Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1566/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović kao izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja W. o. V. I. G. d.d., Z., OIB:...,zastupanog po punomoćnici S. K,, odvjetnici iz O. d. K. i P. d.o.o. u Z. protiv tuženika I. Ž., OIB:...,iz Z., tuženika A. S., OIB:...,iz Z., zastupanog po punomoćniku M. D., odvjetniku u Z., tuženice T. S., OIB:...,iz Z., zastupane po punomoćniku M. D., odvjetniku u Z., tuženika M. K.-G., OIB:...,iz Z., tuženice N. Ž., OIB:...,iz Z., zastupane po punomoćniku K. Š., odvjetniku iz O. d. Š. & p. d.o.o. u Z. i tuženika S. P., OIB:..., iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika I. Ž., tuženika A. S., tuženice T. S. i tuženice N. Ž. izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1150/2019-36 od 6. svibnja 2022., na sjednici vijeća dana 7. prosinca 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika I. Ž. se odbija kao neosnovana, dok se žalbe tuženika A. S., T. S. i N. Ž. djelomično odbijaju kao neosnovane, a djelomično se prihvaćaju kao osnovane te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1150/2019-36 od 6. svibnja 2022.:

- potvrđuje pod točkom I. izreke u dijelu kojim je tuženicima naloženo tužitelju solidarno platiti iznos od 17.790,56 EUR/134.043,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos 408,52 EUR/3.078,00 kn od 24. lipnja 2014. do isplate,

- iznos 3.297,76 EUR/24.847,00 kn od 25. lipnja 2014. do isplate,

- iznos 6.711,66 EUR/50.569,00 kn od 20. kolovoza 2014. do isplate,

- iznos 528,23 EUR/3.980,00 kn od 16. listopada 2014. do isplate,

- iznos 929,06 EUR/7.000,00 kn od 21. studenoga 2014. do isplate,

- iznos 530,89 EUR/4.000,00 kn od 23. prosinca 2014. do isplate,

- iznos 66,36 EUR/500,00 kn od 28. siječnja 2015. do isplate,

- iznos 2.057,20 EUR/15.500,00 kn od 28. siječnja 2015. do isplate,

- iznos 2.995,42 EUR/22.569,00 kn od 28. siječnja 2015. do isplate,

- preinačuje pod točkom I. izreke u dijelu kojim je tuženicima naloženo tužitelju solidarno platiti iznos od 23.750,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom na: - iznos od 750,00 kn od 25. lipnja 2014. do isplate,

- iznos 20.000,00 kn od 20. kolovoza 2014. do isplate,

- iznos 3.000,00 kn od 23. prosinca 2014. do isplate, i u tom se dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan,

- potvrđuje pod točkom I. izreke u odluci o trošku.

II. Tuženicima A. S. i T. S. ne dosuđuju se troškovi žalbenog postupka.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici N. Ž. trošak žalbenog postupka u iznosu od 165,00 EUR-a u roku od 15 dana, dok se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka iznad dosuđenog troška odbija kao neosnovan.

IV. U nepobijanom dijelu u odnosu na tuženike M. K.-G. i S. P., prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženicima solidarno isplatiti tužitelju iznos od 157.793,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos, naveden u toj točki izreke, od dospijeća do isplate te naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 11.668,50 kn sa pripadajućom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobnim i dopuštenim žalbama pobijaju tuženici I. Ž., A. S., T. S. i N. Ž. zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbe.

4. Žalba tuženika I. Ž. nije osnovana, dok su žalbe tuženika A. S., T. S. i N. Ž. djelomično osnovane.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete koja je nastala izvršenjem kaznenog djela na štetu tužitelja, a koji zahtjev tužitelj činjenično temelji na tvrdnji da su tuženici, po prethodno smišljenom planu tuženika S. P., inscenirali sudar, nakon čega su po njegovim uputama nastavili lažna liječenja, glumili bolove, ozljede i sl., te potom podnijeli tužitelju zahtjeve za naknadu imovinske i neimovinske štete, a zbog čega je protiv njih vođen i kazneni postupak u kojem su I. Ž., T. S., M. K.-G. i N. Ž. proglašeni krivima da su počinili kaznena djela iz čl. 236. st. 1. i 2. i čl. 238. st. 2. Kaznenog zakona (''Narodne novine'' broj 125/2011, 144/2012, 56/2015 i 61/2015, dalje: KZ), A. S. je proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. i 2. KZ, a S. P. je proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela iz čl. 328. st. 1. KZ, kaznenog djela iz čl. 329. st. 1. toč. 3. u vezi s čl. 236. st. 1. i 2. i čl. 52. st. 1. i 3. KZ i kaznenog djela iz čl. 329. st. 1. toč. 3. u vezi s čl. 294. st. 1. i čl. 52. st. 1. i 3 KZ.

6. Prvostupanjski je, polazeći od slijedećih činjeničnih utvrđenja:

- da je iz sadržaja pravomoćnih presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kov-Us-16/2018 od 19. ožujka 2018., Kov-Us-57/2017 od 20. rujna 2017. i Kov-Us- 9/2018 od 22. veljače 2018., opisanih u točki 9. obrazloženja prvostupanjske presude, utvrđeno da se kazneno djelo protiv imovine prijevara iz čl. 236. st. 1. i 2. KZ, kazneno djelo zlouporabe osiguranja iz čl. 238. st. 2. KZ, kazneno djelo protiv javnog reda organiziranje i vođenje zločinačkog udruženja iz čl. 327. st. 1. KZ, kazneno djelo protiv imovine prijevara u sastavu zločinačkog udruženja iz čl. 329. st. 1. toč. 3. KZ i kazneno djelo protiv službene dužnosti davanja mita u sastavu zločinačkog udruženja iz čl. 329. st. 1. toč. 3. KZ odnose na inscenirani štetni događaj od 26. svibnja 2014. na način kako to opisuje tužitelj u tužbi, da je tužitelj nemajući razloga sumnjati u dostavljene odštetne zahtjeve, prijave, medicinsku dokumentaciju i zapisnik o očevidu isplatio 118.138,00 kn na ime naknade štete te najmanje 5.000,00 kn na ime odvjetničkog troška, koje iznose su sudionici tih djela podijelili između sebe u iznosima koji nisu točno utvrđeni, a kojim presudama je sukladno odredbi čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014 i 70/2019 – dalje u tekstu: ZPP) u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti vezan prvostupanjski sud,

- da je visina utvrđena iz priložene dokumentacije (ispisa transakcija na listovima 101-109 prvostupanjskog spisa), a iz koje proizlazi da je tužitelj po prijavama štete ovdje tuženicima kao prijaviteljima šteta isplatio iznose navedene u točki 12. obrazloženja prvostupanjske presude,

zaključuje da su svi tuženici zajedno prouzročili tužitelju utuženu štetu, pa je primjenom odredbe čl. 1085. i čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018 - dalje u tekstu: ZOO) tužitelju dosudio iznos od 157.793,00 kn, te primjenom odredbe čl. 1107. st. 1. ZOO- a obvezao tuženike dosuđeni iznos solidarno isplatiti tužitelju.

7. Tuženik I. Ž. u žalbi navodi da mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom jer mu nije dostavljena tužba niti pozivi za ročišta, čime sadržajno upućuje na bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a.

8. Žalbeni navodi tuženika I. Ž. nisu osnovani jer iz dostavnica priloženih u prvostupanjskom spisu, koje su u smislu odredbe čl. 149. ZPP-a potvrde o dostavi koje imaju značaj javne isprave i čiju vjerodostojnost (istinitost) tuženik svojim paušalnim navodima nije doveo u sumnju, jasno proizlazi da su tuženiku uredno dostavljene tužba od 29. travnja 2019., odgovori na tužbu od 24. lipnja 2019., 4. lipnja 2019. i 8. siječnja 2020. te pozivi na ročišta od 28. travnja 2020., 27. listopada 2021. i 23. ožujka 2022., pa stoga nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, na koju svojom žalbom upućuje tuženik.

9. Tuženici A. S. i T. S. u žalbi u bitnome navode da je prvostupanjski sud navođenjem iznosa po isplatama pojedinim tuženicima u točki 12. i 14. obrazloženja jasno utvrdio kome je i u kolikom iznosu tužitelj isplatio naknadu štete, osim za tuženike I. Ž. i N. Ž. za koje je te iznose pogrešno i nepotpuno utvrdio, radi čega je na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tuženike primjenom čl. 1107. st. 1. ZOO-a obvezao solidarno isplatiti tužitelju dosuđeni iznos, budući da se u ovom konkretnom slučaju radi o djeljivoj obvezi iz čl. 41. st. 2. ZOO-a, a ne o solidarnoj obvezi, a ujedno je time počinjena i bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je izreka presude proturječna sama sebi, o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju dokumentacije o isplatama, te ukupno dosuđeni iznos ne odgovara zbroju pojedinih dosuđenih iznosa.

10. Tuženica N. Ž. u žalbi ističe bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 12. st. 3. ZPP-a, koju obrazlaže tvrdnjom da ne osporava počinjeno kazneno djelo prijevare i zlouporabe osiguranja, niti svoju odgovornost kako joj se to stavlja na teret kaznenom presudom, ali da odredba čl. 12. st. 3. ZPP-a ne oslobađa prvostupanjski sud obveze da po prijedlogu stranaka izvodi dokaze i utvrđuje činjenice u pogledu međusobnih udjela sudionika u nastanku štete te raspravi sve prigovore koji se odnose na međusobne uloge sudionika kaznenog djela u nastanku te štete, a posebno u pogledu pitanja solidarnosti sudionika u pogledu nastanka štete. Osporava svoju pasivnu legitimaciju navodeći da nikada nije primila isplate koje se spominju u tužbi, jer je njezin bivši suprug I. Ž. krivotvorio punomoć kojom je ona navodno ovlastila odvjetnika na pokretanje odštetnih zahtjeva i postupaka za naknadu štete, radi čega je prvostupanjski sud trebao povesti dokaze koje je predlagala, pa je odbijanjem tih dokaza počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer o bitnim činjenicama nije dao razloge u obrazloženju presude. Osporava solidarnu odgovornost tuženika za štetu, te ističe da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer postoji proturječnost između odluke suda i razloga koji se navode u obrazloženju presude obzirom da je prvostupanjski sud naveo točne iznose koji su joj isplaćeni. Navodi da joj je u kaznenom postupku već oduzeta imovinska korist u iznosu od 20.000,00 kn, pa da se stječe dojam da se od nje pokušava dva puta naplatiti isti iznos i to onaj koji je vratila tužitelju i onaj koji je uplatila u kaznenom postupku jer je tužitelj svoj imovinski zahtjev u kaznenom postupku prikazao u manjem iznosu od štete koju utužuje u ovoj parnici.

11. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuju tuženici. Naime, protivno tvrdnjama tuženika, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Prvostupanjski sud je pri utvrđivanju relevantnih činjenica ocijenio svaki za odluku o predmetu spora odlučan dokaz u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, pri čemu valja reći da prvostupanjskom sudu pripada ovlast (čl. 220. ZPP-a) odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, pa postupanjem prema toj ovlasti i time što nije proveo dokaze predložene od strane tuženice N. Ž. nije ostvario povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju obrazlaže tuženica u svojoj žalbi. Protivno žalbenim navodima tuženice N. Ž. prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 12. st. 3. ZPP-a, obzirom da niti sama tuženica ne spori da je u parnici radi naknade štete sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja vezan pravomoćnom presudom kaznenog suda kojom su optuženici oglašeni krivima, a solidarna odgovornost za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno propisana je zakonom, pa prvostupanjski sud nije bio dužan utvrđivati međusobne uloge sudionika kaznenog djela u nastanku štete, kako to pogrešno tumači tuženica. Ispitujući pobijanu presudu temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud utvrđuje da nije počinjena niti ijedna druga bitna povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

12. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženici A. S., T. S. i N. Ž. osporavaju solidarnu odgovornost tvrdnjom da se radi o djeljivoj obvezi jer se može točno utvrditi koliki iznos je isplaćen pojedinom tuženiku u ovom postupku.

12.1. Prema odredbi čl. 1107. st. 1. ZOO-a za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno. Dakle, iz sadržaja navedene zakonske odredbe proizlazi da je osnovna značajka takve odgovornosti zajednička radnja koja se odnosi na neposredne počinitelje iste štete odnosno na one koji su zajedno štetno djelovali.

13. Iz priloženih kaznenih presuda, a što tuženici niti ne osporavaju u ovom postupku, proizlazi da su tuženici prouzročili štetu tužitelju tako što su u dogovoru inscenirali sudar, te potom obavljali liječničke preglede i pretrage na kojima su izmišljali postojanje bolova i tegoba navodno zadobivenih u insceniranoj prometnoj nesreći, zbog čega im je tužitelj na temelju njihovih zahtjeva isplatio novčane iznose na ime naknade imovinske i neimovinske štete i odvjetničkog troška, a za što su i pravomoćno osuđeni u kaznenom postupku, odnosno iz osuđujućih presuda proizlazi da je postojao zajednički osmišljen plan i dogovor takvog djelovanja u svrhu naplate štete od osiguravajućeg društva, ovdje tužitelja.

14. Kako iz činjeničnih opisa kaznenih djela nedvojbeno proizlazi da su svi tuženici kao neposredni počinitelji tužitelju prouzročili štetu, zajedno djelujući, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 1107. st. 1. ZOO-a kada ih je obvezao solidarno naknaditi štetu tužitelju, a koja činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava pravilnim prihvaća i ovaj sud, te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika A. S., T. S. i N. Ž. Navedeno je sukladno i pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi poslovni broj Rev-862/2014 od 3. veljače 2021.

15. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženice N. Ž. kojima tvrdi da se od nje pokušava dva puta naplatiti isti iznos (onaj koji je vratila tužitelju i onaj koji je uplatila u kaznenom postupku), jer iznos koji je tuženica vratila tužitelju (radi se o iznosu od 22.683,17 kn koji je tužitelj platio tuženici 2017. po presudi Županijskog suda u Varaždinu Gž-2207/2016 i koji je po izjavi tuženice vraćen tužitelju 30. lipnja 2017. – napomena ovog suda), tužitelj nije niti utužio u ovom postupku (iznosi utuženi u ovom postupku isplaćeni su u razdoblju od lipnja 2014. do siječnja 2015.).

16. Međutim, kako iz stanja spisa proizlazi da je presudama poslovni broj Kov-Us- 9/2018 od 22. veljače 2018. i Kov-Us-57/2017 od 20. rujna 2017. utvrđeno da novčani iznosi od 20.000,00 kn, 3.000,00 kn i 750,00 kn predstavljaju imovinsku korist te je naloženo okrivljenicima (ovdje tuženicima) A. S., T. S. i N. Ž. iste isplatiti R. H. na ime oduzete imovinske koristi, te da iz uplatnica priloženih u spisu proizlazi da su tuženici na ime oduzete imovinske koristi uplatili i to tuženica N. Ž. dana 7. prosinca 2017. iznos od 20.000,00 kn, tuženik A. S. dana 13. listopada 2017. iznos od 750,00 kn i tuženica T. S. dana 13. listopada 2017. iznos od 3.000,00 kn, kao i imajući u vidu da je tužba podnesena 29. travnja 2019., to su osnovani žalbeni navodi tuženika da je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, jer bi plaćanjem tužitelju naknade štete uzrokovane kaznenim djelom dva puta platili isti dug obzirom da su ga već jednom platili državi kao imovinsku korist stečenu kaznenim djelom. Kako je prvostupanjski sud u tom dijelu pogrešno primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženicima platiti te iznose kao naknadu štete uzrokovane kaznenim djelom, jer je time istima nametnut prekomjerni individualni teret, to je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo od iznosa isplaćenih ovim tuženicima odbiti iznose plaćene na ime oduzete imovinske koristi (tuženiku A. S. 750,00 kn od iznosa 25.597,00 kn s dospijećem 25. lipnja 2014., tuženici T. S. 3.000,00 kn od iznosa 7.000,00 kn s dospijećem 23. prosinca 2014. i tuženici N. Ž. 20.000,00 kn od iznosa 70.569,00 kn s dospijećem 20. kolovoza 2014.).

17. Iako su točni navodi tuženika A. S. i T. S. da ukupno dosuđeni iznos ne odgovara zbroju pojedinačnih dosuđenih iznosa, nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je zbroj pojedinačnih iznosa naznačenih u izreci na koje se obračunava zatezna kamata za 2.000,00 kn manji od sveukupno dosuđenog iznosa (157.793,00 kn), radi čega će tužitelju biti isplaćena zatezna kamata u manjem iznosu od onog na kojeg bi imao pravo, a što nije na štetu tuženika, pa kako tužitelj u tom dijelu nije pobijao prvostupanjsku presudu, to niti drugostupanjski sud u smislu odredbe čl. 374. ZPP-a nije ovlašten u tom dijelu preinačavati presudu na štetu stranke koja se žalila ako je samo ona podnijela žalbu (u ovom konkretnom slučaju na štetu tuženika).

18. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika I. Ž. te djelomično žalbe tuženika A. S., T. S. i N. Ž. te primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke u dijelu kojim je tuženicima naloženo tužitelju solidarno platiti iznos od 17.790,56 EUR po tečaju 1 EUR=7,53450 kn, sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene u izreci obračunate po tečaju 1 EUR=7,53450 kn, dok je primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a žalbu tuženika A. S., T. S. i N. Ž. valjalo djelomično prihvatiti te preinačiti prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke u dijelu kojim je tuženicima naloženo tužitelju solidarno platiti iznos od 23.750,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose i u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. 19. Prvostupanjski sud je odluku o trošku donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, dok je visina troškova određena prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/15, 37/2022 i 126/2022).

20. Kako je ovaj sud djelomično preinačio pobijanu odluku, valjalo je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti i o troškovima cjelokupnog postupka. Imajući u vidu da je tužitelj u cijelosti uspio u osnovu, a u visini sa 85%, odnosno tužitelj je u postupku uspio u omjeru od 92,5%, dok tuženici nisu uspjeli u osnovu (tuženici su osporavali i osnov i visinu, a tuženica N. Ž. još i odgovornost), a u odnosu na visinu tuženici A. S., T. S. i N. Ž. uspjeli su sa 15%, odnosno tuženici su u postupku uspjeli sa 7,5%, to je o troškovima postupka valjalo odlučiti primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a, obzirom da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog toga nisu nastali posebni troškovi. Kako je visina troškova postupka pravilno određena već u prvostupanjskoj presudi, to je primjenom čl. 380. toč. 2.

ZPP-a potvrđena odluka o trošku.

21. Obzirom je djelomično preinačena pobijana presuda, to tuženici N. Ž. pripada pravo na naknadu troška žalbenog postupka, sukladno vrijednosti predmeta spora i Tbr. 10. toč. 1. Tarife u visini 312,50 bodova, a što nominalno iznosi 625,00 EUR-a uvećano za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 156,25 EUR-a, odnosno 781,25 EUR- a te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 511,76 EUR-a, odnosno sveukupno 1.293,01 EUR-a. Budući da je tuženica N. Ž. uspjela sa žalbom u omjeru od 12,76 %, valjalo je primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a obvezati tužitelja da joj u tom postotku naknadi trošak žalbenog postupka, a što iznosi 165,00 EUR-a, a za više zatraženi trošak odbiti zahtjev tuženice kao neosnovan.

22. Tuženicima A. S. i T. S. nije dosuđen trošak sastava žalbe jer su sa svojom žalbom uspjeli samo u neznatnom dijelu (čl. 154. st. 5. ZPP-a).

23. U nepobijanom dijelu u odnosu na tuženike M. K.-G. i S. P., prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu, 7. prosinca 2023.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun v.r.