REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3873/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika Fantazija vodeni park d.o.o. Samobor, Perkovčeva 9, OIB 16229834523, kojeg zastupa punomoćnik Daniel Hanik, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Matić i partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6054/2021-8 od 13. prosinca 2022., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-119/2020-18 od 16. studenog 2021. ispravljena rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-119/2020-19 od 16. studenog 2021., u sjednici održanoj 6. prosinca 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika glede postavljenih pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) se odbacuje.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja, tako da je presuđeno:
„I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 119/2020-18 od 16. studenog 2021., ispravljene rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-119/2020-19 od 16. studenog 2021. i sudi:
Nalaže se tuženiku FANTAZIJA – VODENI PARK d.o.o. Samobor, Perkovčeva 9, OIB 16229834523, isplatiti tužitelju REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB 52634238587, iznos od 71.534,96 kn / 9.494,32 EUR sa zakonskom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, sve u roku od osam dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi 4.250,00 kn / 564,07 EUR, u roku od osam dana.“.
2. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tuženik zbog pitanja:
„1. Je li drugostupanjski sud ocjenjivanjem dokaza koji u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu izvedeni, a na kojima je utemeljio svoju odluku (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od dana 13.12.2022. godine, posl. broj: Pž-6054/2021-8), povrijedio načelo neposrednosti u ocjeni dokaza i time onemogućio tuženika u raspravljanju o odlučnim činjenicama koje su predmetom postupka u ovoj pravnoj stvari Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj: P-119/2020?
2. Je li drugostupanjski sud, a koji se u pobijanoj drugostupanjskoj presudi niti jednom riječju nije očitovao na navode tuženika iz odgovora na žalbu tužitelja protiv prvostupanjske presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj: P-119/2020-18 od 16.11.2021. godine, povrijedio tuženiku pravo da raspravlja pred sudom, pogotovo uzimajući u obzir i činjenicu da pred prvostupanjskim sudom nije uopće očitavana materijalna dokazna dokumentacija koju je dostavio tuženik a niti su saslušavani svjedoci predloženi od strane tuženika, pa tako između ostalih nije čak izvršeno niti saslušavanje zakonskog zastupnika tuženika IP
3. Smatra li se bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP-a kada se drugostupanjski sud, a kao što je to u ovom konkretnom slučaju riječ, neistinito poziva na navodna utvrđenja iz obrazloženja prvostupanjske presude o kojima prvostupanjski sud nije uopće niti odlučivao, a sve to uz posebno otegotnu okolnost da je prvostupanjski sud čak i izrijekom naveo u prvostupanjskoj presudi da o tome nije niti odlučivano u prvostupanjskom postupku? Je li se takvo postupanje drugostupanjskog suda (a vezano uz pozivanje na nepostojeće zaključke prvostupanjskog suda vezano uz bitne okolnosti o kojima prvostupanjski sud nije niti odlučivao kao što to i navodi pod točkom 6., 7. i 8. obrazloženja prvostupanjske presude) smatra arbitrarnim postupanjem kojim su, u ovom konkretnom slučaju tuženiku Fantazija vodeni park d.o.o., povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom RH i Europskom konvencijom?
4. Je li vjerovnik (a kako je to utvrdio prvostupanjski sud) došao u zakašnjenje ukoliko odbija primiti uplatu za naknadu prava građenja te se i pisanim putem proglasio nenadležnim za postupanje po ugovoru o pravu građenja i naplati naknade prava građenja?
5. U okolnostima kada su se svi redom u Republici Hrvatskoj tijekom razdoblja 2014.g. - ožujak 2018.g. izričito i pisanim putem proglasili nenadležnim za postupanje po ugovoru o pravu građenja i naplati naknade prava građenja (i CERP, i DUUUDI, i Ministarstvo državne imovine čiji je rad pod nadležnosti Vlade RH) a sve to i uz odbijanje dostavljanja broja poslovnog računa za plaćanje naknade prava građenja unatoč i više desetaka dopisa tuženika kojima je još prije dospijeća tražbina zatraženo dostavljanje broja poslovnog računa za plaćanje naknade prava građenja ( a na koje pozive tuženika za dostavljenjem broja poslovnog računa su se tijekom razdoblja svibanj 2014.g. - ožujak 2018.g. oglušili i CERP, i Upravno vijeće CERP-a, i DUUDI, i Ministarstvo državne imovine, i Vlada RH), postoji li obveza dužnika za plaćanje kamata za navodno kašnjenje u plaćanju naknade za pravo građenja prema onima (CERP, DUUDI, Ministarstvo državne imovine) koji svi redom odbijaju primiti uplatu te su se i pisanim putem proglasili nenadležnim za postupanje po ugovoru o pravu građenja te proglasili nenadležnim za naplatu naknade prava građenja po tom ugovoru o pravu građenja?
6. Postoji li obveza za polaganje dugovane stvari kod suda ili kod za to ovlaštene osobe sukladno čl. 186. ZOO-a ako sva nadležna tijela i institucije u Republici Hrvatskoj tijekom razdoblja 2013.g. - 2018.g. (a i danas) odbijaju postupati po ugovoru o pravu građenja koji je aktivan i na snazi, i CERP, i DUUUDI, i Ministarstvo državne imovine, i Vlada RH koja je dala suglasnost za zaključenje ugovora o pravu građenja (a sve to unatoč činjenici da se tuženik tijekom razdoblja 2013.g. - 2018.g., te i nakon toga obratio putem više stotina dopisa i CERP-u, i Upravnom vijeću CERP- a, i DUUDI-u, i Ministarstvu državne imovine, i Vladi RH radi otklanjanja nezakonitog postupanja CERP-a, DUUUDI-a i Ministarstva državne imovine čiji je rad pod nadležnost i odgovornosti Vlade RH zbog činjenice da su se svi redom bez iznimke i pisanim putem proglasili nenadležnim za postupanje po ugovoru o pravu građenja i rješavanju formalno pravnih pitanja te naplati naknade prava građenja?
7. Postoji li obveza za polaganje dugovane stvari kod suda ili kod za to ovlaštene osobe sukladno čl. 186. ZOO-a obzirom na činjenicu da su sva nadležna tijela i institucije u Republici Hrvatskoj tijekom razdoblja 2013.g. - 2018.g. (i CERP, i DUUUDI, i Ministarstvo državne imovine čiji je rad pod nadležnosti Vlade RH) svi redom bez iznimke odbijali biti vjerovnikom po osnovi naplate naknade po ugovoru o pravu građenja (a o čemu su i CERP, i DUUDI i Ministarstvo državne imovine i pisanim putem obavijestili tuženika), uz napomenu da CERP za razliku od Republike Hrvatske ima i drugi broj poslovnog računa koji nije javno dostupan?
8. U okolnostima kada su se svi redom u Republici Hrvatskoj tijekom razdoblja 2014.g. - ožujak 2018.g. pisanim putem proglasili nenadležnim za postupanje po ugovoru o pravu građenja i naplati naknade prava građenja (i CERP, i DUUUDI, i Ministarstvo državne imovine čiji je rad pod nadležnosti Vlade RH) a sve to i uz odbijanje dostavljanja broja poslovnog računa za plaćanje naknade prava građenja unatoč i više desetaka dopisa tuženika kojima je još prije dospijeća tražbina zatraženo dostavljanje broja poslovnog računa za plaćanje naknade prava građenja (a na koje pozive tuženika za dostavljenjem broja poslovnog računa su se tijekom razdoblja svibanj 2014.g. - ožujak 2018.g. oglušili i CERP, i Upravno vijeće CERP-a, i DUUDI, i Ministarstvo državne imovine, i Vlada RH), postoji li obveza za polaganje dugovane stvari kod suda ili kod za to ovlaštene osobe sukladno čl. 186. ZOO-a?“,
ističući da se radi o pitanjima koja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP).
3. Tužitelj ujedno podnosi prijedlog, u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).
4. Na prijedlog nije odgovoreno.
5. Prijedlog je nedopušten.
6. Prema ocjeni ovog suda odgovor na postavljena pitanja leži u specifičnim okolnostima svakog konkretnog slučaja, pa time to pitanja nemaju onaj stupanj univerzalnosti koji je nužan u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a koji bi doveo do dopuštanja podnošenja revizije i odluke ovog suda u koja bi se povodom dopuštenih pitanja iznjedrila pravno shvaćanje kojim bi se ujednačila sudska praksa, osigurala jedinstvena primjena zakona ili razvilo pravo kroz sudsku praksu i koje bi u budućnosti riješilo svaki takav isti procesnopravni ili materijalnopravni prijepor.
7. Vezano na navode tužitelja da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pošten postupak, valja navesti da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudska prava i temeljnih sloboda.
8. S obzirom da je ovaj sud ocijenio da postavljena pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, odbijen je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije i odlučeno je kao u izreci pod točkom I. izreke.
10. Kako tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje, u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP i riješiti kao u točki II. izreke.
Zagreb, 6. prosinca 2023.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Dražen Jakovina
