Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1527/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, Mirjane Rubić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. M. D., OIB: … i 2. M. D., OIB: …, oboje n adresi K., Republika Slovenija, oboje zastupani po punomoćnici S. V., odvjetnici iz OD V. & P. u Z., protiv tuženika 1. B. B., OIB: … i 2.

V. Š., OIB: …, oboje na adresi u Z., 2. tuženik zastupan po punomoćniku I. K., odvjetniku u Z., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6383/2020 od 23. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 7. prosinca 2023.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 6383/2020 od 23. veljače 2023. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

"I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Ugovor o darovanju nekretnine sklopljen 12. ožujka 2020. između I. tuženika B. B. iz Z., OIB: …, kao darovatelja i II. tuženice V. Š. iz Z., OIB: …, kao obdarenice, na kojem je potpis darovatelja ovjeren od strane javnog bilježnika T. S., pod br. OV- 2678/2020 gubi pravni učinak prema I. tužitelju M. D. iz K., Republika Slovenija, OIB: … i II. tužiteljici M. D. iz K., Republika Slovenija, OIB: …, u dijelu koji je potreban za namirenje tražbine tužitelja prema I. tuženiku B. B. u iznosu od 600.000,00 kuna, uvećanog za primjenjive zakonske zatezne kamate.

II. 2. tuženica V. Š. iz Z., OIB: …, dužna je trpjeti da I. tužitelj M. D. iz K., Republika Slovenija, OIB: …. te II. tužiteljica M. D. iz K., Republika Slovenija, OIB: … namire svoju tražbinu prema I. tuženiku B. B. iz Z., OIB: …, u iznosu od 600.000,00 kuna uvećano za primjenjive zakonske zatezne kamate, prodajom njezinog suvlasničkog dijela nekretnine, odnosno ½ idealnog dijela nekretnine upisane u Knjigu položenih ugovora Grad Zagreb, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, br. poduloška 46856, zk. uloška br. 299 kao stambena zgrada, Z. sagrađena na čest. br. 27, po novoj izmjeri čest. br. 1551, k.o. C., u naravi stan u prizemlju ravno koji se sastoji od pet soba i ostalih prostorija u površini od 155.55 čm.

III. Nalaže se I. tuženiku B. B. iz Z., OIB: … i II. tuženici V. Š. iz Z., OIB: … da solidarno naknade I. tužitelju M. D. iz K., Republika Slovenija, OIB: … i II. tužiteljici M. D. iz K., Republika Slovenija, OIB: … troškove parničnog postupka uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate prema stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“.

II Nalaže se I. tužitelju i II-tužitelju solidarno naknaditi II-tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 6.719,09 eur/50.625,00 kn, u roku od 15 dana."

2. Tužitelji pobijaju presudu zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP), te predlažu da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelja, tuženici su osporili navode uz prijedlog da se žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da Ugovor o darovanju od 12. ožujka 2020. kojim je 1. tuženik (otac) darovao 2. tuženici (svojoj kćeri) nekretninu opisanu u izreci presude gubi učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je to potrebno za ispunjenje tražbine tužitelja koji ima prema 1. tuženiku, te da je 2. tuženica dužna dopustiti da tužitelj svoje potraživanje prema 1. tuženiku namiri prodajom njezinog suvlasničkog dijela nekretnine.

6. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev jer smatra da su tužitelji bili dužni dokazati da su na dan sklapanja Ugovora o darovanju 30. listopada 2020. u trenutku podnošenja predmetne tužbe prema 1. tuženiku imali dospjelo potraživanje za isplatu u točno određenom iznosu, a što isti nisu dokazali, budući da tražbina tužitelja prema 1. tuženiku je predmet utvrđivanja u postupku koji se vodi pod poslovnim brojem Ps- 340/13.

7. Kako tužitelji nisu dokazali postojanje dospjele tražbine, to je sud odustao od izvođenja dokaza uvidom u spis predmeta poslovni broj Ps-340/13 koji postupak je još u tijeku, a koji se vodi između tužitelja i tuženika radi utvrđenja predmetne tražbine jer je sud imao u vidu nespornu činjenicu među strankama da eventualna tražbina tužitelja u navedenom postupku još uvijek nije pravomoćno utvrđena, pa da stoga vršenja uvida u isti ne bi dovelo do drugačije odluke suda.

8. Ovakva činjenična utvrđenja i pravni zaključak suda prvog stupnja za sada se ne mogu prihvatiti kao pravilni.

9. U konkretnom slučaju riječ je o tužbi za pobijanje dužnikovih pravnih radnji sve u smislu odredbe članka 66. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje ZOO). Pobijanje je institut obveznog prava koji pruža vjerovniku iz obveznog odnosa u svrhu namirenja tražbine pravo pobijati valjana imovinsko pravna raspolaganja insolventnog dužnika, namirujući se iz nekih vrijednosti koje više nisu njegova imovina.

10. Prema odredbi članka 66. stavak 1. ZOO-a, svaki vjerovnik čije potraživanje je dospjelo za isplatu i bez obzira kada je nastalo, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, dok se prema stavku 2. smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika, ako uslijed njezina izvršenja dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.

11. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi podnošenje tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji nije uvjetovano činjenicom da je potraživanje vjerovnika utvrđeno pravomoćnom odlukom, niti ovršnom odlukom.

12. Na 4. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 24. svibnja 2021. prihvaćeno je pravno shvaćanje:

"Dospjelost vjerovnikove tražbine za isplatu, kao jedna od općih pretpostavki za pobijanje dužnikovih pravnih radnji poduzetih na štetu vjerovnika (članak 66. stavak 1. ZOO-a) mora postojati u trenutku podnošenja tužbe."

13. Prema odredbi članka 67. stavak 1. ZOO-a naplatno raspolaganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju korist pravna radnja poduzeta, to bilo poznato ili moglo biti poznato, dok prema stavku 2. ako je treća osoba dužnikov suprug ili krvni srodnik u rodnoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno. Odredbom stavka 3. istog članka propisano je da se kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku i za pobijanje tih radnji ne zahtjeva se da je trećoj osobi to bilo ili moglo biti poznato.

14. Navedenim odredbama propisane su pretpostavke pod kojima vjerovnici mogu pobijati pravnu radnju svojih dužnika poduzetim s trećim osobama na štetu vjerovnika.

15. Dakle, opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji jesu: 1. dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku, 2. pravna radnja dužnika poduzeta na štetu vjerovnika, 3. insolventnost dužnika i 4. postojanje oštećenja vjerovnika time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje. Te opće pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno, a zajedno s njima mora biti ispunjena i jedna od pretpostavki i jedna od posebnih pretpostavki iz članka 67. ZOO-a.

16. U odnosu na učinke pobijanja je odredbom članka 70. ZOO-a propisano da ako sud usvoji tužbeni zahtjev, pravna radnja gubi pravni učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegovih tražbina.

17. Za podnošenje tužbe za pobijanje dužnikovih pravnih radnji vjerovnikova tražbina ne mora biti utvrđena pravomoćnom presudom, već je dovoljno da je tražbina dospjela. Vjerovnik može podnijeti tužbu radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji i u slučaju da nije pokrenuo parnicu radi ostvarivanja novčane tražbine, a tada sud može sukladno odredbi članka 12. stavak 1. ZPP-a raspraviti i ocijeniti postojanje i dospjelost vjerovnikove tražbine, a može sukladno odredbi članka 213. stavak 1. točka 1. ZPP-a odlučiti da ne rješava to pitanje, odrediti prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka u kojem će o istom pitanju biti odlučeno kao o glavnoj stvari (tako i Vrhovni sud u odlukama Rev-1047/98 od 4. srpnja 2001., Rev- 2322/91 od 29. studenog 1995., Rev-900/13 od 16. srpnja 2019.).

18. Iz izloženog proizlazi da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno, pa se za sada ne može ispitati je li materijalno pravo pravilno primijenjeno. Stoga je valjalo na temelju odredbe članka 370. ZPP-a uvažiti žalbu tužitelja, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

19. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka, te ostaviti da se o istima odluči u konačnoj odluci, sukladno odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a.

20. U nastavljenom postupku prvostupanjski sud će pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje, te će nakon toga ocjenom svih provedenih dokaza ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.

U Splitu 7. prosinca 2023.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović, v. r.