Poslovni broj: Pr-1220/2020-21

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7, 31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

31550 Valpovo, K.P. Krešimira IV br. 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zdravku Mamiću, u pravnoj stvari tužiteljice T.S.K., OIB …, V., zastupane po punomoćniku V.P., odvjetniku iz O., protiv tuženika Č. d.o.o., OIB…, V., zastupanog po zastupniku po zakonu - direktoru I.Č., a oba po punomoćnici M.DŽ.P., odvjetnici iz O., radi nedopuštenog i nezakonitog otkaza ugovora o radu, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 27. studenog 2023. u nazočnosti tužiteljice osobno uz svog punomoćnika te zastupnika po zakonu tuženika I.Č. uz njihovu punomoćnicu, a na ročištu za objavu presude 7. prosinca 2023.

p r e s u d i o  j e

1.Tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"l. Utvrđuje se da je Odluka tuženika Č.d.o.o. OIB …, V., o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici od dana 21.rujna 2019. g., kojom je tuženik otkazao ugovor o radu s danom 21. rujna 2019. tužiteljici T.K.S., OIB: …, V., nedopuštena i nezakonita.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi štetu prouzrokovanu nedopuštenim i nezakonitim otkazom ugovora o radu u iznosu od 4.773,70 eur¹ / 35.967,44 kn.

III. Utvrđuje se da je tužiteljici radni odnos kod tuženika prestao temeljem odluke ovog suda, i to s danom zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari 27. studenog 2023.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 2.125,00 eur¹ / 16.010,81 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude dana 7. prosinca 2023. pa do konačne isplate, po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotnih poena do isplate, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude,"

kao neosnovan odbija se u cijelosti.

2. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi prouzročen parnični trošak u visini od 1.250,00 eur[1] / 9.418,13 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika dana 24. listopada 2019. podnijela tužbu radi nedopuštenog i nezakonitog otkaza ugovora o radu.

2. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 21. rujna 2019. godine od tuženika zaprimila odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa, sve s obrazloženjem kako je navedeno u odluci. U zakonskom roku, na odluku o otkazu ugovora o radu, tužiteljica je reagirala zahtjevom za zaštitu prava iz radnog odnosa dana 04.listopada 2019.godine, a na koji zahtjev je tuženik odgovorio.

3. Tužiteljica je zaprimila odgovor na zahtjev za zaštitu prava dana 10. listopada 2019. godine, upućen punomoćniku tuženika, u kojem se tužiteljici pojašnjavaju razlozi otkaza.

Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 21.rujna 2019.godine, tužiteljica osporava, drži istu nedopuštenom i nezakonitom iz razloga što :

- odluka u svom obrazloženju ne sadrži valjane i prihvatljive razloge, iz kojih bi nedvojbeno proizlazilo da tuženik ima opravdan razlog za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

4. Tužiteljica navodi da joj je otkaz dan na temelju činjenica na kojima se temelji upozorenje o obvezama iz radnog odnosa i mogućnost otkaza u pisanom obliku od 17.rujna 2019.godine.

Netočno tuženik navodi da bi tužiteljica odbila izvršiti radni zadatak dana 14.rujna 2019.godine. Točno je da je isti zadatak izdan pred kraj radnog vremena, na što je tužiteljica upozorila tuženika da isto nije u mogućnosti izvršiti za 10 minuta, te istoj nije naloženo da nakon svog radnog vremena izvrši navedeni zadatak. Tuženik se u odluci o otkazu poziva na štetu na strani tuženika, dok nadalje navodi da je drugi radnik izvršio radni zadatak u svega par minuta, dakle za tuženika nije nastala šteta.

U odluci o otkazu ugovora o radu tuženik se poziva na događaj od 20.rujna 2019.godine u kojima se navodi da bi tužiteljica prijetila drugim radnicama s kaznenim odgovornostima istih za lažno svjedočenje na sudu.

5. Navodi tuženika su u cijelosti neosnovani. Naime, tužiteljica je protiv tuženika pokrenula parnični postupak radi isplata naknada iz radnog odnosa. U istom postupku su od strane tuženika predloženi isti svjedoci radi saslušanja.

Točno je da je tužiteljica obavila razgovor sa istim svjedokinjama kao svojim radnim kolegicama, te im izrekla da moraju govoriti istinu, jer se u suprotnom izlažu mogućnosti kaznenoj odgovornosti za davanje lažnog iskaza. Isto nikako se ne može smatrati prijetnjom nego samo obavijesti u razgovoru. Stoga nema razloga da bi tužiteljica zastrašivala iste osobe.

6. Na tuženiku je teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu , a sve u smislu odredbe članka 135.stavak 3. Zakona o radu.

7.Stoga, tužiteljica predlaže tužbenim zahtjevom da sud utvrdi da je odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici od 21. rujna 2019. nedopuštena i nezakonita te da radni odnos tužiteljici kod tuženika nije prestao. Točkom II. prvobitno postavljenog tužbenog zahtjeva tužiteljica traži da tuženik tužiteljicu vrati na rad radi obavljanja poslova koje je obavljala prije nezakonitog otkaza temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. siječnja 2015. i njegovih kasnijih aneksa, dok je tužiteljica točku II. tužbenog zahtjeva izmijenila pisanim podneskom od 16. 11.2023. (str. 91-92 spisa) time da ne traži od tuženika vraćanje na posao već sudski raskid radnog odnosa, i to s danom zaključenja rasprave u ovoj pravnoj stvari , uz naknadu štete prouzrokovanu nepravilnim i nezakonitim otkazom ugovora o radu, i to u visini 8 prosječnih mjesečnih plaća tužiteljice, odnosno u iznosu od 4.773,70 eur (596,71 eur x 8 = 4.773,70 eur).

Također, navedenim podneskom od 16.11.2023. tužiteljica je zahtijevala, s obzirom da ne traži vraćanje na posao, već da sud utvrdi raskid radnog odnosa, i to s danom zaključenja rasprave u ovoj pravnoj stvari, dakle, s danom 27.studenog 2023. Osim toga, već u prvobitnom tužbenom zahtjevu tužiteljica je zatražila naknadu prouzročenog parničnog troška koji je njen punomoćnik na zaključnom ročištu od 27.studenog 2023. podnesenim troškovnikom postavio na iznos od 2.125,00 eur (str. 111 spisa).

8. U pisanog odgovoru na tužbu od 5. siječnja 2021. (19-25 spisa) tuženik se očitovao da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, kao i prijedlogu tužiteljice iz podneska od 16. ožujka 2020.g., da bi kasnije tijekom postupka, s obzirom na izmijenjen tužbeni zahtjev, kako je to naprijed obrazloženo, pun. tuženika podneskom od 18.11.2023. (str. 96-97 spisa) navela da se tuženik protivi u cijelosti i ovako preinačenom tužbenom zahtjevu, kako po njegovoj osnovi, tako i po visini, nalazeći tužbeni zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu neosnovanim, s obzirom da je pretpostavka za sudski raskid ugovora o radu nezakonita odluka o otkazu, a svoju odluku tuženik drži u cijelosti osnovanom i zakonitom, što smatra da je tijekom postupka i dokazao, pa stoga predlaže sudu tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan u cijelosti.

9. U nastavku pisanog odgovora na tužbu tuženik prije svega ističe da je tužiteljica, propustivši podnijeti tužbu u prekluzivnom roku utvrđenom u čl.133.st.2. Zakona o radu, izgubila pravo na sudsku zaštitu u ovoj pravnoj stvari.

Tužiteljica je dana 21. rujna 2019. godine saznala za odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog osobito teške obveze iz radnog odnosa.

10. Dana 04. listopada 2019.g. tužiteljica je uložila zahtjev za zaštitu prava na odluku o otkazu ugovora o radu koji je tuženik primio dana 07. listopada 2019.g. Tuženik je odlukom od 9. listopada 2019.g. odbio zahtjev za zaštitu prava, koju odluku je tužiteljica primila dana 10. listopada 2019.g. Od toga dana tužiteljici teče rok od petnaest dana u kojem roku je mogla zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom, a zadnji dan navedenog roka istekao je na dan 25.10.2019.g.

11. Tužiteljica uz podnesak od 16.3.2020.g. upućenom ovome sudu Pr-223/19 dostavlja predmetnu tužbu i moli sud da tužbu kojom se pobija predmetna odluka o otkazu zaprimi s datumom 24.10.2019.g., iako je evidentno da je ista dostavljena uz predmetni podnesak od 16.3.2020.g., dakle nakon isteka prekluzivnog roka iz čl. 133. st.2. Zakona o radu.

Tužiteljica u podnesku navodi kako je predmetnu tužbu podnijela putem e- komunikacije dana 24. listopada 2019.g.

12. Tuženik se protivi podnesku tužitelja kojim moli sud da tužbu kojom se pobija predmetna odluka o otkazu zaprimi s datumom 24.10.2019.g., budući na dan 24.10.2019.g. nisu bili ispunjeni zakonom predviđeni uvjeti za elektronički komunikaciju s općinskim sudovima, te je tužba trebala biti podnesena neposredno na sudu ili putem pošte, prema pravilima Zakona o parničnom postupku. Naime, odredbom čl. 118. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. NN 70-1447/2019, objava od 24.7.2019, na snazi od 1.9.2019.), propisano je da će se obvezna elektronička komunikacija općinskih sudova s državnim tijelima, državnim odvjetništvom, odvjetnicima, javnim bilježnicima, sudskim vještacima, sudskim procjeniteljima, sudskim tumačima, stečajnim upraviteljima, povjerenicima te pravnim osobama primjenjivat kada ministar nadležan za poslove pravosuđa donese odluku o ispunjavanju uvjeta za elektroničku komunikaciju za općinske sudove, a nakon što se za to ispune uvjeti na svim općinskim sudovima.

Odredbom čl. 118. st.4. istog Zakona, propisano je da dok se ne ispune uvjeti za elektroničku komunikaciju, obveznim sudionicima elektroničke komunikacije s općinskim sudovima (stavak 1. ovoga članka) i pravnim osobama (stavak 3. ovoga članka) dostava se obavlja po pravilima Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

13.Nadalje, odredbom čl. 11. ZID ZPP-a/19 dodan je i čl. 106.a ZPP-a u kojemu je, u stavku 8., propisano da će se pretpostavke za podnošenje podnesaka i dostavu u elektroničkom obliku urediti pravilnikom koji donosi ministar nadležan za poslove pravosuđa.

Odredbom čl. 18. st. 1. Pravilnika o elektroničkoj komunikaciji (Narodne novine, br. NN 5-60/2020, objava od 15.1.2020., na snazi od 23.1.2020.) propisano je da će Ministar nadležan za poslove pravosuđa donijeti odluku o ispunjavanju tehničkih uvjeta za primjenu ovog Pravilnika na općinskim sudovima, županijskim sudovima, Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske i Vrhovnom sudu Republike Hrvatske kada se za to ispune uvjeti.

Ministar pravosuđa je tek dana 20. travnja 2020.g. donio Odluku Klasa: 011- 01/19-01/100010, Ur.broj: 514-05-01-02-01/3-20-04, kojom se utvrđuje da su ispunjeni uvjeti za elektroničku komunikaciju na svim općinskim sudovima, svim županijskim sudovima i Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, a koja odluka stupa na snagu danom objave na službenoj Internet stranici Ministarstva pravosuđa, koja je na službenoj internet stranici Ministarstva pravosuđa objavljena 21. travnja 2020. godine.

Odredbom čl. 18. st.4. istog Pravilnika propisano je da stupanjem na snagu ovog Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o elektroničkoj komunikaciji u postupcima pred trgovačkim sudovima (»Narodne novine«, broj 12/18.).

14.Dakle, uz prethodno navedeno u vrijeme kada je tužitelj podnio predmetnu tužbu, nije bio donesen niti prethodno navedeni Pravilnik o elektroničkoj komunikaciji već je bio na snazi Pravilnik o elektroničkoj komunikaciji u postupcima pred trgovačkim sudovima (Narodne novine, br. NN 12-266/2018, objava od 7.2.2018, na snazi od 15.2.2018.).

Slijedom svega navedenog, predmetna tužba je podnesena nakon proteka prekluzivnog roka iz čl.133. Zakona o radu, te nije podnesena sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku, Zakona o elektroničkoj komunikaciji i Pravilniku o elektroničkoj komunikaciji, stoga tuženik predlaže da sud odbaci tužbu i tužbeni zahtjev kao nepravovremen. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, kao neosnovanom.

15. Tužiteljica pobija odluku o otkazu iz razloga što, kako to tužiteljica navodi, Odluka u svom obrazloženju ne sadrži valjane i prihvatljive razloge iz kojih bi nedvojbeno proizlazilo da tuženik ima opravdan razlog za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

Suprotno navodima tužiteljice, pobijana odluka o izvanrednom otkazu je detaljno obrazložena i u istoj je navedeno više opravdanih razloga za otkaz, od kojih bi i svaki pojedinačno već bili dovoljan razlog za donošenje odluke o izvanrednom otkazu.

16. Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu je donesena temeljem odredbe čl. 116. Zakona o radu, kojim je propisano da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, a koje u nastavku navodimo.

17. Tužiteljica je unazad četiri do pet mjeseci prije donošenja predmetne odluke o otkazu, unutar radnih prostorija poslodavca otvoreno izražavala svoje nezadovoljstvo poslom i poslodavcem, kao i nadređenima. Svoje je opaske često iznosila i drugim radnicima za vrijeme radnog vremena, na što ju je poslodavac u više navrata usmeno upozorio te je istu uputio da ona nije obvezna biti u radnom odnosu kod poslodavca ukoliko je nezadovoljna uvjetima rada. Međutim, od dana 25.7.2019.g. kada se radnica vratila sa godišnjeg odmora, ista je u više navrata odbila izvršiti naloge direktora poslodavca, te je prestala komunicirati s direktorom poslodavca i prokuristom, koje čak nije niti pozdravljala. Poslodavac je u više navrata od 25.7.2019.g. pokušavao uspostaviti komunikaciju s tužiteljicom na način da je istu upozorio da se dužna prema nadređenima i prema direktoru odnositi s poštovanjem u svakoj prilici, a osobito pred ostalim radnicima, međutim tužiteljica nije odgovarala na pokušaje poslodavca za uspostavljanjem primjerene komunikacije. Direktor poslodavca je u više navrata pokušao razgovarati sa tužiteljicom da svoje nezadovoljstvo izrazi njemu odnosno prokuristu, a ne pred drugim radnicima, međutim tužiteljica je nastavila s takvim ponašanjem i narušavanjem ugleda i autoriteta rukovoditelja tuženika.

18. Dana 14. rujna 2019.godine (subota) tužiteljica je počinila tešku povredu iz radnog odnosa. Naime, tog dana u 12:50 sati iz trgovine poslodavca, radnica u trgovini A.S. je donijela tortu koja je trebala biti izdana kupcu, ali se u transportu oštetila, te je zamolila ovdje tužiteljicu da popravi šlag na torti koji se oštetio. Kupac nije htio preuzeti oštećenu tortu, te je istu trebalo popraviti dok je kupac čekao u trgovini.

Tužiteljica je odbila postupiti prema molbi radnice iz trgovine A.S. riječima da „je nije briga za tortu i da je njezino radno vrijeme isteklo“, iako je njezino redovno radno vrijeme trajalo do 13:00 sati. Nakon toga je poslodavac morao zvati voditeljicu slastičara D.V. da dođe popraviti tortu. Voditeljici D.V. je već bilo isteklo radno vrijeme koje je trajalo do 12,00 sati i tada je već bila kod kuće, ali se na poziv poslodavca vratila natrag na posao i popravila oštećeni šlag na torti. Sam posao popravljanja oštećene torte trajao je kraće od deset minuta.

19. Ovakvim postupanjem tužiteljica je učinila povredu obveze iz radnog odnosa jer nije ispunila radnu obvezu za vrijeme radnog vremena, te nije otklonila potencijalnu štetu za poslodavca. Ovakvo postupanje je poslodavca dovelo i u nezavidan položaj prema kupcu, jer nije bio u mogućnosti isporučiti traženi proizvod, kupac nije bio adekvatno i brzo uslužen, čime se narušio ugled poslodavca. Ovakvo postupanje radnika je rezultat i odraz nepoštivanja poslodavca i osoba ovlaštenih za zastupanje poslodavca, koje traje već duže vrijeme.

20. Zbog svega prethodno navedenoga, poslodavac je tužiteljici dana 17. rujna 2019.g. izrekao Upozorenje o obvezama iz radnog odnosa i mogućnostima otkaza u pisanom obliku, koje je ista odbila primiti u prostorijama poslodavca, te joj je isto dostavljeno preporučeno putem pošte s povratnicom. Tužiteljica je upozorena i da odbijanje izvršenja obveza iz radnog odnosa čini tešku povredu radne discipline, nanosi direktnu štetu poslodavcu i narušava ugled i autoritet neposrednog rukovoditelja, posebice prema ostalim radnicima. Budući da se radi o trećem upozorenju koje je upućeno radnici ( prethodna su bila od dana 11.4.2016. i 4.3.2019. ) radnica je pozvana da u roku od tri (3) iznese svoju pisanu obranu, te je navedeno kako postoji vjerojatnost da će joj se nakon uručenja ovoga do sada trećega upozorenja o obvezama iz radnog odnosa, a ovisno o sadržaju i obrazloženju pisane obrane, izreći odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika.

21. Tuženik je dana 20.09.2019. primio pisanu obranu tužiteljice u kojoj ista navodi niz očitih neistina i laži usmjerenih protiv poslodavca, te navodi čak i da ima strah od fizičkog napada od strane poslodavca, što je apsurdno, jer niti jedan poslodavac nikada ne bi radniku tolerirao ovakav odnos prema poslodavcu, kao što je do sada tolerirao tuženik ovdje tužiteljici, a što je u potpunosti u suprotnosti sa svim navodima tužiteljice iz pisane obrane. Ista čak i sama u svojoj pisanoj obrani navodi da ne pozdravlja poslodavca i to riječima cit: „ ...dakle ako nekada slučajno ne pozdravim neke meni nadređene osobe to nije odraz nepoštovanja i narušavanja ugleda poslodavca nego je to isključivo radi mojeg osobnog psihičkog mira i čuvanja zdravlja...“.

Dakle, evidentno je da ne pozdravlja poslodavca što sama priznaje, te ista navodi da to čini zbog svoga psihičkog i fizičkog zdravlja.

22. Tužiteljica nadalje navodi kako prokurist poslodavca I.Č. s tužiteljicom ne komunicira od kada je pokrenula tužbu radi isplate materijalnih prava, što je apsolutno netočno jer tužiteljica ne pozdravlja direktora i prokurista poslodavca i s njima ne komunicira već od nekoliko mjeseci ranije.

Sudski spor koji je tužiteljica također neosnovano pokrenula radi isplate materijalnih prava – prekovremenih nije osnovan, te je poslodavac već u odgovoru na tužbu dostavio sve relevantne dokaze iz kojih jasno proizlazi da je sva materijalna prava radnici uredno isplatio, te će o tome konačnu odluku donijeti sud.

23. Tužiteljica dalje u svojoj pisanoj obrani neistinito, lažno i malicijozno navodi da supruga prokurista poslodavca gđa. V.Č. dolazi u pogon i „postrojava“ radnice te da prstom upire u nju i javno je sramoti. Ovi navodi su netočni o čemu mogu posvjedočiti drugi radnici zaposleni kod tuženika, a ovakva konstrukcija radnice prelazi sve granice profesionalnosti i odgovornosti te je izraz krajnje netrepeljivosti tužiteljice prema poslodavcu, upravi poslodavca i članovima njihove obitelji. Tužiteljica u svojoj pisanoj obrani navodi i da je uistinu odbila izvršiti popravak oštećene torte, uz iznošenje neosnovanih razloga zbog kojih nije izvršila obvezu iz radnog odnosa i postupila na način kako bi postupio bilo koji drugi radnik.

24. Nadalje, dana 20.09.2019.g. tužiteljica se nalazila u prostorijama poslodavca od 06,00 do 13,00 sati, te je cijelo vrijeme za trajanja radnog vremena, pojedinim radnicima prijetila podnošenjem tužbi, kaznenim odgovornostima radnika, a djelatnicama E.T. i D.V. govorila da će kazneno odgovarati ukoliko budu svjedočile na sudu protiv nje na bilo koji način, što je u radnicama izazvalo osjećaj straha i tjeskobe od ovakvih prijetnji, zbog čega su se žalile poslodavcu i što je dovelo do narušavanja radnog procesa kod poslodavca.

25.Tužiteljica u tužbi priznaje da je navedenoga dana obavljala razgovore sa svjedokinjama i pokušala utjecati na njihov iskaz u slučaju da iste budu saslušane u sudskim sporovima između, te u tužbi navodi da se to ne bi trebalo smatrati prijetnjom već „obavijesti u razgovoru“!? Suprotno navodima tužiteljice, ista je radnicama prijetila podnošenjem kaznenih prijava protiv njih i da će kazneno odgovarati u slučaju da ne budu svjedočile u njezinu korist, kao i da će sve što iskažu suprotno od tužiteljice ona iskoristiti protiv njih u tim kaznenim postupcima. Napominjemo ovdje da su radnice T. i V. pravno neuke, bez ikakvog iskustva u bilo kakvim sudskim postupcima a osobito kaznenim postupcima, te je ovakvo postupanje kod njih izazvalo strah, uznemirenost, tjeskobu i zabrinutost, što su radnice prenijele nadređenima, ali se to stanje odrazilo i na ostale radnike kod tuženika. Obzirom na prethodno navedeno, poslodavac je u potpunosti izgubio povjerenje u tužiteljicu kao radnicu, zbog neizvršavanja radnih obveza, nepoštivanja neposredno nadređenih, iznesenih prijetnji drugim djelatnicama, kao i svih silnih neistina koje je u pisanoj obrani radnica iznijela, osobito da se kod poslodavca konstantno boji za svoje psihičko i fizičko zdravlje a bez ijednog suvislog i realnog razloga, dokaza ili obrazloženja, poslodavac smatra ovakvo ponašanje radnice osobito teškom povredom obveza iz radnog odnosa, odnosno drugom osobito važnom činjenicom zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, jer je ovakvim ponašanjem nedvojbeno narušen odnos povjerenja i profesionalnosti u toj mjeri da nastavak radnog odnosa nije moguć, temeljem čega je odlučeno kao u izreci ove odluke.

26. Slijedom svega iznesenog tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te predlaže da sud odbaci tužbu kao nepravovremenu, podredno da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan te obveže tužitelja da tuženiku naknadi prouzročene parnične troškove, koje je pun. tuženika postavila na zaključnom ročištu troškovnikom tuženika (str. 112-113 spisa).

27. U dokaznom postupku, radi provjere navoda iz tužbe i odgovora na tužbu , sud je izvršio uvid u dokumentaciju priloženu spisu, i to : odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 21.09.2019. na str. 7-10 spisa, zahtjev za zaštitu prava zbog odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu…od 4.listopada 2019. na str. 11- 12, potvrdu o primitku pošiljke na str. 13, odluku o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava radnice T.K.S. od 9.10.19. na str. 14-15, povratnicu na str. 16, pročitan je ugovor o radu između tuženika i tužiteljice od 1.1.2015. na str. 42-43 spisa, aneks tog ugovora br. 1/16 od 1.1.2016. na str. 44, zatim aneks br. 2/16 na str. 45, te aneks br. 1/17, aneks br. 1/18 na str. 47, aneks 1/19 na str. 48, pročitan je odgovor tužiteljice na upozorenje o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza - obranu na str. 49- 51 spisa, evidenciju rada 17. rujan 2019. na str. 52 spisa, pročitan je dopis HZMO, PS Osijek, na str. 64, s prilogom – potvrdom o podacima evidentiranim u matičnoj evidentiranim HZMO na str. 65- 69 spisa, pročitana je tužba tužiteljice – protutuženika zbog nedopuštenog i nezakonitog otkaza ugovora o radu od 24.10.2019. na str. 70-72 spisa, pročitana je okružnica Ministarstva pravosuđa i uprave u vezi sa zaprimanjem podnesaka podnesenih putem e-komunikacije prije 21. travnja 2020. od 9. prosinca 2021. na str. 73-74 spisa.

28. Osim toga, tijekom dokaznog postupka, izvedeni su i personalni dokazi, i to: saslušane su svjedokinje A.S., D.V., E.T. i I.N., također, saslušani su tužiteljica T.K.S.i zastupnik po zakonu tuženika I.Č. kao stranke, s tim što je tužiteljica ponovno saslušana na zaključnom ročištu od 27.studenog 2023., na prijedlog njenog punomoćnika, a u svrhu utvrđenja okolnosti vezano za visinu naknade štete, odnosno isplatu prosječnih osobnih dohodaka u slučaju sudskog raskida ugovora o radu.

29. S obzirom da je tuženik u odgovoru na tužbu istakao da je tužiteljica tužbu podnijela sudu nakon isteka prekluzivnog roka za podnošenje tužbe, sukladno odredbi čl.133.st.2. Zakona o radu pa da je time izgubila pravo na sudsku zaštitu u ovoj pravnoj stvari pa da bi stoga sud tužbu kao nepravovremenu trebao odbaciti, sud je našao da je tužiteljica tijekom postupka uspjela dokazati da je tužba podnesena pravovremeno, odnosno da je podnesena 24.10.2019., dakle, u zakonom propisanom roku, a ne 18.03.2020., kako to tvrdi tuženik. Naime, tužiteljica je pravovaljanim dokumentom od Ministarstva pravosuđa i uprave (str. 57 spisa) u kojem stoji da je točan datum tužbe 24.10.2019., uz obavijest o primitku elektroničkog podneska i pregled podnesaka, dakle, tužiteljica je dokazala da je tužbu podnijela sukladno važećim propisima u zakonom propisanom roku, tako da ne stoje razlozi za odbačaj tužbe.

30. Budući da se u ovoj parnici iz radnog odnosa radi o dopuštenosti, odnosno nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu radnici – tužiteljici, to je teret dokaza na strani poslodavca, odnosno tuženika Č.. Dakle, tijekom provedenog dokaznog postupka na tuženiku je bio teret dokaza da dokaže da je njegova odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 21.rujna 2019. dopuštena, pravilna i zakonita, odnosno da su tijekom provedenog postupka otkazivanja od strane tuženika poštivani svi zakonski i podzakonski propisi koji reguliraju postupak davanja izvanrednog otkaza djelatniku.

31. S tim u vezi, sud je našao da je tuženik u cijelosti dokazao svoje činjenične tvrdnje koje je istakao u odgovoru na tužbu, a i kasnije tijekom postupka, budući da je tužiteljica s obzirom na novonastale okolnosti nakon podnošenja tužbe, odnosno zasnivanje novog radnog odnosa, preinačila svoju tužbu, odnosno tužbeni zahtjev uskladila s tim novim okolnostima.

Dakle, sud je našao da je tuženik dokazao da je pobijana odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu dovoljno obrazložena te da je u toj odluci tuženik naveo nekoliko opravdanih razloga za otkaz. Ovo stoga što je tuženik kao poslodavac imao opravdan razlog za davanje otkaza ugovora o radu bez obveze poštivanja ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), s obzirom da su po ocjeni tuženika kao poslodavca, ali i po ocjeni ovog suda, nastupile neke druge, osobito važne činjenice, tako da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije bio moguć. Naime, uspoređujući i analizirajući iskaze ispitanih osoba – svih svjedoka i zastupnika po zakonu tuženika, koji su svi suglasno i detaljno te logično i razložno iskazivali o okolnostima o kojima imaju neposredna saznanja, za razliku od iskaza tužiteljice koja je iskazivala neuvjerljivo i na čiji je iskaz pun. tuženika s razlogom stavila niz, čak 8 opravdanih primjedbi , pobijajući time njen iskaz u pretežitom dijelu, s tim da valja primijetiti da tužiteljica za svoje ključne navode nije mogla podastrijeti niti jedan valjan dokaz, bilo materijalni, bilo personalni, pa je čak tužiteljica došla u kontradikciju sa samom sobom, odnosno u kontradikciju s njenom pisanom obranom. Iz navedenog razloga sud njen iskaz ne može prihvatiti kao uvjerljiv i istinit dokaz, za razliku od iskaza ostalih ispitanih osoba, čije iskaze sud prihvaća u cijelosti, a iz naprijed navedenih razloga, jer su potpuno suglasni, logični i razložni te sukladni cjelokupnoj materijalnoj dokumentaciji priloženoj spisu.

32. Naime, sud nalazi da je tuženik u cijelosti dokazao da je tužiteljica počinila dana 14.rujna 2019. težu povredu iz radnog odnosa kada je odbila popraviti šlag na torti, tvrdeći da joj je radno vrijeme isteklo, a nije, pa je tu obvezu izvršila druga djelatnica u kratkom roku, čime je izbjegnuta šteta i narušavanje ugleda tuženika ovakvim postupanjem tužiteljica je učinila povredu radne obveze za vrijeme radnog vremena bezrazložno, odbijajući postupiti po usmenom radnom nalogu, a tim njenim odbijanjem mogla je nastupiti za tuženika kao poslodavca šteta, odnosno gubitak stalnog klijenta, odnosno redovitog kupca njegovih proizvoda ,a tužitelj je dokazao da je ovakvo postupanje tužiteljice kao djelatnice rezultat i odraz nepoštivanja poslodavca i osoba ovlaštenih za zastupanje poslodavca, prvenstveno direktora i prokuriste tuženika I.Č. ali i ostalih djelatnika tuženika koji su nepravilno i nedolično ponašanje tužiteljice trpili duže vrijeme, zbog čega je tužiteljici izdano pisano Upozorenje o obvezama iz radnog odnosa i mogućnostima davanja otkaza koje joj je poslano poštom preporučeno s povratnicom, budući da ga je odbila primiti u prostorijama poslodavca, što također upućuje na narušeno povjerenje tuženika, odnosno njegovih poslodavaca i nadređenih djelatnika prema tužiteljici. Naime, tužiteljica je upozorena da odbijanjem izvršenja obveza iz radnog odnosa osim što čini povredu radne discipline, nanosi direktnu štetu poslodavca te narušava ugled i autoritet neposrednog rukovoditelja, kako u odnosu na tužiteljicu, tako i u odnosu na ostale djelatnike tuženika.

33. Također, tuženik je dokazao da tužiteljica nije u pravo kada tvrdi da su navedeni loši odnosi između nje i prokuriste I.Č. nastupili otkad je ona pokrenula tužbu pred ovim sudom radi isplate materijalnih prava, a što nije točno, jer je tuženik dokazao da tužiteljica ne pozdravlja imenovanog prokurista i direktora I.Č. te s njima ne komunicira nekoliko mjeseci prije toga.

Osim toga, tuženik je dokazao da je tužiteljica, nalazeći se u prostorijama poslodavca, za vrijeme radnog vremena nekim djelatnicama prijetila podnošenjem tužbi, odnosno djelatnicama E.T. i D.V., prijetila da će kazneno odgovarati ako budu svjedočile protiv nje na sudu na bilo koji način, a obje su djelatnice u svojim iskazima navele da im je bilo nelagodno, odnosno da su se vidno uznemirile , a svjedokinja T. čak je dala otkaz kod tuženika nakon izrečenih prijetnji, jer više nije mogla raditi svoj posao, budući da je tužiteljica dolazila k njoj na radno mjesto, prijeteći joj sudom. Osim toga, navedene su svjedokinje iskazivale da je odnos prokurista I.Č. i njegove supruge V. prema njima i drugim djelatnicama bio uvijek korektan, a da je takav bio i odnos direktora I.Č., tako da tužiteljica ničim nije mogla dokazati da ih je V.Č. "postrojavala".

34. S obzirom na sve naprijed navedeno, potpuno osnovano tuženik ističe da je kao poslodavac u cijelosti izgubio povjerenje u tužiteljicu kao radnicu, i to zbog navedenih okolnosti koje je tuženik potpuno dokazao, dakle, da je do gubitka povjerenja u tužiteljicu došlo uslijed njenog odbijanja izvršavanja radnih obveza, nepoštivanja neposredno nadređenih osoba, prijetnji drugim djelatnicama sudom, odnosno kaznenom odgovornošću u slučaju da iskazuju protivno njenim navodima, zatim njenih nedokazanih tvrdnji da joj je kod tuženika kao poslodavca ugroženo psihičko i fizičko zdravlje, što sve predstavlja jednu cjelinu, odnosno neku drugu osobito važnu činjenicu zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka , nastavak radnog odnosa nije moguć, s obzirom da je navedenim ponašanjem tužiteljice prema tuženiku kao poslodavcu i njegovim djelatnicima, nedvojbeno narušen odnos povjerenja i profesionalnosti, i to u toj mjeri da nastavak radnog odnosa nije moguć, zbog čega je tuženik i donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, kao u izreci te Odluke.

S tim u vezi, osnovano se pun. tuženika poziva na recentnu sudsku praksu, jer da razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu nije samo teška povreda radne obveze, već i postojanje neke druge osobito važne činjenice zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć, a ta osobito važna činjenica opravdava ocjenu poslodavca da nastavak radnog odnosa s radnikom nije moguć, s obzirom da ta činjenica potpuno narušava radni odnos, a ta činjenica, dakle, ne mora biti teška povreda radne obveze i ne mora biti rezultat skrivljenog ponašanja radnika (Vrhovni sud RH br. Revr-398/09 od 6. 10.2009. i Revr-187/11 od 6.4.2011.).

35. Na temelju ovakvog utvrđenja bitnih činjenica za donošenje odluke, a s obzirom da je teret dokaza bio na strani tuženika kao poslodavca koji je svoje tvrdnje iz odgovora na tužbu, kao i kasnijih navoda tijekom postupka, protiveći se u cijelosti tužbi i tužbenom zahtjevu, kako po osnovi, tako i po visini u cijelosti dokazao te primjenjujući na tako utvrđene činjenice odredbe čl. 116. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23), sud je našao da je tužiteljičin konačan tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan te ga je kao takvog odbio, donoseći presudu kao u izreci.

36. Budući da je tuženik uspio u cijelosti u ovoj parnici, a protivio se u cijelosti tužbi i tužbenom zahtjevu, kako po osnovi, tako i po visini, to mu je tužitelj koji je ovu parnicu izgubio, a koji mu je podnošenjem tužbe prouzrokovao parnični trošak, dužan taj trošak u cijelosti i naknaditi, a koji je sud našao da je trošak koji je bio nužan za pravilno vođenje ove parnice, sukladno odredbi čl. 154.st.1. ZPP-a .

Trošak se odnosi na zastupanje putem punomoćnika – odvjetnika, i to za pisani sastav odgovora na tužbu te pristupa trima ročištima na kojima se raspravljalo o meritumu spora, a prema ranijoj vrijednosti predmeta spora, i to za jednokratnu nagradu do 4 obavljene radnje u visini od 500,00 eur, odnosno 250 bodova te za jedan pristup na ročištu (od 3.11.2023.) od 50 bodova, odnosno 100,00 eur, ili ukupno 600,00 eur, čemu valja dodati PDV od 25% u visini od 150,00 eur, a zatim za troškove tuženika koji su nastali nakon što je promijenjena vrijednost predmeta spora na sadašnjih 4.473,70 eura, i to za sastav obrazloženog podneska od 18.11.2023. i pristup ročištu 27.11.2023., sve od po 200,00 eur, ili ukupno 400,00 eur, čemu valja dodati PDV od 25% u visini od 100,00 eur, tako da ukupan tuženikov trošak iznosi 1.250,00 eur / 9.418,13 kn.

37. Kod odlučivanja o visini troška tuženiku sud nije mogao prihvatiti i dosuditi trošak dolaska na ročište za objavu presude u visini od 100,00 eur, plus PDV od 25% u visini od 25,00 eur, jer taj trošak nije nužan za pravilno vođenje ove parnice, budući da je pun. tuženika na zaključnom ročištu poučena da će sud stranci koja ne bude nazočna na ročištu za objavu presude, presudu dostaviti putem e-oglasne ploče, a odvjetnik zacijelo u svom uredu posjeduje tehničke mogućnosti (računalo i Internet), tako da sadržaj presude može saznati na taj način, a ne mora osobno dolaziti u sud radi podizanja presude.

Također, sud nije mogao tuženiku dosuditi trošak pristojbe na presudu u visini od 94,19 eur / 709,67 kn, budući da ovaj trošak za tuženika nije niti nastao.

38. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Valpovu 7. prosinca 2023.

S U D A C

ZDRAVKO MAMIĆ v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana objave presude.

Dostaviti:

1. Tužiteljici putem punomoćnika

2. Tuženiku putem punomoćnika