REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 785/2019-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VILLA ZATON d.o.o., Mlini, Novi Kupari 18a, OIB: 30294085845, zastupanog po punomoćniku Vlahu Hrdalu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Grada Dubrovnika, Dubrovnik, Pred dvorom 1, OIB: 21712494719, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja podnesenoj protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 7342/2015-4 od 16. listopada 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku, poslovni broj P-57/2013 od 16. srpnja 2015., na sjednici održanoj 6. prosinca 2023.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija se odbija.

r i j e š i o  j e :

Odbacuje se dopuna revizije iz podnesaka tužitelja od 18. veljače 2019. i 12. lipnja 2019.

Obrazloženje

1. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 7342/2015-4 od 16. listopada 2018., potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku, poslovni broj P-57/2013 od 16. srpnja 2015., kojom je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 8.506.276,52 kn sa zatraženim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, ukinuti odluke nižestupanjskih sudova i predmet vratiti na ponovno suđenje. Ujedno je tužitelj izjavio dopunu revizije podnescima od 18. veljače 2019. i 12. lipnja 2019.

3. Odgovor na reviziju nije podnesen.

4. Revizija nije osnovana. Dopune revizije nisu pravovremene.

5. U povodu revizije tužitelja iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01,117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP) ovaj je sud ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a. st. 1. ZPP).

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koja mu je nastala, kako tvrdi, time što je započeo s izgradnjom stambeno-poslovnog objekta na svojoj nekretnini zem. čest. 416/4, upisanoj u k. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prema građevinskoj dozvoli od 11. travnja 2008., ali da je nakon toga tuženik 8. travnja 2011. donio Urbanistički plan uređenja (dalje: UPU) kojim da je određena izmjena kolnog puta u planiranu podzemnu garažu. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev, u suštini, zbog toga što je zauzeo stav da je tužitelj u upravnom postupku trebao ishoditi oglašavanje građevinske dozvole ništavom zbog donošenja UPU-a. Drugostupanjski je sud zauzeo stav da je elaboriranje o pokretanju upravnog postupka bilo nepotrebno, ali je potvrdio prvostupanjsku presudu iz razloga jer samim donošenjem UPU tužitelju nije nastala šteta.

7. Nije osnovano pozivanje tuženika na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., odnosno iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, u svezi čl. 385. ZPP. U odnosu na odbijanje tužbenog zahtjeva izneseni su u pobijanoj presudi dostatni razlozi o odlučnim činjenicama, a ti razlozi se mogu ispitati povodom revizije tužitelja. Posljedično, ne može se s uspjehom isticati da bi neosnovano došlo do odbijanja pružanja pravne zaštite tužitelju.

8. Suprotno revizijskim navodima tužitelja, a u vezi primjene materijalnog prava, ispravno se u pobijanoj presudi ukazuje da donošenje UPU ne predstavlja štetnu radnju za tužitelja budući da samim njegovim usvajanjem nije nastala šteta za tužitelja.

9. Naime, prema odredbi čl. 232. Zakona o prostornom uređenju i gradnji ("Narodne novine", broj 76/07; dalje: ZPUG) UPU se ne može dirati u pravomoćne građevinske dozvole na temelju kojih se, što ovdje nije dvojbeno, pristupilo građenju u roku od dvije godine od pravomoćnosti. Takve građevinske dozvole UPU je dužan poštivati, a investitor je ovlašten ishoditi uporabnu dozvolu nakon što se tehničkim pregledom utvrdi da je građevina izgrađena u skladu s građevinskom dozvolom, odnosno potvrđenim glavnim projektom, a osobito glede ispunjavanja bitnih zahtjeva za građevinu (čl. 257. st. 2. ZPUG).

10. U konkretnom slučaju, predmetnim UPU se tek predlaže izmjena kolnog ulaza u planiranu podzemnu garažu pa se, suprotno onome što navodi tužitelj, ne može tvrditi da se UPU nalaže izmjena građevinske dozvole. Tužitelj je ishodio pravomoćnu građevinsku dozvolu, čiji sastavni dio je bio i Projekt prometnog rješenja iz srpnja 2005., zbog čega je bio dužan postupiti po tom prometnom rješenju. Nastavno, i daljnji provedbeni akti prostornog uređenja moraju poštivati predmetnu građevinsku dozvolu, odnosno u njoj predviđeno prometno rješenje. Stoga je osnovan zaključak iz pobijane presude da donošenjem UPU tužitelju nije prouzročena šteta.

11. Navodi tužitelja o de facto stavljanju izvan snage građevinske dozvole nisu osnovani. Navedeno iz razloga što, kako je već obrazloženo, UPU mora u potpunosti respektirati učinke pravomoćne građevinske dozvole na temelju kojih je pravodobno započeta gradnja, a samim UPU tužitelju nije naloženo izmjestiti kolni ulaz, čime se uvažava dotadašnja pravna pozicija tužitelja. S druge strane, za eventualne privremenosti koje proizlaze iz lokacijske, odnosno građevinske dozvole ne može se tvrditi da tužitelju nisu bile, odnosno nisu mogle biti poznate.

12. Zbog navedenog ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena pa je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno kao u točki I. izreke.

13. Kako je tužitelj dopunjavao reviziju navodima u podnescima od 18. veljače 2019. i 12. lipnja 2019., a koji su zaprimljeni nakon isteka roka za podnošenje revizije, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP, valjalo je iste odbaciti kao nepravovremene.

Zagreb, 6. prosinca 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa