REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3490/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. J. Š. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica R. I., odvjetnica u Z., protiv tuženika M. Š. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica A. L., odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu R. G. i A. L. u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću broj Gž Ob-34/2023- 2 od 7. srpnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P Ob-37/2021-23 od 31. ožujka 2023., u sjednici održanoj 6. prosinca 2023.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću broj Gž Ob-34/2023-2 od 7. srpnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P Ob-37/2021-23 od 31. ožujka 2023.

2. Prijedlog za dopuštenje revizije je podnesen zbog pitanja koje tuženik smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:

„1. Ukoliko je za vrijeme trajanja braka jedan bračni drug podigao na svoje ime kredit, koji je u cijelosti uložen u uređenje kuće koja je upravo u vlasništvu bračnog druga koji je podigao kredit, da li je drugi bračni drug nakon prestanka braka,a u slučaju kada kredit do prestanka braka nije isplaćen u cijelosti, dužan snositi 1/2 dijela anuiteta kredita koji je isključivo uložen u vlastitu imovinu bračnog druga koji je za vrijeme trajanja braka podigao kredit?

2. Ukoliko je za vrijeme trajanja braka jedan bračni drug podigao na svoje ime kredit, koji je u cijelosti uložen u uređenje kuće koja je upravo u vlasništvu bračnog druga koji je podigao kredit, da li se takav kredit smatra zajedničkom obvezom bračnih drugova ili pojedinačnom obvezom bračnog druga koji je podigao kredit i uložio ga u vlastitu kuću?

3. Da li pitanje je li neka nekretnina predstavlja bračnu stečevinu predstavlja prethodno pitanje u odlučivanju o obvezama bivših bračnih drugova s osnove isplate kredita koji je isključivo podignut i uložen u nekretninu za koju se još nije odlučilo u sudskom postupku da li predstavlja bračnu stečevinu ili ne?

4. Ako jedna parnična stranka tvrdi da je određen iznos novaca potrošila na nešto (npr. uložila u zajednički život bračnih drugova), a druga parnična stranka tvrdi da je novac potrošen za vlastite potrebe prve parnične stranke, na kome leži teret dokazivanja i na koji način je novac potrošen (da li je dovoljan iskaz parnične stranke ili je potrebno dostaviti i materijalne dokaze?)?“.

2.1. U prijedlogu je tuženik i naveo da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje propisano odredbom članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske.

3. Tužiteljica u odgovoru na prijedlog osporava navode tuženika i predlaže prijedlog odbaciti, podredno odbiti.

4. Prijedlog nije dopušten.

5. Postupajući sukladno odredbi članka 387. stavak 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da podneseni prijedlog nema propisani sadržaj.

6. Naime, tuženik je u odnosu na postavljena pitanja, u prijedlogu propustio određeno navesti razloge zbog kojih smatra da bi upravo navedena pitanja bila važna ne samo za odluku u konkretnom sporu, već i u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP, tj. zbog čega bi navedena pitanja bila važna i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, a što je nužan preduvjet za dopuštenost prijedloga. U smislu da je potrebno ukazati na možebitno postojanje različite prakse revizijskog suda ili različite sudske prakse nižestupanjskih sudova o tim pitanjima (prema kojoj je o tome u određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke) ili iznijeti druge važne razloge u skladu s navedenim propisom zbog čega da bi postojala potreba usuglašavanja i razvijanja sudske prakse intervencijom ovog suda putem izjavljene revizije, a što je u konkretnom prijedlogu izostalo.

7. Tuženik navodi da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđena prava zajamčena odredbom članka 29. Ustava Republike Hrvatske (pravo na pravično suđenje). Navedeno obrazlaže da drugostupanjska presuda ne sadrži dostatne i relevantne razloge u odnosu na bitne prigovore tuženika (…).

8. Prema odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.

9. Tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje nižestupanjskih sudova izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je, da tuženik u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom kojom je potvrđena prvostupanjska presuda.

10. Naime, činjenica da tuženik nije uspio u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su mu ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuju dokaze od tuženika ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu članka 385.a stavak 2. ZPP i dopuštenje revizije.

11. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom članka 385.a ZPP i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe članka 389.a stavak 3. i 4. ZPP, riješiti kao u izreci.

Zagreb, 6. prosinca 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.