REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3785/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Jasni Matičević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ČH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Filkoviću, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ruždjak i Partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-380/2021-3 od 15. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2156/17-52 od 11. siječnja 2021., u sjednici održanoj 6. prosinca 2023.
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-380/2021-3 od 15. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2156/17-52 od 11. siječnja 2021., pozivom na čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, i 114/22 - dalje: ZPP) pozivom na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske "Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav) i to ustavno pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava), te na povredu prava na pošteno suđenje zajamčenih Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017.; dalje: Konvencija).
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da mu je zbog pogrešne primjene materijalnog prava i počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava, te Konvencijom.
3.1. Obrazlažući ove navode polazi od činjeničnih navoda koji ne odgovaraju utvrđenim činjenicama od strane nižestupanjskih sudova ocjenom provedenih dokaza (čl. 8. ZPP).
3.2. Naime, tuženik osporava činjenično utvrđenje nižestupanjskih sudova da je ugovor o prijenosu dionica koji su sklopili tužitelj i ĆH bio prividan pravni posao. 3.3. Za ovu pravnu ocjenu su nižestupanjski sudovi iznijeli jasne i argumentirane razloge koji se ne temelje samo na personalnim dokazima, već su iskazi tužitelja i svjedoka JH analizirani i cijenjeni zajedno sa rješenjem HANFA prema kojem proizlazi isti zaključak, kao i da je tuženik bio upoznat sa sadržajem ugovora o nalogu i povjerenju jer HANFA u odnosu na parnične stranke i ĆH vodila upravni postupak nadzora u primjeni Zakona o preuzimanju dioničkih društava. Upravno polazeći od ovih činjeničnih utvrđenja nižestupanjski sudovi ocjenjuju da tuženik nije treća savjesna osoba u smislu čl. 285. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 78/15, 29/18 - dalje: ZOO).
4. U odnosu na navode tuženika da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, valja odgovoriti da čl. 6. st. 1. EKLJP i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
5. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.
6. Kako tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu pobijanom odlukom povrijeđena temeljna prava zajamčenih Ustavom i to ustavno pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava), kao i da bi mu bilo povrijeđeno pravo na pošteno suđenje zajamčeno čl. 6. Konvencije, temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 6. prosinca 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
