REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3832/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatska, OIB 66486182714, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, Građansko-upravni odjel, Kratka 1, protiv tuženika ZM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupanog pod punomoćniku Anti Pecirep, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 1869/2022-2 od 12. prosinca 2022., kojim je potvrđena odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-560/2020-16 od 20. travnja 2022. na sjednici održanoj 6. prosinca 2023.

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog tuženika u odnosu na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske, te na povredu prava zajamčenih Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tuženik je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1869/2022-2 od 12. prosinca 2022., kojim je potvrđena odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-560/2020-16 od 20. travnja 2022., postavljajući slijedeća pravna pitanja:

„1. Je li pravilna odluka suda kojom se rješavajući o zahtjevu tuženika za naknadom troškova parničnog postupka primjenom odredbe čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22) rješava da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka (što u odnosu na tuženika osim troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku uključuje i sudsku pristojbu u iznosu od 837,34 EUR /6.309,00 kuna) koji je protiv tuženika pokrenula Republika Hrvatska zbog stjecanja bez osnove, iako je tuženik potraživanju tužitelja uspješno suprotstavio svoju pravomoćno dosuđenu tražbinu proizašlu iz istog postupka kao i tražbina tužitelja (nakon što je u ponovljenom postupku ovdje tuženiku dosuđena još veća tražbina od one koju je tuženik zakonito bio naplatio) radi čega je tužbeni zahtjev tužitelja nakon uzajamnog prijeboja tražbina pravomoćno odbijen?

2. Je li kod odluke suda o parničnim troškovima postupka stjecanja bez osnove od utjecaja okolnost da je tužitelju već u vrijeme obraćanja tuženiku zahtjevom za mirno rješenje spora radi plaćanja stečenog bez osnove sukladno čl. 186 a ZPP-a bila poznata okolnost da je predmet iz kojeg potječe potraživanje tužitelja okončan na način da je tužitelju (tuženiku u parnici za stjecanje bez osnove) dosuđena još veća tražbina u odnosu na onu koju je naplatio po presudama koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo vrativši predmet na ponovno suđenje te da tužitelj nije tražio prijeboj uzajamnih tražbina nego isplatu stečenog bez osnove?

3. Treba li se obrazloženje odluke o parničnom trošku drugostupanjskog suda kojim se potvrđuje rješenja suda prvog stupnja odnositi na konkretan predmet spora te je li učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. t. 11. ZPP-a koja bi bila od utjecaja na zakonitost drugostupanjske odluke ako se drugostupanjski sud u obrazloženju odluke o parničnom trošku referira na sasvim drugi prvostupanjski sudski predmet, sasvim druge stranke i sasvim drugu vrstu spora umjesto na sudski predmet u kojemu odlučuje o žalbi?

4. Treba li odluka o parničnom trošku kojom se rješava da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka biti razložno i dostatno obrazložena u pogledu zaključka suda da su stranke djelomično uspjele u parnici i približno jednakim dijelovima, ili je pak dostatno u obrazloženju navesti da je odluka o trošku utemeljena na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a kao i načelu pravičnosti?“ navodeći da u pogledu ovih pravnih pitanja praksa viših sudova nije jedinstvena (Županijski sud u Zagrebu Gž R- 3119/2021-2 od 25. svibnja 2022., Županijski sud u Splitu Gž R-880/2021 od 2. rujna 2021.) pozivajući se na razlog propisan čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP). U odnosu na razloge propisane čl. 385.a st. 2. ZPP poziva se na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske "Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav) i to ustavno pravo na pravično suđenje (čl. 14. st. 2. i 29. st. 1. Ustava), te na povredu prava na pošteno suđenje uključujući načelo pravne sigurnosti i pravo na djelotvoran pravni lijek zajamčenih Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda čl. 6. i 13. ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017.; dalje: Konvencija)“

2. Odgovorom na prijedlog tužiteljica osporava navode iz prijedloga navodeći da je pobijana odluka u skladu sa pravnim shvaćanjem viših sudova (Županijski sud u Varaždinu Gž-729/10 od 5. srpnja 2010., Gž-1085/09 od 18. studenog 2009., Gž- 1544/19 od 6. studenog 2011., Županijski sud u Karlovcu Gž-799/2020 od 19. veljače 2021, i dr.).

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), ovaj revizijski sud je zaključio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

4. Ovo iz razloga što su postavljena pitanja (pod brojem 1. i 2.) činjenične naravi i stoga ne udovoljavaju kriteriju univerzalnosti za buduće pravne situacije na koje bi se odgovor mogao primjenjivati.

5. Nadalje, preostala pravna pitanja (pod brojem 4. i 5.) se odnose na procesnu situaciju koja se u konkretnom slučaju nije ostvarila.

5.1. Naime, pobijana odluka nije arbitrarna i sadrži jasne i argumentirane razloge i istom je odgovoreno na žalbene navode tuženika koji su od odlučnog značaja (čl. 375. st. 1. ZPP). Pritom okolnost što je u pobijanoj odluci naveden pogrešan naziv stranke ne dovodi u pitanje pravnu valjanost odluke.

6. Stoga je na temelju čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao pod točkom I. izreke.

7. U odnosu na navode tuženika da je do došlo povrede prava na pravično suđenje i jednakost svih pred zakonom, valja odgovoriti da čl. 6. st. 1. i čl. 13. EKLJP i 14. st. 2. i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijano rješenje (o troškovima postupka koje je sadržano u presudi) arbitrarno ili očito nerazumno, što ovdje nije slučaj.

8. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.

9. Kako tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu pobijanom odlukom povrijeđena temeljna prava zajamčenih Ustavom i to ustavno pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava), kao i da bi mu bilo povrijeđeno pravo na pošteno suđenje zajamčeno čl. 6. Konvencije, temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno je kao u izreci.

10. Obzirom da trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije nije bio potreban radi vođenja parnice na temelju čl. 155. st. 1. ZPP odlučeno je kao pod točkom III. izreke.

Zagreb, 6. prosinca 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa