REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, po sucu ovog suda Željki Bajzek u parničnom predmetu tužiteljice

, protiv tuženika

radi

, nakon provedene javne i glavne rasprave zaključene dana

u prisutnosti

,

2023.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se ništetnim dio članka 8. stavak 2. Ugovora o kreditu broj … od 26.1.2005. sklopljenog između tužitelja S. M., , S., OIB: … kao korisnika kredita i tuženika E. & S. B. d.d., , R., OIB: … kao banke u dijelu koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope i glasi "Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke".

II Nalaže se tuženiku E. & S. B. d.d., , R., OIB: … isplatiti tužitelju S. M., , S., OIB: … iznos koji se odnosi na preplatu zbog ništetnih promjena kamatnih stopa od 75,14 EUR / 566,28 HRK, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na iznos:

- 21,78 HRK / 2,89 EUR od 3.6.2009.

- 21,78 HRK / 2,89 EUR od 3.7.2009.

- 21,78 HRK / 2,89 EUR od 11.8.2009.

- 21,78 HRK / 2,89 EUR od 4.9.2009.

- 21,78 HRK / 2,89 EUR od 5.10.2009.

- 21,78 HRK / 2,89 EUR od 3.11.2009.

- 21,78 HRK / 2,89 EUR od 3.12.2009.

- 21,78 HRK / 2,89 EUR od 3.12.2009.

- 21,78 HRK / 2,89 EUR od 14.5.2010.

- 21,78 HRK / 2,89 EUR od 14.5.2010.

- 21,78 HRK / 2,89 EUR od 14.5.2010.

- 21,78 HRK / 2,89 EUR od 14.5.2010.

- 21,78 HRK / 2,89 EUR od 14.5.2010.

- 21,78 HRK / 2,89 EUR od 4.8.2010.

- 21,78 HRK / 2,89 EUR od 4.8.2010.

- 21,78 HRK / 2,89 EUR od 4.8.2010.

- 21,78 HRK / 2,89 EUR od 26.11.2010.

- 21,78 HRK / 2,89 EUR od 26.11.2010.

- 21,78 HRK / 2,89 EUR od 26.11.2010.

- 21,78 HRK / 2,89 EUR od 28.2.2011.

- 21,78 HRK / 2,89 EUR od 28.2.2011.

- 21,78 HRK / 2,89 EUR od 30.5.2011.

- 21,78 HRK / 2,89 EUR od 30.5.2011.

- 21,78 HRK / 2,89 EUR od 30.5.2011.

- 21,78 HRK / 2,89 EUR od 1.10.2012.

- 21,78 HRK / 2,89 EUR od 5.2.2013.

do isplate po stopi koja se određuje do 30. lipnja 2013. prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11) po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. srpnja 2013. do 31. srpnja 2015. prema čl. 12a. st. 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi po referentnoj stopi uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. pa do 31. prosinca 2022. prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do konačne isplate prema članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.

III Utvrđuje se ništetnim dio članka 8. stavak 3. i dio članka 10. stavak 1. Ugovora o kreditu broj … od 26.1.2005. sklopljenog između tužitelja S. M., , S., OIB: … kao korisnika kredita i tuženika E. & S. B. d.d., , R., OIB: … kao banke u dijelu koji se odnosi na naplatu naknada i troškova za obradu kredita i glasi "Interkalarna kamata obračunava se u visini ugovorene kamatne stope na iskorišteni iznos kredita od početka korištenja pa do stavljanja kredita u otplatu, naplaćuje se jednokratno prilikom prijenosa kredita u otplatu, u roku od 15 (petnaest) dana od datuma zaduženja." te "10. Naknada: Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 03,000% (tri posto) naknade na iznos kredita, obračunate s datumom Ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana."

IV Nalaže se tuženiku E. & S. B. d.d., , R., OIB: … isplatiti tužitelju S. M., S., OIB: … iznos koji se odnosi na ništetnu naknadu za obradu kredita od 398,17 EUR / 3000,00 HRK, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 27. siječnja 2005. do isplate po stopi koja se određuje do 30. lipnja 2013. prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11) po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. srpnja 2013. do 31. srpnja 2015. prema čl. 12a. st. 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi po referentnoj stopi uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. pa do 31. prosinca 2022. prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do konačne isplate prema članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.

V Nalaže se tuženiku E. & S. B. d.d., R., OIB: … naknaditi tužitelju S. M., S., OIB: … prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.205,20 Eur eur (9.080,58 kn) sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana, a kamata određena po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužiteljica tvrdi da je sa tuženikom dana 26. siječnja 2005. sklopila Ugovor o kreditu broj … za iznos od 100.000,00 HRK te je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 9,85 % godišnje, a koja se kamatna stopa mijenjala jednostranom odlukom tuženika.

2. Tužitelj tvrdi da se u ovom postupku neće pozivati na kolektivnu presudu, ali se poziva na obrazloženje i utvrđenje iste tvrdeći da je tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača na način da je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjivana u klasu s jednostranom odlukom banke.

3. Nadalje tvrdi da se radi o tipskom ugovoru o kreditu i poziva se na članak 81. st. 1. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03) budući je tekst ugovora unaprijed formuliran od strane tuženika, na što tužitelj nije imao utjecaja i o pojedinačnim ugovornim odredbama, prvenstveno onoj koja se odnosi na promjenu kamatnih stopa nije se pojedinačno pregovaralo.

4. Kako se o odredbi nije pregovaralo, ista se ima smatrati nepoštenom i suprotnom načelu savjesnosti i poštenja što je uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača, što ima za posljedicu da je predmetna odredba ništetna.

5. Tužiteljica nadalje navodi da osim odredbe ugovora koja se odnosi na kamatnu stopu ništetna je i nepoštena i odredba ugovora kojom je ugovoreno plaćanje troškova za obradu kreditnog zahtjeva te se poziva na presudu EU u predmetu C- 84/19 i C-224/19 kojima je odlučeno kako i pod kojim okolnostima je nacionalan sud dužan utvrditi da li je odredba koja sadrži troškove obrade kredita ništetna.

6. Nadalje se u tužbi navodi da tuženik nije tužitelju iskazao koji su to točno troškovi u vezi postupka odobravanja kredita, a da bi iste tužitelj morao nadoknaditi, niti mu je objašnjena struktura tih troškova i zašto je iznos te naknade u izravnoj koleraciji sa iznosom kredita.

7. Stoga tužiteljica u ovom postupku predlaže da se utvrdi ništetni dio čl. 8. st. 2. Ugovora o kreditu kao i čl. 8. st. 3 i dio čl. 10. st. 1. kao i da joj tuženik isplati iznose koji se odnose na pretplatu zbog ništetnih promjena kamatnih stopa kao i troškove obrade kredita.

8. Tuženik u svom odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti osporavajući kako visinu tako i osnovanost tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i to iz razloga što je potraživanje tuženika temeljem Ugovora o kreditu preneseno na društvo B. K. d.o.o. Ugovorom o cesiji. Nadalje ističe da se tužitelj ne može pozivati na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.g. jer u izreci presude je navedeno kako se ista isključivo bavi pitanjem zaštite kolektivnih interesa potrošača vezano za ugovore o kreditu čija je glavnica valutnom klauzulom vezana uz valutu švicarskog franka, a ne i neke druge valute. U ovoj stvari tuženik navodi da nije sporno da se radi o ugovoru o kreditu odobren u kunama te da su parnične stranke u vrijeme zasnivanja ugovora jasno očitovale svoju volju na način da žele da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva, a ne fiksna kamatna stopa. Pa nema osnova da tužitelj traži isplatu s obzirom na promjenu kamatne stope.

9. Što se pak tiče statusa tužitelja kao potrošača tuženik se poziva na odredbu čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača koja određuje da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnih aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, a odredba čl. 3. st. 9. ZZP određuje da je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke poslovne obrtničke ili profesionalne djelatnosti što znači da za status potrošača moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta i to da se radi o fizičkoj osobi i da ona sklapa pravni posao jer i djeluje na tržištu s ciljem koji nije u svrhu njene poslovne djelatnosti već u osobne nekomercionalne svrhe. Status potrošača se ne presumira već u svakom konkretnom slučaju treba utvrditi je li fizička osoba sklopila ugovor za privatne svrhe pri čemu je teret dokaza te činjenice na tužitelju.

10. Tuženik također ističe i prigovor zastare iz razloga što je cijelo potraživanje tužitelja u zastari. Poziva se na odredba čl. 218., 225. i 241. Zakona o obveznim odnosima.

11. Iz odgovora na tužbu proizlazi da se promjena kamatne stope vršila sukladno tada važećim pozitivnim propisima. Te se tuženik rukovodio i Direktivom Vijeća Europskih zajednica 93/13/EEZ od 5. travnja 1993.g. koja direktiva predviđa i slučajeve u kojima određene odredbe sa sive liste nisu ograničenje za sklapanja ugovora pa tako niti odredba koja trgovcu omogućuje da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom ukoliko se radi o odredbi prema kojima pružatelj financijskih usluga pridržava pravo bez prethodne obavijesti izmijeniti kamatnu stopu koju plaća potrošač u slučaju valjanog razloga po uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome odmah izvijesti drugu ugovoru stranu u najkraćem mogućem vremenu i da je ona tada odmah slobodna raskinuti ugovor. Također nije nepoštena niti odredba kojom pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmijeniti odredbu po cijeni koja je uvjetovana kretanjem određenih indeksa odnosno čimbenika na financijskom tržištu na koje pružatelj usluge nema utjecaja. Dogovor o promjenjivoj kamatnoj stopi u sebi obuhvaća dva međusobno povezana i nerazdvojiva dogovora i to dogovor o odabiru promjenjive kamatne stope te o načinu podešavanja kamatne stope.

12. Odredbom čl. 8 st. 1. Ugovora koja sadrži odredbu o tome da su ugovorne strane odredile primjenu promjenjive kamatne stope u visini od 9,25 % godišnje, ali je jasno da uslijed izostanka kriterija o načinu podešavanja njezine visine početno ugovorena visina jest njezina trajna visini budući da druge odredbe ugovora ne daju odgovor na pitanje kako bi odredba takve stope mogla nastupiti.

13. Tuženik također spori da bi na strani tužitelja nastala šteta te da je tu štetu prouzročio tuženik, a također osporava da je ništetna i nepoštena ugovorna odredba o naknadni za obradu kredita. Citirana odredba o ulaznoj naknadi propisuje jasan i nedvosmislen iznos naknade koji se ima naplatiti od korisnika kredita za obradu zahtjeva i odobravanje kredita i ulazna naknada je izražena u točno naznačenom postotku od 3 % na iznos kredita što tu odredbu čini lako uočljivom i razumljivom. Ocjenjivanje da li je navedena odredba nepoštena odnosno ništetna suprotna je odredbi čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača prema kojoj odredbi nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe u predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne lako razumljive i lako uočljive, a na jednak način određeno je i Direktivom Vijeća Europske unije.

14. Nadalje, u odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor zastare te osporava tijek zakonskih zateznih kamata pozivajući se na odredbu čl. 214 ZOO-a.

15. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Tablice, Ugovor o kreditu, Tablice izvršenih uplata, obavijest o promjeni kamatne stope, otplatni plan, obavijest o prijenosu potraživanja, Presudu od 3. listopada 2019., proveo financijsko vještačenje po R. v. d.o.o., saslušao svjedoke L. M. K., H. Š., financijskog vještaka Z. R. i tužiteljicu.

16. Iz iskaza svjedoka L. M. K. je utvrđeno da je ona radila kao viši financijski savjetnik te je i radila s klijentima pa tako i na poslovima zaključenja ugovora. Konkretnog slučaja se ne sjeća jer je već 9 godina u mirovini. Ističe da što se tiče promjenjivosti kamatne stope sve je bilo detaljno objašnjeno u letcima banke i na I. i svi su se klijenti mogli detaljno od tome informirati, ali da nitko od stranaka nije pitao što znači promjenjiva kamatna stopa, mada je bilo upisano u odredbama ugovora i bila im je objašnjena visina kamatne stope. Što se tiče ulazne naknade ista je bila propisana odredba banke i to je nešto što je uobičajeno i radi se o troškovima obrade kredita i ulazna naknada bila je objašnjena na letcima banke.

17. Svjedok H. Š. nije bio direktno u kontaktu sa klijentima, ali ako je klijent tražio sastanak s njim, isti se održao i svaki zainteresirani klijent ga je mogao nazvati na mobitel. Svi djelatnici banke imaju sastanke dnevno i tjedno s njima kao i međusobno s time da se na tim sastancima detaljno utvrđuje način postupanja prema klijentima u svezi ugovora pa se tako raspravljao o iznosima, uvjetima kredita, kreditnoj sposobnosti klijenta, kamatama i djelatnici banke su bili upozoreni da klijentima treba objasniti sve odredbe ugovora i odgovoriti na sva njihova pitanja, pa ih čak upozoriti na one odredbe o kojima klijent ne postavlja posebna pitanje i ne informira se.

18. Tužiteljica saslušana kao stranka u svom iskazu navodi da je predmetni kredit digla za adaptaciju kuće, ugovor je pročitala no nije posebno obraćala pažnju na dio ugovora koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope tako da prilikom zaključenja ugovora nije niti znala o promjenjivoj kamatnoj stopi, a to je doznala kada su joj se počela povećavati rata kredita. Djelatnica banke je nije posebno obavijestila o promjenjivoj stopi već joj je samo rekla kolika je kamatna stopa u času zaključenja ugovora te kolike će rate biti i na koji rok. Kredit je bio zaključen na rok od 7 godina i ona je otplatila u cijelosti. Što se tiče troškova obrade kredita na iste je bila upozorena i rečeno joj je da se radi o odluci banke i da sve ostale banke imaju taj trošak te ih klijenti moraju snositi. Sa djelatnicom banke nije detaljno prolazila svaku odredbu ugovora.

19. Iz nalaza i mišljenje vještaka R. Z. proizlazi da je razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze koja je bila 1. ožujka 2005. do dana posljednjeg anuiteta u cijelosti 5. veljače 2013., a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita iznosi ukupno 75,14 Eura (566,28 kn), a pojedinačne mjesečne iznose vještak je izrazio u stupcu malo slovo "m" tabele 1 u kunama odnosno u stupcu "m" tabele 1 u valuti Eura. Na dan ugovora 26. siječnja 2005. obračunata je naknada za obradu predmetnog kredita u iznosu od 398,17 Eura (3.000,00 kuna) koja je podmirena 27. siječnja 2005. godine.

20. S obzirom na primjedbe tuženika, vještak Z. R. je izjavio da je prilikom izrade nalaza i mišljenje uzeo u obzir stvarna plaćanja o datumima koja su nastala, a vidljivo je da nekoliko posljednjih nekoliko anuiteta nije uzeo u obzir za iskazivanje razlike s obzirom da isti prema dokumentaciji u spisu nisu bili podmireni do dana posljednjeg obrađenog prometa 1. veljače 2012. i u izračunima nije bitno na koji način je podmirena neka obaveza već da li je tim podmirenjem došlo do plaćanja iznosa koje tužiteljice nije platila da tuženik nije povisio kamatnu stopu po navedenom kreditu pa je uzeo u obzir i uplate iz depozita, budući su sredstva depozita pripadala tužiteljici. Što se tiče troškova obrade kredita, a koji je naplaćen iz sredstava kredita, normalno je da je takvim plaćanjem umanjen iznos kredita pa time i imovina tužiteljice. Što tiče zateznih kamata koje je banka obračunala uslijed nepravovremenog podmirenja obveza tužiteljice po kreditu, vještak je naveo kako iznosi podmirenih zateznih kamata nisu niti na koji način ušli u izračune koje je sačinio, niti isti po njegovom mišljenu i iskustvu u analognim predmetima imaju ikakve veze sa vještačenjem, a to stoga što je on kao vještak trebao iskazati samo razlike više podmirenih anuiteta zbog povećanja kamatne stope, a u tim razlikama nema nikakvih zateznih kamata zbog eventualnih kašnjenja zbog podmirenja obveza.

21. Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio u cijelosti jer je isti dat u skladu sa pravilima struke.

22. Iz provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da su stranke zaključile ugovor o kreditu 26. siječnja 2005. godine broj … na iznos od tadašnjih 100.000,00 kuna, a rok otplate je bio 84 mjeseca u jednakom mjesečnim anuitetima. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 9,85 % godišnje. Dospijeće prve obveze bilo je 1. ožujka 2005.g., a slijedeće svakog prvog dana u mjesecu.

23. Članom 10. ugovora određena je naknada za obradu zahtjeva i odobravanja kredita prema kojoj je korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti 3 % naknade na iznos kredita obračunato s datumom ugovora i naplatom prilikom isplate plasmana. Iz prometa po kreditu proizlazi kako je s danom 26. siječnja 2005.g. obračuna naknada za obradu kredita u iznosu od 3.000,00 kuna koju je tužiteljica podmirila 27. siječnja 2005. godine.

24. Iz obavijesti o promjenama kamatnih stopa proizlazi kako se u razdoblju otplate kredita kamatna stopa mijenjala te je iznosila 9,85 % godišnje od prvog anuiteta do anuiteta s dospijećem 1. travnja 2009.g. te 10,8 % godišnje od anuiteta s dospijećem 1. svibnja 2009.g. pa do konačne otplate kredita.

25. Dakle, nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 26. siječnja 2005. godine zaključili ugovor o kreditu kojim je kreditom odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita 100.000,00 kuna na rok otplate od 84 mjeseca.

26. Nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja kredita iznosila 9,85 % godišnje, te da je tijekom otplate kredita tuženik povisio kamatnu stopu iznad one koja je bila na dan sklapanja kredita, što je dovelo do povećanja anuiteta.

27. Sporno je pitanje zastare, pitanje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pitanje utvrđenja parnice vođene povodom tužbe potrošača, tijek zateznih kamata te pitanje ništetnosti odredbe koja se odnosi na troškove obrade kredita te osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

28. Što se tiče prigovora zastare, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020.g. zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 321. st. 1 ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđene ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako se u konkretnom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu tužiteljice da joj tužena vrati temeljem ništetnosti odredbe a kojem zahtjevu prethodi utvrđenje ništetnosti sporne odredbe ugovora, zastarni rok počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost. Tako da je prigovor zastare neosnovan.

29. Što se tiče zastare valja navesti i tumačenje Presude suda Europske unije broj C- 485/19 od 22. travnja 2021.g. (LH protiv Profi Credit Slovakia s.r.o.) u kojoj se između ostalog navodi:

"..obveza država članica da osiguraju učinkovitost prava koja osobe izvode iz prava Unije među ostalim za prava koja proizlaze iz direktive 93/13 podrazumijeva zahtjev djelovotnorne sudske zaštite čl. 47 Povelje koji vrijedi osobito u pogledu postupovnih pravila koje se temelje na takvim pravima (Presuda od 17. srpnja 2014. SANCES Morcillo i Abril Garcia, C-169/14 EU:C:2014:2099. 35 i od 31. svibnja 2018. Sziber, C-483/16EU:C:2018:367 t.49.)"-točka 54. obrazloženja:

"…na tužbu za utvrđivanje restitucijskih učinaka toga utvrđenja primjenjuje se rok zastare pod uvjetom poštovanja načela ekvivalentnosti i djelotvornosti (Presuda od 19. srpnja 2020 Raiffeisen Bank i BRD Groupe Societet Generale, C-698/18 i C- 699/18, EU:C:2020: 537 t.58. i od 16. travnja 2020 Caixabank i Banco Bilbao Vizcaya Argentaria, C-224/19 i C-259/19 EU:C:2020:578 t.84.)"- točka 58. obrazloženja

-"… načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis kojim se propisuje da se na tužbu koju podnosi potrošač radi povrata neopravdano plaćenih iznosa na temelju nepoštenih odredaba u smislu direktive 93/13 ili odredaba protvnim zahtjevima direktive 94/48 koji počinje teći od dana kada je došlo do stjecanja bez osnova."

-točka 66 obrazloženja

"…obveza usklađenog tumačenja ograničena općim načelima prava među ostalim načelom pravne sigurnosti u smislu da se ne može služiti kao temelje contra legem tumačenja nacionalnog prava nacionalni sudovi uključujući one koji odlučuju u posljednjem stupnju moraju ipak prema potrebi izmijeniti ustaljenu sudsku praksu ako se ona temelju na tumačenju nacionalnog prava koji nije spojivo sa ciljevima direktive (Presuda od 5. rujna 2019. Pohovst, C-331/18, EU:C:2019:665 t.56. i od 5. ožujka 2020 OPR-Finance, C-679/18, EU:2020:167, t.43 i 45)"- točka 73 obrazloženja.

30. Kako se u ovom slučaju ne radi o ugovoru o kreditu koji je zaključen u valuti CHF već u kunama, to se ne primjenjuju direktno utvrđenja iz postupka koji je vođen povodom kolektivne tužbe potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu i Visokom trgovačkim sudom RH, već je sud ocjenom svih provedenih dokaza zajedno u svojoj ukupnosti i svakog dokaza zasebno utvrđivao radi li se o ništetnosti dijela ugovorne odredbe te posljedično tome ima li tužiteljice pravo na isplatu preplaćenog iznosa radi stjecanja bez osnove.

31. U vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu na snazi je bio ZZP koji se primjenjuje na konkretni odnos kao lex specialis odredbom čl. 81. st. 1. ZZP propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravnima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača dok je u stavu 2. da se smatra da se u pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca pa zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje u st. 3 istog članka propisano je da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno dogovarale ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe toga ugovora ocijene nepoštenima ako se cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca dok je u st. 4. propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan je to dokazati.

32. Sukladno odredi čl. 84 ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i primjerenosti cijene poštene ako su te odredbe jasne lako razumljive i lako uočljive.

33. Uvidom u ugovor o kreditu utvrđeno je da se u konkretnom slučaju radi o tipičnom standardiziranom (tipskom) ugovoru, unaprijed sročenom i priređenom od strane banke. U ugovoru je navedena promjenjiva kamatna stopa, ali nisu navedeni egzaktni parametri o načinu određivanja primjenjivosti kamatne stope, a što se tiče odredbe koja se odnosi na troškove obrade kredita, također nije jasno navedeno na što se ti troškovi odnose. S obzirom na navedeno jasno je da se o odredbi akata kreditora koji reguliraju materiju kreditiranja, a koji su sadržani u samom ugovoru po prirodi stvari niti pojedinačno pregovarati pa je logično da se nije moglo pojedinačno pregovarati niti o spornim odredbama ugovora. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da ju djelatnica banke nije upozorila o promjenjivosti kamatne stope već joj je samo rekla kolika je kamatna stopa u času zaključenja ugovora te kolike će rate kredita biti i na koji rok je ugovor zaključen, a što se tiče troškova obrade kredita je doduše bila upozorena, ali joj je to samo objašnjeno na način da je to odluka banke te da taj trošak imaju sve banke. Valja ukazati na čl. 12. ugovora koji glasi da se za sve što ovim ugovorom nije predviđeno primjenjivat će se važeći zakonski propisi i opći akti banke.

34. Valja ukazati na čl. 3. Direktive Vijeća 93/13/EEZ u kojoj je jednako kao i u ZZP definiran pojam nepoštene ugovorene odredbe u čemu se uz taj čl. 3 nalazi se i prilog koji je nedefiniran i taksativan odredbi koji se može smatrati nepoštenim, a u njima je i neopozivo obvezivanje potrošača na odredbe s kojim nije imao stvarne mogućnosti upoznati se prije sklapanja ugovora, a tužitelj ovdje nije imao stvarne mogućnosti s tim da u Općim uvjetima ni na koji način nije objašnjeno na koji način se utvrđuje visina naknade koju treba platiti korisnik kredita, a svezi obrade zahtjeva.

Direktivom vijeća o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima utvrđeni su ciljevi koje moraju ostvariti sve države članice Europske unije između ostalog čl. 3. koji se navodi:

-da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlih iz ugovora (čl. 3. st. 1.)

-da se uvijek smatra da se u nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora, da činjenica da se o određenim aspektima neke odredbe ili o nekoj određenoj odredbi pregovaralo ne isključuje čl. 3. na ostatak ugovora ako opća ocjena ugovora ukazuje na to da se ipak radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovora i da kad god prodavatelj robe ili pružatelj usluga izjavi da se o nekoj standardnoj odredbi pojedinačno pregovaralo, teret dokaza je na njemu (čl. 3. st. 2.)

35. Sud Europske unije u Presudi od 3. rujna 2020.g. (spojeni predmeti C-84/19-Profi Credit Polska SA protiv QJ, predmet C-222/19-BW protiv DR, C-252/19 QL protiv CG) po zahtjevu za prethodnu odluku vezano za primjenu čl. 3 direktive 93/13: navodi:

-"… potrošač mora biti u mogućnosti provjeriti da ne postoji preklapanje među različitim naknadama ili među uslugama za koje se one naplaćuju (Presuda od 3. listopada 2019.g. Kiss i CIB Bank, C-621/17, EU:C 2019: 820 t.43)"- točka 52 obrazloženja

navodi:

-"radi osiguranja široke zaštite potrošača zakonodavac Unije u čl. 3 g navedene Direktive odlučio se za široku definiciju pojma "ukupni troškovi kredita za potrošača" na način da oni obuhvaćaju troškove uključujući i kamate provizije, pristojbe ili bilo koju drugu vrstu naknade koju potrošač mora platiti u vezi s ugovorom o kreditu koji su poznati vjerovniku osim troškova javnog bilježnika (Presuda od 26. ožujka 2020 Mikrokasa i Rewnue Niestandaryzowany Sekurytyzacyjny Fundusz Inwestycyjny Zamkniety, C-779/18, EU:C: 2020:226, t.39 i navedene sudska praksa)" točka 53. obrazločenje

-"…kada je riječ o ispitivanju postojana znatnije neravnoteže stvarnim odredbama s kojim se na teret potrošača prebacuju troškovi različiti od kamata ono se ne može ograničiti na kvantitativno ekonomsko ocjenjivanje koje se temelji na usporedbi ukupnog iznosa transakcije koja je predmet ugovora s jedne strane i troškova koji na temelju te odredbe terete potrošača s druge strane, naime sud je presudio da znatnija neravnoteža može proizaći iz činjenice da dovoljno oštećuje pravni položaj koji je na temelju primjenjivih nacionalnih odredbi stavljen potrošač kao stranka predmetnog ugovora bilo u obliku ograničenja sadržaja prava koja prema tim odredbama ima na temelju toga ugovora ili ograničenja u njihovu korištenju ili pak u obliku nametanja dodatne obveze koja nije predviđena nacionalnim pravima (Presuda od 3. listopada 2019. Kiss i CIB Bank, C-621/17, EU:C:2019:820 t.51)" – točka 92. obrazloženja.

36. Sagledavajući predmetni spor u navedenom kontekstu na temelju nespornih činjenica i materijalnih dokaza predmeta odredba ugovora koja se odnosi na troškove obrade kredita jest nepoštena, a time i ništetna iz razloga što se radi o odredbi ugovora koju je unaprijed formulirao tuženik, a o kojoj ugovorne strane nisu pregovarale i na koju tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati, a pri kojoj ocjeni treba imati u vidu da se ispitivanje znatnije neravnoteže ne može ograničiti na kvantitativno ekonomsko ocjenjivanje, a koje se temelji na transakciji koja je predmet ugovora s jedne strane i troškova te odredbe koje terete potrošača s druge strane i da znatnija neravnopravnost što jest slučaj u predmetnom sporu može proizaći iz činjenice da dovoljno oštećuje pravni položaj u kojem na temelj primjenjivih odredbi stavljen potrošač kao stranka predmetnog ugovora bilo u obliku sadržaja prava koja prema tim odredbama ima na temelju toga ugovora ili ograničenje u njihovu korištenju.

37. Dakle u situaciji kada se u utuženoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo jer je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja ne njezin sadržaj već je tuženiku dano da jednostavno svojom odlukom utvrđuje tu visinu time je tuženik postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a time je prouzrokovana značajna neravnoteža u pravima o obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a kako je naprijed obrazloženo.

38. Nadalje, proglašenjem ugovornih odredbi nepoštenim za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju čl. 321 ZOO- a što znači da potrošač ima pravo na restituciju svih neosnovano neisplaćenih iznosa.

39. Kako je tuženik od tužitelja dana 27. siječnja 2005. s osnova za naknadu kredita naplatio iznos od 3.000,00 kuna to je tuženik dužan vratiti tužitelju iznos (čl. 1111 st. 3 ZOO) odnosno protuvrijednost Eura odnosno 398,17 eur, prema fiksnom tečaju 7,53450 kuna za 1 Eura ( s obzirom da je od 1. siječnja 2023. službena valuta u RH (čl. 13. st. 1 Zakona o uvođenju Eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj NN broj 55/2022/, II stavak 1 i 2 Odluke o uvođenju Eura u Republici Hrvatskoj /NN85/2022).

40. Tuženik na dosuđeni iznos dužan je platiti tužitelju zateznu kamatu od 27. siječnja 2005. do isplate (čl. 115 i 29 ZOO).

41. Uzevši u obzir sve navedeno sud je utvrdio ništetnost dijela ugovorne odredbe ugovora o kreditu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu uslijed jednostrane odluke banke pa je tuženik dužan vratiti tužiteljici ono što je primio na temelju takovog ugovora sukladno čl. 1111 ZOO-a.

42. S obzirom na navedeno kako se radi o ništetnoj ugovornoj odredbi u navedenom dijelu svaka stranka dužna je vratiti drugoj što je primila u takvoj odredbi (čl.323 ZOO-a.

43. U ovom postupku je utvrđeno da je tužiteljica preplatila predmetni kredit uslijed jednostrane odluke banke s time da je vještak kod izrade nalaza i mišljenja uzeo u obzir rate koje je tužiteljica platila tuženiku do dana kada je tuženik svoje potraživanje cesijom prenio na B. K. Sud je uzeo u obzir i uplate koje su vršene tuženiku iz osnova depozita jer se radi o novcu koji pripada tužiteljici.

Osim isplate iznosa koji se odnose na preplatu s osnova promjenjive kamatne stope, sud je tužiteljici priznao i troškove obrade kredita.

44. Dakle sud je tužiteljici s osnova preplaćenog iznosa zbog promjenjive kamatne stope dosudio iznos od 75,14 Eura (566,28 HRK) sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, te troškove obrade kredita u iznosu od 398,17 Eura (3.000,00 HRK) sa kamatama koje teku od 27. siječnja 2005. pa do isplate, tj. kada je tužiteljica izvršila uplatu.

45. Tužitelj zahtijeva da se utvrdi ništetnom i odredba ugovora koja se odnosi na interkalarnu kamatu. Prema ocjeni ovoga suda ova odredba je ništetna iz istih razloga kao i prethodne dvije.

46. Tuženik u tijeku postupka je tvrdio da tužiteljica nema status potrošača.

47. Odredbom čl. 3. st. 1 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/23) određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju ili njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Tužiteljica saslušana kao stranka navodi da je digla kredit radi adaptacije kuće, a prema tome ima status potrošača, a da tužiteljica nema status potrošača teret dokazivanja leži na tuženiku čl. 221a Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 128/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22).

48. Prigovor promašene pasivne legitimacije je neosnovan i to iz razloga što je vještak u svom nalazu i mišljenju obuhvatio samo one uplate koje su vršene tuženiku s osnova predmetnog kredita.

49. Zbog svega navedenog odlučeno je kao izreci.

50. Odluka o trošku temelji se na čl. 154 ZPP-a. Sud je tužiteljici priznao trošak financijskog vještačenje u iznosu od 245,45 Eura trošak zastupanja po punomoćniku što zajedno sa 25 % PDV-a, iznosi 933,21 Eura, trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 Eura na presudu 13,27 (26,54:2). Sud je tužiteljici priznao trošak u ukupnom iznosu od 1.205,20 Eur zajedno sa zakonskim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate. Visina troškova zastupanja po punomoćniku određena je u skladu s Tbr 7., 8. i 9. važeće odvjetničke tarife (sastav tužbe, podneska od 9.5.2023. 50 bodova, sastav žalbe 18.5.2022. 25 bodova, zastupanje na raspravi 3.5.2022., 13.12.2022., 6.2.2023., 19.9.2023. i 6.11.2023. po 50 bodova).

U Sesvetama, 6. prosinca 2023.

S U D A C:

Željka Bajzek, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se uložiti žalba u roku od 15 dana računajući od dana dostave iste. Žalba se predaje ovom sudu pismenim podneskom u dovoljnom broju primjeraka za sud, suprotnu stranku i drugostupanjski sud, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Odvj. H. Š. – uz rj. o pristojbi na presudu

2. Odvj. društvo M., K. & p. d.o.o.