REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 413/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Katarina Džimbeg, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatski telekom d.d. Zagreb, R. F. Mihanovića 9, OIB:81793146560, kojeg zastupa punomoćnik Marijan Ruždjak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja odluke o otkazu nedopuštenom i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-947/2019-2 od 9. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1229/2016-39 od 18. travnja 2019., u sjednici održanoj 6. prosinca 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je utvrđena nedopuštenom tuženikova odluka o otkazu ugovora o radu broj H3-311254-182-2016 od 31. ožujka 2016. te je utvrđeno da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao (stavak I. izreke), tuženiku je naloženo tužiteljicu vratiti na radno mjesto Stručnjak za korporativnu strategiju odnosno drugo radno mjesto odgovarajuće radnom iskustvu, obrazovanju i sposobnostima tužiteljice (stavak II. izreke) te joj naknaditi parnični trošak u iznosu 2.500,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 18. travnja 2019. do isplate (stavak III. izreke).
2. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a tuženiku dosuditi trošak parničnog postupka i troška revizije.
3. Odgovor na reviziju nije podnesen.
4. Revizija je neosnovana.
5. Prema odredbi čl. 391. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. Suprotno revizijskim navodima na koje tuženik iznosi u reviziji drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer su u obrazloženju te presude navedeni razlozi o svim za ovaj spor odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i razumljivi i ne proturječe sadržaju izvedenih dokaza, zbog čega je pobijana presuda razumljiva te se pravilnost i zakonitost iste može ispitati. Prema tome, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
7. U odnosu na revizijski navod revidenta da reviziju protiv drugostupanjske presude podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja treba navesti da prema odredbi čl. 386. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Na temelju činjeničnih utvrđenja:
- da je tužiteljica kod tuženika bila zaposlena na radnom mjestu Stručnjak za korporativnu strategiju, u Sektoru za strategiju i razvoj poslovanja - funkcija predsjednika Uprave, na temelju ugovora o radu sklopljenog 1. svibnja 2014., time da je kod tuženika bila u radnom odnosu 21 godinu,
- da je osim tužiteljice na radnom mjestu Stručnjaka za korporativnu strategiju bilo zaposleno još 3 radnika, a da je samo tužiteljica dobila poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu,
- da tuženik tužiteljici odlukom o otkazu ugovora o radu od 31. ožujka 2016. otkazao ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga,
- da je u obrazloženju tuženikove odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu navedeno da je kod tuženika proveden postupak rješavanja kolektivnog viška radnika, "uslijed drugačije organizacije procesa rada u cilju provođenja racionalizacije poslovanja kompanije i postizanja efikasnijih rezultata rada te je prestankom potrebe za sudjelovanjem u određenim projektima kompanije, posebice projektu vezanom uz e-edukaciju, došlo do smanjenja potrebnog broja izvršitelja na radnom mjestu Stručnjak za korporativnu strategiju" da je tuženik, kao poslodavac vodio računa o kriterijima iz čl. 115. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 - dalje: ZR) i to u pogledu trajanja radnog odnosa, starosti i obveze uzdržavanja, da je tuženik također primijenio dodatni kriterij, kao što je procjena učinka radnika za 2015., te da je vodio računa o kriterijima za socijalni odabir propisan odredbom čl. 79. Kolektivnog ugovora tuženika (dalje: KU), pa je primjenom svih tih kriterija tužiteljica utvrđena viškom, te da je tuženik, kao poslodavac, prije donošenja sporne odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu proveo savjetovanje s radničkim vijećem,
- da kod tuženika nisu postojali opravdani razlozi za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici jer u stvarnosti nije prestala potreba za radom izvršitelja na radnom mjestu stručnjak za korporativnu strategiju, već je naprotiv takvih radnika nedostajalo, a navod iz Odluke o otkazu o "prestanku potrebe za sudjelovanjem u predprojektu vezanom uz e-edukacije" da su irelevantni, jer da navedeni projekt kod tuženika nikad nije ni zaživio niti je tužiteljica dobila priliku raditi na tom projektu, već su se dnevni zadaci i suštinski posao tužiteljice odnosili na sasvim druge projekte koji i dalje postoje (npr. Smart city, brojni projekti na području cyber secrucity, kao i konstantan angažman na HKO - Hrvatskom kvalifikacijskom okviru, itd.), koje tuženik u otkazu i ne spominje,
- da tuženik nije pravilno i zakonito proveo postupak savjetovanja s radničkim vijećem u pogledu kolektivnog viška radnika u smislu čl. 127. ZR i čl. 150. ZR jer ni na traženje radničkog vijeća istom nije dostavio podatke koji bi omogućili očitovanje radničkog vijeća i davanja primjedbi i prijedloga u pogledu namjeravanog rješavanja kolektivnog viška i u pogledu namjeravanog otkazivanja pojedinačnog ugovora o radu tužiteljici;
- da tuženik prilikom donošenja pobijane odluke o otkazu ugovora o radu nije pravilno primijenio zakonske niti druge kriterije,
- da je tuženik prilikom donošenja sporne odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici izabrao da mu primarni kriterij za utvrđivanje viška radnika bude procjena učinka za 2015.,
- da tuženik tužiteljici nije ponudio drugo radno mjesto, iako ga je na to obvezivao čl. 79. Kolektivnog ugovora Hrvatskog telekoma d.d. (dalje: KU),
- da radno mjesto na kojem je tužiteljica radila nije ukinuto, sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev ocijenivši da tuženik, kao poslodavac, niti nije dokazao postojanje zakonskih pretpostavki koje bi predstavljale razlog za donošenje odluke o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici u smislu odredbe čl. 115. st. 1. točka 1. ZR, da prilikom donošenja pobijane odluke o otkazu nije pravilno primijenio zakonske kriterije iz čl. 115. st. 2. ZR te da nije proveo postupak savjetovanja u namjeri rješavanja kolektivnog viška radnika sukladno odredbama čl. 127. ZR i čl. 128. ZR u vezi s čl. 150. ZR.
9. Prema ocjeni vijeća pravilno je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova u pogledu propuštanja tuženika na dostavu radničkom vijeću relevantnih podataka potrebnih za preispitivanje dodatnih kriterija za odlučivanje o poslovno uvjetovanom otkazu pri postupku utvrđenja kolektivnog viška radnika i konkretnog otkazivanja ugovora o radu tužiteljici.
10. Nesporno je pravo poslodavca da, pored onih kriterija u smislu odredbe čl. 115. st. 2. ZR, uspostavi i dodatne kriterije kojima će se voditi pri odlučivanju prilikom donošenja odluka o redovitom poslovno uvjetovanim otkazima o radu, što je tuženik ovdje i učinio u smislu primjene bodovanja koje se temelji na procjeni radnog učinka tužiteljice. No, jednom uspostavljeni, ti dodatni kriteriji moraju biti transparentni i dostupni radničkom vijeću, kako bi se tijekom postupka koji prethodi utvrđivanja kolektivnog viška i otkazivanja ugovora o radu o njima moglo Radničko vijeće barem očitovati.
11. Taj podatak, jednom konstituiran kao relevantni kriterij za odlučivanje o otkazu ugovora o radu, mora biti transparentan i dostupan kao predmet sagledavanja, ne samo na načelnoj razini njegovog postojanja, nego i sagledavanja njegove stvarne (bodovne) vrijednosti u konkretnom slučaju.
12. Time se ukazuje pravilnom ocjena nižestupanjskih sudova u pogledu nezakonitosti tijekom postupka u smislu odredbe čl. 150. ZR, što posljedično izaziva i nedopuštenost predmetne odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici.
13. Zbog navedenog je ocijenjen neosnovanim tuženikov revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava pa je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP revizija odbijena kao neosnovana i odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 6. prosinca 2023.
Predsjednik vijeća:
Željko Šarić
