REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2802/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Vesni Alaburić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika HANZA MEDIA d.o.o. Zagreb, Koranska 2, OIB: 79517545745, zastupanog po Ivi Markotić Bagarić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o Zagreb, radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R- 70/2018-2 od 26. ožujka 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-388/16-42 od 9. studenoga 2017., na sjednici održanoj 6. prosinca 2023.

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužiteljice se odbija.

Obrazloženje

1. Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-70/2018-2 od 26. ožujka 2019. potvrđena je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-388/16-42 od 9. studenoga 2017., a kojom je suđeno:

''I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužiteljica ŽS u radnom odnosu na neodređeno vrijeme kod tuženika HANZA MEDIA d.o.o. Zagreb.

2. Utvrđuje se da je odluka tuženika o otkazu Ugovora od 31.05.2009. i Dodatka Ugovora od 01.09.2010. ništetna, te da otkaz nije dopušten.

3. Nalaže se tuženiku vratiti tužiteljicu na radno mjesto NOVINARA I u redakciju "Jutarnjeg lista" u roku osam dana od pravomoćnosti.

4. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka u roku petnaest dana od pravomoćnosti, sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate."

II/ Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn u roku od 8 dana.''.

2. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 149/11-proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i to zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te tim uzrokovanog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na reviziju nije podnesen.

4. Revizija nije osnovana.

5. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na za utvrđenje kako je između nje, kao radnice, i tuženika, kao poslodavca, zasnovan radni odnos, kako odluka o otkazu radnog odnosa nije dopuštena te zahtjev za vraćanjem na rad.

8. 1. Pošavši od utvrđenja:

- da je 31. svibnja 2009. tužiteljica s prednikom tuženika zaključila takozvani RPO ugovor, to jest ugovor o suradnji između autora/izvođača u statusu samostalne djelatnosti za obavljanje poslove u djelokrugu poslova - novinar III za izdanje Jutarnji list, i naručitelja EPH Media d.o.o.,

- da se tim ugovorom tužiteljica obvezala obavljati u ugovoru navedene poslove iz djelokruga poslova novinar III za izdanje Jutarnji list, a naručitelj se obvezao autoru /izvođaču isplatiti bruto naknadu koja predstavlja umnožak boda i tarife pojedine vrste usluga sukladno važećem cjeniku društva na zadnji dan u mjesecu s tarifom usluge od 1,96,

- da je tim ugovorom izrijekom navedeno kako se ugovorom ne zasniva radni odnos,

- da su stranke potom 1. rujna 2010. zaključile dodatak tom prvom ugovoru u kojem su ugovorile obavljanje poslova koji spadaju u djelokrug poslova – novinar I za izdanje Jutarnji list i značajno podigle tarifu usluge na 3,45,

- da iz prijave u registar poreznih obveznika (RPO) tužiteljice od 1. siječnja 2010. i rješenja Porezne uprave Zagrebačke, proizlazi kako je tužiteljica utvrđena obveznikom doprinosa s osnove obavljanja novinarske djelatnosti uz obvezu plaćanja doprinosa svakog 15. -og u mjesecu za prethodni mjesec; dakle, kao slobodni novinar i izravni obveznik plaćanja doprinosa, poreza na dohodak i prireza, tužiteljica je svakog mjeseca isporučivala račun tuženiku za obavljeni posao od kojeg prihoda je sama uplaćivala poreze i doprinose kao registrirani porezni obveznik i to s osnova obavljanja samostalne djelatnosti slobodnog zanimanja novinara; nižestupanjski su sudovi zaključili da je u konkretnom slučaju između ugovorenih strana sklopljen autorski ugovor u skladu s odredbom čl. 52. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (“Narodne novine“ broj: 167/03, 79/07, 125/11, 80/11, 141/13, 127/14 - dalje ZAP) i njime je između stranaka nastao upravo ugovorni odnos iz ugovora o djelu budući da se njime, u smislu odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO), autor, ovdje tužiteljica, obvezala pisati novinarske tekstove, a naručitelj, ovdje tuženik, obvezao se platiti joj naknadu za to.

8.2. Nižestupanjski sudovi utvrđuju kako ugovorni odnos između stranaka nema one elemente koji čine bit ugovora o radu te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije nastao neovisno od same činjenice izvršavanja posla kroz određeno vrijeme, jer sam pravni odnos među strankama po svojim bitnim obilježjima nije ugovor o radu. Iz gore navedenog osnovnog utvrđenja, i primjene čl. 8. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14 - dalje: ZR/09) na utvrđene činjenice, slijede i daljnji zaključci nižestupanjskih sudova kako odluka tuženika o otkazu ugovora od 31. svibnja 2009. i dodatka istom od 1. rujna 2010., ne predstavlja otkaz ugovora o radu pa ne postoji ni obveza tuženika vratiti tužiteljicu na radno mjesto novinara I.

9. Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP tužiteljica obrazlaže tvrdnjom da je između stranaka postojao prikriveni radni odnos, iako sklopljeni ugovor nije izrijekom nazvan ugovorom o radu, te da su sudovi arbitrarno zaključili da volja stranaka nije bila da zaključe ugovor o radu. Suprotno tvrdnjama revidentice, nižestupanjski sudovi su dali logične, dostatne i uvjerljive razloge ističući da to što je tužiteljica za tuženika obavljala poslove koji su podudarni poslovima novinara u radnom odnosu kod tuženika samo po sebi ne ukazuje na zaključak da bi se ona nalazila u radnom odnosu, a pokraj svih onih gore navedenih obilježja zaključenog pravnog posla koja ukazuju na zaključak da je volja stranaka bila ugovoriti ugovor o djelu, a ne ugovor o radu. Stranke su u smislu odredbe čl. 249. ZOO slobodnom voljom odredile pravni karakter sklopljenih ugovora, izvršavale ih te prihvatile prava i obveze koje iz njih proizlaze.

10. Pritom je za istaknuti da tužiteljica pretežnim dijelom revizijskih navoda osporava pravilnost ocjene izvedenih dokaza, čime sadržajno ukazuje na postojanje bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, a ujedno osporava i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, budući da tužiteljica kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka drugostupanjskog suda o pravno odlučnim činjenicama (vrsta ugovornog odnosa između stranaka), ovdje je riječ o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, revizijski navodi tužiteljice kojima, pokušavajući prigovoriti pravilnosti pobijane presude, vrši preocjenu izvedenih dokaza, sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi nedopušteni su u revizijskom stupnju postupka.

11. U konkretnom su slučaju nižestupanjski sudovi, a što prihvaća i ovaj sud, na temelju rezultata provedenog dokazivanja, a tumačeći zaključene ugovore u smislu odredbe čl. 319. ZOO, utvrdili da između tužiteljice i tuženika nije ugovoren radni odnos u smislu odredbe čl. 8. ZR/09 niti je volja ugovornih strana bila da se izvršenjem predmetnog ugovora o poslovnoj suradnji, i njegovog dodatka, steknu i ostvare prava i obveze iz radnog odnosa. Prilikom sklapanja ovog pravnog posla ugovaratelji su jasno i precizno utvrdili svoja prava i obveze koje iz takvog pravnog odnosa proizlaze, a sve radi postizanja zakonom dopuštenih pravnih i gospodarskih učinaka, u konkretnom slučaju ugovora o djelu. Do prijepora između ugovornih strana i potrebe tumačenja ugovornih odredbi došlo je zapravo tek u tijeku njegovog ispunjenja tj. realizacije. Prema odredbi čl. 319. st. 2. ZOO, pri tumačenju spornih odredbi ugovora ne treba se držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i svaku odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenima ZOO. Tumačenje odredbi predmetnog ugovora i njegovog dodatka u pobijanoj odluci u skladu je s citiranom odredbom čl. 319. st. 2. ZOO te opravdava zaključak da u konkretnom slučaju između stranaka nije sadržajno ugovoren radni odnos, niti je bila zajednička namjera ugovornih stranaka kod sklapanja predmetnog ugovora o poslovnoj suradnji, i njegovog dodatka, da se izvršenjem tog ugovora steknu i ostvare prava iz radnog odnosa, a tim više, što je tužiteljica mirovinsko i zdravstveno osiguranje u tom razdoblju prijavila i ostvarivala ne s osnove radnog odnosa već po drugim osnovama (samostalni novinar). Podudarno pravno shvaćanje izraženo je i u nizu presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, primjerice broj Revr 1776/14- 2 od 9. svibnja 2017., Rev 3108/2019-2 od 4. rujna 2019., Rev 2883/2019 od 8. prosinca 2020., Rev 2549/2018-3 od 22. veljače 2022., Rev 377/2019-2 od 25. siječnja 2023., kao i pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženom u odlukama U-

III/2841/2018 od 10. srpnja 2019. i U-III/2851/2018 od 2. prosinca 2020. Slijedom navedenog nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

12. U odnosu na revizijski razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja valja reći da je isti nedopušten u revizijskom stupnju postupka. Naime, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizijom se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga, takvi revizijski navodi tužiteljice nisu uzeti u razmatranje.

13. Slijedom iznesenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužiteljice protiv pobijane presude odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 6. prosinca 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa