.10.2014. (list 94-97 spisa), dopisa S. suda u SDŽ od 16.2.2018. (list 129 spisa), rješenja državnog odvjetništva br. K-US-355/2015 od 2.12.2015. (list 79-89 spisa), rješenja o stavljanju na raspolaganje od 15.1.2015. (list 7 spisa), rješenja o prestanku službe od 30.3.2015. (list 5-6 spisa), zapisnika o provedenom inspekcijskom nadzoru od 9.10.2015. (list 39 spisa), rješenja G. M. od 22.2.2016. o poništenju rješenja o stavljanju na raspolaganje (list 36), prijedloga punomoćnice tužitelja za izvansudskim rješenjem spora od 7.3.2016. (list 12-13 spisa), rješenja o prestanku službe po sili zakona od 16.3.2016. (list 9 spisa), čitanjem medicinske dokumentacije priložene spisu, Očitavanja o neizvršavanju službeničkih obveza od 1.12.2014. i 11.11.2014., Uputa za rad djelatnika od 8.12.2014., dopisa voditelja O. T. S. od 9.6.2014. koji je uputio svim redarima, presude U.S. u

S. br. UsIrs-94/16 od 26.10.2016., presude VUS RH br. Usž-1102/17

od 25.5.2017. tj. pročitan je spis US u S. br. UsIrs-94/16, izveden je dokaz vještačenjem po vještaku medicinske struke dr. N. S., spec. psihijatar.

8. Općinski sud u Splitu donio je presudu broj Pr-453/2017 od 23.7.2021. kojom je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan u cijelosti. Naime, tužitelj u tužbi i tijekom postupka nije naveo ni jednu osnovu po kojoj smatra da ga je prvotuženik G. M. diskriminirao pa je sud tužbeni zahtjev pod točkom 1. kojim tužitelj traži utvrđenje diskriminacije odbio kao neosnovan u odnosu na prvotuženika, a kako nije utvrđena diskriminacija tj. protupravna štetna radnja, a što je jedna od općih pretpostavki za postojanje odštetne odgovornosti, odbijen je kao neosnovan i tužbeni zahtjev pod točkom 2. kojim tužitelj traži naknadu neimovinske štete zbog diskriminacije od sva tri tuženika.

8.1. Po izjavljenoj žalbi tužitelja Županijski sud u Splitu je rješenjem br. Gž R-1228/2021-3 od 21.9.2022. ukinuo prvostupanjsku presudu i vratio predmet ovom sudu na ponovno odlučivanje. U bitnom, drugostupanjski sud u obrazloženju odluke navodi, da je sud vezan za činjenjičnu osnovu koju tužitelj ističe u tužbi i tijekom postupka, dok da je sud dužan sam pravno kvalificirati spor, ne ovisno o tome kako je to tužitelj učinio, a da u konkretnom slučaju, ako je tužitelj pogrešno pravno ocijenio spor kao diskriminaciju, da to ne znači da sud ne može zaključiti da je riječ o mobingu iako ga tužitelj izrijekom ne navodi i to, ukoliko tako proizlazi iz istaknutih i dokazanih činjenica. Stoga, da je u ponovljeno postupku potrebno još jednom ocijeniti već izvedene dokaze, a po potrebi izvesti i nove, a po tom razmotriti je li je nad tužiteljem počinjen mobing te ukoliko jest, ima li pravo na naknadu štete.

9. U ponovnom postupku sud je izveo dokaze koji su navedeni pod točkom 7. ove odluke, dok je na ročištu od 12.10.2023. odbio dokazni prijedlog tužitelja da se saslušaju svjedoci D. N. i M. R. i da se pročita nova dokumentacija koju je tužitelj priložio u spis na ročištu od 12.10.2023. iz razloga što tužitelj te dokaze nije predložio prije zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. st. 3., u vezi s stavkom 2. i 1. čl. 299. ZPP-a), a drugostupanjski sud presudu ovog suda br. Pr-453/2017 od 23.7.2021. nije ukinuo zbog povrede do koje je došlo u tijeku prethodnog postupka pa ovaj sud nije dužan provesti novi prethodni postupak (čl. 377. st. 1. i 2. ZPP), odnosno izvesti nove dokaze koje tužitelj nije predložio prije zaključenja prethodnog postupka. Nadalje, odbijen je dokazni prijedlog tužitelja za dopunskim saslušanjem tužitelja i svjedoka P. G. i S. M. s obzirom sud činjenično stanje smatra dovoljno raspravljenim za odlučivanje o ovoj pravnoj stvari, a dokazivanje obuhvaća činjenice koje su važne za donošenje odluke te je sud taj oji odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 1. i 2. ZPP).

10. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. U ovoj fazi postupka, za raspraviti je među strankama, jesu li tuženici svojim ponašanjem i odlukama povrijedili pravo osobnosti tužitelja na dostojanstvo, čast i ugled, je li njihovo ponašanje i odluke imaju obilježja mobinga na temelju čega bi tužitelj stekao pravo da zahtjeva od tuženika naknadu štete s obzirom mu je prvotuženik bio poslodavac, a drugotuženik i trećetuženik njemu nadređene osobe te je li težina povrede prava osobnosti i okolnosti slučaja opravdavaju pravo tužitelja na novčanu naknadu.

11.1. Nadalje, tužitelj traži da mu tuženici solidarno naknade imovinsku štetu u iznosu od 7.375,00 kn u vidu troškova odvjetničke usluge, a koje usluge da mu je pružila punomoćnica M. K. i kako je to pobliže navedeno pod točkom 6-6.2. obrazloženja ove odluke.

12. Za ovu neimovinsku štetu poslodavac odgovara po čl. 111. st. 1. Zakona o radu („NN“ br. 93/14, dalje ZR) i po čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („NN“ br. 35/05., 41/08., 125/11., dalje ZOO/05).

12.1. Naime, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prva (čl. 111. st. 1. ZR). Pravo na naknadu štete iz stavka 1. tog članka odnosi se i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prva iz radnog odnosa (čl. 111. st. 2. ZR).

12.2. Prema čl. 1045. st. 1 i st. 2., čl. 1046. i čl. 1049. ZOO-a poslodavac za štetu odgovara po načelu krivnje, za koju je potrebno kumulativno postojanje svih općih pretpostavki za postojanje odštetne odgovornosti (protupravna štetna radnja, šteta, adekvatna uzročno posljedična veza). To nadalje znači da bi poslodavac bio u obvezi naknaditi utuženu štetu radniku, potrebno je, između ostalog, postojanje određenih protupravnih postupaka poslodavca – tuženika, koji imaju obilježja zlostavljanja (mobinga) i da su ti protupravni postupci u uzročnoj vezi s nastalom štetom.

12.3. Prema prihvaćenom pravnom standardu, mobing je specifični oblik ponašanja na radnom mjestu kojim jedna osoba ili skupina njih sustavno psihički (moralno) zlostavlja i ponižava drugu osobu, s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta. Takve se aktivnosti smatraju mobingom ako su učestale i u tom slučaju radnik ima pravo na naknadu štete od poslodavaca sukladno općim propisima obveznog prava.

13. Tužitelj za sljedeća ponašanja i odluke tuženika od 1. do 3. navodi da su mu povrijeđeni dostojanstvo, čast i ugled:

- javno isticanje da će dobiti otkaz,

- javno isticanje da su protiv njega podnesene prijave zbog teže povrede službeničke dužnosti S. sudu SDŽ,

- prozivke da je svojim radom kao komunalni redar UO za komunalne djelatnosti G. M. oštetio proračun tuženika pod 1.,

- stavljanje na raspolaganje tužitelja kao službenika, poništavanje navedene odluke kao nezakonite te ponovni otkaz sa neistinitim obrazloženjem.

14. U svezi javnog isticanja da će tužitelj dobiti otkaz, da su protiv njega podnesene prijave zbog teže povrede službeničke dužnosti S. sudu SDŽ

i prozivki da je svojim radom kao komunalni redar UO za komunalne djelatnosti G. M. oštetio proračun tuženika pod 1., sud je izveo dokaze iz koji proizlazi, a posebno iz novinskog članka objavljenog u M.K. 28.10.2014. pod naslovom: T. B. USKOK ću osobno pozvati da dođe u zgradu G." (list 22 spisa), novinskog članka objavljenog u S. D. 9.1.2016. pod naslovom:"Morali na ulicu jer su otkucali aferu" (list 21 spisa), iskaza tužitelja saslušanog u svojstvu parnične stranke, iskaza drugotuženika T. B., iskaza trećetuženika T. S. i iskaza svjedoka P. G., prijedloga za pokretanje postupka za laku povredu službeničke dužnosti od 10.10.2014. (list 109 spisa), Zaključka o pokretanju postupka protiv redara Z. R. zbog lakše povrede službeničke dužnosti od 10.10.2014. (list 89-90 spisa), radnih naloga br. 145, 154 i 157 (list 91-93 spisa), ispisa Konferencije za medije od 17.10.2014. (list 94-97 spisa), dopisa SS u SDŽ

od 16.2.2018. (list 129 spisa), rješenja DO br. K-US-355/2015 od

2.12.2015. (list 79-89 spisa), kako slijedi:

- da su tužitelj Z. R. i P. G. u listopadu 2014. podnijeli kaznenu prijavu protiv tadašnje zamjenice gradonačelnika G. M. L. V. i T. S.,

voditelja O. za komunalno i prometno redarstvo, a koju kaznenu prijavu su osobno dostavili medijima radi objave te da su dali izjave za medije u skladu s kojim su u M. k. dana 28.10.2014. (list 22 spisa) i S. D. dana 9.1.2016.

(list 21 spisa) objavljeni članci,

- da je drugotuženik T. B., tadašnji gradonačelnik G. M., dao izjavu medijima, a nakon čega je u "MK" dana 28.10.2014. (list 22 spisa) objavljeno sljedeće: da je kaznena prijava podnesena nakon što je T. S. protiv dvojice redara P. G. i Z. R. podnio prijedlog za pokretanje disciplinskog postupka zbog neizvršavanja obveza, da je kaznena prijava njihov revanš jer nisu radili svoj posao i da vjeruje da će nadležne institucije utvrditi da nisu počinjena kaznena djela koja se zamjenici gradonačelnika L. V. stavljaju na teret.

- da drugotuženik T. B. u stranačkom iskazu ističe, da je u navedenom članku od 28.10.2014. objavljen dio teksta koji nije u skladu s njegovim kazivanjem jer da on nije rekao:"još rade, a kako kaže, pitanje je do kada“. T. B. navodi da to nije prvi put da je nešto rekao, a da novinari to prošire i napišu nešto što on nije rekao pa da je vodio postupke koji bi uvijek bili okončani njemu u korist, ali da u konkretnom slučaju nije pokrenuo postupak,

- da trećetuženik T. S. u stranačkom iskazu ističe, da medijima nije dao nikakve izjave vezano za objavljeni članak od 28.10.2014. jer da mu je takvu uputu dao USKOK o ponašanju za vrijeme trajanja postupka istrage pa da tako nije rekao ni ono što je objavljeno u članku od 28.10.2014., a to je:" Iako nisam ovlašten za davanje izjava, mogu reći da je povod prijavi pokretanje prijedloga za disciplinskim postupkom i neki nisu navikli da moraju raditi".

- da u članku objavljenom u "MK" 28.10.2014. nije objavljeno da su protiv tužitelja podnesene prijave zbog teže povrede službeničke dužnosti S. sudu SDŽ već je objavljeno, da je protiv tužitelja i P. G., T.

S. (trećetuženik), voditelj komunalnih redara podnio prijedlog za pokretanje disciplinskog postupka,

- da je T. S. kao voditelj O. za komunalno i prometno redarstvo 10.10.2014. podnio prijedlog pročelniku odjela za pokretanje postupka protiv Z. R. i P. G. za laku povredu službeničke dužnosti i to, zbog neopravdanog izvršavanja naputaka za rad usmeno ili pismeno (radni nalozi br. 143, 145, 154 i 157) i neopravdanog neispunjenja zadanog roka u rješavanju zaduženih predmeta i da je predloženo izricane novčane kazne u iznos od 10% plaće službenika isplaćene u mjesecu kada je kazna izrečena,

- da je trećetuženik T. S. protiv tužitelja podnio prijedlog za pokretanje postupka i za težu povredu službeničke dužnosti krajem 2014. jer je Z. R., kako iskazuje T. S. pred sudom, nastavio obavljati posao kako ne treba, a čiji ishod prvotuženiku T. B., tadašnjem gradonačelniku G. M., nije poznat, ali navodi pred sudom, da se radi o internom postupku u kojem odlučuje pročelnik O. za gospodarenje prostorom O. R.,

- da je pročelnik O. za gospodarenje prostorom G. M. dana 19.12.2014.

donio Zaključak o pokretanju postupka protiv redara Z. R. zbog lakše povrede službeničke dužnosti, na temelju kojeg je tužitelju izdana opomena,

- da G. M. protiv tužitelja nije pokrenuo postupak pred S. sudom u

SDŽ zbog povrede službene dužnosti,

- da je kaznena prijava protiv trećetuženika T. S. zbog tri kaznena djela poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti i protiv L. V., zbog pet kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti, odbačena,

- da je trećetuženik T. S. na Konferenciji za medije od 15.1.2015. (list 94-97 spisa) iskazao, da je pročelniku podnio nove prijedloge za pokretanje disciplinskih postupaka zbog nedolaska na posao, neizvršavanje zadaća i premjera gdje da je G. dosta financijski oštećen jer nisu izmjereni neki objekti koji su trebali biti izmjereni. Trećetuženik T. S. iskazao je pred sudom, da je navedena konferencija sazvana nakon što je kaznena prijava protiv njega i L. V. odbačena, s obzirom su do tada postupali uputi istražitelja da ne istupaju u javnost do okončanja istrage. S druge strane, da su cijelo to vrijeme pretrpjeli mnogo uvreda, neistina i medijskog linča u režiji Z. R. i P. G..

14.1. Na temelju tako utvrđenih činjenica, sud ne nalazi da bi se radilo o speicfičnom ponašanju kojim jedna osoba ili skupina njih sustavno psihički (moralno) zlostavlja i ponižava drugu osobu, s ciljem ugrožavanja njezina dostojanstva, časti i ugleda sve do eliminacije s radnog mjesta. Naime, novinski članak objavljen u "M.K."

28.10.2014. iniciran je time što je tužitelj dostavio medijima kaznenu prijavu koju je kao komunalni redar podnio protiv zamjenice gradonačelnika i voditelja O. za komunalno i prometno redarstvo pa je bilo za očekivati da će o aktualnoj temi izjavu dati tuženik pod 2. T. B., kao čelnik G., s obzirom na interes javnosti o zbivanju u jedinici lokalne samouprave, a po gotovo kada je protiv dogradonačelnice podnesena kaznena prijava zbog pet kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti, a protiv voditelja O. zbog tri kaznena djela poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti, a što je u konkretnom slučaju tuženik pod 2. T. B., kao gradonačelnik tuženika pod 1. G. M., i učinio. U tom novinskom članku objavljeno je u skladu s izjavom tuženika pod 2. T. B., da je kaznena prijava podnesena nakon što je tuženik pod 3. T. S., protiv dvojice redara P. G. i Z. R. podnio prijedlog za pokretanje disciplinskog postupka zbog neizvršavanja obveza, a za što je utvrđeno, da je to u naravi kronološki i bilo tako. Nadalje, u skladu s izjavom tuženika pod 2. T. B., objavljeno je da je kaznena prijava revanš komunalnih redara jer nisu radili svoj posao, a što je prema mišljenju suda, vrijednosni sud tuženika pod 2. T. B. o tužitelju kao službeniku koji ne izvršava službeničke obveze.

14.2. Nadalje, u novinskom članku od 28.10.2014. objavljen je dio teksta koji glasi:“još rade, a kako kaže, pitanje je do kada“, za koji tuženik pod 2. T. B. navodi da to nije rekao, a tuženik pod 3. T. S. navodi da nije rekao slijedeći objavljeni dio teksta:"da neki nisu navikli da moraju raditi" jer da u to vrijeme on nije davao izjave za medije s obzirom je u tijeku bila istraga po spomenutoj kaznenoj prijavi. Međutim, tuženik pod 2. T. B. i tuženik pod 3. T. S., nisu zatražili od medija ispravak spornog dijela objavljenog teksta iz članka od 28.10.2014., a objavljeni tekst takvog sadržaja predstavlja, po mišljenju suda, objektivno uvrjedljiv vrijednosni sud o lijenosti tužitelja u izvršavanju službeničkih obveza te se implicira na mogućnost da će se tužitelju zbog toga izreći prestanak službe.

14.3. Na Konferenciji za medije održanoj 15.1.2015. tj. nakon što su kaznene prijave protiv dogradonačelnice i T. S. odbačene, tuženik pod 3. T. S. izjavio je, da je pročelniku podnio nove prijedloge za disciplinske postupke zbog nedolaska tužitelja i P. G. na posao, neizvršavanje zadaća i premjera zbog čega da je G. dosta financijski oštećen s obzirom nisu izmjerili neke objekte koji su trebali biti izmjereni. T., javnim izjavama, tužitelj je javnosti prikazan kao službenik koji ne izvršava svoje službeničke obveze, a za posljedicu čega je oštećen proračun G. M..

14.4. Međutim, uzevši u obzir sve okolnosti slučaja, mišljenje je suda, da su izjave koje su objavljene u medijima u dva navrata, 28.10.2014. u M.K. i 15.1.2015. na Konferenciji za medije, dane u javnom interesu pa kada je tako postupljeno i u konkretnom slučaju, objektivno uvredljiv vrijednosni sud o lijenosti tužitelja u obavljanju komunalnih poslova koji su od interesa za jedinicu lokalne samouprave, o tužitelju kao službeniku koji ne obavlja svoje službene dužnosti za posljedicu čega je G. financijski oštećen i izjava kojom se implicira na mogućnost da se tužitelju izreče prestanak službe, dane su u javnom interesu i dobroj vjeri, čemu svjedoči i sam naslov članka od 28.10.2014. objavljenog povodom dostavljene kaznene prijave medijima:"USKOK ću osobno pozvati u zgradu G." kao reakciju gradonačelnika na kaznenu prijavu protiv dogradonačelnice i voditelja komunalnog O. zbog zlopotrebe položaja i ovlasti.

15. U svezi stavljanja na raspolaganje tužitelja kao službenika, poništavanjem navedene odluke kao nezakonite te ponovnim otkazom sa neistinitim obrazloženjem, čime tužitelj navodi da su mu povrijeđeni dostojanstvo, čast i ugled, sud je izveo dokaze iz koji proizlazi, a posebno iz rješenja o stavljanju na raspolaganje od 15.1.2015. (list 7 spisa), rješenja o prestanku službe od 30.3.2015. (list 5-6 spisa), zapisnika o provedenom inspekcijskom nadzoru od 9.10.2015. (list 39 spisa), rješenja G. M. od 22.2.2016. o poništenju rješenja o stavljanju na raspolaganje (list 36), prijedloga punomoćnice tužitelja za izvansudskim rješenjem spora od 7.3.2016. (list 12-13 spisa), rješenja o prestanku službe po sili zakona od 16.3.2016. (list 9 spisa), presude US u S. br. UsIrs-94/16

od 26.10.2016., presude VUS RH br. Usž-1102/17 od 25.5.2017. i iskaza tužitelja saslušanog u svojstvu parnične stranke, kako slijedi:

- da je tužitelj rješenjem prvotuženika G. M. od 15.1.2015. stavljen na raspolaganje jer je Pravilnikom u unutarnjem redu GU G. M. u

UO za komunalne djelatnosti u O. komunalnog i prometnog redarstva ukinuto radno mjesto komunalnog redara – referenta, a drugih slobodnih radnih mjesta za koje ispunjava stručne i druge uvjete za raspored nije bilo,

- da je rješenjem prvotuženika G. M. od 30.3.2015. odlučeno da tužitelju služba prestaje zbog isteka roka raspolaganja po sili zakona,

- da je Upravna inspekcija nakon provedenog inspekcijskog nadzora nad tijelima G. M. 9.10.2015. izrekla mjeru kojom se među ostalim, naređuje gradonačelniku da poništi rješenja o stavljanju na raspolaganje Z. R. i P. G., kao i rješenja kojima je odlučeno o njihovim žalbama i rješenja o prestanku službe. Naime, upravna inspekcija je ocijenila potrebnim narediti navedeno jer je utvrđena procesna pogreška u rješenjima o stavljanju na raspolaganje, odnosno pogrešno utvrđivanje početka roka raspolaganja. Nadalje, u predmetnom slučaju U. inspekcija utvrdila je da su dva službenika stavljena na raspolaganje zbog smanjenja broja izvršitelja u tom upravnom tijelu te ocjenjuje da upravna inspekcija nije mjerodavna određivati koja radna mjesta će Pravilnikom o unutarnjem redu biti ustrojena, odnosno nije mjerodavna zabraniti stavljanje službenika na raspolaganje i s tim u vezi donošenje rješenja o prestanku službe ako su za isto ispunjene zakonom propisane pretpostavke,

- da se prilikom odluke koji će se od službenika staviti na raspolaganje vodilo računa o tome tko od službenika ima pokrenutih koliko disciplinskih postupaka i o načinu na koji obavljaju komunalnu djelatnost, kako je to iskazao tuženik pod 1. T. B. pred sudom, i da je u vrijeme odlučivanja o tome tko će od službenika biti stavljen na raspolaganje, protiv tužitelja bio pokrenut jedan disciplinski postupak (prosinac 2014.), a da su prigovore na njegov rad i rad G. imali voditelj redara i voditelj odsjeka jer da često ne bi postupali po radnim nalozima. Inače, od donošenja nove sistematizacije radnih mjesta tj. od 2014. g. pa do isteka mandata tuženika pod 1., da nije bilo zapošljavanja novih komunalnih redara.

- da je prvotuženik G. M. postupajući po izrečenim mjerama U. inspekcije rješenjem od 22.2.2016. poništio rješenje kojim se Z. R. stavlja na raspolaganje, rješenje kojim je odlučeno o žalbi Z. R. i rješenje o prestanku službe po sili zakona,

- da je punomoćnica tužitelja Z. R., e-mail porukom od 7.3.2016. obavijestila gradonačelnika G. M. da je tužitelj zaposlen u drugoj službi od 1.6.2015. pa da se ne može vratiti u gradsku upravu na radno mjesto koje je obnašao prije stavljanja na raspolaganje i donošenja rješenja o prestanku službe,

- da je rješenjem prvotuženika G. M. od 16.3.2016. odlučeno da tužitelju služba prestaje po sili zakona jer da se dana 2.3.2016. nije javio na rad i da je neopravdano izostao s rada pet radnih dana uzastopce,

- da je rješenjem prvotuženika G. M. od 29.4.2016. odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja G. M. od 16.13.2016.,

- da je U.S. u S. donio presudu br. U.-94/16 od 26.10.2016. kojom odbija tužbeni zahtjev Z. R. kojim je tražio usvajanje tužbe i poništenje rješenja G. M. od 29.4.2016.,

- da je VUS R. H. donio presudu br. U.-1102/17 od

25.5.2017. kojom poništava rješenje G. M. od 29.4.2016. i od 16.3.2016. te nalaže tuženiku da nadoknadi Z. R. troškove žalbenog postupka u iznosu od 3.906,25 kn. U obrazloženju odluke se navodi da je tuženik imao saznanja iz prepiske s punomoćnikom tužitelja da je Z. R. zaposlen u O. P. od 1.6.2015., a da

takve okolnosti opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa kod tuženika uz istovremeni radni odnos u O. P. nije bio moguć. Stoga je žalba tužitelja ocijenjena osnovanom, a rješenja tuženika ukinuta su kao nezakonita.

15. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja sud ocjenjuje da tuženik pod 1. G. M. te tuženik pod 2. T. B., kao izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave, svojim odlukama nisu postupali s ciljem da povrijede dostojanstvo, čast i ugled tužitelja. Naime, autonomno je pravo jedinice lokalne samouprave da donosi akte u skladu sa Statutom i Zakonom o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi pa da tako Pravilnikom ukida određena radna mjesta, da smanjuje broj izvršitelja, da ocjenjuje koje službenike će staviti na raspolaganje i kojim će se kriterijima pri tome voditi te da u skladu s tim i Zakonom o službenicima i namještenicima u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, donosi odluke koje utječu na radni pravni status službenika koji obavljaju službu u tijelu lokalne samouprave, a što je bilo i u konkretnom slučaju te je tužitelj na sve te odluke imao pravo žalbe, a to, što su određene odluke tuženika pod 1. poništene, a koje se tiču obavljanje službe tužitelja u jedinici lokalne samouprave, ne znači automatski da je tužitelj bio mobingiran. Jasno je da je prestanak službe ili nepravilno postupanje poslodavca stresan događaj za radnika, konkretno službenika, ali dojam suda je u ovom slučaju, na temelju izvedenih dokaza, da tuženici od 1. do 3. nisu sustavno psihički (moralno) zlostavljali i ponižavali tužitelja, s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta.

15.1. Nadalje, sud je izveo dokaz psihijatrijskim vještačenjem pa je tako sudski vještak dr. N. S., spec. psihijatar 19.12.2019. dao dopunu pisanog nalaza i mišljenja od 21.5.2019., u kojoj navodi da su simptomi koji se javljaju kod tužitelja i koji su opisani u psihijatrijskim nalazima (tjeskoba, nesanica, razdražljivost i dr.) u razdoblju od siječnja do travnja 2015. posljedica percepcije tužitelja o nepovoljnoj situaciji na radnom mjestu i da prestanak službe kod tužitelja nije ostavilo nikakve trajne posljedice na duševno zdravlje tužitelja. Stranke nisu imale primjedbi nakon dopune vještačenja te nisu predlagale provođenje vještačenja po drugoj osobi sudskog vještaka, a sud vještvo prihvaća kao stručno i argumentirano i na temelju njega zaključuje da tužitelju povodom događanja na poslu, odnosno ponašanja i odluka tuženika od 1. do 3. nije nastala neimovinska šteta.

16. Kako nije utvrđena protupravnost u ponašanju i odlukama tuženika od 1. do 3. (mobing), tužitelj nije stekao pravo na naknadu neimovinske štete, a kako je utvrđeno da mu neimovinska šteta nije ni nastala, valjalo je tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan u cijelosti.

16.1. Što se tiče zahtjeva za naknadu imovinske štete, isti je odbijen kao neosnovan iz razloga navedenih pod točkom 6.3. obrazloženja ove odluke i jer u postupku nisu utvrđene činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev iz kojih bi proizlazila njegova osnovanost. 17. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („NN“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22, u tekstu ZPP). Punomoćnik drugotuženika popisao je trošak, dok prvotuženik i trećetuženik trošak nisu popisali. Sud je prilikom određivanja potrebnih troškova postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a) primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“ br. 138/23, dalje:Tarifa) pa su drugotuženiku T. B. određeni troškovi zastupanja po odvjetniku kako slijedi: za sastav odgovora na tužbu i podnesaka od 8.7.2019., 20.1.2020. i 9.2.2021. za svaku radnju 250 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari od 23.11.17., 8.2.18., 10.4.18., 12.6.18., 26.9.18., 19.11.18., 30.1.19., 15.3.19., 15.10.19., 21.1.21., 25.2.21., 26.5.21. i 12.10.23. za svaku radnju 250 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima od 27.9.2017., 21.5.2019. i 21.1.21. za svako 62,5 bodova (Tbr. 9. t. 5. Tarife), za sastav podneska od 14.3.2019.-62,5 bodova (Tbr. 8. t. 3. Tarife), što zbrojeno daje 4500 bodova, a pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za 25% PDV-a (Tbr 46. Tarife), daje 11.250,00 EUR, a uvećano za trošak vještačenja u iznosu od 53,09 EUR daje ukupno 11.303,05 EUR koliko je naloženo tužitelju da isplati drugotuženiku T. B. na ime naknade parničnog troška.

17.1. Tuženiku pod 2. T. B. pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate na temelju odredbe članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("NN" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje ZOO) koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

18. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Split, 7. prosinca 2023.

sutkinja

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu putem ovog suda.

DNA:

- pun. tužitelja

- privremenom punomoćniku tuženika pod 1.

- pun. tuženika pod 2.

- tuženiku pod

3. - u spis