REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 53 Pž-516/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja PUČKO OTVORENO UČILIŠTE TROGIR, Trogir, Obala bana Berislavića 15, OIB 94836474830, kojeg zastupa punomoćnica Merica Miše, odvjetnica u Trogiru, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri u Zagrebu, radi naknade štete u iznosu od 49.142,53 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-667/2021-7 od 12. prosinca 2022., 7. prosinca 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-667/2021-7 od 12. prosinca 2022.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-667/2021-7 od 12. prosinca 2022. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 49.142,53 kn / 6.522,33 EUR s pripadajućom zateznom kamatom od 23. srpnja 2020. do isplate (točka I. izreke) i naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 6.562,50 kn / 870,99 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom od 12. prosinca 2022. do isplate (točka II. izreke).
2. Tužitelj je protiv presude podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. i st. 2. t. 6. i 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ponavlja navode iznesene tijekom prvostupanjskog postupka te ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da tužitelju kao posredno oštećenoj osobi (korisniku vozila - primatelju leasinga) ne pripada pravo na naknadu štete u vidu izmakle koristi. Poziva se kao i u prvostupanjskom postupku na izraženo shvaćanje u presudi Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2637/2017-2 od 3. svibnja 2018. Smatra da tužitelju kao korisniku po osnovi Ugovora o financijskom leasingu pripadaju sva prava na naknadu štete pa i izmakle koristi koja mu je nastala jer zbog prometne nezgode nije mogao raspolagati vozilom za vrijeme njegovog popravka. Odluku o troškovima osporava i po osnovi i visini. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti ili ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 368. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13 i 14. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima.
6. Žalitelj navodi da prvostupanjsku presudu pobija i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i relativno bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a. Pri tome ne navodi koje odlučne činjenice je sud pogrešno odnosno nepotpuno utvrdio. Međutim, u ovom se postupku sukladno odredbi čl. 502. st. 1. ZPP-a radi o sporu male vrijednosti, pa se na osnovi odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presuda ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a, pa te žalbene razloge ovaj sud nije ispitivao.
7. Pri donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa ni one iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. i 11. ZPP-a na koje upućuje žalitelj.
8. Suprotno žalbenim navodima presuda je jasna i razumljiva, detaljno i pravilno obrazložena te su u obrazloženju presude dani razlozi zbog kojih prvostupanjski sud smatra tužbeni zahtjev neosnovanim. Također, obrazloženje pobijane presude sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u suprotnosti sa stanjem spisa.
9. Tužitelj u žalbi neosnovano navodi kako je prvostupanjski sud, time što je odbio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a. Prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Dakle, sud nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza, već samo one koje sud smatra potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica. Ovaj sud smatra da su pravilno odbijeni dokazni prijedlozi tužitelja (vještačenja i saslušanja svjedoka na okolnost izgubljene zarade) budući da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio osnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije.
10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u vidu izmakle koristi (izgubljene zarade) u iznosu od 2.093,62 kn s pripadajućom zakonskim zateznim kamatama, navodeći da kao primatelj leasinga nije mogao koristiti vozilo dok je bilo na popravku. Tuženik je istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije za potraživanje naknade štete budući da tužitelj nije vlasnik teretnog vozila već društvo VB Leasing d.o.o. pa ne može potraživati izgubljenu zaradu zbog nemogućnosti korištenja vozila kojega je vlasnik druga osoba.
11. Između stranaka nije sporna pasivna legitimacija tuženika. Nije sporno da se 5. ožujka 2020. dogodila prometna nezgoda koju je skrivio osiguranik tuženika i da je u predmetnoj nezgodi nastala šteta na vozilu marke Volkswagen polo, kojeg je vlasnik na dan prometne nezgode bio Erste & Steiermärkische S-leasing d.o.o., dok je tužitelj bio korisnik temeljem Ugovora o financijskom leasingu, te da je tuženik štetu na vozilu naknadio vlasniku vozila i to Erste & Steiermärkische leasingu d.o.o. S obzirom na te nesporne činjenice prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je društvo Erste & Steiermärkische S-leasing d.o.o., neposredni oštećenik, dok je tužitelj koji je na dan prometne nezgode bio korisnik, ali ne i vlasnik predmetnog vozila posredno oštećena osoba. Stoga smatra da pravo na naknadu kako obične štete tako i izmakle koristi ostvaruje osoba protiv koje je upravljena štetna radnja, a to bi u predmetnoj pravnoj stvari bila osoba koja je bila vlasnik predmetnog vozila na dan prometne nezgode te pravilno zaključuje pozivom na odredbu čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) da tužitelj kao posredni oštećenik ne ostvaruje pravo zahtijevati naknadu štete u vidu izmakle koristi. Pored toga, ističe da tužitelj nije dokazao da je šteta koju tužitelj potražuje pokrivena osiguranjem i s obzirom na to da tužitelj, u ovom konkretnom slučaju, nije osiguranik ni korisnik osiguranja, pozivom na odredbe čl. 922. st. 1. i 953. st. 1. ZOO-a pravilno zaključuje da i iz tog razloga tužbeni zahtjev nije osnovan.
12. U odnosu na pozivanje žalitelja na pravno shvaćanje izraženo u presudi Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2637/2017-2 od 25. ožujka 2018. se ističe da upravo iz dijela presude kojeg je citirao tužitelj proizlazi da upravo zbog činjenice što u vrijeme prometne nezgode tužitelj nije bio vlasnik vozila, već je vlasnik bio davatelj leasinga, da iz tog razloga tužitelj nema pravo na naknadu štete. Naime, u toj presudi je navedeno.“u smislu naznačenih odredaba ZOL-a (Zakona o leasingu) tužitelju bi kao korisniku navedenog vozila (primatelju leasinga) pripadalo pravo na naknadu predmetne štete od tuženika jedino pod pretpostavkom da je isti u tom trenutku bio vlasnik vozila (......)“ zatim je navedeno „Budući da već iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj nije vlasnik gornjeg vozila, niti je isti u tužbi i tijekom postupka tvrdio i/ili dokazao da je to pravo eventualno imao u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja, pa i po osnovi eventualno zaključenog ugovora o financijskom leasingu, to tužitelj po stajalištu ovog suda ne može potraživati naknadu utužene štete od tuženika, jer iz navedenog proizlazi da on nije oštećen nastankom opisane prometne nezgode, već bi to bilo trgovačko društvo Hypo Alpe-Adria Leasing d.o.o.“
13. Žalitelj nije naveo razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka, a sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a se u žalbenom postupku odluka o troškovima postupka ne ispituje po službenoj dužnosti u odnosu na primjenu materijalnog prava.
14. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo odbiti tužiteljevu žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Zagreb, 7. prosinca 2023.
Sudac
Ružica Omazić
Broj zapisa: 9-30860-bf1cc
Kontrolni broj: 06f21-06e71-2275f
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Ružica Omazić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
