Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 13 Povrv-577/2020-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, u pravnoj stvari tužitelja Gorana Martinovića, vlasnik obrta "GM Savjetovanja", Split, Ivana Gundulića 5, OIB: 80134951701, zastupanog po punomoćniku Ivanu Sumiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Matulić Sumić & Partneri d.o.o. iz Splita, protiv tuženika A- More Yachts d.o.o., Zagreb, Ribnjak 14, OIB: 44800651850, zastupanog po punomoćniku Imonu Choudhuryu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Gajski, Grlić, Prka i Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. listopada 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Josipa Fehera, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Matulić Sumić & Partneri d.o.o. iz Splita te zamjenice punomoćnika tuženika Rine Šišara, odvjetničke vježbenice kod odvjetnika Josipa Mrklića, odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu presude 6. prosinca 2023.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi javnog bilježnika Stjepana Šaškora iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-3/2020 od 22. siječnja 2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku A-More Yachts d.o.o. da isplati tužitelju Goranu Martinoviću iznos od 6.636,15 EUR-a / 50.000,07 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 663,62 EUR-a / 5.000,05 kuna od 7. kolovoza 2019.,

- na iznos od 1.990,84 EUR-a / 15.000,00 kuna od 16. rujna 2019.,

- na iznos od 1.990,84 EUR-a / 15.000,02 kuna od 21. listopada 2019.,

- na iznos od 1.990,84 EUR-a / 15.000,00 kuna od 20. studenog 2019.,

pa do isplate po stopi koja se za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 306,92 EUR-a / 2.312,50 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 22. siječnja 2020. pa do isplate, po stopi koja se za razdoblje od 22. siječnja 2020. pa do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi javnog bilježnika Stjepana Šaškora iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-3/2020 od 22. siječnja 2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku A-More Yachts d.o.o. da isplati tužitelju Goranu Martinoviću više zatraženi trošak ovršnog postupka u iznosu od 4,84 EUR-a / 36,50 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 22. siječnja 2020. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i za više zatraženu stopu od dva postotna poena koja teče na dosuđeni trošak ovršnog postupka u iznos od 306,92 EUR-a / 2.312,50 kuna od 22. siječnja 2020. pa do isplate te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan. III Nalaže se tuženiku A-More Yachts d.o.o. da tužitelju Goranu Martinoviću naknadi trošak postupka u iznosu od 1.800,31 EUR-a / 13.564,43 kuna, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja Gorana Martinovića za naknadu više zatraženih troškova postupka u iznosu od 680,71 EUR-a / 5.128,80 kuna.

Obrazloženje

1. Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je 13. siječnja 2020. javnom bilježniku Stjepanu Šaškoru iz Zagreba podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – računa, protiv ovršenika (ovdje tuženika), radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja (sada tužitelja) u iznosu od 50.000,07 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Stjepana Šaškora iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-3/2020 od 22. siječnja 2020. određena je predložena ovrha općenito na imovini ovršenika (sada tuženika).

2. Tuženik (ranije ovršenik) je protiv tog rješenja izjavio prigovor.

3. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, naveo kako rješenje o ovrsi pobija u cijelosti, kako u pogledu osnove, tako i u pogledu visine tužbenog zahtjeva. Naime, prijedlog za ovrhu da je trebalo odbaciti jer da ne sadržava sve što je propisano člankom 39. stavak 3. Ovršnog zakona, a iz prijedloga za ovrhu da nije jasno na što se odnosi potraživanje tužitelja koje je predmet ovog postupka. Stoga, ovršenik (sada tuženik) predlaže da sud odbaci prijedlog za ovrhu, a za slučaj da prijedlog za ovrhu ne odbaci predlaže da sud stavi izvan snage rješenje o ovrsi i da postupak nastavi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Javni bilježnik Stjepan Šaškor iz Zagreba dostavio je spis Trgovačkom sudu u Zagrebu radi odlučivanja o prigovoru ovršenika (sada tuženika). Taj sud je rješenjem poslovni broj Povrv-764/2020 od 4. ožujka 2020. stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Stjepana Šaškora iz Zagreba, poslovni broj Ovrv- 3/2020 od 22. siječnja 2020. te je odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tužitelj je podneskom od 4. ožujka 2020. obavijestio sud da se ovaj spor vodi radi naplate potraživanja tužitelja iz Ugovora o poslovnoj suradnji od 6. kolovoza 2019., pa kako su stranke tim ugovorom ugovorile nadležnost suda u Splitu predložio je da Trgovački sud u Zagrebu donese rješenje kojim će se oglasiti mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i po pravomoćnosti tog rješenja spis ustupiti Trgovačkom sudu u Splitu.

6. Trgovački sud u Zagrebu se rješenjem poslovni broj Povrv-764/2020 od 7. listopada 2020. oglasio mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari (točka I. izreke) i odlučio je da će se nakon pravomoćnosti tog rješenja predmet ustupiti Trgovačkom sudu u Splitu kao mjesno nadležnom (točka II. izreke).

7. U postupku koji je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga pred ovim sudom kao stvarno i mjesno nadležnim tužitelj je ustrajao u zahtjevu za isplatu iznosa od 50.000,07 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime neplaćene naknade za izvršene usluge sukladno Ugovoru o poslovnoj suradnji stranaka od 6. kolovoza 2019. Naime, tužitelj da se na temelju tog ugovora obvezao tuženiku pružati konzultantske usluge prilikom gradnje brodica i izrade tehničke i ostale dokumentacije potrebne u gradnji brodice, a tuženik da se obvezao tužitelju za izvršene usluge platiti naknadu. Tužitelj da je sve ugovorne obveze u cijelosti izvršio i tuženiku da je ispostavio račune koje mu tuženik nije platio. Naime, tuženik da je te račune uredno zaprimio, istima da nije prigovorio niti da ih je vratio tužitelju. Stoga, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će održati na snazi plati nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Stjepana Šaškora iz Zagreba i obvezati tuženika da tužitelju isplati utuženi iznos.

8. Tužitelj je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i dokumentaciju koja je sadržana u spisu, da provede dokaz saslušanjem tužitelja te da od Porezne uprave zatraži podatak o tome je li tuženik po utuženim računima koristio pravo na odbitak pretporeza.

9. Tuženik je tijekom postupka isticao kako je točno da je tužitelj tuženiku izdao račune. Međutim, tužitelj da nije izvršio usluge koje se obvezao izvršiti na temelju Ugovora o poslovnoj suradnji od 6. kolovoza 2019. te je na tu okolnost tuženik predložio izvesti dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika Tihomira Trifunovića, svjedoka Ivice Marasovića, Milana Mandića i Abrahama Rakuljića.

10. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 50.000,07 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime neplaćene naknade za izvršene usluge sukladno Ugovoru o poslovnoj suradnji stranaka od 6. kolovoza 2019.

11. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao i pročitao isprave i dokumentaciju sadržanu u spisu i to: račun broj 1-1-1 od 6. kolovoza 2019. (list 5 spisa), račun broj 3-1-1 od 5. rujna 2019. (list 6 spisa), račun broj 4-1-1 od 4. listopada 2019. (list 7 spisa), račun broj 5-1-1 od 4. studenog 2019. (list 8 spisa), ispis podataka obrtnog registra za obrt GM SAVJEETOVANJA, vl. Goran Martinović (list 11 spisa), izvadak iz sudskog registra za društvo A-MORE YACHTS d.o.o. (listovi 13-16 spisa), Ugovor o poslovnoj suradnji sklopljen 6. kolovoza 2019. između društva A-MORE YACHTS d.o.o. i Gorana Martinovića, vlasnika obrta GM SAVJETOVANJA (list 29 spisa), račun broj 4-1-1 od 4. listopada 2019. (listovi 55-56 spisa), račun broj 5-1-1 od 4. studenog 2019. (listovi 57-58 spisa), poziv tužitelja na plaćanje dospjelih računa (listovi 59-61 spisa), Ugovor o poslovnoj suradnji sklopljen između društva A-MORE YACHTS d.o.o. i Gorana Martinovića, vlasnika obrta GM SAVJETOVANJA 6. kolovoza 2019. (list 62 spisa), račun broj 3-1-1 od 5. rujna 2019. (listovi 63-64 spisa), račun broj 1-1-1 od 6. kolovoza 2019. (listovi 65-66 spisa), konto karticu GM SAVJETOVANJA za 2019. (listovi 72-73 spisa), konto karticu GM SAVJETOVANJA za 2021. (list 74 spisa), konto karticu GM SAVJETOVANJA za 2020. (list 75 spisa), konto kartica GM SAVJETOVANJA (list 76 spisa), izvod prometa po računu (listovi 77-78 spisa), izvadak o stanju i prometu od 26. kolovoza 2019. (list 82 spisa), preslik poruka (list 88 spisa), izveo je dokaz saslušanjem tužitelja Gorana Martinovića, zakonskog zastupnika tuženika Tihomira Trifunovića te svjedoka Ivice Marasovića, Milana Mandića i Abrahama Rakuljića.

12. Na prijedlog stranaka sud je 20. listopada 2023. zaključio raspravljanje u ovoj pravnoj stvari.

13. Tužbeni zahtjev je osnovan.

14. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da su tužitelj kao pružatelj usluge i tuženik kao primatelj usluge 6. kolovoza 2019. zaključili Ugovor o poslovnoj suradnji, kao ni to da se na temelju tog ugovora tužitelj obvezao tuženiku pružati konzultantske usluge prilikom gradnje brodica i izrade tehničke i ostale dokumentacije potrebne u gradnji brodica, a primatelj usluge (ovdje tuženik) se obvezao plaćati pružatelju usluge (ovdje tužitelju) mjesečnu naknadu u iznosu od 15.000,00 kuna najkasnije do 15.og u mjesecu za prethodni mjesec.

15. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je između stranaka ugovoreno kako će detaljni sadržaj obveza i njihov način izvršavanja stranke pobliže odrediti sklapanjem budućih aneksa.

16. Među strankama nije bilo sporno ni to da tužitelj u ovom postupku od tuženika potražuje naknadu u iznosu od 50.000,07 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

17. Među strankama nije bilo sporno ni to da tužitelj potraživanje koje je predmet ovog postupka temelji na računu broj: 1-1-1 od 6. kolovoza 2019. u iznosu od 5.000,05 kuna; računu broj 3-1-1 od 5. rujna 2019. u iznosu od 15.000,00 kuna; računu broj: 4-1-1 od 4. listopada 2019. u iznosu od 15.000,02 kuna i računu broj: 5- 1-1 od 4. studenog 2019. u iznosu od 15.000,00 kuna.

18. Među strankama nije bilo sporno da je tužitelj tuženiku ispostavio predmetne račune, da je tuženik te račune ovjerio svojim pečatom, da su predmetni računi potpisani od strane ovlaštene osobe tuženika te da isti nisu vraćeni tužitelju radi ispravka ili dopune u pogledu visine ili opisa usluge.

19. Nadalje, među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je tuženik tijekom postupka isticao kako tužitelj nije izvršio usluge koje je bio obvezan po Ugovoru o poslovnoj suradnji stranaka pa da mu tuženik nije dužan niti platiti utuženi iznos.

20. Kao sporno među strankama trebalo je utvrditi je li tužitelj izvršio usluge čije plaćanje traži u ovom postupku te u vezi s tim je li tuženik dužan tužitelju platiti utuženi iznos od 50.000,07 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ime naknade za izvršene usluge po Ugovoru o poslovnoj suradnji.

21. Člankom 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022.

- dalje: ZOO), propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

22. Prema tome, ugovor o djelu je dvostranoobvezni ugovor koji stvara prava i obveze za obje ugovorne strane – izvođača i naručitelja. Obveza na strani izvođača se sastoji u tome da obavi određeni posao, a obveza na strani naručitelja se sastoji u tome da izvođaču za obavljeni posao plati naknadu. Pravo naručitelja sastoji se u tome da od izvođača zahtijeva obavljanje ugovorenog posla, dok se pravo izvođača sastoji u tome da zahtijeva od naručitelja plaćanje naknade za obavljeni posao.

23. Uvidom u Ugovor o poslovnoj suradnji od 6. kolovoza 2019. utvrđeno je kako je taj ugovor zaključen između tužitelja kao pružatelja usluga i tuženika kao primatelja usluge. Tim ugovorom tužitelj se obvezao tuženiku pružati konzultantske usluge prilikom gradnje brodica i izrade tehničke i ostale dokumentacije potrebne u gradnji brodica, a tuženik se obvezao tužitelju isplaćivati mjesečnu naknadu u iznosu od 15.000,00 kuna najkasnije do 15.og u mjesecu za prethodni mjesec.

24. Između stranaka je ugovoreno kako će stranke detaljni sadržaj obveza i njihov način izvršavanja pobliže urediti budućim aneksima (članak 2. stavak 2. Ugovora o poslovnoj suradnji).

25. Uvidom u račun broj 1-1-1 od 6. kolovoza 2019. utvrđeno je da je taj račun tužitelj ispostavio tuženiku na iznos od 15.000,05 kuna, za pružene usluge "izrade dokumentacije prema specifikaciji vidi prilog". Predmeti račun potpisan je od strane tužitelja i ovlaštene osobe tuženika te je ovjeren pečatom tuženika. Između stranaka nije bilo sporno da je tuženik tužitelju po tom računu platio 10.000,00 kuna te da sada tužitelj po tom računu od tuženika potražuje preostali iznos od 5.000,05 kuna.

26. Uvidom u račun broj 3-1-1 od 5. rujna 2019. utvrđeno je da je taj račun tužitelj ispostavio tuženiku na iznos od 15.000,00 kuna, za pružene usluge "izrade dokumentacije prema specifikaciji vidi prilog". Predmeti račun potpisan je od strane tužitelja i ovlaštene osobe tuženika te je ovjeren pečatom tuženika.

27. Uvidom u račun broj 4-1-1 od 4. listopada 2019. utvrđeno je da je taj račun tužitelj ispostavio tuženiku na iznos od 15.000,02 kuna, za pružene usluge "izrade dokumentacije prema specifikaciji vidi prilog". Predmeti račun potpisan je od strane tužitelja i ovlaštene osobe tuženika te je ovjeren pečatom tuženika.

28. Uvidom u račun broj 5-1-1 od 4. studenog 2019. utvrđeno je da je taj račun tužitelj ispostavio tuženiku na iznos od 15.000,00 kuna, za pružene usluge "izrade dokumentacije prema specifikaciji vidi prilog". Predmeti račun potpisan je od strane tužitelja i ovlaštene osobe tuženika te je ovjeren pečatom tuženika.

29. Uvidom u predmetne račune utvrđeno je kako isti na poleđini sadržavaju Specifikaciju iz koje proizlazi koje usluge je tužitelj pružio tuženiku u razdoblju za koje se račun ispostavlja.

30. Tužitelj Goran Martinović je u svom iskazu naveo kako je s tuženikom sklopio Ugovor o poslovnoj suradnji 6. kolovoza 2019. Tim ugovorom tužitelj da se obvezao tuženiku pružati usluge vezano za brodove koji su bili u proizvodnji, izraditi knjigu gradnje, da je prenosio informacije i kontaktirao sa zaposlenicima u pogonima. Tuženik da mu je za te usluge trebao plaćati naknadu, a iznos kojeg tužitelj potražuje u ovom postupku da nije plaćen. Tužitelj je naveo kako ga je tuženik porukom obavijestio da mu neće platiti utuženi iznos jer da nije odradio ono što se tražilo. Međutim, tužitelj da je odradio sve naloge koje je tuženik izdao, a knjigu gradnje da nije završio jer da to nije bilo moguće zbog stalnih promjena i nedostatka vremena, a jedan dio knjige da je napravljen.

31. Svjedok Ivica Marasović, zaposlenik tuženika na radnom mjestu voditelja proizvodnje, je u svom iskazu naveo kako mu je poznato da je tužitelj trebao za tuženika izraditi knjigu gradnje u roku od 6 mjeseci za brod More 55. Međutim, ta knjiga da nije napravljena.

32. Svjedok Milan Mandić, zaposlenik tuženika, je u svom iskazu naveo kako mu je poznato da je zadatak tužitelja bio napraviti knjigu proizvodnje, sastaviti sve procese proizvodnje koje je trebalo dokumentirati, međutim, tužitelj da to nije napravio iz njemu nepoznatog razloga.

33. Zakonski zastupnik tuženika Tihomir Trifunović je u svom iskazu naveo kako je sve što je dogovoreno između stranaka dogovarano između tužitelja i Milana Mandića. Njemu da je poznato da je tužitelj radio za tuženika, međutim da nije završio posao kojegje trebao, odnosno da nije završio knjigu proizvodnje broda. Osim toga, zakonski zastupnik tuženika je u svom iskazu naveo kako misli da je tužitelj trebao ispostaviti račune tuženiku, međutim, on da o tome ništa ne zna.

34. Svjedok Abraham Rakuljić, zaposlenik tuženika, je u svom iskazu naveo kako mu je poznato da je tužitelj radio na pripremi tehničke dokumentacije dok je on bio voditelj proizvodnje i razvoja. Naveo je i da on nije imao uvid u to što i koliko tužitelj radi te da ne zna koji rokovi su između stranaka ugovoreni jer da je sve dogovarano između tužitelja i Milana Mandića.

35. Po ocjeni ovog suda, iz svih izvedenih dokaza proizlazi da su tužitelj kao pružatelj usluga i tuženik kao primatelj usluga sklopili Ugovor o poslovnoj suradnji. Predmetni ugovor sklopljen je 6. kolovoza 2019. te se tim ugovorom tužitelj kao pružatelj usluga obvezao tuženiku pružati konzultantske usluge vezano za izgradnju brodova, a tuženik se obvezao tužitelju plaćati mjesečnu naknadu u iznosu od 15.000,00 kuna sukladno ispostavljenim računima. Uvidom u račune koje je tužitelj ispostavio tuženiku (a od kojih je tužitelj račun broj 1-1-1 od 6. kolovoza 2019. djelomično platio) utvrđeno je kako je svaki od tih računa potpisan od strane ovlaštene osobe tuženika i ovjeren pečatom tuženika. Stoga, za zaključiti je kako je tuženik predmetne račune prihvatio kao valjane kako po pitanju opisa usluga čije plaćanje se traži tim računima, tako i po pitanju visine čije plaćanje tužitelj potražuje predmetnim računima.

36. Naime, u opisu tih računa navedeno je kako tužitelj račun ispostavlja za pružene usluge, dok je na poleđini svakog od tih računa specificirano koje je to usluge tužitelj pružio tuženiku u razdoblju za koje ispostavlja račun.

37. Ovaj sud navode tuženika o tome da tužitelj nije izvršio usluge koje se obvezao izvršiti sukladno Ugovoru o poslovnoj suradnji od 6. kolovoza 2019. ocjenjuje kao neosnovane. Naime, iz predmetnog ugovora proizlazi da će stranke detaljno ugovoriti aneksima usluge koje je tužitelj dužan pružati tuženiku, a tijekom postupka je utvrđeno kako je tužitelj očito usluge tuženiku pružao na način da je dobivao usmene naredbe od strane ovlaštenih osoba tuženika. Stoga, kako između stranaka samim ugovorom od 6. kolovoza 2019. nije detaljno ugovoreno koje to usluge je tužitelj dužan pružiti tuženiku niti u kojem roku, zaključak je ovog suda da je tuženik ovjeravanjem računa koje mu je ispostavio tužitelj prihvatio da je tužitelj u svakom pojedinom mjesecu za kojeg je tuženiku ispostavio račun izvršio sve one usluge koje se sukladno nalogu tuženika obvezao izvršiti u tom mjesecu.

38. Naime, iako su svjedoci Milan Mandić, Abraham Rakuljić i Ivica Marasović u svojim iskazima navodili da tužitelj nije izradio knjigu gradnje, tuženik tijekom postupka nije dokazao da je između stranaka uopće ugovoreno da je tužitelj dužan izvršiti upravo tu uslugu, niti rok u kojem je tužitelj dužan tu knjigu izraditi. Stoga, kako iz svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka proizlazi da je tužitelj pružao tuženiku konzultantske usluge koje su specificirane u svakom od pojedinih računa, a koje račune je tuženik prihvatio kao valjane kako po pitanju sadržaja, tako i visine, zaključak je ovog suda da je tužitelj izvršio usluge koje se obvezao na temelju Ugovora o poslovnoj suradnji pa je i tuženik obvezan izvršiti svoju obvezu iz tog ugovora i tužitelju platiti ugovorenu naknadu.

39. Tuženik kao pravna osoba je u sporovima koji se tiču njegove djelatnosti dužan postupati s povećanom pažnjom pa je tako tuženik, ako je smatrao da računi koje mu je ispostavio tužitelj nisu osnovani te račune trebao vratiti tužitelju ili je istima trebao prigovoriti. Stoga, kako iz svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka proizlazi da je tuženik utužene račune zaprimio i ovjerio svojim pečatom i da istima nikada nije prigovorio, smatra se da je tuženik te račune prihvatio kao valjane i dužan je tužitelju platiti naknadu koja je obračunata u tim računima.

40. U odnosu na navode tuženika kojima ističe kako je on u svojim poslovnim knjigama knjižio samo dva računa, dok ostale račune nije knjižio, istom je za odgovoriti kako tužitelj nema utjecaja na to hoće li tuženik račune knjižiti u svojim poslovnim knjigama niti to utječe na obvezu tuženika da plati račune koji su mu ispostavljeni za pružene usluge, a koje račune je tuženik zaprimio i ovjerio svojim pečatom.

41. Slijedom navedeno, sukladno odredbi članka 590. ZOO-a, tuženika je valjalo obvezati da tužitelju isplati iznos od 50.000,07 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose glavnice od dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate, sve na način kako je to pobliže navedeno u izreci.

42. Kako je ovaj postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, sud je sukladno odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Stjepana Šaškora iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-3/2020 od 22. siječnja 2020. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.636,15 EUR-a / 50.000,07 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, sve na način kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude, pod točkom I.

43. Nadalje, platni nalog sadržan u ranije citiranom rješenju o ovrsi je valjalo održati na snazi i u dijelu kojim se tuženiku nalaže platiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 306,92 EUR-a / 2.312,50 kune. Predmetni trošak se odnosi na trošak sastavljanja prijedloga za ovrhu i trošak javnobilježničke nagrade. Naime, tužitelju je valjalo priznati trošak sastavljanja prijedloga za ovrhu u visini 100 bodova (Tbr. 10.1. tada važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015. i 37/2022. – dalje: Tarife), u svezi s Tbr. 7.1. Tarife). Kako je vrijednost boda tada iznosila 10,00 kuna (Tbr. 50. Tarife), tužitelju je valjalo priznati 1.000,00 kuna, uvećano za 25% PDV-a (250,00 kuna), odnosno ukupno 1.250,00 kuna. Nadalje, tom iznosu je valjalo pridodati i trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 850,00 kuna, sukladno Pravilniku o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 9/2021.), uvećano za 25% PDV-a (212,50 kuna), odnosno ukupno 1.062,50 kuna.

44. Tužitelju je na taj iznos valjalo priznati i zakonsku zateznu kamatu po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a koja na taj iznos teče od donošenja rješenja o ovrsi (22. siječnja 2020.) pa do isplate, a koja je člankom 29. stavak 2. ZOO-a određena za ostale odnose.

45. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

46. Platni nalog sadržan u ranije citiranom rješenju o ovrsi javnog bilježnika je valjalo ukinuti u dijelu kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju iznos od 4,84 EUR-a / 36,50 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 22. siječnja 2020. pa do isplate, na ime više zatraženog troška ovršnog postupka. Naime, tužitelj nije dokazao da mu je trošak dostave uistinu nastao pa je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi valjalo ukinuti u tom dijelu i zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.

47. Osim toga, platni nalog sadržan u ranije citiranom rješenju o ovrsi je ukinut i za više zatraženu kamatnu stopu (dva postotna poena) koja teče na dosuđeni trošak ovršnog postupka od 306,92 EUR-a / 2.312,50 kuna. Naime, obveza tuženika da tužitelju plati trošak ovršnog postupka ne predstavlja obvezu iz trgovačkog ugovora pa tužitelju ne pripada kamatna stopa koja je člankom 29. stavak 2. ZOO-a propisana za te obveze nego ona kamatna stopa koja je propisana za ostale odnose.

48. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

49. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova postupka.

50. Kako je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, u svezi s odredbama članaka 164. stavak 1. ZPP-a i 155. stavak 1. ZPP-a.

51. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

52. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

53. Po ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tužitelju je valjalo priznati po 100 bodova za zastupanje na ročištima održanim 4. listopada 2021., 3. studenog 2021., 4. svibnja 2022., 21. rujna 2022. i 20. listopada 2023. (Tbr. 9.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023. – dalje: Tarifa/23), u svezi s Tbr. 7.1. Tarife/23), te po 25 bodova za zastupanje na ročištima održanim 6. listopada 2020. i 15. lipnja 2022. (Tbr. 9.5. Tarife/23), 25 bodova za sastavljanje podneska od 4. ožujka 2020. (Tbr. 8.3. Tarife/23) te 100 bodova za sastavljanje podneska od 24. rujna 2021. (Tbr. 8.1. Tarife/23). Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupno 675 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 2,00 EUR-a (Tbr. 54. Tarife), tužitelju je valjalo priznati ukupno 1.350,00 EUR-a /, uvećano za 25% PDV-a (337,50 EUR-a), odnosno ukupno 1.687,50 EUR-a / 12.714,46 kuna.

54. Nadalje, tom iznosu je valjalo pridodati i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 112,81 EUR-a / 850,00 kuna, sukladno Tar.br. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/2023.).

55. Dakle, tužitelju osnovano pripada ukupan trošak parničnog postupka u iznosu od 1.800,31 EUR-a / 13.564,43 kuna.

56. Zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan za više zatraženi trošak postupka u iznosu od 680,71 EUR-a / 5.128,80 kuna. Naime, tužitelju je za zastupanje na ročištu koje je održano 15. lipnja 2022., sukladno Tbr. 9.5. Tarife priznato 25 bodova umjesto zatraženih 100 bodova jer je to ročište odgođeno prije početka raspravljanja, dok je o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova ovršnog postupka odlučeno u okviru platnog naloga (točke I. i II. izreke ove presude). Zahtjev tužitelja nije osnovan niti u dijelu kojim je tužitelj tražio da mu sud dosudi trošak sudske pristojbe za tužbu jer je ovaj postupak pokrenut prijedlogom za ovrhu pa tužitelj neće biti ni u obvezi platiti sudsku pristojbu za tužbu.

57. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke ove presude.

58. Rok za isplatu određen je sukladno odredbi članka 328. stavak 2. ZPP-a.

59. Novčani iznosi koji su navedeni u izreci ove presude iskazani su i u eurima sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22. i 88/22.) te je prilikom konverzije korišten fiksni tečaj 7,53450.

U Splitu 6. prosinca 2023.

Sutkinja

Rajana Buljan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćniku Ivanu Sumiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Matulić

Sumić & partneri d.o.o. iz Splita

- tuženiku po punomoćniku Imonu Choudhuryu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Gajski, Grlić, Prka i Partneri d.o.o. iz Zagreba

- u spis

Broj zapisa: 9-30860-a422d

Kontrolni broj: 03a6c-6be75-86b83

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=RAJANA BULJAN, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.