REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1762/2017-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. T. iz Švicarske, koju zastupa punomoćnik R. H., odvjetnik u Z., protiv tuženika P. b. Z. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnik Z. P., odvjetnik u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužiteljice i tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4061/14-4 od 14. ožujka 2017., kojom je djelomično potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Zaboku poslovni broj P-185/12 od 25. ožujka 2014. i kojom je potvrđena dopunska presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj Pu P-1128/15-39 od 20. prosinca 2016., u sjednici održanoj 6. prosinca 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4061/14-4 od 14. ožujka 2017. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Zaboku poslovni broj P-185/12 od 25. ožujka 2014. u toč. I. izreke.

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4061/14-4 od 14. ožujka 2017. u dijelu kojim je potvrđena dopunska presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj Pu P- 1128/15-39 od 20. prosinca 2016., te se ukida navedena drugostupanjska presuda u tome dijelu, kao i u dijelu kojim je navedenom drugostupanjskom presudom potvrđena presuda Općinskog suda u Zaboku poslovni broj P-185/12 od 25. ožujka 2014. u toč. II. izreke za parnični trošak u iznosu od 13.775,25 kn (1.828,29 eur) sa zateznom kamatom, u dijelu kojim je preinačena navedena prvostupanjska presuda za parnični trošak u iznosu od 6.403,12 kn (849,84 eur) sa zateznom kamatom i odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u tom iznosu, u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Zaboku poslovni broj P-185/12 od 25. ožujka 2014. u toč. III. izreke, i u dijelu kojim je odbijen zahtjev stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka, i za navedeno se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Djelomično se proglašava nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Zaboku broj Ovr-85/12. određena rješenjem o ovrsi od 17. siječnja 2012. godine po prijedlogu P. b. Z., d.d. ..., Z. kao ovrhovoditelja protiv I. T. iz Švicarske, ..., kao ovršenice i to u odnosu na naplatu tražbine tuženika s osnova redovnih kamata u iznosu od 44.095,77 kuna, zateznih kamata u iznosu od 442.342,48 kuna, naknade u iznosu od 50,00 kuna, troška u iznosu od 12.849,15 kuna, te zakonskih zateznih kamata obračunatih na iznos glavnice od 231.110,86 kuna po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osam postotnih poena, tekućoj od 01.12.2011. godine do isplate.

II Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 20.178,37 kuna, uz zateznu kamatu po stopi određenoj primjenom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, tekućom od 25. ožujka 2014. godine pa do isplate, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.393,89 kuna u roku od 15 dana.“.

2. Dopunskom prvostupanjskom presudom suđeno je:

„Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za proglašenje ovrhe nedopuštenom u predmetu Općinskog suda u Zaboku posl. br. Ovr-85/2012. g. od 17. siječnja 2012. g. ovrhovoditelja P. b. Z., d.d. Z., ... protiv ovršenika I. T. iz Švicarske, kojim je određena ovrha radi naplate, na temelju ovršne isprave – Ugovora o založnom pravu, solemniziranog od strane javnog bilježnika D. B. iz K., dana 12. 11. 1997. g. pod posl. br. OU-528/97., a na koji je javni bilježnik stavio klauzulu ovršnosti i koja je postala ovršna 18. 11. 2001. g. u dijelu za naplatu glavnice od 231.110,86 kn (slovima:dvjestotridesetjednatisućastodeset kuna i osamdesetšest lipa).“.

3. Drugostupanjski sud je odbio žalbe tužiteljice kao neosnovane i potvrdio prvostupanjsku presudu u toč. III. izreke i dopunsku presudu. Odbio je žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u toč. I. i II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 13.775,25 kn sa zateznom kamatom, a preinačio navedenu presudu pod toč. II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 6.403,12 kn sa zateznom kamatom i u tom dijelu odbio zahtjev tužiteljice. Odbio je stranke sa zahtjevima za naknadu troška žalbi i tužiteljicu sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Tužiteljica je podnijela reviziju u kojoj navodi da pobija drugostupanjsku presudu u dijelu kojim su odbijene žalbe tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zaboku poslovni broj P-185/12 od 25. ožujka 2014. i dopunske presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj Pu P-1128/15-39 od 20. prosinca 2016. u odbijajućem dijelu, u dijelu kojim je preinačena odluka o troškovima te u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka. Tužiteljica reviziju podnosi radi pogrešne primjene materijalnog prava i radi bitnih povreda parničnog postupka, predlažući ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

5. Tuženik je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude, iz čijeg sadržaja proizlazi da istu pobija u dijelu u kojem nije uspio u postupku. Reviziju podnosi radi pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti podredno ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje.

6. Tužiteljica je dala odgovor na reviziju tuženika, dok na reviziju tužiteljice nije odgovoreno.

7. Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), samo u onom dijelu u kojem se odluka pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za proglašenjem nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zaboku poslovni broj Ovr-85/12 od 17. siječnja 2012. na temelju ovršne isprave-solemniziranog ugovora o založnom pravu od 12. studenoga 1997. na kojem je javni bilježnik iskazao ovršnost dana 18. prosinca 2001., protiv kojeg rješenja je ovršenica (ovdje tužiteljica) istaknula prigovor zastare pa je temeljem odredbe čl. 48. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 - dalje: OZ) zbog razloga iz čl. 46. st. 1. toč. 11. OZ upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

10. Prvostupanjski sud smatra, što prihvaća i drugostupanjski sud, osnovanim prigovor zastare iz čl. 379 st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) zbog proteka zastarnog roka od 10 godina od pravomoćnosti odnosno ovršnosti ovršne isprave (18. prosinca 2001.) do podnošenja prijedloga za ovrhu (13. siječnja 2012.), jer do prekida zastarijevanja nije došlo pokretanjem postupka ovrhe ovršnim prijedlogom od 25. veljače 2002. u predmetu Općinskog suda u Zaboku br. Ovr-67/02, budući da u tom postupku tužiteljica nije bila stranka te da je osim toga taj postupak obustavljen i ukinute su sve provedene ovršne radnje rješenjem tog suda od 11. svibnja 2009., a nakon obustave ovrhe ima se smatrati da podnošenjem prijedloga za ovrhu prekid zastare nije niti nastupio. Nadalje, nižestupanjski sudovi smatraju da se vjerovnik (ovdje tuženik), kako je nesporno da je založno pravo odnosno hipoteka na nekretninama tužiteljice upisana u zemljišnim knjigama (čl. 368. st. 1. ZOO), bez obzira na zastaru, može namiriti iz opterećene stvari, osim u odnosu na kamate i druga povremena davanja (čl. 368. st. 2. ZOO), pa da stoga ovrha nije dopuštena radi naplate redovnih, zakonskih zateznih kamata i drugih povremenih davanja, već da je tužiteljica u obvezi vraćanja isključivo glavnice potraživanja, a sve u smislu navedenih odredbi ZOO.

11. U odnosu na reviziju tužiteljice treba reći da osnovano ukazuje na propust drugostupanjskog suda koji se nije očitovao na žalbeni navod tužiteljice o počinjenoj bitnoj povredi odredbe parničnog postupka u pogledu nedopuštenog sastava suda prilikom donošenja dopunske presude, jer dopunsku presudu (kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice da se utvrdi nedopuštenom ovrha po rješenju o ovrsi za iznos glavnog potraživanja) nije donio sudac koji je proveo postupak u prvom stupnju, nego drugi sudac bez ponovnog otvaranja glavne rasprave. Kako o toj povredi, koja predstavlja povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP koja je mogla utjecati na zakonitost odluke, drugostupanjski sud nije dao nikakve razloge, ostvarena je povreda u smislu čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju je počinio drugostupanjski sud, tako da je već iz tog razloga (ne razmatrajući ostale revizijske razloge) valjalo na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je potvrđena dopunska presuda.

12. Tuženik je podnio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava koji razlog temelji na tvrdnji o pogrešnoj primjeni odredbi čl. 388. i čl. 389. ZOO.

13. Prema odredbi čl. 388. ZOO prekid zastarijevanja nastupa podizanjem tužbe i svakom drugom radnjom vjerovnika poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja. Odredbom čl. 389. ZOO propisano je da prekid zastarijevanja izvršen podizanjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koje je poduzeo (st. 1.). Smatra se da nije bilo prekida zastarijevanja ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako isposlovana ili poduzeta mjera izvršenja ili osiguranja bude poništena (st. 2.).

14. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da tužiteljica nije bila stranka u ovršnom predmetu Općinskog suda Zaboku br. Ovr-67/02, a suprotno navodima tuženika, drugostupanjski sud ne navodi u obrazloženju svoje odluke da je nesporno da se radi namirenja predmetnog potraživanja taj ovršni postupak vodio protiv pravnog prednika tužiteljice, niti to proizlazi iz stanja spisa. S obzirom na činjenično stanje koje je utvrđeno u postupku, nije osnovan revizijski razlog tuženika da su ispunjene pretpostavke u smislu čl. 388. ZOO za prekid zastare potraživanja, pa tako nije od utjecaja revizijski razlog koji se odnosi na pogrešnu primjenu odredbe čl. 389. ZOO.

15. Stoga je u odnosu na reviziju tuženika odlučeno kao u izreci presude na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

16. Na temelju čl. 166. st. 3. i 4. ZPP ukinuta je drugostupanjska odluka i u dijelu odluke o trošku.

17. Odluka o trošku postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. i 4. ZPP).

18. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22 i 88/22) dvojno su iskazani iznosi u izreci, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona (1 € = 7,53450 kn).

Zagreb, 6. prosinca 2023.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.