REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2900/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KBK, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Doris Košta, odvjetnica u Splitu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-393/2023-3 od 15. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pn-24/2020-38 od 16. prosinca 2022., u sjednici održanoj 6. prosinca 2023.
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu šest pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ii za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP).
2. Tuženica na taj prijedlog nije odgovorila.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije je neosnovan.
4. Tužitelj je u prijedlogu naznačio pitanja:
„1) Kod utvrđenja pravomoćnosti raskida obveznopravnog odnosa je li postojanost utvrđenja i ovlaštenje za ustajanjem zahtjeva spram trećih osoba počiva u trenutku podnošenja radnje ili donošenja pravomoćne sudske odluke kojom se ta radnja utvrđuje i proglašava valjanom?
2) Predstavlja li donošenje pravomoćne sudske odluke u odnosu na postojanje obvezno pravnog odnosa najmodavca i zaštićenog najmoprimca prethodno pitanje u odnosu na postojanje aktivne legitimacije zahtijeva za naknadu štete?
3) Je li okolnost što je treća osoba bespravno koristila nekretninu usprkos činjenici da se povodom te nezakonitosti vodi sudski postupka utvrđenja istog, isključujući razlog radi zahtjeva za naknadu štete spram državi kao donositeljici zakona kojim je nesrazmjerno omogućila trećoj osobi takvu pravnu osnovu i boravak u nekretnini?
4) Jeli se sukladno odredbama Zakonu o najmu stanova smatra da je vlasništvo zaštićeno, odnosno pravo osobe na mirno uživanje vlasništva od trenutka kada je isti poslao izjavo o raskidu ili od trenutka kada je pravomoćnom sudskom presudom, pa tako ovršnom ispravom dobio mogućnost prisilnog potraživanja tog prava? 5) Je li Republika Hrvatska dužna vlasnicima stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci naknaditi štetu od dana izjave raskida o ugovoru o najmu ili od dana kada je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno da je izjava o raskidu najma valjana pa tako i ovršiva?
6) Je li deklaratorna presuda kojom se utvrđuje da je ugovor o najmu djeluje ex tunc ili ex nunc?“
5. Ovako postavljena pitanja nisu dovoljno određena da bi se mogla smatrati važnim pravnim pitanjima u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, jer iz njih nije jasno na koju se činjeničnu i pravnu situaciju ona odnose, osobito uzimajući u obzir to što važnost postavljenih pitanja za odluku u sporu i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi tužitelj u prijedlogu opravdava jedino pozivanjem na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Statileo protiv Hrvatske (Zahtjev br. 12027/10), koja o naznačenim pravnim pitanjima ne zauzima nikakvo shvaćanje.
6. Zato je na temelju čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 6. prosinca 2023.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
