REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3701/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB … , sa sjedištem u Z., putem Područne službe u V., zastupanog po punomoćnici A. V., dipl. pravnici, protiv tuženika H.-O. d.d. Z., OIB … , sa sjedištem u Z., zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva O., P. & p. d.o.o. Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž-476/2023-2 od 8. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Pn-26/2022-13 od 28. veljače 2023. na sjednici održanoj 6. prosinca 2023.
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž-476/2023-2 od 8. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Pn- 26/2022-13 od 28. veljače 2023., postavljajući slijedeća pravna pitanja:
„1. Da li stvarna šteta koju trpi Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje može biti razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje zbog ozljede izvan rada i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, iako je mirovina zbog ozljede izvan rada manja od mirovine zbog ozljede na radu?
2. Da li stvarna šteta koju trpi Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje može biti razlika između pretpostavljene invalidske mirovine zbog ozljede na radu i invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje zbog ozljede izvan rada, koja nije utvrđena prema propisima o mirovinskom osiguranju, koja nije niti dospjela, niti kome isplaćena, niti postoji dokaz o isplati ili je stvarna šteta – umanjenje imovine – stvarno isplaćen iznos po priznatom pravu iz mirovinskog osiguranja, a koji je dospio i postoji dokaz o isplati?
3. Ako stvarne štete nema po čl. 27. ZOOP-a, a ima po čl. 22. u vezi s čl. 26. ZOOP-a i ugovoru o osiguranju, da li je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje stavljen u neravnopravni položaj prema ostalih trećim osobama koje imaju pravo na naknadu štete u cijelosti odnosno razmjerno do limita osigurane svote?
4. Ako se temeljem čl. 27. ZOOP-a otklanja odgovornost osiguravajućeg društva na nadoknadu stvarne štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje zbog rizika obuhvaćenih ugovorom o osiguranju od odgovornosti za štete, da li je prebacivanje odgovornosti za štetu na vlasnika / korisnika vozila u skladu sa čl. 22. i 26. ZOOP-a?
5. Da li je pravno shvaćanje prvostupanjskog i drugostupanjskog suda da je na tužitelju obveza dokazati stvarnu štetu prema čl. 27. st. 3. ZOOP-a, obzirom što tužitelj štetu potražuje po ZOMO-u, a ne po ZOOP-u, sukladno već ustaljenom pravnom shvaćanju revizijskog suda da je u parničnom postupku svaka strana dužna dokazivati činjenice koje joj isu u prilog, odnosno da se ne može stavljati na teret tužitelju da dokazuje činjenice koje idu u korist tuženika?“ navodeći da u pogledu ovih pravnih pitanja pobijana oduka odstupa od pravih shvaćanja viših sudova i revizijskog suda te Ustavnog suda Republike Hrvatske (Visoki trgovački sud Republike Hrvatske Pž-5268/2022-2 od 11. siječnja 2023., Pž-65/2021-4 od 11. listopada 2022., Pž-5998/2019-4 od 24. ožujka 2021., Pž-4518/2022-2 od 28. listopada 2022., Županijski suda u Zagrebu Gž-2345/2022 od 20. prosinca 2022., Županijski sud u Osijeku Gž-1573/2022-2 od 17. studenog 2022., Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Revt 412/2018-2 od 22. travnja 2020., Rev 501/2007 od 5. srpnja 2007., Ustavni sud Republike Hrvatske U- III-2768/2005 od 5. lipnja 2008., U-III- 350/2007 od 9. ožujk 2011., U-III-3935/2017 od 10. lipnja 2021., U-III-4219/2007 od 30. travnja 2008., U-I-6950/2021 od 12. travnja 2022., U-III-1088/2017 od 28. rujna 2021., U-I-856/2016 od 7. veljače 2017.) pozivajući se na razlog propisan čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP).
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), ovaj revizijski sud je zaključio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
4. Ovo iz razloga što se u pogledu postavljenih pravnih pitanja pobijana presuda temelji na pravnom shvaćanju revizijskog suda (Rev 1235/2021-2 od 22. veljače 2022., Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev 264/2022-2 od 19. travnja 2022., Rev 122/2022-2 od 24. siječnja 2023., Rev 174/2022-3 od 6. srpnja 2022., Rev 909/2021 od 8. rujna 2021., Rev 2140/2018-23 od 13. srpnja 2022. i dr.) pa stoga nisu ostvarene pretpostavke propisane čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije.
4.1. Postavljena pitanja koja se odnose na teret dokazivanja (a tužbeni zahtjev tužitelja je odbijen jer nije dokazan opseg i visinu štete budući da tužitelj nije uplatio predujam za provođenje vještačenja) nisu od utjecaja na pravilnost pobijane odluke jer je zadatak vještačenja određen u skladu sa recentnom praksom revizijskog suda koja je parničnim strankama bila poznata.
5. Stoga je temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 6. prosinca 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
